Republika Hrvatska

Županijski sud u Sisku

Sisak, Trg Ljudevita Posavskog 5

Poslovni broj: Gž-863/2024-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Sisku, u vijeću sastavljenom od sudaca mr. sc. Ane Beloglavec, predsjednice vijeća, Ljiljane Milina, članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Predraga Jovanića, člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice AJ iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnica Leana Modrušan, odvjetnica u Puli, protiv tuženika Zagrebačke banke d.d. Zagreb, Zagreb, Trg bana Josipa Jelačića 10, OIB 92963223473, kojeg zastupaju punomoćnici iz Odvjetničkog društva Porobija i Porobija, odvjetnici u Zagrebu, radi utvrđenja i isplate, odlučujući o žalbi tuženika izjavljenoj protiv presude Općinskog suda u Puli-Pola, poslovni broj: P- 540/2019-58 od 22. veljače 2024., u sjednici vijeća održanoj 7. ožujka 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Djelomično se odbija žalba tuženika i potvrđuje presuda Općinskog suda u Puli-Pola, poslovni broj: P-540/2019-58 od 22. veljače 2024. u točkama I. i II. izreke kojima je su utvrđene ništetnim odredbe ugovora o kreditu.

r i j e š i o  j e

II. Djelomično se uvažava žalba tuženika Zagrebačke banke d.d. Zagreb, te ukida presuda Općinskog suda u Puli-Pola, poslovni broj: P-540/2019-58 od 22. veljače 2024. u dosuđujućem dijelu točaka III., IV., V., VI. , VIII. i IX. izreke, te se u istom dijelu predmet vraća na ponovni postupak.

II. O troškovima žalbenog postupka odlučit će se konačnom odlukom.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom suđeno je:

"I Utvrđuje se ništetnom odredba o jednostranoj promjeni kamatne stope sadržana u čl. 2.1. Ugovora o kreditu broj: 3206898194, kreditna partija broj: 7103191792 kojeg su tužitelj kao korisnik kredita i tuženik kao kreditor sklopili dana 21.06.2006.god., a koja glasi: „ … u skladu s promjenama tržišnih uvjeta a temeljem Odluke o kamatnim stopama Zagrebačke banke d.d.…“ te u odredbi čl.7.2. koja glasi:

„ … sukladno Odluci o kamatnim stopama Kreditora … „ pa stoga navedene odredbe ugovora kao i sve kasnije izmjene te odluke ne proizvode nikakve pravne učinke između ugovornih strana.

II Utvrđuju se ništetnima odredbe o nepoštenom ugovaranju valutne klauzule švicarskog franka sadržane u Ugovoru o kreditu broj: 3206898194, kreditna partija broj: 7103191792 kojeg su tužitelj kao korisnik kredita i tuženik kao kreditor sklopili dana 21.06.2006.god., a kojima se glavnica i anuiteti kredita vežu za valutu švicarskog franka, i to u odredbi čl.1. koja glasi: „ … na dan isplate kredita. Korisnik kredita se obvezuje iznos kredita iz prethodnog stavka vratiti uz valutnu klauzulu ...“, u odredbi čl.2.1. koja glasi: „ … obračunato po srednjem tečaju Hrvatske narodne banke na dan plaćanja“ te u odredbi čl.7.1. koja glasi: „ … obračunatoj po srednjem tečaju Hrvatske narodne banke važećem za CHF na dan plaćanja“ pa stoga navedene odredbe ugovora ne proizvode nikakve pravne učinke između ugovornih strana.

III Nalaže se tuženiku da tužiteljici AJ, s osnova preplaćene kamate, u roku od 15 dana isplati iznos od 1.913,06 EUR zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja na taj iznos teče od 1. listopada 2015. pa do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu, za tri postotna poena, od 01.01.2023. do 29.12.2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na sve posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena te od 30.12.2023. pa do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, dok se u preostalom dijelu zahtjev za isplatu zakonske zatezne kamate na dosuđeni iznos do 1. listopada 2015. tužbeni zahtjev odbija kao neosnovan.

IV Nalaže se tuženiku da tužiteljici AJ, s osnove preplaćenog CHF tečaja, u roku od 15 dana isplati iznos od 2.279,34 EUR zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja na taj iznos teče od 1. listopada 2015. pa do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu, za tri postotna poena, od 01.01.2023. do 29.12.2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na sve posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena te od 30.12.2023. pa do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, dok se u preostalom dijelu zahtjev za isplatu zakonske zatezne kamate na dosuđeni iznos do 1. listopada 2015. tužbeni zahtjev odbija kao neosnovan.

V Nalaže se tuženiku da tužiteljici AJ isplati na ime uglavničenih zakonskih zateznih kamata iznos od 1.142,62 EUR u roku od 15 dana.

VI Nalaže se tuženiku da tužiteljici AJ isplati na ime razlike glavnice iznos od 1.870,44 EUR u roku od 15 dana.

VII Odbija se kao neosnovan dio tužbenog zahtjeva koji glasi: „Utvrđuje se da je Dodatak Ugovoru o kreditu broj kojeg su tužitelj kao korisnik kredita i tuženik kao kreditor sklopili dana 04.02.2016 god. nepostojeći, odnosno da nije nastao i da je bez pravnog učinka.“ i eventualni tužbeni zahtjev koji glasi: „Utvrđuje se ništetnim i da je bez pravnog učinka Dodatak Ugovoru o kreditu kojeg su tužitelj kao korisnik kredita i tuženik kao kreditor sklopili dana 04.02.2016“.

VIII Nalaže se tuženiku da tužitelju naknadi trošak parničnog postupka u iznosu od 3.949,94 EUR zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od 21. veljače 2024. pa do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana, dok se zahtjev za naknadu troška u preostalom iznosu od 730,83 EUR odbija kao neosnovan.

IX Odbija se zahtjev tuženika za naknadu parničnog troška u cijelosti kao neosnovan."

2. Protiv presude u dosuđujućem dijelu svih točka izreke presude, osim protiv točke VII. izreke u cijelosti, žalbu je pravovremeno podnio tuženik iz svih žalbenih razloga iz članka 353. stavka 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj: 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11. – pročišćeni tekst, 23/13., 89/14. – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 70/19., 80/22., 114/22., 155/23., dalje: ZPP) s prijedlogom da se pobijana presuda preinači odbijanjem tužbenog zahtjeva uz naknadu troškova postupka tuženiku, podredno ista ukine i predmet vrati na ponovno odlučivanje. Traži trošak žalbe u iznosu od 431,01 eura.

2.1. U žalbi tuženik ističe pogrešnu primjenu materijalnog prava, budući je kredit bio konvertiran u EUR sukladno odredbama članka 19.a, b, c, d i e Zakona o izmjenama i dopunama zakona o potrošačkom kreditiranju („Narodne novine“, broj: 102/15., dalje: ZID ZPK/15), te je presuda u suprotnosti s obvezujućim shvaćanjem iz rješenja Vrhovnog suda RH broj Gos 1/2019-36 od 4. ožujka 2020. Do konverzije je došlo očitovanjem volje tužiteljice, o načinu konverzije tužiteljica je dobila sve relevantne podatke i način izračuna, tako da tuženik smatra da sklopljeni Dodatak ugovora djeluje među strankama i njime su stranke kreditnog odnosa konačno uredile svoj pravni odnos. Kako je tužiteljica svojom slobodnom voljom prihvatila konverziju i time ostvarila pravo izbora, nema pravo na isplatu eventualne razlike između plaćenih iznosa i onih koje bi platila pod pretpostavkom primjene početno ugovorene kamatne stope i početnog tečaja CHF, u kojem dijelu se poziva na različitu sudsku praksu i odluke Suda Europske unije. Smatra da za potraživanje tužiteljice ne postoji valjana pravna osnova, budući da je sukladno zakonskim odredbama tuženik izvršio konverziju kredita u valutu euro, te time izjednačio položaj tužiteljice s položajem dužnika u valuti eura, a ne u kunama, pa nije opravdano da je sud dosudio tužiteljici navedene iznose kao da je Dodatak ugovoru kojim je izvršena konverzija ništetan. Ukazuje na bitnu povredu postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. i točka 12. ZPP, jer je postupanje suda dovelo do izmjene tužbenog zahtjeva tužiteljice iz točaka III. i IV. tužbe i sud je dosudio uglavničeni iznos zakonskih zateznih kamata, te je posljednjim podneskom od 14. rujna 2023. tužiteljica preinačila tužbeni zahtjev na način da je postavila sasvim novi tužbeni zahtjev na iznos od 1.870,44 eura, kojoj preinaci se tuženik protivio, a sud o preinaci nije odlučio. Smatra da je tužiteljica sklapanjem Dodatka ugovora izgubila pravni interes za deklaratornu zaštitu iz presude u točkama I. i II. izreke. Tuženik osporava pravo tužiteljice na preplate po osnovi "neosnovano uvećane glavnice u konverziji", budući da je članak 19. c točka 8. ZID ZPK/15 izričito naveo način obračuna, pa bi svako drugo postupanje banke bilo protivno izričitim zakonskim propisima. Ponavlja osporavanje svojstva tužiteljice kao potrošača i smatra da nije dokazala tu odlučnu činjenicu. Osporava tijek zateznih kamata na dosuđene iznose, ističe pogrešnu primjenu prava u odnosu na pitanje zastare, pogrešno je primijenjena odredba članka 502.c. ZPP, te osporava odluku o trošku postupka.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Žalba je djelomično osnovana.

5. Razmatrajući prihvaćeni tužbeni zahtjev pod točkama I. i II. izreke presude, ovaj sud je zaključio da nisu počinjene bitne povrede postupka na koje se poziva tuženik, niti bitne povrede na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti, te je pravilno primijenjeno materijalno pravo kada su ugovorne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli utvrđene ništetnim pozivom na ustaljenu i priznatu sudsku praksu.

6. Pravilan je zaključak prvostupanjskog suda da postupanje tuženika glede promjenjive kamatne stope i valutne klauzule nije bilo dopušteno, da se radi o ugovornim odredbama o kojima se nije pojedinačno pregovaralo i koje, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuju znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu tužitelja kao stranke ugovora.

6.1. Odlučujući o ništetnosti odredbe članka 2.1. Ugovora o namjenskom kreditu od 19. lipnja 2006. (dalje: Ugovor), u dijelu kojim je ugovorena promjenjiva kamatna stopa, sud se pozvao na sudske odluke koje predstavljaju opće poznatu sudsku praksu u istovrsnim predmetima, kao što su presuda i rješenje Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj: Revt 249/14-2 od 9. travnja 2015., presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj: P-1401/2012 od 4. srpnja 2013. i presuda Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj: Pž-7129/13-4 od 13. lipnja 2014. i pravilno utemeljio svoju odluku u ovom predmetu na pravnim shvaćanjima zauzetim u navedenim pravomoćnim sudskim odlukama budući se iste neposredno odnose i na tuženika, kao jednu od stranaka u tom predmetu, pozivom na odredbe Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“, broj: 96/03., dalje: ZZP/03.), te je takva odluka sukladna odlukama Europskog suda u sličnim predmetima.

6.2. U takvom slučaju ugovaranja promjenjive kamatne stope radilo se o odredbama koje su bile jasne i uočljive, ali nisu bile razumljive. Formulacija ugovornih odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi u ugovorima o kreditu koje su banke sklapale s potrošačima bila je takva da su potrošači temeljem takvim odredbi jedino znali kolika je visina kamatne stope na dan sklapanja ugovora o kreditu, ali ni približno nisu mogli ocijeniti zašto, kako te u kojem smjeru će se tijekom budućeg kreditnog razdoblja kretati kamatna stopa, tako da ugovorena buduća kamatna stopa ugovorena kao promjenjiva nije bila određena, a niti odrediva, kako se o tome izjasnio i Vrhovni sud Republike Hrvatske u svojoj odluci Revt-249/14-2 od 9. travnja 2015. Ugovaranje promjenjive kamatne stope i u spornom razdoblju bilo zakonito i dopušteno, ali samo uz navođenje u ugovorima o kreditu jasnih kriterija za promjenu ugovorene kamatne stope, te da se radilo o odredbama ugovora o kreditu o kojima se pregovaralo, a ne da su iste bile sastavni dio unificiranog obrasca ugovora o kreditu, sastavljenog od strane banke kao kreditora, u kojem slučaju takve odredbe treba tumačiti u korist potrošača.

6.3. Isto vrijedi i za prvostupanjsku odluku u dijelu kojim je odredba članka 1. i članka 2.1. Ugovora, u kojoj je sadržana valutna klauzula, utvrđena nepoštenom ugovornom odredbom, što istu čini ništetnom, s pozivom na opće poznatu sudsku praksu u istovrsnim predmetima, kao što su presuda i rješenje Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj: Rev 2221/2018-11 od 3. rujna 2019. i presuda Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj: Pž-6632/2017-10 od 14. lipnja 2018.

7. Neosnovano je osporavanje tuženika da tužiteljica nema svojstvo potrošača, jer je iz sadržaja Ugovora o kreditu sklopljenog za dovršenje kuće je jasno da isti nije sklopljen u poslovne ili poduzetničke svrhe, kao što je to pojašnjeno u točki 10. obrazloženja pobijane presude. Osim toga, tuženik je na neki način priznao tužiteljici svojstvo potrošača time što je ponudio konverziju kredita koja se vršila samo u potrošačkim kreditima. Neosnovan je i prigovor zastare iz razloga u točki 21. i 21. 1. obrazloženja prvostupanjske presude, pa se žalitelj upućuje na taj dio razloga radi izbjegavanja nepotrebnog ponavljanja.

8. Zbog iznesenih razloga, djelomično je odbijena žalba tuženika i djelomično potvrđena presuda u točkama I. i II. izreke presude radi utvrđenja ništetnosti ugovornih odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli u osnovnom Ugovoru, sve primjenom čl. 368. st. 1. ZPP.

9. Međutim, pogrešno je stajalište prvostupanjskog suda da zbog ništetnosti ugovornih odredbi u osnovnom Ugovoru, bez obzira na sklapanje Dodatka ugovora o kreditu, tužiteljica ima pravo na "potpunu restituciju", odnosno isplatu sve razlike anuiteta između plaćenih iznosa i početno ugovorene kamatne stope i početnog tečaja CHF kao da Dodatak ugovoru nije sklopljen.

10. Stoga, u odnosu na ukinuti dio prvostupanjske presude, zbog pogrešnog pravnog pristupa o učincima sklapanja Dodatka ugovoru prema odredbama ZID ZPK/15, odnosno pogrešne primjene prava, prvostupanjski sud nije utvrdio sve odlučne činjenice za donošenje pravilne i zakonite odluke o osnovanosti tužbenog zahtjeva radi isplate, za svoju odluku nije dao jasne razloge i presuda se ne može ispitati, pa je počinjena bitna povreda postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP.

10.1. Nadalje, iako je tužiteljica tijekom postupka, a napose podneskom od 14. rujna 2023. preinačila tužbu (čak istaknula i eventualni tužbeni zahtjev), te se u podnesku od 23. listopada 2023. tuženik protivio preinaci, sud nije odlučio da se dopušta takva preinaka, već je odlučivao o preinačenom tužbenom zahtjevu, prihvaćajući koliko i čega mu je odgovaralo, ne referirajući se na činjenicu da postoji i eventualni tužbeni zahtjev u kojem nije jasno na što se isti odnosi.

11. Među strankama nije sporno da je tužiteljica, kao korisnica kredita sklopila s tuženikom kao kreditorom 19. lipnja 2006. Ugovor o namjenskom kreditu (dalje: Ugovor), kojim je tuženik odobrio tužiteljici kredit za dovršenje kuće, u iznosu od 35.000,00 CHF u kunskoj protuvrijednosti prema srednjem tečaju Hrvatske narodne banke na dan isplate kredita, s rokom otplate od 26 godina, te da je odredbom članka 2. toga Ugovora kamatna stopa bila određena kao promjenjiva u skladu s promjenama tržišnih uvjeta temeljem Odluke o kamatnim stopama kreditora, koja na dan sklapanja Ugovora iznosi 4,40 % (stranice 7-11 spisa). Nije sporno da je tijekom otplate kredita tuženik više puta mijenjao kamatnu stopu, što je, povrh promjena tečaja valute CHF, utjecalo i na promjenu visine anuiteta.

11.1. Nadalje, nije sporno da su stranke 4. veljače 2016. sklopile Dodatak Ugovoru o kreditu (dalje: Dodatak ugovoru), kojim je izvršena konverzija predmetnog kredita iz CHF u kredit u uz valutnu klauzulu u eurima (stranice 22-26 spisa), a čiji sadržaj prvostupanjski sud nije pravilno i potpuno utvrdio, niti obrazložio.

12. Između stranaka je sporno da li su odredbe Ugovora o promjenjivoj kamatnoj stopi prema jednostranim odlukama kreditora i odredba kojom je ugovorena valuta kredita u CHF, nepoštene i ništetne ugovorne odredbe, odnosno ima li tužiteljica pravo na isplatu preplaćenih iznosa temeljem osnovnog Ugovora bez ništetnih odredbi, bez obzira što se radi o konvertiranom kreditu. Naime, tužiteljica je utužila iznose preplate anuiteta zbog ništenosti ugovornih odredbi u odnosu na početno ugovorene kamatne stope i početni tečaj CHF, koji tužbeni zahtjev je sud prihvatio u cijelosti, bez obzira na kasnije sklapanje Dodatka ugovora i konverziju kredita.

13. Prema odredbama ZID ZPK/15 su banke, kao kreditne institucije, bile obvezne prema prisilnom propisu pozvati korisnike kredita i upoznati ih o izračunu konverzije, dok su potrošači imali mogućnost izbora, u ostavljenom im roku prihvatiti konverziju u kredite vezane uz EUR ili zadržati važeći stari kredit denominiran u CHF ili kredit denominiran u kunama s valutnom klauzulom u CHF.

14. Dodatkom ugovora o kreditu stranke su suglasno ugovorile da se obveza tužiteljice iz Ugovora smanji za iznos razlike između iznosa plaćenog tuženiku sukladno odredbama Ugovora, uključujući i odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli, da se preplaćeni iznos uračunava u buduće anuitete i tuženik je izradio novi otplatni plan.

15. Pri tome se napominje da je Vrhovni sud Republike Hrvatske, odlučujući o prijedlogu za rješavanje pitanja važnog za jedinstvenu primjenu prava podnesenog od Općinskog suda u Pazinu, u predmetu poslovni broj: P-1413/2019 od 20. rujna 2019., odgovorio da sporazum o konverziji sklopljen na osnovi ZID ZPK/15 ima pravne učinke i valjan je u slučaju kada su ništetne odredbe osnovnog ugovora o kreditu o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli, kako je to odlučeno rješenjem broj: Gos 1/2019-36 od 4. ožujka 2020.

16. Svaka stranka se u prilog svojih navoda poziva na sudsku praksu u istovrsnim predmetima, što je i za očekivati s obzirom da glede pravnih posljedica sklapanja dodatka ugovora o kreditu izraženih u valuti CHF, u istovrsnim predmetima, te slijedom toga pravima i obvezama stranaka ugovora o kreditu, sudska praksa, uključujući i praksu najviših sudova u Republici Hrvatskoj, nije za sada ujednačena, kako prije donošenja rješenja Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj: Gos-1/2019, tako i nakon toga (Vrhovni sud Republike Hrvatske, Rev 1096/2022-2 od 8. studenog 2022., Rev 637/2019-2 od 15. studenog 2022. i Rev- 586/2019 od 21. prosinca 2022.), pa je u svakom pojedinom predmetu sud dužan cijeniti odlučne okolnosti toga predmeta.

17. Prvostupanjski sud je u ovoj pravnoj stvari pravilno odlučio o ništetnosti odredbi Ugovora kojima je ugovorena promjenjiva kamatna stopa i valuta kredita u CHF, ali je zauzeo nepravilno pravno stajalište da konverzija ne poništava pravne učinke osnovnog Ugovora koji je bio na snazi do dana konverzije, te prihvatio tužbene zahtjeve radi isplate razlike anuiteta zbog ništetnih ugovornih odredbi osnovnog Ugovora. Prvostupanjski sud je zauzeo stajalište da tužiteljica ima pravo na razlike anuiteta s obzirom na početnu ugovorenu kamatnu stopu (bez kasnijih izmjena) i ugovorenu valutnu klauzulu u CHF sve do dana izvršene konverzije kao da Dodatka ugovora nije bilo. Takvo stajalište ovaj sud ne prihvaća i smatra da bi o pitanju isplate u slučaju konvertiranih kredita valjalo prihvatiti pravno stajalište izraženo u presudi i rješenju Vrhovnog suda RH broj Rev-586/19 od 21. prosinca 2022.

18. U citiranoj odluci Vrhovnog suda RH zauzeto je pravno shvaćanje da izvršena konverzija nema svrhu i učinak samo na promjenu valute kredita, već i na saniranje posljedica nevaljane odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi i načinu njene izmjene, te na saniranje posljedica ništetne odredbe o valutnoj klauzuli u CHF, budući je u trenutku sklapanja konverzije punuđena kamatna stopa koja retroaktivno zamjenjuje ranije ugovorenu ništetnu kamatnu stopu, te je denominacijom kredita u eure ništetna valutna klauzula izgubila svoj učinak, s time da su precizne kamatne stope i sve posljedice Dodatka ugovora poznate u trenutku njegovog sklapanja.

18.1. Slijedom iznesenog, Vrhovni sud RH zaključuje da je tražbina potrošača korisnika kredita na povrat više plaćenih iznosa po osnovi ništetnih odredbi iz osnovnog Ugovora po izvršenoj konverziji u skladu sa kogentnim odredbama ZID ZPK/15 podmirena, budući su uplate izvršene po toj osnovi u cijelosti uračunate prilikom obračuna konverzije kredita i na taj način je obveza kreditora na povrat tih iznosa prestala.

18.2. Međutim, kako o kamatama nema nikakvih odredbi u ZID ZPK/15, primjenom općih odredbi, članka 1115. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj: 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21.,114/22., 156/22., 155/23., dalje: ZOO), preostala je i nadalje obveza plaćanja nepodmirenih pripadajućih zateznih kamata na te pojedinačne iznose obračunatih od dana dospijeća svakog pojedinog iznosa do dana prestanka obveze izvršenom konverzijom.

19. Osim tužbenog zahtjeva radi utvrđenja ništetnim ugovornih odredbi (točke I. i II. izreke) pobijanom presudom je tuženiku naloženo isplatiti tužiteljici preplaćeni iznos na ime kamate 1.913,06 eura, preplaćeni iznos na ime valutne klauzule u CHF od 2.279.34 eura sve s pripadajućim kamatama po osnovi odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli, te razliku glavnice iznos od 1.870,44 eura (razlika između zbroja obračunatog iznosa glavnice prema početnom otplatnom planu na dan konverzije umanjenog za iznos prilikom izračuna konverzije) kao da stranke nisu sklopile Dodatak ugovora i da preplaćeni iznos nije uračunat prilikom konverzije kredita tužiteljici u otplatu budućih anuiteta. Isto se odnosi na iznos uglavničenih zakonskih zateznih kamata na pojedine preplaćene iznose umanjene za iznos preplate u konverziji (točka V izreke).

20. Tužiteljica nije predlagala dokaze niti je dokazala, da konverzija Ugovora nije provedena suglasno strogim odredbama ZID ZPK/15 odnosno da je Dodatak ugovora nepostojeći, niti da postoje razlozi eventualne nevaljanosti ugovora koji izviru iz općeg obveznog uređenja, neovisnih o posebnom zakonskom uređenju ZID ZPK/15 (npr. poslovna nesposobnost i slično).

21. Slijedom toga, osnovano ističe tuženik da je tužiteljica sklopila Dodatak ugovoru slobodno raspolažući svojom voljom, u skladu s odredbama ZID ZPK/15, te o osnovanosti tužbenog zahtjeva sud treba odlučiti uz pravilnu primjenu pravila o teretu dokazivanja i pravilnu primjenu materijalnog prava, odredaba ZID ZPK/15 i ZOO, uvažavajući prevladavajuću sudsku praksu.

22. Shodno tome, potrebno je utvrditi ima li tužiteljica pravo na isplatu preplaćenog iznosa, temeljem odredbi Ugovora koje su utvrđene nepoštenima i ništetnima, uvažavajući pri tome i utvrđena prava i obveze stranaka Dodatkom ugovora od 4. veljače 2016., kao i važeću sudsku praksu u istovrsnim predmetima (po ocjeni ovog suda prihvatljivo je pravno shvaćanje izraženo u Rev 586/2019-14 od 21. prosinca 2022.).

23. S obzirom da je radi otklanjanja uočenih nedostataka potrebno provesti novu glavnu raspravu, djelomično je uvažena žalba tuženika, te djelomično ukinuta je pobijana presuda u dosuđujućem dijelu točaka III., IV., V., VI. , VIII. i IX. izreke i predmet u istom dijelu vraćen na ponovni postupak, u kojem će prvostupanjski sud otkloniti uočene nedostatke, utvrditi odlučne činjenice i ponovno odlučiti o osnovanosti tužbenog zahtjeva, uz pravilnu primjenu pravila o teretu dokazivanja i pravilnu primjenu materijalnog prava, u skladu s recentnom sudskom praksom i za svoju odluku će dati jasne razloge (članak 369. stavak 1. ZPP).

23.1. Protiv odbijajućeg dijela presude u točki VII. nije se žalila niti jedna stranka, pa taj dio presude nije ispitivan (članak 365. stavak 2. ZPP).

24. U ponovnom postupku sud će odlučiti i o troškovima postupka, uključujući i trošak žalbenog postupka (članak 166. ZPP).

Sisak, 7. ožujka 2025.

Predsjednica vijeća

mr. sc. Ana Beloglavec