¸REPUBLIKA HRVATSKA

ŽUPANIJSKI SUD U VELIKOJ GORICI

Ulica Hrvatske bratske zajednice 1

Poslovni broj: K-27/2024

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Velikoj Gorici u vijeću sastavljenom od suca Nataše Brleković, predsjednice vijeća, te sudaca porotnika Nataše Hećimović i Stjepana Ščrbaka, članova vijeća, uz sudjelovanje zapisničarke Sanje Klarić, u kaznenom predmetu protiv optuženika SL iz optužnice Županijskog državnog odvjetništva u Velikoj Gorici broj KO-DO-18/2024 od 21. listopada 2024. zbog kaznenog djela iz članka 110. u svezi s člankom 34. Kaznenog zakona („Narodne novine" broj 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18, 126/19, 84/21, 114/22, 114/23 i 36/24 – u daljnjem tekstu: KZ/11), nakon održane i zaključene javne rasprave dana 4. ožujka 2024. u prisutnosti zamjenika Županijske državne odvjetnice u Velikoj Gorici Siniše Hlebića, punomoćnice oštećenog Ljiljane Bilbije, odvjetnice u Zagrebu, optuženoga SL i njegovog branitelja Ivana Jelavića, odvjetnika u Zagrebu, dana 7. ožujka 2025. u prisutnosti svih stranaka objavio je, a 4. ožujka 2025.

p r e s u d i o  j e

Optuženik SL, OIB: [osobni identifikacijski broj], sin IL i EL, rođene S, rođen **.**.1998. u [adresa], s prebivalištem u [adresa], građevinski tehničara, neoženjen, bez djece, pismen sa završenom srednjom školom, trenutno nezaposlen i bez mjesečnih primanja, bez imovine

k r i v  j e

što je

dana 23. srpnja 2024. oko 5,50 sati u [adresa], u alkoholiziranom stanju došao ispred vrata stana „ GL“, u koji stan ga je pustila GL, te je potom naglo otvorio vrata od spavaće sobe u kojoj sobi je u krevetu spavao OL i ušao u sobu, čime je probudio imenovanog, nakon čega je, držeći u desnoj ruci nož s natpisom Ikea, ukupne dužine 26 centimetara, crne plastične drške, ravne oštrice, dužine 14 centimetara, širine u najširem dijelu 4 centimetra, sa okrenutom oštricom noža prema dolje, prišao krevetu te je u nakani da OL liši života zamahnuo oštricom noža prema prsima imenovanog koji je u tom trenutku ležao na krevetu, ali je OL podigao obje ruke te je svojim rukama uspio blokirati zamah desne ruke okrivljenog SL i oštrice noža prema svojim prsima, nakon čega je okrivljeni SL svojom desnom rukom nastavio gurati oštricu noža prema njegovim prsima, te je svojom lijevom rukom pokušao skloniti desnu ruku imenovanog koja je bila obložena gipsom, a sve kako bi ga navedenim nožem ubo u prsa zbog čega ga je OL svojom lijevom rukom uhvatio za desnu ruku u kojoj je okrivljeni SL držao nož te mu je uspio iskrenuti navedenu ruku u zglobu i pritisnuti je uz madrac na krevetu, od kojeg zahvata se okrivljeni SL pokušao osloboditi, u čemu nije uspio, a u kojem trenutku je okrivljeniku prišla i GL koja ga je također uhvatila svojom desnom rukom za njegovu desnu ruku u kojoj je držao nož, dok ga je lijevom rukom uhvatila za majicu i pokušala ga odvući od OL, a uslijed čega je okrivljeni SL u trenutku kada mu se ruka nalazila pritisnuta uz drveni rub kreveta popustio stisak svoje desne ruke, što je imenovana iskoristila te mu je uspjela uzeti nož iz ruke i baciti ga na pod pored kreveta, na koji način su ga OL i njegova majka GL spriječili u njegovoj spomenutoj namjeri, te su ga potom pustili iz zahvata u kojem su ga držali, pa se okrivljeni SL nakon toga smirio i udaljio iz stana u nepoznatom smjeru, dok je OL prilikom opisanog događaja zadobio tjelesne ozljede u vidu rezne rane nadlanice desne šake u razini V prsta i lijeve šake između palca i kažiprsta,

dakle, s namjerom da ubije drugoga poduzeo radnju koja prostorno i vremenski neposredno prethodi ostvarenju bića kaznenog djela ubojstva,

čime je počinio kazneno djelo protiv života i tijela – ubojstvom u pokušaju – opisano i kažnjivo po članku 110. u vezi članka 34. KZ/11.

Stoga se optuženik na temelju članka 110. u vezi članka 34. KZ/11, uz primjenu članka 48. stavak 1. i 2. i članka 49. stavak 1. točka 2. KZ/11

o s u đ u j e

NA KAZNU ZATVORA U TRAJANJU OD 2 (DVIJE) GODINE I 10 (DESET)

MJESECI

te se na temelju članka 57. KZ/11 istome izriče djelomična uvjetna osuda tako da se ima izvršiti dio kazne zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine i 4 (četiri) mjeseca, a dio kazne u trajanju od 1 (jedne) godine i 6 (šest) mjeseci neće se izvršiti ukoliko optuženik u roku provjeravanja od 4 (četiri) godine ne počini novo kazneno djelo.

Na temelju članka 54. KZ/11 optuženome SL u izrečenu kaznu zatvora u trajanju od 2 (dvije) godine i 10 (deset) mjeseci uračunava se vrijeme provedeno u uhićenju i istražnom zatvoru od 23. srpnja 2024. do 22. listopada 2024., te od 2. prosinca 2024. nadalje.

Temeljem članka 79. KZ/11 oduzima se nož "IKEA" ukupne duljine 26 cm, crne plastične drške ravne oštrice dužine 14 cm koji je izuzet tijekom očevida te će se isti uništiti.

Optuženome SL imaju se vratiti predmeti koji su od njega oduzeti uz potvrdu o privremenom oduzimanju predmeta broj 1550142 i 1467294 od 23. srpnja 2024.

Oštećenom OL vraćaju se predmeti oduzeti prilikom očevida i to 1 majica, 2 navlake za pokrivač i 2 jastučnice, te majica i gaće koji su mu oduzeti u policijskoj postaji.

Na temelju članka 148. stavak 1. i 6. ZKP/08 optuženi SL dužan je djelomično naknaditi troškove kaznenog postupka iz članka 145. stavak 2. točke 1. do 7. ZKP/08 u iznosu od 2.000,00 eura dok se preostalog dijela troškova u iznosu od 4.626,64 eura oslobađa.

Temeljem članka 148. stavak 1. u vezi s člankom 145. stavak 1. točka 8. ZKP/08 optuženik je dužan platiti troškove zastupanja oštećenika po punomoćniku u iznosu koji će naknadno biti utvrđen posebnim rješenjem.

Obrazloženje

1. Županijsko državno odvjetništvo u Velikoj Gorici podiglo je optužnicu broj KO-DO-18/2024 od 21. listopada 2024. protiv optuženoga SL zbog kaznenog djela protiv života i tijela – pokušajem ubojstva – opisano i kažnjivo po članku 110. u svezi članka 34. KZ/11 na štetu OL.

2. Očitujući se o osnovanosti optužnice, optuženi SL naveo je da se ne smatra krivim za kazneno djelo koje mu se optužnicom stavlja na teret iako mu je žao što je do tog događaja uopće došlo.

3. Tijekom dokaznog postupka ispitani su svjedok žrtva OL (l.448- 449), svjedok GL (l.434-435) i EL (l.471-472), ispitani su vještaci Anita Galić Mihić (l.460-461) i ML (l.459-460), pročitani su materijalni dokazi i to: službena zabilješka o dojavi sa izvješćem o utvrđenom činjeničnom stanju VI policijske postaje Zagreb, PUZ-a od 23. srpnja 2024. (l. 9), medicinska dokumentacija na ime OL (l. 15), zapisnik o očevidu PUZ-a, Sektora kriminalističke policije, Službe za očevide i kriminalističku tehniku broj K- 768/24 od 23. srpnja 2024. (l. 16-20), kriminalističko-tehničko izvješće PUZ-a, Sektora kriminalističke policije, Službe za očevide i kriminalističku tehniku od 23. srpnja 2024. (l. 21-22), potvrde o privremenom oduzimanju predmeta broj 01550142, 01467294 i 01551714 (l. 24-26), zapisnik o privremenom oduzimanju predmeta VI policijske postaje Zagreb od 23. srpnja 2024. (l. 27), DVD medij sa snimkom nadzornih kamera na lokaciji [adresa] od 23. srpnja 2024. (l. 28), medicinska dokumentacija na ime okrivljenog SL (l. 32), zapisnik o ispitivanju prisutnosti alkohola, opojnih droga ili lijekova u organizmu SL (l. 40), podaci Nastavnog zavoda za hitnu medicinu Grada Zagreba za pacijenta SL (l. 41), zapisnik o vještačenju Centra za forenzična ispitivanja, istraživanja i vještačenja „Ivan Vučetić“, kemijsko-fizikalnih i toksikoloških vještačenja od 19. 8. 2024. (l. 139-140), nalaz i mišljenje sudsko-medicinskog vještaka Anite Galić Mihić od 26. kolovoza 2024. (l. 142-143), zapisnik o vještačenju Centra za forenzična ispitivanja, istraživanja i vještačenja „Ivan Vučetić“, Službe bioloških i kontaktnih vještačenja od 11. 9. 2024. (l. 162-167), zapisnik o vještačenju Centra za forenzična ispitivanja, istraživanja i vještačenja „ ŠL“, kemijsko-fizikalnih i toksikoloških vještačenja od 19. 9. 2024. (l. 179 i 186), zapisnik o vještačenju Centra za forenzična ispitivanja, istraživanja i vještačenja „Ivan Vučetić“, Službe bioloških i kontaktnih vještačenja od 20. 9. 2024. (l. 189-193), zapisnik o vještačenju Centra za forenzična ispitivanja, istraživanja i vještačenja „Ivan Vučetić“, Službe daktiloskopije i identifikacije od 1. 10. 2024. (l. 204-207), nalaz i mišljenje Klinike za psihijatriju Vrapče, Zavoda za forenzičku psihijatriju „dr. Vlado Jukić“, Referentnog centra Ministarstva zdravstva za forenzičku psihijatriju od 15. listopada 2024. (l. 209-234), razgledana je fotodokumentacija očevida (l.350-425), a na kraju dokaznog postupka pročitani su izvaci iz prekršajne evidencije (l. 52-53) i kaznene evidencije (l. 54-55) za optuženika nakon čega je isti iznio obranu.

4. Iznoseći svoju obranu u vezi inkriminiranog događaja optuženi SL iskazao je da je te noći i u vrijeme ovog događaja bio jako pijan, te se do oštećenikovog stana i njega samog nije šuljao već je došao prilično bučno. Trčao je stubištem, kada mu je oštećenikova majka otvorila vrata nešto joj je promrmljao da treba OL, glasno je otvorio vrata spavaće sobe i njemu jednako tako glasno rekao neka se budi. Dok je on otvorio oči već je bio blizu njega i iznad njega, a nož je držao u svojoj desnoj ruci koji mu je slabija jer je inače ljevak, a držao ga je u vodoravnom položaju na koji način ga nije bio niti u mogućnosti ubosti jer je on bio ispod njega. Oštećenik se prestrašio što je bilo i očekivano, te je rukom uhvatio za nož kojom prilikom je došlo do porezotine. Oštećenik je nož prvo uhvatio s jednom rukom, a onda i s drugom. Oštećenika nije imao namjeru ubiti već je želio da on nazove te dečke koji su njemu prijetili, da im kaže da ih se on ne boji i da ga prestanu maltretirati odnosno da popuste pritisak na njega. Oštećenik je te dečke poznavao jer je i nekoliko dana prije toga razgovarao s nekim od njih i pokušavao riješiti tu situaciju. Nije mu niti stigao reći da su ga ti dečki ponovno zvali jer je odmah nastala borba oko noža koja je mogla trajati između 5 i 10 sekundi. Toga jutra s nožem i nije krenuo u namjeri da ide oštećeniku već je krenuo na benzinsku kako bi kupio još alkohola koji je konzumirao i u autu čekajući jutro da ode k roditeljima. Za to vrijeme se dopisivao s tim dečkima, a alkohol ga je ohrabrivao. U jednom trenutku očito mu je palo na pamet da bi mogao otići oštećeniku i tražiti od njega da ih odmah nazove kako bi se završila ta priča. U to vrijeme bio im je dužan samo 100 eura uz dogovor da će to platiti kroz nekoliko dana. Imajući u vidu svoju fizičku snagu misli da je oštećenika, da je htio mogao ubosti, tim više što je on jednu ruku imao u gipsu, te misli da ga u takvoj namjeri ne bi mogla spriječiti ni njegova majka. Upravo zbog toga što ga nije kanio ubiti nije nož niti držao u lijevoj ruci, niti je lijevu ruku koristio kako bi oštećenika udario, niti zbog bilo čega drugog. Zna da je nelogično da s nožem dođe u neposrednu blizinu oštećenika kojeg želi samo uplašiti iz ranije navedenih razloga, jer ga je uplašiti mogao i stojeći dalje od njega s nožem u rukama, ali se njegovo ponašanje treba promatrati vezano uz alkoholizirano stanje u kojem je bio i zbog kojega se dogodilo upravo ovako. Da oštećeni nije uhvatio za nož vjerojatno bi on bio izbačen iz stana na način da bi ga OL izbacio govoreći da je pijani majmun, te do uboda nožem ne bi došlo jer nožem prama njemu nije niti zamahnuo. U jednom trenutku pustio je nož iako mu je palo na pamet da bi ga OL mogao istim ubosti, a sjeća se da je nakon toga sjeo na pod i počeo plakati. Na kraju ga je OL ispratio iz stana. Kada je krenuo na benzinsku, sa sobom je ponio nož zbog straha od tih dečki koji su znali i gdje je zgrada u kojoj živi, što znači da ga je ponio za slučaj samoobrane. Uopće se ne sjeća da bi se tijekom ovog događaja za vrijeme borbe oko noža uključivala oštećenikova majka niti da bi ga nekuda povlačila, udarila ili bilo što slično. Ne sjeća se niti gdje je završio nož koji je u jednom trenutku samo pustio prije nego što je sjeo na pod. Ne sjeća se niti da bi mu oštećeni uspio iskrenuti ruku u zglobu i pritisnuti uz madrac kreveta. Obzirom na oštećenikovu ruku u gipsu mogao je tijekom ovog događaja koristiti i lijevu ruku za koju misli da ju uopće ni na koji način nije koristio. Za vrijeme ovog događaja čuo je kako ona govori "nemoj SL". Oštećenik je cijelo vrijeme ovog događaja ležao, a on se nalazio od prilike pola metra udaljen od njega u uspravnom položaju pri čemu je i nož od njegovog tijela bio udaljen oko pola metra. Bilo je dovoljno da oštećenik samo pruži ruku i dohvati nož. Nije istinit iskaz oštećnika kada kaže da je nož u ruci držao oštricom prema dolje, te misli da je oštećenikova majka iskazala da je nož držao oštricom prema gore, ali rukom u vodoravnom položaju što je točno. Oštrica noža nije bila usmjerena prema oštećenikovim prsima kako to kaže oštećenikova majka jer su njegova prsa bila niže u odnosu na nož.

4.1. Opisujući ono što je prethodilo ovom događaju optuženik je iskazao da ima dobrosusjedski odnos sa žrtvom kojega poznaje od kad je bio dijete jer žive u istom ulazu kao i s njegovom majkom kod koje je nekoliko dana prije tog događaja bio na ručku te ju je vozio doktoru. Njihov odnos se u zadnje vrijeme dodatno poboljšao jer je OL imao slomljenu ruku i nije mogao voziti auto, pa ga je često zvao da ga treba negdje voziti. U zadnje vrijeme imao je problem s određenim muškarcima zbog duga od 100,00 eura od kojih je primao prijetnje i bio pod velikim stresom i strahom zbog čega danima nije spavao, nije mogao normalno funkcionirati, niti je znao kako se nositi s tim. To je spomenuo OL koji mu je rekao da poznaje te dečke radi čega ga je zamolio da im kaže da ga puste na miru i ne maltretiraju te da mu ne prijete. Na dan koji je prethodio predmetnom događaju slučajno je sreo OL na čiju su zamolbu otišli u Strmec Samoborski kako bi oštećeniku pomogao složiti nekakve kutije jer tamo ima skladište, a što OL nije mogao sam zbog slomljene ruke. Nakon nekog vremena je OL nazvao prijatelj i pitao ga da li ga oni mogu pokupiti, što su i učinili, a OL mu je spomenuo da on ima problem s određenim ljudima. Taj Ivičin prijatelj je rekao da ih i on poznaje te da će ih i on nazvati da ga ostave na miru, što je i učinio te su mu obojica rekli da se ne mora ništa brinuti i da je to riješeno. Tijekom dana malo je popio, a policija ih je zaustavila i pitala da li se želi podvrgnuti alkotestu, na što im je rekao da je malo popio i da će malo „napuhat“. OL je to „riješio“ s policajcima koji su ih pustili nakon čega je došlo do male rasprave između njega i OL koji je bio malo ljut na njega jer je popio pa je on to morao rješavati za njega. Normalno su se razišli a kada je došao u stan napisao je dvije poruke isprike OL radi neugodnosti koje im je prouzročio. U prvoj poruci je napisao „Oprostite dečki“, a u drugoj „Posebno tebi OL se ispričavam“, nakon čega je zaspao vjerujući da je problem koji je imao s tim dečkima riješen. Međutim, tijekom noći probudio ga je mobitel na kojem je vidio šest

- sedam propuštenih poziva od tih muškaraca, ali i nekakvih poruka. Kada je vidio te poruke opet mu je srce počelo brže lupati i više nije mogao zaspati. Počeo je piti alkohol uz koji je dobio nekakvu hrabrost da se suprotstavi tim dečkima tako da je i on njima poslao nekakve poruke kojima je htio pokazati da ih se ne boji, iako to nije istina jer su mu prijetili da će mu doći doma. Znali su gdje živi i gdje mu žive roditelji, te je stvarno bio u velikom strahu od njih. Nakon što je popio alkohol koji je imao kod kuće odlučio je izaći na benzinsku pumpu te je uslijed straha da ga netko od njih ne čeka ispred stana uzeo nož sa sobom, kako ga netko od njih ne bi zaskočio ili napao i da ih slučajno ne sretne na benzinskoj. Kupio je alkohol, parkirao auto u blizini i nastavio piti. Palo mu je na pamet da bi mogao otići kod OL u namjeri da ga zastraši, da mu da lažni dojam da se ne boji njega i tih muškaraca i da mu je svega dosta jer je danima pucao po šavovima. Došao je na adresu oštećenika, uzeo nož iz auta i pozvonio na portafon. Do dolaska u Ivičin stan popio je sigurno oko 3 litre pive i pola litre rakije, ako ne i više.

5. Vještak Anita Galić Mihić na raspravi dopunjujući sudsko-medicinski nalaz i mišljenje iskazala je da su ozljede kod oštećenika mogle nastati u dinamici kakvu je naknadno opisao optuženik u svojoj obrani, hvatanjem oštrice noža koji se nalazi u rukama optuženika. Međutim, ovakve ozljede se uobičajeno viđaju kao obrambene ozljede gdje osoba koja je napadnuta hvata nož rukama ili podiže ruku u svrhu zaštite vitalnih organa. Ruka oštećenika koja se u trenutku događaja nalazila imobilizirana bila je manje pokretna i značajnije oslabljena. Moguće je i da su ozljede oštećenika nastale dok se nož nalazio u vodoravnom položaju s obzirom da se radilo o ozljedama šaka koje su mobilne. Za nastanak utvrđenih ozljeda bila je dostatna komponenta pritiska slabog intenziteta. Moguće je da bi taj intenzitet bio nešto jači, a zamah precizniji ukoliko bi nož se nalazio u optuženikovoj lijevoj ruci, a koja je dominantna. Za nastanak konkretnih ozljeda bio je dostatan slabi intenzitet međutim, moglo se raditi i o jačem zamahu ruke koja drži nož, a da bi ta ruka bila blokirana npr. rukom samog oštećenika. U konkretnom slučaju izostala je jača komponenta pritiska, a koja bi bila dovoljna za nastanak teške tjelesne ozljede. Prema medicinskoj dokumentaciji obje ozljede su bile sličnog opsega. Karakteristike rana upućuju kako je rana na desnoj šaci nastala podizanjem ruke, dok je rana u području lijeve šake nastala hvatanjem oštrice noža.

6. Vještak toksikolog ML, na raspravi dopunjujući nalaz i mišljenje iskazala je da se obzirom na koncentraciju alkohola koja je približno određena, radi o koncentraciji koja je bila zasigurno prisutna u krvotoku imenovanog u trenutku događaja. S obzirom da se ne zna individualni faktor, odnosno brzina razgradnje alkohola kod optuženika mišljenje daje na temelju minimalno moguće koncentracije koja je u ovom slučaju iznosila 2,22 g/kg apsolutnog alkohola u krvi, a ta koncentracija u okvirima stupnja opijenosti je od 2 promila na više. Dakle, osoba je mogla u trenutku događaja imati nešto više alkohola nego što je navedeno brojkom. Pri tom stupnju alkoholiziranosti osobe su u pijanom stanju, sa znatno reduciranom sposobnošću percepcije shvaćanja trenutnog stanja, snižene kognitivne sposobnosti s gubitkom socijalne adaptacije, sposobnosti adekvatnog uvida u situaciju i bez realnog sagledavanja vlastitih postupaka i situacije u okolini. Pri tome je snižena sposobnost kritičkog razmišljanja, odluke su zbog afektivnog odnosno emocionalnog stanja ne uvijek razumne kao ni ponašanje, te je osoba slabije socijalno funkcionalna nego kad bi bila trijezna. Budući da je osoba u početnoj odrasloj dobi, sa završenim funkcionalnim sposobnostima razgradnje etanola moguće je da dobro podnosi alkohol, te su u tom slučaju njegove sposobnosti razumijevanja i ponašanja u boljem stupnju nego da je mlađe dobi, da je bolestan ili da je potpuno nenaviknut na alkohol. Po pitanju motorike, osobe se kreću usporenije, koordinacija je neprecizna, moguć je tremor odnosno drhtanje ruku, da osoba teturavo hoda ili je nesigurna i neprecizna u kretanju, no svi ti detalji ovise o individualnim karakteristikama osobe. Ljudi koji su u stanju hodati s preko 2 promila, odnosno popiti alkohola u tolikoj količini u stanju su izvoditi pokrete hodanja i manipulacije rukama i glavom kao osobe koje "bolje" podnose alkohol.

7. Kao nesporno je tijekom provedenog dokaznog postupka utvrđeno da se inkriminirani događaj dogodio 23. srpnja 2024. oko 5,50 sati u stanu OL na adresi [adresa], u koji je u alkoholiziranom stanju došao optuženik te u koji ga je pustila GL. Nije sporno da je optuženik naglo otvorio vrata spavaće sobe u kojoj sobi je u krevetu spavao OL i ušao u sobu, čime je probudio OL, nakon čega je, držeći u desnoj ruci nož s natpisom Ikea, ukupne dužine 26 centimetara, crne plastične drške, ravne oštrice, dužine 14 centimetara, širine u najširem dijelu 4 centimetra prišao krevetu. Nije sporno niti to da je oštećenik svojom lijevom rukom uhvatio za desnu ruku u kojoj je optuženik držao nož te da su se borili za nož niti da je oštećenik u ovom događaju zadobio tjelesne ozljede u vidu rezne rane nadlanice desne šake u razini V prsta i lijeve šake između palca i kažiprsta. Nije sporno niti to da se optuženik u jednom trenutku smirio i udaljio iz stana u nepoznatom smjeru. Navedeno je nesporno jer isto priznaje sam optuženik u svojoj obrani.

8. Sporno je da li je optuženik prilikom inkriminiranog događaja postupao u nakani da OL liši života, da li je zamahnuo oštricom noža prema njegovim prsima te da li je u toj namjeri optuženik svojom desnom rukom gurao oštricu noža prema njegovim prsima, pokušavao skloniti desnu ruku oštećenika koja je bila obložena gipsom kako bi ga ubo u prsa zbog čega ga je OL uhvatio za desnu ruku u kojoj je držao nož te mu iskrenuo tu ruku u zglobu i pritisnuo je uz madrac na krevetu, od kojeg zahvata se pokušao osloboditi, u čemu nije uspio. Sporno je i da li je optuženiku prišla i GL koja ga je jednom rukom uhvatila za ruku u kojoj je držao nož, a drugom za majicu i pokušala ga odvući od OL. Ovo je sporno jer optuženik ovakvo postupanje ne priznaje te navodi da se uopće ne sjeća da bi se tijekom borbe oko noža uključivala oštećenikova majka niti da bi ga nekuda povlačila, udarila ili bilo što slično. Ne sjeća se niti gdje je završio nož koji je u jednom trenutku samo pustio prije nego što je sjeo na pod. Ne sjeća se niti da bi mu oštećeni uspio iskrenuti ruku u zglobu i pritisnuti uz madrac kreveta.

9. Na temelju dokaza izvedenih tijekom dokaznog postupka, te brižljivo cijeneći svaki dokaz zasebno kao i izvedene dokaze u njihovoj ukupnosti, te dovodeći u vezu izvedene dokaze s optuženikovom obranom, sud je na nedvojben način utvrdio da je optuženik postupio na način kako mu je optužnicom stavljeno na teret. Tako je sud prihvatio kao istinite iskaze žrtve OL i njegove majke GL o načinu odvijanja inkriminiranog događaja, čiji iskazi su potvrđeni i provedenim sudsko-medicinskim vještačenjem, što je detaljno obrazloženo u nastavku presude. Iskaz optuženikove majke EL koja nije očevidac događaja nije posebno cijenjen pri donošenju odluke o krivnji, jer je ista iskazivala samo o događajima koji su prethodili inkriminiranom danu.

10. Naime, nesporno je da je optuženik kritične zgode, u ranim jutarnjim satima, oko 5,50 sati došao u oštećenikov stan u pijanom stanju, s više od 2,00 g/kg alkohola u krvi i s nožem u ruci. U stan ga je pustila oštećenikova majka GL kojoj je, kako to ona iskazuje rekao da treba nešto OL u čemu ona nije vidjela ništa čudno jer zna da su i dan ranije bili zajedno, a večer prije kada je OL došao kući, oko ponoći je dobio od optuženika poruku u kojoj je pisalo " OL hvala ti za sve i oprosti". Prilikom puštanja u stan, nije uočila da bi optuženik bio u alkoholiziranom stanju niti da bi imao nož, što i ona sama pripisuje tome da je bila tek probuđena optuženikovim zvonjenjem, što je i očekivano, obzirom da još nije bilo ni 6,00 sati.

11. Nije sporno da nakon ulaska u stan optuženik odlazi do sobe u kojoj spava oštećenik s nožem u ruci, te da se oštećenik budi upravo u trenutku kada optuženik prilazi njegovom krevetu, te sam optuženik navodi da je, kad je oštećenik otvorio oči on bio blizu njega i iznad njega. Ovakve okolnosti ukazuju na optuženikovu namjeru da ubije oštećenika. Međutim, optuženik tvrdi da nije imao namjeru ubiti oštećenika te prvo navodi da je u njegov stan došao kako bi on nazvao te dečke koji su njemu prijetili, da im kaže da ih se on ne boji i da ga prestanu maltretirati, da bi u kasnijem iskazu naveo da mu je nakon nekoliko sati konzumacije alkohola, a kako je bio u blizini palo na pamet da ode kod OL i da ga uplaši, odnosno da mu da lažni dojam da se ne boji njega i tih muškaraca, te da je nož izvadio u namjeri da zastraši OL. U pogledu noža, optuženik navodi da je isti imao kod sebe radi zaštite od „dečki“ kojima je bio dužan i koji su mu prijetili te u tim prijetnjama rekli da znaju gdje on živi. Međutim, okolnosti ovog događaja potvrđuju da to nije bilo kao što optuženik tvrdi.

11.1. Naime, optuženik navodi da je te noći konzumirao alkohol, te da je ujutro s nožem krenuo na benzinsku kako bi kupio još alkohola koji je konzumirao i nakon toga u autu, čekajući jutro da ode k roditeljima. Za to vrijeme se dopisivao s tim dečkima, a alkohol ga je ohrabrivao. U jednom trenutku, navodi da mu je očito palo na pamet da bi mogao otići oštećeniku i tražiti od njega da ih odmah nazove kako bi se završila ta priča. Prihvatljiva je tvrdnja optuženika da se bojao tih dečki jer je o istima iskazivao i oštećenik navodeći da je optuženik nekakvu pomoć tražio od njega u vezi s tim ljudima koji mu navodno prijete zbog dugova, te mu je nekoga od njih optuženik i dao na telefon, te se sjeća da su se s druge strane nešto derali i prijetili, ali zbog previše svojih problema nije se želio uključivati u to. Zbog navedenog, za razumjeti je optuženikov strah i uzimanje noža kada je krenuo autom na benzinsku. Međutim, nakon dopisivanja s tim osobama dok je čekao u autu vrijeme kada može doći roditeljima, optuženik odlučuje otići do oštećenika, očito ne razmišljajući da je rano jutro i da oštećenik spava. Ako optuženik, kao što tvrdi nije imao namjeru ubiti oštećenika, nije jasno zbog čega je sobom ponio nož jer se u oštećenikovom stanu sigurno ne nalaze osobe koje mu prijete, niti mu prijeti kakva druga opasnost. Pri tome se radi o velikom kuhinjskom nožu, svakako pogodnom za nanošenje i smrtonosnih ozljeda. Osim toga, ako se optuženik u autu dopisivao s tim osobama, onda nema nikakve logike da ide oštećenika tražiti da ih on zove i da im kaže da ga ostave na miru, tim više što oštećenik tvrdi da te osobe ne poznaje niti ima kakve veze s njima. Da je optuženik, kako to sam tvrdi bilo što želio od oštećenika, nije bilo nikakve potrebe da s tako velikim nožem uđe u njegov stan i priđe njegovom krevetu i tijelu, već je sve što je želio mogao učiniti bez noža ili iz daljega, ne dolazeći na dohvat oštećenikovih ruku.

11.2. Valja ovdje primijetiti da je optuženik s nožem došao u neposrednu blizinu oštećenika koji je iskazao da je otvorivši oči ugledao nož i podigao obje ruke kako bi blokirao zamah optuženika, kojom prilikom je oštrica noža zarezala po malom prstu desne šake i u području između i palca i kažiprsta lijeve šake, a da nije to učinio ubo bi ga oštricom noža u prsa. Dakle, nije prihvatljiva optuženikova tvrdnja da nije imao namjeru ubiti oštećenika jer je poduzeo baš sve radnje u tom cilju, osim uboda nožem do kojeg nije došlo isključivo oštećenikovom obrambenom radnjom blokiranja njegovih ruku. Nadalje, optuženik ni tada ne daje do znanja niti govori oštećeniku da ga je pogrešno shvatio, da ga ne želi ubiti ili bilo što slično, a niti se povlači već počinje borba za nož koju ne osporava niti optuženik, što je vidljivo iz njegovog navoda da se ne sjeća da bi se za vrijeme borbe oko noža uključivala oštećenikova majka. Dakle, tijekom borbe za nož, prema navodima oštećenika optuženik odgurava njegovu ruku u gipsu, dok oštećenik optuženikovu ruku u kojoj drži nož savija u zglobu i nastoji pritisnuti uz madrac. Da nije bilo ove borbe za nož, pri čemu sud nema razloga ne vjerovati oštećeniku da se na opisani način odvijala, ne bi niti oštećenikova majka trebala dolaziti u spavaću sobu i braniti oštećenika, a upravo to je učinila.

11.3. Optuženik tvrdi da se uopće ne sjeća da bi se oštećenikova majka uključivala u ovaj događaj, dok ona o istome iskazuje da je rukama uhvatila SL iza leđa i htjela ga odvući od OL koji je bio u ležećem položaju ispod SL a u trenutku kada je OL Rininu ruku prislonio na krevet prišla je SL s desne strane i uhvatila ga za ruku u kojoj je držao nož i stiskala mu je ruku kako bi pustio nož, dok ga je drugom rukom držala za majicu i vukla s OL. Kako su dakle optuženikovu ruku držali i OL i njegova majka, koja ga je i stiskala za ruku, logično je i životno da je u jednom trenutku optuženik popustio stisak ruke u kojoj je držao nož, što je iskoristila oštećenikova majka koja mu je kako sama navodi uzela nož iz ruku i bacila ga između kreveta i ormarića. Dakle, ne stoji tvrdnja da je optuženik sam pustio nož jer sud nema razloga ne vjerovati ovoj svjedokinji koju je ovaj događaj iznenadio i šokirao jer tako nešto od optuženika, a poznavajući ga od ranije nije očekivala. Naime, ova svjedokinja iskazala je da je optuženik odrastao s njima živeći u istoj zgradi, ona ga je voljela, više puta je bio kod njih na ručku, a znala mu je spakirati i sendviče kao što je bilo i noć prije ovog događaja. Dodala je da optuženik nikada nije bio grub niti nepristojan, niti se ikada na bilo koji način ponašao neprimjereno prema njima, a s oštećenikom je bio u dobrim odnosima. Dakle, ova svjedokinja nema razloga neosnovano teretiti optuženika niti bi od toga imala kakve koristi radi čega je sud u cijelosti prihvatio njezin iskaz kao istinit, tim više što nije u suprotnosti s iskazom oštećenika niti bilo kojim drugim dokazom. U opisanoj situaciji, GL doprinijela je sprječavanju optuženika u daljnjem nasrtanju nožem na oštećenika radi čega sud ne prihvaća optuženikovu obranu da mu je oštećenik govorio da se smiri, da je tada pustio nož, sjeo na pod i počeo plakati. Optuženik je popustio stisak ruke i pustio nož kada je shvatio da njime neće moći ništa učiniti, što je u potpunosti u suprotnosti s njegovom obranom kada tvrdi da oštećenika nije htio ozlijediti, a kamoli ubiti.

11.4. Provedeno sudsko-medicinsko vještačenje, kojemu nije bilo prigovora i koje je prihvaćeno jer je dano po najboljem stručnom znanju i iskustvu vještaka, dopušta mogućnost da su ozljede kod oštećenika mogle nastati u dinamici kakvu je opisao optuženik u svojoj obrani, tj. hvatanjem oštrice noža koji se nalazi u rukama optuženika. Međutim, vještakinja je iskazala da se ovakve ozljede uobičajeno viđaju kao obrambene ozljede gdje osoba koja je napadnuta hvata nož rukama ili podiže ruku u svrhu zaštite vitalnih organa. Upravo ovakvu situaciju opisuje oštećenik čijem iskazu ovaj sud vjeruje i prihvaća ga kao istinit, osobito ako se uzme u obzir da ga je optuženikov postupak iznenadio jer je s njim bio u dobrim odnosima, te ovaj sud nije našao niti jedan razlog zbog kojega bi oštećenik neosnovano teretio optuženika, pri čemu njegov iskaz nije u suprotnosti s bilo kojim od izvedenih dokaza. Upravo je brzim podizanjem ruku prema nožu u svrhu zaštite glave ili prsa kao vitalnih organa oštećenik osujetio ubadanje nožem, kojom prilikom je zadobio ranije opisane ozljede na rukama.

11.5. Očito je da je alkoholizirano stanje u kojem se optuženik nalazio dovelo do njegovog odlaska u oštećenikov stan s nožem i do napada na oštećenika, pri čemu je optuženik bio smanjeno ubrojiv, ali je ipak mogao upravljati svojom voljom i svojim postupcima. A njegova volja i postupci išli su u pravcu lišenja života oštećenika, unatoč tome što nema logičnog objašnjenja za optuženikovu motivaciju. Jednostavno je utjecaj alkohola od 2,22 g/kg učinio svoje, pa je optuženik odlučio na oštećeniku iskaliti svoj bijes i strah od osoba koje su mu prijetile i s kojima je imao neraščišćene odnose. Međutim, oštećenik je na vrijeme uočio opasnost i uspio se obraniti zbog činjenice da je trenirao borilačke vještine i znao na koji način se može obraniti, iako sam navodi da je imao dosta sreće, što je točno jer ga je optuženik zatekao na spavanju, pa samim time nepripremljenog za bilo kakvu obranu, te zbog činjenice da mu je desna ruka bila u gipsu. Upravo je oštećenikova pravodobna reakcija onemogućila optuženika da ga nožem liši života, a navedenom je doprinijela i oštećenikova majka koja je optuženika odvlačila od oštećenika i držala mu ruku u kojoj se nalazio nož, sve dok njegov stisak nije popustio kada je ona uzela nož i odbacila ga na pod.

12. Dakle, ovaj sud nalazi utvrđenim i dokazanim da je optuženik rano ujutro, s nožem kao opasnim sredstvom, kojim se mogu vrlo lako zadati i smrtonosne ozljede ušao u spavaću sobu oštećenika, došao do njega kojega je njegov dolazak probudio, zamahnuo nožem prema njegovim prsima, koji zamah je oštećenik blokirao podizanjem svojih ruku, te u kontaktu s oštricom noža zadobio tjelesne ozljede u vidu rezne rane nadlanice desne šake u razini V prsta i lijeve šake između palca i kažiprsta, što potvrđuje zaključak da se oštećenik branio, odnosno zamah noža blokirao s obje ruke. Da je oštećenik samo uhvatio za oštricu noža koji se, prema navodima optuženika nalazio u vodoravnom položaju i mirovanju te na određenoj udaljenosti iznad oštećenika, ne bi bilo potrebe da ga oštećenik hvata s obje ruke niti bi došlo do njihovog ozljeđivanja. Nadalje, utvrđeno je i da tijekom borbe za nož optuženik nije uspio ubosti oštećenika u prsa jer mu je on ruku uspio iskrenuti u zglobu i pritisnuti uz madrac na krevetu, a nož mu je nakon toga iz ruke uzela i bacila na pod oštećenikova majka koja je prišla vidjevši njihovu borbu za nož.

13. Provedenim psihijatrijskim vještačenjem utvrđeno je da je optuženik tempore criminis bio ubrojiv, iako smanjeno što znači da je upravljao svojim postupcima i vladao svojom voljom te bio svjestan da nožem kojim je došao do oštećenika i zamahnuo prema njemu koji je ležao u krevetu može nanijeti i najtežu posljedicu i želeći upravo takvu posljedicu. Iz navedenog proizlazi da je postupao s oblikom krivnje koji se naziva izravna namjera, te je očito samo srećom i pravodobnom reakcijom oštećenika došlo do ozljede oštećenika koja je kvalificirana kao tjelesna ozljeda.

14. Na osnovu svega navedenoga, sud je optuženika proglasio krivim za kazneno djelo ubojstva u pokušaju iz članka 110. u vezi članka 34. KZ/11, te ga osudio.

15. Prilikom odmjeravanja kazne za optuženika sud je cijenio sve okolnosti iz članka 47 KZ/11 koje utječu da kazna prema vrsti i mjeri bude lakša ili teža, pa je tako cijenio jačinu ugrožavanja i povredu zaštićenog dobra, pobude iz kojih je kazneno djelo počinjeno, način počinjenja kaznenog djela, raniji život optuženika, te njegovo ponašanje nakon počinjenja kaznenog djela.

16. Kao olakotne okolnosti na strani optuženika sud je cijenio okolnost da optuženik nije kazneno osuđivan, što znači da je do sada živio u skladu sa zakonom i nije činio kaznena djela. Osim toga, optuženik se oštećeniku iskreno ispričao i iskazao spremnost da mu isplati naknadu štete, a nesporno je da je oštećeniku i njegovoj majci prije ovog događaja na različite načine pomagao, što su oboje potvrdili u svojim iskazima. Kao olakotno je cijenjen i izostanak teže posljedice po žrtvu koja je zadobila ozljedu koja predstavlja tjelesnu ozljedu čemu je očito doprinijela i okolnost da se radilo o pritisku slabog intenziteta i činjenici da optuženik nož nije držao u lijevoj ruci koja mu je dominantna jer je ljevak, već u desnoj. Sud je cijenio i okolnost da je optuženik ovo djelo počinio u stanju smanjene ubrojivosti, a što je utvrđeno provedenim psihijatrijskim vještačenjem te da je zbog istoga iskazao iskreno kajanje.

16.1. Od otegotnih okolnosti sud je cijenio jedino okolnost da je optuženik jednom prekršajno kažnjen zbog prekršaja iz Zakona o sigurnosti prometa na cestama, što znači za prekršaj koji nema nasilna obilježja.

17. Sve navedene olakotne okolnosti po mišljenju ovoga suda predstavljaju osobito olakotne okolnosti koje primjenom odredbe članka 48. stavak 2. KZ/11 predviđaju mogućnost izricanja blaže kazne od propisane. Obzirom da je kazneno djelo ostalo u pokušaju, primijenjene su i odredbe članka 34. stavak 2. KZ/11, odnosno optuženiku je izrečena kazna blaža od zakonskog minimuma predviđenog za navedeno kazneno djelo.

18. Uvažavajući ukupnost olakotnih okolnosti iz članka 48. stavak 1. i 2. KZ/11, na temelju članka 49. stavak 1. točka 2. KZ/11 optuženom SL primjenom odredbi o granicama ublažavanja kazne na kaznu zatvora blažu od zakonskog minimuma je temeljem članka 110. u vezi s člankom 34. KZ/11 izrečena kazna zatvora u trajanju od 2 (dvije) godine i 10 (deset) mjeseci, a primjenom članka 57. KZ/11 istome je izrečena djelomična uvjetna osuda tako da se ima izvršiti dio kazne zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine i 4 (četiri) mjeseca, a dio kazne u trajanju od 1 (jedne) godine i 6 (šest) mjeseci neće se izvršiti ukoliko optuženik u roku provjeravanja od 4 (četiri) godine ne počini novo kazneno djelo.

19. U konkretnom slučaju sud je ocijenio da će se ovakvom kaznom, bez cjelokupnog izvršenja izrečene kazne zatvora postići svrha kažnjavanja i ispuniti generalna i specijalna prevencija, utjecati na optuženika da poštuje pravni poredak i ubuduće ne čini kaznena djela, kao što ih nije činio niti do sada. Vrijeme provjeravanja iz uvjetovanog dijela kazne djelovati će na optuženika da shvati da se mora kloniti potencijalno rizičnih situacija, te se suzdržavati od bilo kakvog oblika nasilnog ili društveno neprihvatljivog ponašanja, ali i konzumacije alkohola koji je očito kod njega kritične zgode djelovao na donošenje odluka. Izrečena će kazna drugima biti poticaj da se suzdrže od činjenja kaznenih djela, a ujedno će se ovakvom kaznom pružiti i određena satisfakcija žrtvi.

20. Na temelju članka 54. KZ/11 optuženome SL u izrečenu kaznu zatvora u trajanju od 2 (dvije) godine i 10 (deset) mjeseci uračunato je vrijeme provedeno u uhićenju i istražnom zatvoru od 23. srpnja 2024. do 22. listopada 2024., te od 2. prosinca 2024. nadalje.

21. Temeljem članka 79. KZ/11 odlučeno je o oduzimanju nož "IKEA" ukupne duljine 26 cm, crne plastične drške ravne oštrice dužine 14 cm koji je izuzet tijekom očevida te je odlučeno će se isti uništiti jer se radi o predmetu kojim je počinjeno ovo kazneno djelo.

22. Optuženome SL imaju se vratiti predmeti koji su od njega oduzeti uz potvrdu o privremenom oduzimanju predmeta broj 1550142 i 1467294 od 23. srpnja 2024. jer se ne radi o predmetima koji bi se po zakonu morali oduzeti, a poslužili su kao dokaz u postupku.

23. Oštećenom OL vraćaju se predmeti oduzeti prilikom očevida i to 1 majica, 2 navlake za pokrivač i 2 jastučnice, te majica i gaće koji su mu oduzeti u policijskoj postaji jer se radi o premetima koji više nisu potrebni kao dokaz u postupku te koji su vlasništvo oštećenika.

24. Odlučujući o troškovima kaznenog postupka, na temelju članka 148. stavak 1. i 6. ZKP/08 optuženi SL obvezan je na djelomičnu naknadu troškova kaznenog postupka iz članka 145. stavak 2. točke 1. do 7. ZKP/08 u iznosu od 2.000,00 eura dok je preostalog dijela troškova u iznosu od 4.626,64 eura oslobođen. Naime, radi se o optuženiku koji nema stalnog zaposlenja niti redovitih prihoda, a u svome vlasništvu nema niti imovine čijom prodajom bi mogao doći do novčanih sredstava, pa bi plaćanjem cjelokupnih troškova kaznenog postupka bila dovedena u pitanje njegova egzistencija.

25. Temeljem članka 148. stavak 1. u vezi s člankom 145. stavak 1. točka 8. ZKP/08 optuženik je obvezan na plaćanje troškove zastupanja oštećenika po punomoćniku u iznosu koji će naknadno biti utvrđen posebnim rješenjem.

26. Slijedom svega navedenoga, presuđeno je kao u izreci.

U Velikoj Gorici 7. ožujka 2025.

Predsjednica vijeća:

Nataša Brleković

UPUTA O PRAVU NA ŽALBU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 (petnaest) dana od dana primitka pisanog otpravka iste. Žalba se predaje u ovaj sud, a o njoj odlučuje Visoki kazneni sud Republike Hrvatske.