REPUBLIKA HRVATSKA

Županijski sud u Puli – Pola

Kranjčevićeva 8, 52100 Pula – Pola

Poslovni broj: Gž Ovr-10/2025-2

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Puli – Pola, po sucu Biljani Pamić, kao sucu pojedincu, u ovršnom predmetu ovrhovoditelja Hrvatski Telekom d.d., Radnička cesta 21, Zagreb, OIB: 81793146560, zastupanog po punomoćniku Tihomiru Zecu, odvjetniku u Odvjetničkom društvu Zec & Partneri sa sjedištem u [adresa], protiv ovršenika INSTALACIJE LEPAN d.o.o., Kralja Zvonimira 70, Gradište, OIB: 61448190862, radi naplate troškova postupka izvansudske ovrhe, odlučujući o žalbi ovrhovoditelja protiv rješenja Općinskog suda u Vinkovcima, poslovni broj: Ovr-1570/2024-2 od 25. studenog 2024., 7. ožujka 2025.

r i j e š i o  j e

I.Odbija se kao neosnovana žalba ovrhovoditelja te se potvrđuje rješenje Općinskog suda u Vinkovcima, poslovni broj: Ovr-1570/2024-2 od 25. studenog 2024. u pobijanom dijelu – kojim je odbijen zahtjev ovrhovoditelja za naknadom troška postupka iznad dosuđenog u iznosu od 93,75 eura (za iznos 62,50 eura).

II. Odbija se kao neosnovan zahtjev ovrhovoditelja za naknadu troškova žalbenog postupka.

Obrazloženje

1. Pobijanim rješenjem prvostupanjskog suda riješeno je:

„Nalaže se ovršeniku INSTALACIJE LEPAN d.o.o., Kralja Zvonimira 70, Gradište, OIB: 61448190862 da ovrhovoditelju Hrvatski Telekom d.d., Radnička cesta 21, Zagreb, OIB: 81793146560 naknadi troškove ovršnog postupka u iznosu od 93,75 EUR sa zateznim kamatama od 22. listopada 2024. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem za 3% poena referentne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku 8 dana, dok se u preostalom dijelu odbija zahtjev ovrhovoditelja kao neosnovan.“

2. Protiv „točke II. izreke“ navedenog rješenja, odnosno protiv dijela rješenja kojim je odbijen zahtjev ovrhovoditelja radi naknade troškova pribave klauzule pravomoćnosti i ovršnosti u zatraženom iznosu od 62,50 eura žalbu podnosi ovrhovoditelj zbog bitne povrede odredaba postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja te pogrešne primjene materijalnog prava. U žalbi, u bitnom, navodi da iz obrazloženja „pobijane točke II. izreke“ rješenja proizlazi kako prvostupanjski sud ocjenjuje zahtjev za naknadnom troškova pribave klauzule pravomoćnosti i ovršnosti neosnovan jer da ovrhovoditelj nije dokazao kako mu je doista i nastao predmetni trošak te da je takav stav prvostupanjskog suda pogrešan i neosnovan. Ukazuje na odredbu čl. 32. st. 2. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika prema kojoj za izvid ili pribavu pravomoćnosti ili izvršnosti presude, rješenja i platnih naloga punomoćniku ovrhovoditelja pripada trošak od 25 bodova te se u Tarifi nigdje ne uvjetuje kako stranka mora dokazati da je upravo njen punomoćnik pribavio klauzulu pravomoćnosti ili ovršnosti, već jednostavno taj trošak pripada stranci ili u ovom slučaju ovrhovoditelju bez obzira tko je pribavio klauzulu pravomoćnosti i ovršnosti. Poziva se na pravno stajalište Vrhovnog suda RH izraženo u odluci broj Rev 74/2023-2 od 14.2.2023. Žalbeni prijedlog je da se žalba prihvati i preinači „točku II.“ izreke prvostupanjskog rješenja sukladno zakonu, a podredno ukine pobijano rješenje i vrati prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Žalba ovrhovoditelja nije osnovana.

5. Odlučujući o prijedlogu ovrhovoditelja za naknadu troškova nastalih u postupku izvansudske ovrhe koji je putem izabranog punomoćnika – odvjetnika pokrenuo radi naplate tražbine iz pravomoćnog i ovršnog rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave pobliže opisanog u tom podnesku pred Financijskom agencijom prvostupanjski sud djelomično osnovanim prihvaća zahtjev ovrhovoditelja te ovršeniku nalaže naknaditi ovrhovoditelju trošak u iznosu od 93,75 eur i to s osnove troška sastava prijedloga radi dostave pravomoćnog i ovršnog rješenja (podnijetog Financijskoj agenciji) u iznosu od 62,50 eur i troška sastava podneska - prijedloga kojim je pokrenut postupak u ovoj pravnoj stvari, odnosno kojim je stavljen zahtjev za naknadu troškova izvansudske ovrhe, u iznosu od 31,25 eur. Pri tome, prvostupanjski sud ovrhovoditelju nije priznao kao osnovan i potreban trošak zatražen s osnova pribave klauzule pravomoćnosti i ovršnosti na rješenje o ovrsi koje je dostavljeno Financijskoj agenciji radi izvansudske ovrhe zatražen u iznosu od 62,50 eura. Obrazloženje je prvostupanjskog suda da ovrhovoditelju ne pripada pravo na naknadu troška pribave klauzule pravomoćnosti i ovršnosti budući da ovrhovoditelj nije dokazao da mu je navedeni trošak uopće nastao, a pogotovo opravdano nastao, s obzirom na čl. 283. st. 1. i st. 4. Ovršnog zakona ("Narodne novine" broj: 112/12., 25/13., 93/14., 55/16., 73/17.,131/20. i 114/22. - u daljnjem tekstu: OZ), pa je stoga odbijen zahtjev ovrhovoditelja za naknadom predmetnog troška.

6. Ispitujući prvostupanjsko rješenje u granicama razloga navedenih u žalbi žalitelja pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba postupka kada se na njih tako pazi prema Zakonu o parničnom postupku (Narodne novine“ broj: 53/91., 91/92., 58/93., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 123/08., 57/11., 148/11. – pročišćeni tekst, 25/13., 28/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22. i 55/23. – dalje: ZPP) kao i na pravilnu primjenu materijalnog prava prema članku 365. st. 2. u vezi s čl. 381. ZPP sve u vezi s čl. 21. st. 1. OZ ocjena je ovog suda da je pobijano rješenje pravilno i zakonito.

6.1. U postupku nisu učinjene bitne povrede na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti, a ni žalbeni navodi ne upućuju na postojanje neke od bitnih povreda postupka.

6.2. Suprotno žalbenim navodima žalitelja, prvostupanjski sud je pravilno i potpuno utvrdio činjenično stanje i na tako utvrđeno činjenično stanje pravilno je primijenio materijalno pravo.

7. Prvostupanjski sud je suprotno žalbenim navodima žalitelja i po shvaćanju ovog suda drugog stupnja, pravilno odbio zahtjev ovrhovoditelja za naknadu troška pribave klauzule pravomoćnosti i ovršnosti s obzirom na utvrđenje da je predmetnu potvrdu izdao javni bilježnik bez prethodnog zahtjeva ovrhovoditelja.

8. Prema odredbi čl. 14. st. 4. OZ ovršenik je dužan ovrhovoditelju naknaditi troškove koji su bili potrebni za ovrhu.

9. Naime, da bi se punomoćniku ovrhovoditelja mogao osnovano priznati trošak prema Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika mora postojati dokaz da je tu radnju poduzeo upravo punomoćnik ovrhovoditelja a u konkretnom slučaju sadržajem dostavljene dokumentacije uz podneseni zahtjev za naknadu troška kojim je iniciran ovaj postupka te do donošenja pobijanog rješenja ovrhovoditelj nije dokazao da je po punomoćniku poduzeo radnju pribave iste.

10. Prema odredbi čl. 283. OZ, nakon 27. studenog 2020. odnosno nakon stupanja na snagu novele Ovršnog zakona 2020. ("Narodne novine" broj: 131/20.), propisano je da će javni bilježnik bez zahtjeva ovrhovoditelja staviti potvrdu ovršnosti i pravomoćnosti na rješenje o ovrsi, koje je donio ako u roku od 15 dana od isteka roka za prigovor ne zaprimi prigovor (stavak 1.). te da će rješenje o ovrsi s potvrdom pravomoćnosti i ovršnosti javni bilježnik dostaviti ovrhovoditelju (stavak 4.).

11. U konkretnom slučaju radi se upravo o troškovima izvansudske ovrhe kod Financijske agencije a ne o troškovima izravne naplate kod Financijske agencije kako to navodi žalitelj u svojoj žalbi. Izvansudska ovrha se kod Financijske agencije u smislu čl. 284. st. 1. OZ pokreće na temelju rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave kojim je određena ovrha općenito na novčanoj tražbini po računu kod banke ili općenito na imovini ovršenika, dok se izravna naplata pokreće na temelju ostalih sudskih odluka i ovršnih isprava pobrojanih u čl. 209. OZ.

12. Budući u konkretnoj situaciji ovršnu ispravu temeljem koje je pokrenut postupak izvansudske ovrhe predstavlja rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika Mirodara Kovača iz Vinkovaca, posl.br. Ovrv-88/2024 od 3. svibnja 2024. to sukladno citiranoj odredbi članka 283. OZ ovrhovoditelju ne pripada pravo na naknadu troškova na ime pribave klauzule pravomoćnosti i ovršnosti tog rješenja jer je javni bilježnik istu bio dužan izdati, te ju je konkretno i izdao, i bez zahtjeva ovrhovoditelja, a kako to proizlazi iz spisa predmeta, pa se posljedično tome tako zatraženi trošak ne može priznati ovrhovoditelju na teret protivne stranke kao trošak koji je potreban za ovrhu (čl. 14. st.4. OZ).

13. U prilog iznijetom shvaćanju, prema kojem ovrhovoditelju ne pripada pravo na naknadu troška pribave klauzule pravomoćnosti i ovršnosti u postupku izvansudske ovrhe, govori i to da je u prijedlogu zakona o izmjenama i dopunama ovršnog zakona s konačnim prijedlogom zakona kao obrazloženje razloga donošenja članka 16. novele Ovršnog zakona 2020. ("Narodne novine" broj:“ 131/20.) kojim je izmijenjen članak 283. dotadašnjeg OZ navedeno: „Predmetnom odredbom se smanjuju troškovi postupka na način da se brišu odredbe o određivanju predvidivih troškova postupka, potvrda pravomoćnosti i ovršnosti rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave izdaje javni bilježnik kada se za to steknu zakonski uvjeti a ne kao dosad na prijedlog ovrhovoditelja. Navedenim rješenjem trošak provedbe ovrhe se pojeftinjuje i pojednostavljuje, jer se iz poslovnog procesa ovrhe miče jedan korak.“

14. Glede pozivanja žalitelja na pravno shvaćanje VSRH izraženo u odluci Rev 74/2023-2 od 14. veljače 2023. navesti je kako pravno shvaćanje izraženo u toj odluci u konkretnom slučaju nije primjenjivo, budući se ta odluka odnosi na činjenično i pravno drugačije okolnosti (trošak pribave klauzule pravomoćnosti i ovršnosti u postupku izravne naplate - čl. 209.OZ) dok se u konkretnom slučaju radi o zahtjevu za naknadu troška s osnova pribave klauzule pravomoćnosti i ovršnosti u postupku izvansudske ovrhe (čl. 283.OZ).

15. Slijedom iznijetog pravilno je prvostupanjski sud zaključio kako nije osnovan zahtjev ovrhovoditelja za naknadu troška u visini od 62,50 eur pa je žalbu ovrhovoditelja kao neosnovanu valjalo odbiti te prvostupanjsko rješenje u pobijanom dijelu, temeljem odredbe čl. 380. toč. 2. ZPP u vezi čl. 21. st. 1. OZ potvrditi i odlučiti kao u točki I. izreke.

16. Ovrhovoditelj nije uspio s žalbom pa mu ne pripada pravo na naknadu troška žalbenog postupka slijedom čega je na temelju odredbe čl. 166. st.1. ZPP u svezi s čl. 154. st.1. ZPP odlučeno kao u točki II. izreke.

Pula-Pola, 7. ožujka 2025.

Sudac

Biljana Pamić