Poslovni broj Gž R-3/2023-3

Republika Hrvatska

Županijski sud u Rijeci

Žrtava fašizma 7

51000 Rijeka

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Rijeci, po sutkinji Heleni Vlahov Kozomara, u pravnoj stvari tužiteljice ŠN iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćniku Mislavu Bistroviću, odvjetniku iz Zagreba, protiv tuženika

SVEUČILIŠTE U ZAGREBU RUDARSKO-GEOLOŠKONAFTNI FAKULTET iz Zagreba, Pierottijeva 6, OIB: 99534693762, zastupanog po punomoćniku Danijelu Bolfanu, odvjetniku iz Zajedničkog odvjetničkog ureda Danijel Bolfan i Matija Palac Varga iz Zagreba, radi isplate, odlučujući o žalbi tuženika izjavljenoj protiv presude Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-9675/2020-21 od 13. listopada 2022., u sjednici vijeća održanoj 7. ožujka 2025.

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba tuženika kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-9675/2020-21 od 13. listopada 2022.

Obrazloženje

Presudom suda prvog stupnja u točki I. izreke naloženo je tuženiku isplatiti tužiteljici iznos od 4.649,83 kn/617,14 eur[1] eura sa zateznom kamatom po stopi i s tijekom na svaki pojedini iznos kako je pobliže navedeno u izreci te presude.

U točki II izreke naloženo je tuženiku naknaditi tužiteljici trošak parničnog postupka u iznosu od 5.937,50 kn/788,04 eur sa zateznom kamatom po stopi i s tijekom kako je to pobliže navedeno u izreci te presude.

Protiv te presude žali se tuženik zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava.

U žalbi navodi da u periodu nakon što su Izmjene i Dopune Sporazuma o osnovici plaće u javnim službama usvojene, nastupio je negativni rast BDP, pa je sukladno odredbi čl. 7. toč. 1. prethodno navedenih Izmjena i Dopuna Sporazuma, nedvojbeno došlo do odgode uskladbe za onoliko tromjesečja koliko je trajao pad realnog tromjesečnog BDP-a, s tim da se predmetna odredba primjenjuje od dana stupanja na snagu tih izmjena i dopuna. Navodi da je odredbom čl. 11. Izmjena i dopuna Dodatka Sporazuma iz 2011. određeno da se Dodatak kao i nejgove izmjene i dopune smatraju ugovorom na određeno vrijeme u trajanju od pet godina, slijedom čega je istek pet godina ugovora nastupio 26. listopada 2016. Tuženik ističe da osim iz ostalih razloga uz osobitno neosnovano usvojeni tužbeni zahtjev u odnosu na mjesece od 16. studenoga 2016. do 16. veljače 2017. Navodi da sud prvog stupnja nije primijenio odredbu čl. 4. Zakona o plaćama u javnim službama odnosno odredbu čl. 2. Zakona o osnovici plaće u javnim službama kao i Odluku Vlade Republike Hrvatske o visini osnovice za obračun plaća u javnim službama od 29. prosinca 2016. koja se primjenjuje od 1. siječnja 2017. Navodi da je prvostupanjski sud protivno prethodno opisanim prisilnim propisima dosudio tužiteljici drugačiju osnovicu od one koja je određena isključivo temeljem Zakona o osnovici plaća u javnim službama. Tuženik ističe da kako prvostupanjski sud ni na koji način nije ocijenio relevantnost pravne kvalifikacije propisa na kojima se temelji pobijana presuda i pitanje osnovanosti tužbenog zahtjeva u odnosu na tuženika koji je javna ustanova i koji sredstva za plaćanje svojih radnika isplaćuje isključivo iz sredstava državnog proračuna. Tuženik ističe da je njegova obveza nastala prema radniku kada Republika Hrvatska sredstva iz kolektivnog ugovora osigura tuženiku. Prije tog trenutka tuženik nema obvezu niti može ispuniti obvezu radnicima koji su državni službenici obzirom da tu obvezu nije ispunila niti Republika Hrvatska koja je dužna osigurati sredstva za plaće radnika sukladno Zakonu o izvršenju proračuna.

Predlaže pobijanu presudu preinačiti na način da se odbije tužbeni zahtjev u cijelosti uz naknadu troškova postupka tuženiku, podredno ukinuti i predmet vratiti sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

Odgovor na žalbu nije podnesen.

Žalba nije osnovana.

Prije upuštanja u ocjenu osnovanosti žalbenih navoda tuženika, valja istaknuti da predmetni spor je spor male vrijednosti u smislu odredbe čl. 458. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03.,88/05., 2/07., 84/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 28/13., 89/14 i 70/19 - dalje ZPP), jer novčano potraživanje tužiteljice ne prelazi iznos od 10.000,00 kn/1.320,00 eur.

Prema odredbi čl. 467. st. 1. ZPP-a prvostupanjska presuda kojom se završava spor u postupku male vrijednosti može se pobijati samo zbog pogrešne primjene materijalnog prava i zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP-a, osim zbog povrede iz čl. 354. st. 2. t. 3. ZPP-a.

Prvostupanjsku presudu kojom se završava spor u postupku u sporovima male vrijednosti nije dopušteno pobijati zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja. Stoga žalbeni navod tuženika u pravcu da činjenično stanje nije potpuno i pravilno utvrđeno, nije dopušten, pa ga ovaj sud nije ni razmatrao.

Pazeći po službenoj dužnosti, povodom izjavljene žalbe na postojanje neke od bitnih povreda iz odredbe čl. 354. st. 2. t. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a ovaj sud je utvrdio da donošenjem pobijane presude nije počinjena ni jedna od tih povreda.

U provedenom postupku je utvrđeno:

- da je tužiteljica u utuženom razdoblju bila zaposlena kod tuženika koji kao poslodavac predstavlja javnu službu u smislu odredbe članka 2. Zakona o plaćama u javnim službama,

- da je tuženik u utuženom razdoblju obračunavao plaću prema osnovici od 5.108,84 kn, s tim da nije sporna pravilnost izračuna razlike manje isplaćenih plaća u utuženom razdoblju,

- da su Vlada RH i sindikati javnih službi zaključili 23. studenog 2006. Sporazum o osnovici za plaće u javnim službama, a kojim Sporazumom su ugovorili da se u 2007., 2008. i 2009., s primjenom od 1. siječnja svake godine, povećava osnovica za izračun plaća u javnim službama za 6% u odnosu na osnovicu za izračun plaće koja se primjenjivala u prethodnoj godini,

- da su Vlada RH i sindikati javnih službi zaključili 13. svibnja 2009. Dodatak Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama u kojemu su se suglasili o zamrzavanju osnovice za izračun plaća iz 2008. u visini od 5.108,84 kn bruto, s tim da su u čl. III. utvrdili način povrata osnovice na način da se osnovica za obračun plaće u javnim službama utvrđuje u iznosu od 5.415,37 kn bruto nakon što službeni pokazatelji Državnog zavoda za statistiku ukažu na poboljšanje stanja, odnosno rast međugodišnjeg realnog tromjesečnog BDP-a za dva tromjesečja uzastopno prosječno dva ili više posto i to u odnosu na isto razdoblje prethodne godine, te su u čl. IV. odredili način usklađivanja pariteta između prosječne mjesečne bruto plaće početnika sa VSS- om u javnim službama (koeficijent 1,25) u odnosu na prosječnu bruto nominalnu plaću u Republici Hrvatskoj,

- da su Vlada RH te sindikati javnih službi zaključili 26. listopada 2011. Izmjene i dopune Dodatka Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama, s tim da te izmjene nisu potpisane po jednom sindikatu, iako su po predstavnicima tog sindikata parafirane, kojim su Izmjenama između ostalog izmijenjeni čl. III., IV., VII. i XI. Dodatka Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama, koji su se odnosili na način povrata osnovice, način usklađivanja pariteta, uvjete nužne za ostvarivanje odredbi predmetnih akata i vremensko trajanje, tako da je izmijenjenim čl. III utvrđeno da će osnovica za obračun plaća u javnim službama iznositi 5.415,37 kn bruto za mjesec u kojemu službeni pokazatelji Državnog zavoda za statistiku ukažu na poboljšanje stanja, odnosno rast međugodišnjeg realnog tromjesečnog BDP-a za dva tromjesečja uzastopno prosječno dva ili više posto mjereno aritmetičkom sredinom (u odnosu na isto razdoblje prethodne godine), izmijenjenim čl. VII. je utvrđeno da se uskladba, dakle ne i osnovica, odgađa ako realni međugodišnji tromjesečni BDP zabilježi negativni rast u nekom od razdoblja opisanih u čl. III. do V. Izmjena i dopuna za onoliko tromjesečja koliko je pad realnog tromjesečnog BDP-a trajao, a izmijenjenim čl. XI. je utvrđena primjena u trajanju od 5 godina,

- da su Vlada RH te sindikati javnih službi koji su potpisali Izmjene i dopune Dodatka Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama od 26. listopada 2011. donijeli 28. prosinca 2012. Vjerodostojno tumačenje Izmjena i dopuna o osnovici plaće za javne službe i to u odnosu na čl. IV. u vezi s čl. VII. Dodatka Sporazumu, time da je iz čl. 1. Vjerodostojnog tumačenja razvidno da je 7. prosinca 2011. Arbitraža usvojila sadržaj Izmjena i dopune Dodatka Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama od 26. listopada 2011.,

- da je plaća tužiteljice u utuženom razdoblju bila je uređena Zakonom o osnovici plaće u javnim službama, te je izmijenjenom odredbom čl. 2. Zakonom o izmjenama Zakona o osnovici plaće u javnim službama ("Narodne novine" broj: 124/09) od 24. listopada 2009. određeno da se osnovica plaće u javnim službama utvrđuje kolektivnim ugovorom zaključenim između Vlade RH i sindikata javnih službi, a ako kolektivni ugovor nije potpisan do donošenja državnog proračuna Republike Hrvatske za narednu godinu osnovicu plaće u javnim službama određuje Vlada RH posebnom odlukom.

- da je odredbom čl. 3. naprijed navedenog Zakona o izmjenama Zakona o osnovici plaće u javnim službama određeno da se na plaće u javnim službama primjenjuje osnovica plaće utvrđena Dodatkom Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama od 13. svibnja 2009. sve dok se ne utvrdi nova osnovica na temelju naprijed citirane odredbe čl. 2. ZOPJS,

- da je Vlada RH 29. prosinca 2016. donijela Odluku o visini osnovice za obračun plaće u javnim službama („Narodne novine“ broj: 126/2016.), kojom je osnovica utvrđena u visini od 5.211,02 kn bruto te se ista primjenjivala od 1. siječnja 2017., počevši s plaćom za mjesec siječanj 2017. godine, koja je isplaćena u mjesecu veljači 2017.,

- da su Vlada Republike Hrvatske i sindikati javnih službi sklopili Temeljni kolektivni ugovor za službenike i namještenike u javnim službama („Narodne novine broj: 115/10, dalje:TKU/10) u kojemu je u čl. 51. st. 4. ugovoreno: „Ugovorne strane zajednički utvrđuju da su Dodatak Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama od 13. svibnja 2009. te sve njegove izmjene i dopune ili novi sporazumi koji se na njega nastavljaju ili iz njega proizlaze te Sporazum o dodacima na plaću u obrazovanju i znanosti od 25. studenoga 2006. važeći dokumenti koji se primjenjuju na način i u rokovima određenim tim samim dokumentima.“ ,

- da je odredbom čl. 51. st. 4. Temeljnog kolektivnog ugovora za službenike i namještenike u javnim službama („Narodne novine broj: 141/12, dalje: TKU/12) ugovoreno je: „Ugovorne strane zajednički utvrđuju da su Dodatak Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama od 13. svibnja 2009. te sve njegove izmjene i dopune ili novi sporazumi koji se na njega nastavljaju ili iz njega proizlaze te Sporazum o dodacima na plaću u obrazovanju i znanosti od 25. studenoga 2006. važeći dokumenti koji se primjenjuju na način i u rokovima određenim tim samim dokumentima“,

-da je prema podacima Državnog zavoda za statistiku, zabilježena stopa rasta međugodišnjeg realnog tromjesečnog BDP-a u drugom tromjesečju 2015. od 1,2%, odnosno u trećem tromjesečju od 2,8%, a što daje aritmetičku sredinu od 2 %, te da su podaci za treće tromjesečje objavljeni 4. prosinca 2015., proizlazi da su se uvjeti iz čl. III Izmjene i dopune Dodatka Sporazumu za obračun plaća u javnim službama po osnovici od 5.415,37 kn bruto ostvarili s plaćom za prosinac 2015., koja je trebala biti isplaćena do 15. siječnja 2016. i trajali su do zaključno s plaćom za mjesec siječanj 2017., koja je trebala biti isplaćena do 15. veljače 2017.,

- da je tuženik u utuženom razdoblju tužiteljici obračunavao plaću prema osnovici od 5.108,84 kn, a da je trebao primijeniti osnovicu od 5.415,37 kn, to je nastala razlika neisplaćene plaće prema toj osnovici za navedeno razdoblje u ukupnom iznosu od 4.649,83 kn/617,14 eur, s mjesečnim iznosima razlike plaće koji su izračunati upravo od strane tuženika.

Na temelju tako utvrđenog činjeničnog stanja, sud prvog stupnja smatra da Izmjene Dodatka predstavljaju kolektivni ugovor sklopljen sukladno odredbama čl. 2. Zakona o osnovici plaće u javnim službama te odredbe čl. 51. st. 4. TKU/12 kojom je bila utvrđena primjena Dodatka Sporazumu te svih njegovih Izmjena i dopuna na područje visine plaće u javnim službama, a kojom odredbom je bilo i propisano da ugovorne stane zajednički utvrđuju da su Dodatak Sporazumu te sve njegove izmjene i dopune ili novi sporazumi koji se na njega nastavljaju ili iz njega proizlaze, važeći dokumenti koji se primjenjuju na način i u rokovima određenim tim dokumentima. Stoga, Izmjene i dopune Dodatka Sporazumu, a na koje se tužiteljica poziva u tužbi predstavljaju pravno valjani kolektivni ugovor što proizlazi i iz činjenice da su Vlada RH i Sindikati javnih službi dana 28. prosinca 2012. usvojili Vjerodostojno tumačenje Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu radi pojašnjenja primjene čl. IV. st. 5., a u svezi sa čl. VII. st. 1. Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu. U tome smislu uvjeti za povećanje osnovice temeljem odredbe članka III. spomenutih Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu ispunjeni su krajem 2015., a što proizlazi i iz sadržaja odredbi članka III. Izmjene i dopune Dodatka Sporazumu. Prvostupanjski sud smatra da je tuženik počevši od prosinca 2015. bio u obvezi obračunavati i isplatiti tužiteljici plaću po osnovici od 5.415,37 kn budući je ispunjen uvjet za primjenu više osnovice u odnosu na osnovicu temeljem koje je tužiteljici isplaćena plaća u utuženom razdoblju jer je došlo do rasta međugodišnjeg tromjesečnog BDP-a, za dva tromjesečja uzastopno u odnosu na isto razdoblje prethodne godine (prosječno 2 ili više posto). S obzirom da je tuženik u utuženom razdoblju obračunavao tužiteljici plaću po osnovici od 5.108,84 kn, iako je bio u obvezi obračunavati plaću po osnovici od 5.415,37 kn, to je u obvezi naknaditi tužiteljici potraživanje s navedene osnove. Sukladno navedenom, a kako visina tužbenog zahtjeva nije sporna između stranaka, prihvaćen je kao osnovan obračun razlike plaće tužiteljice koja joj je trebala biti isplaćena u utuženom periodu u iznosu od zatraženih 4.649,83 kn/617,14 eur.

Na dosuđeni bruto iznos plaća, tužiteljici je dosuđena i zatezna kamata temeljem odredbe članka 29. stavak 1. i 2. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, 41/08, 125/11,78/11, 78/15 - dalje: ZOO) tekuća od prvog dana nakon dospijeća plaće tj. od 16. u mjesecu za razliku plaće za prethodni mjesec, jer je i plaća tužiteljici dospijevala 15. u mjesecu za prethodni mjesec, u skladu s čl. 92. st. 3. Zakona o radu ("Narodne novine" br. 93/14., 127/17., 98/19., 151/22., 64/23 dalje: ZR ) , što između stranaka nije sporno.

Na utvrđeno činjeno stanje pravilno je sud prvog stupnja primijenio materijalno pravo kada je udovoljio tužbenom zahtjevu.

Pravilno je sud prvog stupnja utvrdio, a što prihvaća i ovaj sud da Izmjene i dopune Dodatka Sporazuma od 26. listopada 2011. imaju sve elemente kolektivnog ugovora koji je sklopljen u skladu s odredbi čl. 2 Zakona o osnovici plaća u javnim službama na temelju kojeg propisa se osnovica plaće u javnim službama određuje kolektivnim ugovorom kojeg sklapa Vlade RH i sindikati javnih službi, kao i u skladu s odredbom čl. 51. st. 4. TKU/12, kojim je bila utvrđena primjena Dodatka Sporazumu od 13. svibnja 2009. te svih njegovih izmjena i dopuna ili novih sporazuma koji se na njega nastavljaju, a koji predstavljaju važeće dokumente koji se primjenjuju na način i u rokovima određenim tim dokumentima. Istu odredbu je sadržavao i TKU/10.

U prilog navedenom govori i činjenica da su Vlada RH i Sindikati javnih službi 28. prosinca 2012. usvojili Vjerodostojno tumačenje Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu, a kojim je pojašnjena primjena čl. IV. st. 5. u vezi čl. VII. st. 1., prema kojem su uvjeti za provedbu osnovice na temelju odredbe čl. III. istih izmjena ispunjeni krajem 2015., početkom primjene od siječnja 2016.

Nije osnovana tvrdnja tuženika da se kolektivni ugovor ne primjenjuje na tuženika jer Samostalni sindikat zdravstva i socijalne skrbi Hrvatske nisu ga potpisali, budući da Izmjene kolektivnog ugovora ne moraju biti potpisane od svih izvornih potpisnika kolektivnog ugovora. Osim toga, niti jedan od potpisnika a ni Samostalni sindikat zdravstva i socijalne skrbi Hrvatske koji je sudjelovao u sklapanju temeljnog kolektivnog ugovora i parafirao Izmjene i dopune Dodatka Sporazumu u zakonom predviđenom postupku nije osporavao valjanost Temeljenog kolektivnog ugovora, a niti Izmjene i dopune Dodatka Sporazumu.

Naime, prema utvrđenju suda prvog stupnja članak VII. stavak 1. Izmjena i dopune Dodatka Sporazumu propisuje da odgoda nastupa ako bi u nekom u razdoblju opisanih u članku III-V bio zabilježen negativan rast BDP-a. Iz odredbe članka III. proizlazi da se ista odnosi na razdoblje od trenutka ispunjenja uvjete za povećanje osnovice pa nadalje, odnosno ubuduće. Iz podataka o realnom tromjesečnom stanju BDP-a, proizlazi da nije bilo negativnog rasta BDP-a. Štoviše, vidljivo je da je BDP stalno rastao. Odredba članka VII. stavak 1. Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu o osnovici plaće u javnim službama od 26. listopada 2011. ne odnosi se na povrat osnovice iz članka III., već isključivo na usklađenje osnovice iz članka IV. i V. Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu. Namjera Vlade RH je bila povrat osnovice na razinu iz 2009. i to na iznos od 5.414,37 kn. Odgoda uskladbe dvanaest neprekidnih kvartala je konzumirana kroz članak IV. stavak 5. Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu i temeljem Vjerodostojnog tumačenja od 28. prosinca 2012., jer je odredbom članka IV. stavak 5. Izmjena Dodatka Sporazumu, bilo ugovoreno da će Vlada RH biti u obvezi korigirati i isplatiti povećanu osnovicu plaće od 1. travnja 2013. pa nadalje, ako se do 31. prosinca 2012. ne ispune pretpostavke iz članka III. Iz navedenog proizlazi da je tuženik tužiteljici počevši od 1. prosinca 2015. bio u obvezi obračunavati i isplatiti plaću po osnovici od 5.415,37 kn, pa je tužbeni zahtjev tužiteljice za isplatom razlike plaće u utuženom razdoblju pravno osnovan.

Prema tome, kako su za razdoblje od prosinca 2015. do zaključno sa siječnjem 2017. bili ispunjeni uvjeti iz odredbe članak III. Izmjene i dopune Dodatka Sporazumu kojim je određeno da će osnovica za obračun plaće u javnim službama iznositi 5.415,37 kn, kada rast realnog tromjesečnog BDP-a za dva tromjesečja uzastopno bude prosječno 2% ili više, te kako razlika između obračuna po osnovici od 5.415,37 kn i isplaćene bruto plaće od prosinca 2015. do zaključno sa siječnjem 2017. iznosi 4.649,83 kn/617,14 eur bruto s mjesečnim iznosima navedenim u stavku prvom izreke, to je pravilno sud prvog stupnja primijenio materijalno pravo kad je naložio tuženiku isplatu predmetnog iznosa tužiteljici sa pripadajućim zateznim kamatama.

Ovdje valja dodati da je Vlada Republike Hrvatske na sjednici održanoj dana 29. prosinca 2016. donijela Odluku o visini osnovice za obračun plaće u javnim službama u iznosu od 5.211,02 kn bruto s primjenom od 1. siječnja 2017., počevši s plaćom za mjesec siječanj 2017. koja će biti isplaćena za mjesec veljaču 2017.

No, kako je odredbom čl. 9. st. 3. ZR-a propisano da ako je neko pravo iz radnog odnosa različito uređeno ugovorom o radu, pravilnikom o radu, sporazumom sklopljenim između radničkog vijeća i poslodavca, kolektivnim ugovorom ili zakonom, primjenjuje se za radnika najpovoljnije pravo, ako ovim ili drugim zakonom nije drukčije određeno. Budući da je primjena Izmjena i dopuna Dodatka Sporazuma trajala do 26.siječnja 2017., a ista predstavlja za tužiteljicu povoljnije pravo, to joj pripada pravo na isplatu razlike plaće i za siječanj 2017.

Glede tvrdnje tuženika o isteku važenja Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu od 26. listopada 2011, treba reći da je odredbom čl. XI Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu o osnovici plaća u javnim službama od 26. listopada 2011., kojim je ugovoreno da se Dodatak sporazuma i navedene Izmjene i dopune smatraju ugovorom na određeno vrijeme (za razdoblje od 5 godina) i odredbom čl. 199. st. 1. ZR-a kojom je propisano da se nakon isteka roka na koji je sklopljen kolektivni ugovor, u njemu sadržana pravna pravila kojima se uređuje sklapanje, sadržaj i prestanak radnog odnosa i dalje primjenjuju kao dio prethodno sklopljenih ugovora o radu do sklapanja novog kolektivnog ugovora, u razdoblju od tri mjeseca od isteka roka na koji je sklopljen kolektivni ugovor, odnosno tri mjeseca od isteka otkaznog roka, dakle do 26. siječnja 2017. (tri mjeseca nakon 26. listopada 2016., odnosno isteka ugovorenog vremena važenja Dodatka Sporazumu sa izmjenama i dopuna ma). Stoga su žalbeni navodi tuženika i u tom dijelu bez osnove.

Budući da je prvostupanjski sud pobijanu presudu donio u skladu s naprijed navedenim propisima, valjalo je odbiti žalbu tuženika.

Pravilno je sud prvog stupnja primijenio odredbu čl. 29. ZOO-a kad je tuženika obvezao na isplatu zatezne kamate. Naime, prema odredbi čl. 92. st. 3. ZR-a plaća isplaćuje najkasnije do 15. u mjesecu za prethodni mjesec, ako drukčije nije uređeno kolektivnim ugovorom, pa tužiteljici na svaki pojedini iznos razlike plaće pripada zatezna kamata za razdoblje od 16. mjesecu do isplate.

Iz navedenih razloga valjalo je žalbu tuženika odbiti kao neosnovanu i presudu suda prvog stupnja potvrditi, a kako je odlučeno u izreci ove presude pozivom na odredbu čl. 368. st. 1. ZPP-a.

U Rijeci, 7. ožujka 2025.

Sutkinja

Helena Vlahov Kozomara