Republika Hrvatska

Županijski sud u Splitu

Split, Gundulićeva 29a

Poslovni broj: Gž R-611/2023-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Splitu, u vijeću sastavljenom od sudaca tog suda Andree Boras Ivanišević kao predsjednice vijeća, Borisa Mimice kao suca izvjestitelja te Sonje Meštrović kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja ŠT, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa] ( ranije adresa : [adresa]), kojeg zastupa punomoćnik Tamara Crnkić Gotovac, odvjetnica iz Odvjetničkog društva Crnkić Gotovac & Erceg d.o.o. iz Zagreba, Radnička cesta 30, protiv tuženika HŽ PUTNIČKI PRIJEVOZ d.o.o., OIB: 80572192786, iz [adresa], zastupanog po punomoćnicima po zaposlenju, radi nedopuštenosti otkaza, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj 9 Pr-2094717-65 od 29. ožujka 2018., u sjednici vijeća održanoj dana 7. ožujka 2025.,

p r e s u d i o  j e

Uvažava se žalba tužitelja te se preinačuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj 9 Pr-2094717-65 od 29. ožujka 2018. i sudi:

1. U cijelosti se prihvaća tužbeni zahtjev koji glasi:

" 1. Utvrđuje se nedopuštenim otkaz što ga je tuženik HŽ PUTNIČKI PRIJEVOZ d.o.o. sa sjedištem u [adresa], OIB: 80572192786, dao tužitelju NT s prebivalištem u [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], Odlukom o otkazu ugovora s ponudom izmijenjenog ugovora Broj: 26/15 od dana 09. veljače 2015. godine i potvrdio Odlukom Broj: 3119/15 od dana 09. veljače 2015. i potvrdio Odlukom Broj 3119/15 od dana 16. ožujka 2015. kojom se zahtjev za zaštitu prava tužitelja odbija kao neosnovan, te se utvrđuje da radni odnos tužitelja kod tuženika nije prestao.

2. Nalaže se tuženiku HŽ PUTNIČKI PRIJEVOZ d.o.o. sa sjedištem u [adresa], OIB: 80572192786, u roku od 8 dana i pod prijetnjom ovrhe, vratiti na rad tužitelja NT s prebivalištem u [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] na radno mjesto Glavni referent za posebne ponude i usluge u vlakovima višeg ranga u jedinici Grupa za istraživanje i analizu tržišta, sukladno Ugovoru o radu na neodređeno vrijeme Broj 708/12 od dana 28.09.2012.".

2. Nalaže se tuženiku platiti tužitelju troškove parničnog postupka u iznosu od 1.250,00 eura, sa zateznom kamatom tekućom od presuđenja (07. ožujka 2025.) do isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena.

Obrazloženje

1. Pobijanom prvostupanjskom presudom odbijen je tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

" Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

"1. Utvrđuje se nedopuštenim otkaz što ga je tuženik HŽ PUTNIČKI PRIJEVOZ d.o.o. sa sjedištem u [adresa], OIB: 80572192786, dao tužitelju NT s prebivalištem u [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], Odlukom o otkazu ugovora s ponudom izmijenjenog ugovora Broj: 26/15 od dana 09. veljače 2015. godine i potvrdio Odlukom Broj: 3119/15 od dana 09. veljače 2015. i potvrdio Odlukom Broj 3119/15 od dana 16. ožujka 2015. kojom se zahtjev za zaštitu prava tužitelja odbija kao neosnovan, te se utvrđuje da radni odnos tužitelja kod tuženika nije prestao.

2 Nalaže se tuženiku HŽ PUTNIČKI PRIJEVOZ d.o.o. sa sjedištem u [adresa], OIB: 80572192786, u roku od 8 dana i pod prijetnjom ovrhe, vratiti na rad tužitelja NT s prebivalištem u [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] na radno mjesto Glavni referent za posebne ponude i usluge u vlakovima višeg ranga u jedinici Grupa za istraživanje i analizu tržišta sukladno Ugovoru o radu na neodređeno vrijeme Broj 708/12 od dana 28.09.2012..

3. Nalaže se tuženiku platiti tužitelju troškove parničnog postupka sa zateznom kamatom tekućom od presuđenja do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, u roku od 8 dana.", kao neosnovan.".

2. Protiv navedene presude žali se tužitelj zbog svih žalbenog razloga propisanih odredbom članka 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje u tekstu: ZPP), s prijedlogom da se pobijana presuda preinači u skladu s žalbenim razlozima podredno ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

3. Na žalbu nije odgovoreno.

4. Žalba tužitelja je osnovana.

5. Predmet spora u ovoj pravnoj stvari je zahtjev tužitelja da se utvrdi nedopuštenom odluka tuženika od 9. veljače 2015. o otkazu ugovora o radu s ponudom izmijenjenog ugovora, te da se nalaže tuženiku da tužitelja vrati na posao na radno mjesto na koje je tužitelj radio kod tuženika prije odluke o otkazu ugovora o radu.

6. Prije svega ovdje valja naglasiti da je ovaj drugostupanjski sud svojom presudom poslovni broj Gž R-467/18-2 od 9. svibnja 2019. donio presudu kojom je odbio žalbu tužitelja kao neosnovanu i potvrdio raniju presudu Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj 9 Pr-2094/17-65 od 29. ožujka 2018. kojim je odbijen tužbeni zahtjev tužitelja.

7. Međutim, rješenjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske pod poslovnim brojem Rev-4598/2019-2 od 24. siječnja 2023. prihvaćena je revizija tužitelja i citirana drugostupanjska presuda ukinuta te predmet vraćen ovom sudu na ponovno suđenje kao i odluku o troškovima revizijskog postupka.

8. Naime, Vrhovni sud Republike Hrvatske u obrazloženju ukidnog rješenja utvrđuje proturječnost o odlučnoj činjenici između onog što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava i same isprave, tj. dopisa tuženika od 13. siječnja 2015. u smislu odredbe članka 150. stavak 1. i 3. točka 2. Zakona o radu („Narodne novine“, broj 38/95, 54/95, 65/95, 102/98, 17/01, 82/01, 114/03, 123/03, 142/03, 30/04, 137/04, 68/05, 149/09, 61/11, 82/12, 73/13, 93/14, 127/17, 98/19, 151/22, 46/23 i 64/23 – dalje u tekstu: ZR), čime da je ovaj drugostupanjski sud počinio bitnu povredu parničnog postupka iz članka 354. stavak 1. u svezi članka 375. stavak 1. ZPP-a, a koja je bila od utjecaja na donošenje pravilne i zakonite odluke.

9. Postupajući sukladno ukidnom rješenju Vrhovnog suda Republike Hrvatske pod poslovnim brojem Rev-4598/2019-2 od 24. siječnja 2023., odlučeno je kao u izreci iz razloga što je u postupku prethodio donošenju pobijane presude prvostupanjski sud u bitnom utvrdio sljedeće:

-da je uvidom u Odluku tuženika od 09.02.2015. o otkazu Ugovora o radu s ponudom izmijenjenog ugovora ( list 12-13 spisa) koju je tuženik donio 09.02.2015. pod brojem 26/15 razvidno da tuženik otkazuje tužitelju Ugovor o radu sklopljen za radno mjesto Glavnog referenta za posebne ponude i usluge u vlakovima višeg ranga u Grupi za istraživanje i analizu tržišta, jer je zbog organizacijskih razloga prestala potreba za obavljanjem navedenih poslova.,

-da je istovremeno tuženik tužitelju stavlja ponudu za sklapanje Ugovora o radu za obavljanje poslova radnog mjesta kondukter u RJ HŽ PP ZAGREB., budući da tužitelj ima srednjoškolsko obrazovanje za zvanje tehničara željezničkog prometa, te da ima položen stručni ispit za radno mjesto kondukter,

-da u obrazloženju Odluke o otkazu tuženik ističe da je Pravilnikom o I Izmjenama i dopunama Pravilnika o organizaciji tuženika koji je stupio na snagu 29.03.2014., provedena reorganizacija poslovnog područja Prodaje i marketinga, Grupe za istraživanje i analizu tržišta, te je ukinuto radno mjesto Glavnog referenta za posebne ponude i usluge u vlakovima višeg ranga, temeljem čega je tužitelj uvršten u listu potencijalnog tehnološkog viška koja je utvrđena Odlukom Uprave od 20.11.2014.,

-da iz iskaza saslušanih svjedoka ŽT, i LT kao zaposlenika tuženika, te ST kao bivšeg zaposlenika tuženika, u bitnom proizlazi da su radili kod i tužitelj u odjelu marketinga tuženika, time da je potreba za radnim mjestom Glavni referent za posebne ponude i usluge u vlakovima višeg ranga kao što su brzi vlakovi i to IC vlakovi i ICN vlakovi koje je obavljao tužitelj prestala iz razloga što je tuženik za određene svoje proizvode angažirao vanjske tvrtke za pružanje usluga kao što su istraživanje tržišta. Da je bilo važno da se počne provoditi istraživanje tržišta kako bi se dobili relevantni podaci o uslugama tuženika i kako bi tuženik mogao poboljšati svoje usluge i uvesti nove usluge. Potpisan je i ugovor za vlakove višeg ranga vezano za ugostiteljske usluge u tim vlakovima sa tvrtkom IC plus, a tuženik je imao i uslugu medija, planiranje i zakupa medija. Tim ugovorima sa vanjskim tvrtkama kod tuženika se promijenio način rada u prodaji i marketingu, jer su angažirani vanjski profesionalci u cilju poboljšanja tuženikovih usluga.,

- da tuženik u obrazloženju Odluke navodi da je zatražio prethodnu suglasnost na otkaz ugovora o radu od sindikalnog povjerenika u funkciji radničkog vijeća Direkcije, koji u roku iz čl. 150. st. 5. Zakona o radu nije dostavio svoje očitovanje, pa se smatra da na dostavljeni prijedlog odluke nema primjedbi i prijedloga.,

- da je uvidom u Ugovor o radu broj 224-1/14 (list 8-9 spisa), a koji je sklopljen između stranaka, razvidno da je tužitelj obavljao poslove radnog mjesta Glavnog referenta za posebne ponude i usluge u vlakovima višeg ranga u jedinici Grupe za istraživanje i analizu tržišta, dok je Aneksom tom Ugovoru od 22.04.2014. (list 11 spisa), tužitelj i Povjerenik radnika zaštite na radu, budući da tim Aneksom stranke dogovaraju da tužitelj kao povjerenik radnika zaštite na radu koji svoju dužnost obavlja uz redoviti rad unutar redovitog fonda sati, ima pravo na naknadu plaće s koeficijentom 1,5 za četiri radna sata tjedno.,

- da iz Odluke o imenovanju sindikalnih povjerenika u funkciji radničkih vijeća, zaštite na radu i glavnih sindikalnih povjerenika koju je Sindikat hrvatskih željezničara dostavio tuženiku, kako to slijedi iz te Odluke od 22.02.2012., (list 161-163 spisa), razvidno da je tužitelj imenovan sindikalnim povjerenikom u funkciji povjerenika zaštite na radu.,

- da iz dopisa tuženika Sindikalnom povjereniku u funkciji radničkog vijeća Direkcija, OT od 13.01.2015., (list 57 spisa), proizlazi da je tuženik dostavio sindikalnom povjereniku u funkciji radničkog vijeća Direkcija OT na savjetovanje prijedlog otkaza s ponudom izmijenjenog ugovora o radu za tužitelja, pozivom na odredbu čl. 150. st.1.i 3.t.2. Zakona o radu, te odredbi čl. 77.st.2., 93.st.2., 219.st.2., 271. st.2. i čl. 272. KU tuženika, koji je primio dana 14.01.2015.

-da sindikalni povjerenik u funkciji RV nije dostavio svoje očitovanje poslodavcu;

-da je Sindikalni povjerenik u funkciji RV Direkcije OT saslušan kao svjedok iskazao da se u postupku savjetovanja sa poslodavcem nije očitovao na prijedlog poslodavca da se tužitelju otkaže Ugovor o radu s ponudom izmijenjenog ugovora iz razloga što je tužitelju bilo ponuđeno drugo radno mjesto;

-da je u vrijeme otkazivanja ugovora o radu tužitelju s ponudom izmijenjenog ugovora u primjeni kod tuženika bio KU objavljen u Službenom vjesniku tuženika br. 17 /13 koji je u čl. 185. propisao da tijekom obnašanja dužnosti i godinu dana nakon prestanka iste povjereniku i koordinatoru za zaštitu na radu se ne može bez suglasnosti Radničkog vijeća ili sindikalnog povjerenika u funkciji radničkog vijeća otkazati ugovor o radu;

-da je tužitelj obnašao funkciju sindikalnog povjerenika za zaštitu na radu kod tuženika sve do zadnjeg dana rada kod tuženika.

10. Temeljem tako utvrđenog činjeničnog stanja prvostupanjski sud je odbio tužbeni zahtjev tužitelja smatrajući da je tuženik trebao dokazati postojanje opravdanih razloga za otkaz ugovora o radu tužitelju, pa kod činjenice da je proveden postupak savjetovanja sa sindikalnim povjerenikom u funkciji radničkog vijeća o kojoj se sindikalni povjerenik nije očitovao o namjeri poslodavca da tužitelju otkaže ugovor o radu, to prvostupanjski sud zaključuje da je isti suglasan s odlukom poslodavca konkretno da nije bilo pisane uskrate sindikata a niti je u konkretnom slučaju bila potrebna izričita suglasnost radničkog vijeća odnosno sindikalnog povjerenika.

11. Navedeni zaključak prvostupanjskog suda o osnovanosti tužbenog zahtjeva ne može se prihvatiti kao pravilan.

12. Ispitujući pobijanu presudu u granicama razloga navedenih u žalbi pazeći po službenoj dužnosti na određene bitne povrede odredaba parničnog postupka u smislu odredbe članka 365. ZPP-a ovaj sud drži kako u prvostupanjskom postupku nisu počinjene bitne povrede odredba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a kao niti druga bitna povreda postupka na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti u smislu odredbe članka 365. stavak 2. ZPP-a, tako da se zakonitosti i pravilnost pobijane presude može ispitati.

13. Međutim, na određeno činjenično stanje koje u bitnom prihvaća ovaj drugostupanjski sud te činjenična utvrđenja koja imaju osnovu sadržaja dokaza provedenih u postupku prvostupanjski sud je pogrešno primijenio materijalno pravo kako to osnovano tužitelj navodi u žalbi kada je i njegov zahtjev prvostupanjski sud odbio kao neosnovan.

14. Postojanje opravdanog razloga za otkaz u smislu odredbe članka 135. stavak 3. ZR-a mora dokazati poslodavac obzirom da u slučaju spora zbog otkaza ugovora o radu, teret dokazivanja postojanja opravdanog razloga za otkaz ugovora o radu je na poslodavcu, ako je isti otkazao ugovor o radu.

14.1. Naime, autonomno je pravo poslodavca odlučiti o ustroju i rasporedu radnih mjesta, uključujući i pravo na osnivanje, ali i ukidanje radnog mjesta za koje ocijeni da organizacijski nije opravdano i za koje nema objektivne potrebe. Ukidanje radnog mjesta koje se u organizaciji procesa poslovanja pokazalo suvišnim opravdani je razlog za poslovno uvjetovani otkaz ugovora o radu. Dakle, poslodavac odlučuje kako će organizirati posao te ima li potrebe za obavljanjem određenog posla. Tuženik je kao poslodavac donio odluku da radi veće efikasnosti posla glavninu poslova tužitelja prenese na vanjske profesionalne tvrtke s namjerom ekonomičnijeg i racionalnijeg gospodarenja što je njegova autonomna ovlast, zbog čega je Pravilnikom o sistematizaciji i ukinuo radno mjesto tužitelja. Sud se ne može "miješati" u poslovnu politiku poslodavca. Pravo je poslodavca organizirati poslovanje na način koji on smatra najboljim.

15. Opravdan razlog za poslovno uvjetovani otkaz ugovora o radu u smislu odredbe članka 115. stavak 1. podstavak 1. ZR-a postoji i u slučaju kada poslodavac radi gospodarski uspješnijeg poslovanja i planirane uštede izvrši reorganizaciju rada tako da smanji broj radnika ili ukine određena radna mjesta, a sve budući da je autonomno pravo poslodavca da određuje sistematizaciju radnih mjesta, da organizira proces rada ili organizaciju svoga poslovanja prema svojim potrebama i mogućnostima.

16. Odredbom članka 115. stavak 3. ZR-a propisani su kriteriji kojima se poslodavac treba voditi prilikom utvrđenja za kojim je radnicima prestala potreba, ali tom odredbom nije isključena mogućnost da poslodavac da prioritet nekom od ovih kriterija: poslodavac prilikom odlučivanja o poslovno uvjetovanom otkazu ugovora o radu mora voditi računa o socijalnim kriterijima iz odredbe članka 115. stavak 3. ZR-a (o trajanju radnog odnosa, starosti i obvezama uzdržavanja radnika) kao i drugim koje je propisao i bio ovlašten (obzirom da su navedeni socijalni i drugi razlozi za otkaz u odredbi članka 115. stavak 3. ZR-a navedeni samo poimence i primjerice, pa se mogu dopunjavati i profesionalnim sposobnostima samoga zaposlenika) propisati, onim kriterijima koji se odnose na osobine radnika koje su u svezi s poslom koji obavlja na temelju ugovora o radu, ali ima autonomno pravo odlučiti (jer se prilikom uvažavanja tih kriterija iz članka 115. stavak 3. ZR-a od poslodavca ne očekuje da isključivo matematički pristupi primjeni te odredbe: poslodavcu se ne može ograničiti sloboda odlučivanja i onemogućiti da autonomno odlučuje kojemu će od navedenih kriterija dati prednost pri odabiru radnika kojeg će zadržati u ugovornom radnom odnosu) koju će važnost dati svakom pojedinom od svih tih kriterija.

17. U odluci o poslovno uvjetovanom otkazu ugovora o radu navedeno je da u cilju optimizacije i unapređenje poslovnih procesa i povećanja efikasnosti poslodavac je donio odluku o organizacijskim promjenama te promjenama organizacije rada unutar organizacijske jedinice usluge kupcima i maloprodaja s datumom primjene od 1. veljače 2020. S obzirom da je poslodavac otkazao Ugovor o radu tužitelju, na poslodavcu je teret dokaza postojanje opravdanog razloga za otkaz Ugovora o radu tužitelju, što je tuženik i dokazao, budući iz provedenih dokaza u ovom postupku zaključiti je da je poslodavac dokazao da su postojali opravdani razlozi (provedena reorganizacija) da se tužitelju otkaže ugovor o radu.

18. Ovim je ujedno odgovoreno na žalbene razloge tužitelja kao nije istina da nisu ispunjeni zakonski preduvjeti redovitog (poslovno uvjetovanog) otkazivanja niti je tuženik tijekom postupka dokazao da je uopće prestala potreba za poslovima koje obavljao. Naprotiv, iz rezultata cjelokupnog provedenog postupka sasvim je jasno da je tuženik opravdano i argumentirano dokazao potrebu prestanka poslova koje je tužitelj obavljao.

19. Odredbom članka 72. Zakona o zaštiti na radu ("Narodne novine" broj 71/14, 118/14, 154/14) propisano je da je poslodavac obvezan osigurati povjereniku radnika na zaštitu na radu potrebno vrijeme i uvjete za nesmetano obnašanje dužnosti, davati mu sve potrebe obavijesti i omogućiti mu uvid u sve propise i isprave iz zaštite na radu te mu ne smije tijekom obnašanja dužnosti bez pristanka radničkog vijeća odnosno sindikalnog povjerenika koji ima prava i obveze radničkog vijeća otkazati ugovor o radu niti ga na drugi način staviti u nepovoljni položaj u odnosu na njegove tadašnje uvjete rada i odnosu na ostale radnike.

19. U čl. 185. KU HŽ Putničkog prijevoza d.o.o. od 11.11.2013. navodi se da povjerenik i koordinator povjerenika izravno kontaktiraju ovlaštenike poslodavca u dijelu Društva u kojem obnaša dužnost u svezi primjedbi radnika i osobnih zapažanja vezanih za opasnosti i štetnosti po zdravlje radnika i provedbu mjera zaštite na radu. Tijekom obnašanja dužnosti i godine dana nakon prestanka iste, povjereniku i koordinatoru za zaštitu na radu ne može se bez suglasnosti Radničkog vijeća ili sindikalnog povjerenika u funkciji RV otkazati Ugovor o radu, odrediti raspored na drugo radno mjesto ili kod drugog poslodavca, smanjiti plaću, pokrenuti protiv njega postupak za naknadu štete te na drugi način dovesti u nepovoljniji položaj.

21. Međutim, gubi prvostupanjski sud u vidu činjenicu da je tužitelj osim svoga redovitog posla dakle, glavnog referenta za posebne ponude usluge u vlakovima višeg ranga, obnašao i u funkciji povjerenika za zaštitu na radu unutar redovnog fonda sati, a što je nesporno utvrđeno odlukom o imenovanju sindikalnog povjerenika u funkciji radničkih vijeća zaštite na radu i glavnih sindikalnih povjerenika od 22. veljače 2012. odnosno izmjenom iste odluke od 28. listopada 2014. (list 164 spisa).

22. Prema odredbi članka 151. stavak 1. među ostalim propisano je da poslodavac može uz samo prethodnu suglasnost radničkog vijeća donijeti odluku o otkazu članu radničkog vijeća odnosno otkazu predstavniku radnika u organu poslodavca, što znači da u konkretnom slučaju sindikalni povjerenik u funkciji radničkog vijeća direkcije sud odlučuje o osnovanosti predmetnog otkaza.

23. U konkretnom slučaju tuženik nije postupio u smislu citirane odredbe članka 151. ZR-a kod nesporne činjenice da je tužitelj u vrijeme otkaza ugovora o radu obnašao dužnost sindikalnog povjerenika za zaštitu na radu kod tuženika, čemu mu sam Zakon o zaštiti na radu u članku 72. štiti od otkaza ugovora o radu bez pristanka radničkog vijeća odnosno sindikalnog povjerenika u funkciji radničkog vijeća.

24. Naime, tuženik je svojim podneskom od 13. siječnja 2015. izričito se pozvao na odredbe članka 150. stavak 1. i 3. točka 2. ZR-a, te dostavio na savjetovanje sindikalnom povjereniku u funkciji radničkog vijeća direkcije prijedlog otkaza s ponudom izmijenjenog ugovora o radu za tužitelja, te zatražio očitovanje istog u smislu odredbe članka 150. stavak 5. ZR-a.

25. Odredbom članka 138. ZR-a propisano je da ako poslodavac zatražio suglasnost radničkog vijeća ili sindikata za svoju odluku njihova je dužnost u roku od 8 dana od dostave zahtjeva poslodavca očitovati se o davanju ili uskrati te suglasnosti ako tim zakonom na pojedini slučaj nije drugačije određeno. Ako u roku od 8 dana od dostave zahtjeva poslodavac, radničko vijeće ili sindikat ne dostavi poslodavcu svoje očitovanje o davanju ili uskrati suglasnosti smatra se da su suglasni s odlukom poslodavca.

26. Kako iz rezultata provedenog postupka pa samim time i iskaza saslušanog sindikalnog povjerenika u funkciji radničkog vijeća direkcije UT koji je iskazao da se u postupku savjetovanja sa poslodavcem nije očitovao na prijedlog poslodavca da se tužitelju otkaže ugovor o radu s ponudom izmijenjenog ugovora iz razloga što je tužitelju bilo ponuđeno drugo radno mjesto, po stajalištu ovog drugostupanjskog suda u nikom slučaju ne može se smatrati kao ispunjenje uvjeta iz članka 151. ZR-a, dakle suodlučivanje o navedenom predmetnom otkazu tužitelju. Ovo tim više što takav zahtjev ne proizlazi iz pisanog podnesak tuženika od 13. siječnja 2015., a sam sindikalni povjerenik u funkciji radničkog vijeća direkcije OT saslušan kao svjedok na upit razlikuje li što je to savjetovanje, a što suodlučivanje poslodavca s radničkim Vijećem ili sindikalnim povjerenikom izjavio je da ne razumije postavljeno pitanje, što jasno ukazuje na ne poznavanje zakonskih odredbi vezano za suodlučivanje u postupku predmetnog otkaza .

27. Obzirom da u konkretnom slučaju nisu ostvareni uvjeti propisani odredbom članka 151. ZR-a za koje tužitelj osnovano navodi da se radi o propustu tuženika, to je valjalo prihvatiti žalbu tužitelja preinačiti prvostupanjsku presudu temeljem odredbe članka 373. točka 3. ZPP-a te prihvatiti tužbeni zahtjev tužitelja na utvrđenje nezakonitom odluke tuženika o otkazu ugovora s ponudom izmijenjenog ugovora o radu tužitelja te povratkom na posao na radno mjesto koje je tužitelj obavljao u vrijeme uručenog otkaza odnosno na drugo odgovarajuće radno mjesto.

28. Pravilnom primjenom materijalnog prava iz naprijed citiranih zakonskih odredaba trebalo je prihvatiti žalbu tužitelja preinačiti presudu i tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti prihvatiti kao osnovan, čime je odlučeno kao u izreci pod točkom I. ove drugostupanjske odluke.

29. Kako je preinačena prvostupanjska presuda sukladno odredbi članka 166. stavak 2. ZPP-a valjalo je odlučiti o visini troškova postupka.

30. Odluka o troškovima postupka je donijeta primjenom odredbe članka 154. stavak 1. ZPP-a, članka 155. ZPP-a i sukladno o Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 91/04, 37/05, 59/07, 148/09, 142/12, 103/14, 18/14, 107/15 i 37/22, 37/22, 126/22 i 138/23 dalje u tekstu: Tarifa), gdje je tužitelju valjalo priznati jednokratnu nagradu za cijeli prvostupanjski postupak prema Tbr 7 toč. 2 alineja 7. Tarife u iznosu od 500,00 Eura, te suviše troškove sastava žalbe (Tbr. 10. točka 2.) u iznosu od 200,00 eur-a, sastava revizije (Tbr. 10. točka 5. stavak 2.) u iznosu od 300,00 eur-a, sve uvećano za 25% PDV-a, što ukupno iznosi 1.250,00 eura.

31. Stoga je odlučeno kao u izreci ove drugostupanjske presude.

U Splitu 7. ožujka 2025.

Predsjednica vijeća

Andrea Boras Ivanišević