REPUBLIKA HRVATSKA

Općinski sud u Zadru

Stalna služba u Benkovcu

Benkovac, Stjepana Radića 10

Poslovni broj 156 P-2587/2023-17

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Zadru, Stalna služba u Benkovcu, po sucu Igoru Berghausu, a na prijedlog sudske savjetnice Ane Kajtazi u pravnoj stvari tužitelja LL, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupan po punomoćnicima iz OD Gluić i Ninčević iz Zadra, protiv tuženika ADDIKO BANK d.d., Slavonska avenija 6, Zagreb, OIB: 14036333877, zastupana po punomoćniku Hrvoju Matiću, odvjetniku u Zagrebu, radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 07. ožujka 2025. u nazočnosti punomoćnika tužitelja i zamjenika punomoćnika tuženika, na ročištu određenom radi objave presude 11. ožujka 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku ADDIKO BANK d.d., Slavonska avenija 6, Zagreb, OIB: 14036333877 da tužitelju LL, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] isplati iznos od 53.216,94 kuna / 7.063,10 eura zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku:

- na iznos od 97,52 kuna / 12,94 eura tekućom od 04.10.2007. godine do isplate,

- na iznos od 98,01 kuna / 13,01 eura tekućom od 07.11.2007. godine do isplate,

- na iznos od 99,08 kuna / 13,15 eura tekućom od 01.12.2007. godine do isplate,

- na iznos od 98,57 kuna / 13,08 eura tekućom od 01.01.2008. godine do isplate,

- na iznos od 100,36 kuna / 13,32 eura tekućom od 01.02.2008. godine do isplate,

- na iznos od 102,58 kuna / 13,61 eura tekućom od 06.03.2008. godine do isplate,

- na iznos od 391,56 kuna / 51,97 eura tekućom od 01.04.2008. godine do isplate,

- na iznos od 376,88 kuna / 50,02 eura tekućom od 07.05.2008. godine do isplate - na iznos od 378,11 kuna / 50,18 eura tekućom od 01.06.2008. godine do isplate,

- na iznos od 382,81 kuna / 50,81 eura tekućom od 01.07.2008. godine do isplate,

- na iznos od 376,27 kuna / 49,94 eura tekućom od 15.08.2008. godine do isplate,

- na iznos od 380,70 kuna / 50,53 eura tekućom od 09.09.2008. godine do isplate,

- na iznos od 382,35 kuna / 50,75 eura tekućom od 04.10.2008. godine do isplate,

- na iznos od 636,69 kuna / 84,50 eura tekućom od 07.11.2008. godine do isplate,

- na iznos od 661,06 kuna / 87,74 eura tekućom od 15.01.2009. godine do isplate,

- na iznos od 661,06 kuna / 87,74 eura tekućom od 15.01.2009. godine do isplate,

- na iznos od 665,39 kuna / 88,31 eura tekućom od 13.02.2009. godine do isplate,

- na iznos od 670,81 kuna / 89,03 eura tekućom od 07.03.2009. godine do isplate,

- na iznos od 656,11 kuna / 87,08 eura tekućom od 25.04.2009. godine do isplate,

- na iznos od 645,40 kuna / 85,66 eura tekućom od 27.05.2009. godine do isplate,

- na iznos od 649,18 kuna / 86,16 eura tekućom od 25.06.2009. godine do isplate,

- na iznos od 644,06 kuna / 85,48 eura tekućom od 29.07.2009. godine do isplate,

- na iznos od 649,55 kuna / 86,21 eura tekućom od 05.09.2009. godine do isplate

- na iznos od 643,39 kuna / 85,39 eura tekućom od 26.09.2009. godine do isplate,

- na iznos od 644,73 kuna / 85,57 eura tekućom od 07.10.2009. godine do isplate,

- na iznos od 640,18 kuna / 84,97 eura tekućom od 27.10.2009. godine do isplate,

- na iznos od 644,33 kuna / 85,52 eura tekućom od 17.12.2009. godine do isplate,

- na iznos od 663,94 kuna / 88,12 eura tekućom od 28.01.2010. godine do isplate,

- na iznos od 664,95 kuna / 88,25 eura tekućom od 05.02.2010. godine do isplate,

- na iznos od 671,51 kuna / 89,12 eura tekućom od 20.03.2010. godine do isplate,

- na iznos od 677,80 kuna / 89,96 eura tekućom od 17.04.2010. godine do isplate

- na iznos od 677,65 kuna / 89,94 eura tekućom od 01.05.2010. godine do isplate,

- na iznos od 705,52 kuna / 93,64 eura tekućom od 11.06.2010. godine do isplate,

- na iznos od 724,40 kuna / 96,14 eura tekućom od 04.07.2010. godine do isplate,

- na iznos od 717,03 kuna / 95,17 eura tekućom od 15.08.2010. godine do isplate,

- na iznos od 740,47 kuna / 98,28 eura tekućom od 23.09.2010. godine do isplate,

- na iznos od 733,10 kuna / 97,30 eura tekućom od 15.10.2010 godine do isplate,

- na iznos od 738,99 kuna / 98,08 eura tekućom od 17.11.2010. godine do isplate

- na iznos od 756,94 kuna / 100,46 eura tekućom od 09.12.2010. godine do isplate,

- na iznos od 651,09 kuna / 86,41 eura tekućom od 18.01.2011. godine do isplate,

- na iznos od 652,22 kuna / 86,56 eura tekućom od 04.02.2011. godine do isplate,

- na iznos od 647,69 kuna / 85,96 eura tekućom od 16.03.2011. godine do isplate,

- na iznos od 641,58 kuna / 85,15 eura tekućom od 14.04.2011. godine do isplate,

- na iznos od 662,46 kuna / 87,92 eura tekućom od 15.05.2011 godine do isplate,

- na iznos od 693,40 kuna / 92,03 eura tekućom od 16.06.2011. godine do isplate,

- na iznos od 722,52 kuna / 95,89 eura tekućom od 15.07.2011. godine do isplate,

- na iznos od 816,73 kuna / 108,40 eura tekućom od 12.08.2011. godine do isplate,

- na iznos od 695,80 kuna / 92,35 eura tekućom od 23.09.2011. godine do isplate,

- na iznos od 684,85 kuna / 90,90 eura tekućom od 22.10.2011. godine do isplate,

- na iznos od 592,53 kuna / 78,64 eura tekućom od 09.12.2011. godine do isplate,

- na iznos od 605,44 kuna / 80,36 eura tekućom od 06.01.2012. godine do isplate,

- na iznos od 605,44 kuna / 80,36 eura tekućom od 06.01.2012. godine do isplate,

- na iznos od 23.696,17 kuna / 3.145,02 eura tekućom od 05.05.2012. godine do isplate,

sve po stopi koja se od 04.10.2007. godine pa do 31.12.2007.godine obračunava po stopi od 15% godišnje, od dana 01.01.2008. godine pa do dana 30.06.2011. godine po stopi od 14%, od dana 01.07.2011. godine pa do dana 31.07.2015. godine po stopi od 12%, od dana 01.08.2015. godine pa do dana 31.12.2015. godine po stopi od 8,14%, od dana 01.01.2016. godine pa do dana 30.06.2016. godine po stopi od 8,05%, od dana 01.07.2016. godine pa do dana 31.12.2016. godine po stopi od 7,88%, od dana 01.01.2017. godine pa do dana 30.06.2017. godine po stopi od 7,68%, od dana 01.07.2017. godine pa do dana 31.12.2017.godine po stopi od 7,41%, od dana 01.01.2018. godine pa do dana 30.06.2018. godine po stopi od 7,09%, od dana 01.07.2018. godine pa do dana 31.12.2018. godine po stopi od 6,82%, od dana 01.01.2019. godine pa do dana 30.06.2019. godine po stopi od 6,54%, od dana 01.07.2019. godine pa do dana 31.12.2019. godine po stopi od 6,3%, od dana 01.01.2020. godine godine pa do dana 31.12.2022. godine koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 01.01.2023. do 29.12.2023. po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30.12.2023. po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine.

II Nalaže se tuženiku nadoknaditi tužitelju trošak ovog postupka u iznosu od 3.093,76 eura u roku od 15 dana, dok se odbija zahtjev tužitelja za naknadom troška preko dosuđenog dijela.

III. Nalaže se tuženiku nadoknaditi vještakinji Majdi Korljan trošak u iznosu od 55,70 eura.

Obrazloženje

1.Tužitelj u tužbi u bitnome navodi da su stranke dana 16. srpnja 2007. sklopile ugovor o kreditu kojim je tuženik odobrio tužitelju iznos od 159.350,00 CHF uz rok otplate od 240 mjeseci. Tijekom otplate da je tuženik jednostrano povisivao stopu redovne kamate i mjesečne anuitete. Tužitelj da je jednokratnom uplatom u travnju 2012. u potpunosti isplatio predmetni kredit na način da je bio prisiljen prodati stan i podmiriti svoju obvezu po ugovoru. Tužbom potražuje iznos od 31.000,00 kuna zajedno sa kamatama obzirom mu je stranka dužna vratiti sve što je primila uslijed jednostranog povećanja kamatne stope.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu osporava tužbeni zahtjev ističući u bitnome da se ovdje radi o tužbi radi isplate na temelju stjecanja bez osnove, dok se samo u postupcima za naknadu štete parnična stranka može pozvati na utvrđenja iz presuda u kolektivnom sporu. Nadalje da se trebaju ispuniti uvjeti iz čl. 81 ZZP, a ovdje da je tužitelj prilikom sklapanja ugovora mogao izabrati više opcija, te je samostalno procjenjujući rizike, odabrao sklopiti ugovor s valutnom klauzulom u CHF i promjenjivom kamatnom stopom, a da je nelogično i neprovedivo u praksi da svaki klijent sa djelatnikom banke pregovara i raspravlja o svakoj pojedinačnoj klauzuli ugovora. Nadalje da je ugovorena kamata bila znatno ispod kamatnih stopa koje su se ugovarale u to vrijeme, te je tuženik sa tužiteljem ugovorio promjenjivu kamatnu stopu u skladu sa zakonskim ograničenjima, dok je tužitelje samostalno izabrao sklapanje baš kredita sa promjenjivom kamatnom stopom. Ističe i prigovor zastare.

3. Odlukom Županijskog suda u Rijeci, Gž-1551/2022 od 04. listopada 2023. predmet je vraćen na ponovni postupak jer je prvostupanjski sud počinio apsolutno bitnu povredu odredaba parničnog postupka zbog toga što nije naveo odlučne razloge o neosnovanosti prigovora zastare tražbine na preinačeni dio tužbe. Isto tako naloženo je saslušati zaposlenika tuženika i pozvati vještaka da usmeno obrazloži svoj nalaz i mišljenje.

4. Tužitelj je nakon provedenog vještačenja uredio tužbeni zahtjev na način da je isti povisio na iznos od 53.216,94 kuna u skladu sa istim, te se tuženik protivio preinaci i preinačenom tužbenom zahtjevu. Sud je raspravnim rješenjem od 12. svibnja 2021. dopustio preinaku sve u skladu sa čl. 190. st. 3. ZPP. Uslijed promjene službene valute u Republici Hrvatskoj specificirao je tužbeni zahtjev tako da sada potražuje iznos od 7.063,10 eura zajedno sa zakonskim zateznim kamatama.

5.U dokaznom postupku je sud izvršio uvid u Obavijest o promjeni kamatne stope od 08.11.2010. sa otplatnim planom ( l.s. 16-20), obavijest o promjeni kamatne stope od 12.03.2008. (l.s. 21), Otplatni plan od 30.07.2007. (l.s. 22-25), Ugovor o kreditu br. 236-139/2007 od 16. srpnja 2007. (l.s. 26-36), Ugovor o kupoprodaji broj 13/2007 od 06. srpnja 2007. (l.s. 37-40), obavijest o promjenama kamatnih stopa od 19.06.2019. (l.s. 58), pregled prometa od 19.06.2019. (l.s. 59-71), financijsko vještačenje po stalnom sudskom vještaku za financije i računovodstvo Majdi Korljan iz Zadra (l.s. 129- 132), te saslušao tužitelja kao stranku (l.s. 181-182) i vještakinju Majdu Korljan (l.s. 282-283). Sud je uputio poziv svjedoku VL za ročišta 31.siječnja 2025, 21.veljače 2025 i 06. ožujka 2025., ali mu isti nisu uredno dostavljeni iako su mu dostavljani na adresu koja je navedena u JRO sustavu. Tuženik je na ročištu održanom 06. ožujka 2025. odustao od saslušanja svjedoka EL, djelatnika tuženika.

6. Tužbeni zahtjev je osnovan.

7. Predmet spora u ovoj pravnoj stvari je zahtjev tužitelja radi isplate iznosa od 53.216,94 kuna odnosno 7.063,10 eura, zajedno sa pripadajućom kamatom, i tvrdnji da mu tužena navedeni iznos duguje iz osnova razlike preplaćenih mjesečnih anuiteta, nastale zbog povećanja redovne kamatne stope.

8. Prema odredbi čl. 1111. ZOO, kad dio imovine neke osobe na bilo koji način prijeđe u imovinu druge osobe, a taj prijelaz nema osnove u nekom pravnom poslu, odluci suda, odnosno druge nadležne vlasti ili zakonu, stjecatelj je dužan vratiti ga, odnosno, ako to nije moguće, naknaditi vrijednost postignute koristi.

9. Nije sporno da su strane sklopile Ugovor o kreditu od 16. srpnja 2007. kojim je tuženik plasirao tužitelju kredit za kupovinu stana i spremišta, od 159.350,00 CHF u kunskoj protuvrijednosti, uz ugovorenu redovnu kamatnu stopu od 5,25 % godišnje, koja je promjenjiva sukladno odluci banke.

10. Sporno je, međutim, pitanje osnova i visine utužene tražbine, jer tužena tvrdi da je u konkretnom slučaju do promjene kamatne stope došlo iz valjanog razloga predviđenog Ugovorom o kreditu, te da se ne radi o samovoljnoj jednostranoj promjenjivosti kamatne stope.

11. Iz iskaza tužitelja proizlazi da se odlučio podići kredit u Hypo banci jer je već bio uplatio predujam za stan. Visina kredita je bila otprilike 80.000,00 Eura ali je isti bio u francima i to je bilo 2007. Inače nije mogao na ništa utjecati jer je sve bilo kako je banka odredila po sistemu "uzmi ili ostavi". Prvo su počeli dizati kamate bez da su ga upozorili te su ga ucjenjivali na način da ima plaću preko njih da mu ne bi digli kamate, a pošto je bio i direktor firme tražili su da prebaci i poslovanje preko njih. Tako je nakon pet godina otplaćivanja bio dužan tri puta više nego kada je digao kredit, zbog čega je bio prisiljen prodati stan da bi isplatio kredit. Inače kod njih tada nije bila mogućnost dizanja kredita u eurima nego u švicarcima a oni su njemu zapravo isplatili kune. Nakon što je otplatio kredit tražio je izlist da vidi kako je od rate od 3.400,00 došlo do rate gotovo 7.900,00 kn međutim isto mu nisu dali ni na pisani zahtjev. Nadalje da mu nisu objasnili detalje na koji način se mijenja valuta i kamata, ali da je tada švicarac bila stabilna valuta koja nije varirala. Nisu mu objašnjavali ništa o načinu mijenjanja kamata. Na internetu da je pogledao uvjete banaka te mu se ova činila najpovoljnija a nigdje da nije pisalo da je to promjenjiva kamata. U odnosu na ugovor tužitelj je naveo da se to ne može niti pročitati jer je riječ o izuzetno sitnim slovima. Inače je imao od ranije iskustva u dizanju kredita, i to poslovnih. Na taj ugovor da nije imao primjedbe ili prigovore, jer je očekivao da mu djelatnik banke sve objasni, a da se ne sjeća koji je to djelatnik bio.

11.1.Iz iskaza tužitelja, koji ovaj sud cijeni kao detaljan i vjerodostojan te mu u cijelosti poklanja vjeru proizlazi da ga u banci nitko nije upozorio na bilo kakav rizik oko promjene kamatnih stopa.

12. Odlukom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske u Zagrebu broj Pž- 7129/13-4 od 13. lipnja 2014. pravomoćno je odlučeno o kolektivnoj tužbi P. - H. S. U. Z. Z. P., protiv više tuženika, podignutoj radi zaštite kolektivnih interesa potrošača. Odluka suda donesena u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača u smislu postojanja povrede propisa zaštite potrošača obvezuje ostale sudove u postupku koji potrošač osobno pokrene radi naknade štete koja mu je uzrokovana postupanjem tuženika. No, pokretanje ili vođenje postupka kolektivne zaštite ne sprječava osobu kojoj je postupanjem trgovca prouzročena šteta da pokrene pred nadležnim sudom postupak za naknadu štete protiv osobe koja joj je nedopuštenim postupanjem prouzročila štetu ili postupak za poništenje ili utvrđivanje ništetnosti ugovora koji je sklopljen pod utjecajem nedopuštenog postupanja ili bilo koji drugi postupak kojim će zahtijevati ostvarenje prava koja joj pripadaju na temelju pravila o zaštiti potrošača.

13. Prvostupanjski sud smatra da je odredba Ugovora o kreditu, prema kojoj je ugovorena mogućnost promjene redovne kamatne stope bez ugovorenih parametara, jednostranom odlukom banke, a da o promjeni nije pojedinačno pregovarano, ništetna sukladno članku 322., u vezi s člankom 324. stavkom 1. Zakona o obveznim odnosima, te člankom 81. stavkom 1. i člankom 84. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" broj 96/03 - dalje: ZZP/03) i člankom 96. stavkom 1. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" broj 79/07, 125/07,79/08, 89/09, 133/09, 78/12, 56/13). Ovo stoga jer je tuženica iskoristila svoj položaj i protivno načelu savjesnosti i poštenja nametnula ugovorne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi po kojoj odluka o promjeni ovisi isključivo o volji banke, obzirom da pozitivni propisi koji su bili na snazi u vrijeme sklapanja Ugovora o kreditu nisu propisivali obvezu ugovaranja kriterija za primjenu promjenjive kamatne stope, pa prvostupanjski sud prihvaća stav Visokog trgovačkog suda u presudi od 13. lipnja 2014., poslovni broj Pž-7129/2013-4., da iako nije zabranjeno istovremeno ugovoriti valutnu klauzulu i promjenjivu kamatnu stopu, činjenica što obveza potrošača istovremeno ovisi o dva promjenjiva bitna elementa čini tu obvezu posebno rizičnom, jer u vrijeme sklapanja ugovora potrošač ne zna koji iznos glavnice kredita izražene u kunama će biti u obvezi tijekom dugoročne otplate vratiti banci, a ne zna niti koju će cijenu (redovnu kamatu) za to platiti. Iznos glavnice kredita, koji je promjenjiv, a ovisi o odnosu švicarskog franka i kune, ne mogu unaprijed znati niti na njega utjecati ni banke ni potrošači, dok iznos cijene ovisi i o iznosu glavnice (koji je neizvjestan) i o visini kamatne stope, koja je tijekom postojanja obveze po ugovoru promjenjiva sukladno odluci banke, dakle vjerovnika. Zato već sama činjenica da u opisanoj situaciji drugi promjenjivi element o kojem ovisi visina obveze potrošača

- kamatu, određuje banka jednostrano, uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača i to protivno načelu savjesnosti i poštenja. Slijedom navedenog ugovorna odredba o promjenjivoj kamatnoj stopi je nepoštena, a time i ništetna, pa su sve jednostrane promjene kamatne stope što ih je tuženica poduzimala bile nezakonite. Suprotno navodima tužene, prvostupanjski sud, imajući u vidu navedene odluke Visokog trgovačkog suda RH i Vrhovnog suda RH, u kojima je po kolektivnoj tužbi hrvatskog saveza udruga za zaštitu potrošača ''Potrošač'', podnesenoj Trgovačkom sudu u Zagrebu 4. travnja 2012. god. pod br. P – 1401/12, protiv osam najvećih hrvatskih banaka, među kojima je i tužena, pravomoćno utvrđeno da su odredbe ugovora o kreditima, u kojima su banke bez ugovorenih parametara jednostranom odlukom mijenjale početno ugovorene kamatne stope, nepoštene i stoga ništave, ovaj sud smatra da je iz navedenih razloga ništava i odredba predmetnog Ugovora o kreditu ( čl. 6.) kojom se isto regulira, slijedom čega na sporni pravni odnos treba primijeniti institut stjecanja bez osnove iz čl. 1111. ZOO) te tužitelju dosuditi razliku anuiteta prema nalazu i mišljenu sudskog vještaka za financije.

14. U presudi Suda EU - presude broj: C-26/13 od 30. travnja 2014. u odnosu na tumačenje i primjenu članka 4. stavka 2. Direktive 93/13/EEZ istaknuto je, da se ta odredba Direktive 93/13/EEZ ne smije tumačiti u smislu njezine gramatičke razumljivosti, već tako da potrošaču moraju biti objašnjeni razlozi i pojedinosti mehanizma promjene kamatne stope, kao i odnos s drugim odredbama ugovora, odnosno općih uvjeta poslovanja kako bi on na temelju točnih i razumljivih kriterija mogao predvidjeti ekonomske posljedice koje iz toga za njega proizlaze. Sud EU polazio je od svog ustaljenog stajališta da je potrošač uvijek u slabijem položaju u odnosu na poduzetnike (u konkretnom slučaju banke) kako u pogledu pregovaračke snage tako i u pogledu razine obaviještenosti, odnosno položaju koji vodi do pristanka na uvjete koje je poduzetnik (banka) prethodno sastavio, bez mogućnosti utjecaja na njihov sadržaj. Ovaj sud smatra, da u situaciji, kada su odredbe koje su se odnosile na ugovorenu promjenljivu kamatnu stopu bile sastavni dio standardnog ugovora o kreditu, unaprijed sastavljenog od banke, o kojima se s tužiteljem nije pojedinačno pregovaralo niti je on mogao utjecati na njihov sadržaj, a niti sagledati svoju obvezu kao cjelinu, takva ugovorna odredba uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, što je suprotno načelu ravnopravnosti sudionika u obveznim odnosima.

15. Budući se radi o ništetnoj odredbi, tuženik je, u smislu odredaba čl. 323. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine, broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15. i 29/18, dalje: ZOO), dužan vratiti tužitelju sve što je primio po osnovi koja je utvrđena ništetnom, pa tužitelj ima pravo na isplatu preplaćenih iznosa anuiteta.

16. Na okolnost visine iznosa koji je tuženik dužan isplatiti tužitelju, provedeno je vještačenje po stalnoj sudskoj vještakinji financijske struke Majdi Korljan iz Zadra, koja je u nalazu i mišljenju navela da je tužitelju odobren kredit u iznosu od 159.350,00 CHF, prema srednjem tečaju za CHF banke važećem na dan korištenja kredita. Ugovoreni rok otplate kredita je 20 godina. Na dan sklapanja ugovora o kreditu ugovorena je godišnja kamatna stopa od 5,25. Ugovorena je otplata kredita u 240 mjesečnih anuiteta, u kunskoj protuvrijednosti 1.073,78 CHF po srednjem tečaju banke na dan plaćanja. Iz nalaza vještaka proizlazi da je Banka uslijed povećanja kamatne stope u odnosu na ugovorenu početnu kamatnu stopu od 5,25 % više obračunala iznose anuiteta u ukupnom iznosu od 53.216,94 kuna i to od početka otplate kredita do dana konačne otplate kredita (prema tablici primjenjenog otplatnog plana 04.05.2012.).

17. Na nalaz i mišljenje vještaka tužitelj nije imao prigovor, dok je tuženik osporio metodologiju koju je vještak koristio u vještvu predlažući dopunu istog na način isto izvrši primjenom prosječne kamatne stope HNB-a u predmetnom periodu, što sud nije prihvatio iz razloga što se radi o dokaznom prijedlogu tužitelja sukladno postavljenom tužbenom zahtjevu, te primjena prosječne kamatne stope u vještvu kako predlaže tuženik nema veze sa postavljenim tužbenim zahtjevom, dok s druge strane tuženik nije postavio protutužbeni zahtjev koji bi eventualno dokazivao vještvom na način kako ga on predlaže. Kako je vještak u cijelosti postupio po nalogu suda za provođenje vještačenja i u skladu s jasnom uputom u istom to je sud prihvatio nalaz i mišljenje vještaka smatrajući da je izrađen stručno, jasno, obrazloženo, te sukladno članku 258 ZPP.

18. Sukladno spomenutom rješenju Županijskog suda u Rijeci vještakinja je na ročištu održanom 06.ožujka 2025. navela da ostaje kod svog nalaza i mišljenja. Pojasnila je da nije uračunala moratorij na kredit od 31. 12. 2011. do 30.06.2012. jer nije imala dokumentaciju dakle aneks ugovora o zaključenom moratoriju, primjenjeni otplatni plan koji je trebao biti sastavni dio tog aneksa ugovora o kreditu. Prema dostavljenom otplatnom planu koji je u spisu utvrđeno je da je dana 04.05.2012. u cijelosti prijevremeno otplaćen kredit.

19. Tuženikov prigovor zastare nije osnovan. Naime, potraživanje tužitelja, sukladno članku 225 ZOO, zastarijeva u općem zastarnom roku od pet godina, no taj je rok prekinut 4. travnja 2012., kada je pred Trgovačkim sudom u Zagrebu pod posl.br. P- 1401/2012, pokrenut postupak radi zaštite kolektivnih interesa potrošača, time da nakon prekida zastarni rok počinje teći iznova, a vrijeme proteklo prije prekida ne računa se u zakonom određeni rok za zastaru (čl. 245 st. 1 ZOO). Slijedom navedenog, te kako prvi utuženi iznos dospijeva 04. listopada 2007. evidentno je da zastarni rok nije protekao. Vezano za preinaku tužbe Vrhovni sud Republike Hrvatske na sjednici građanskog odjela pod brojem SU IV-123/2024 od 27.05.2024. zauzeo je shvaćanje da u slučaju preinake tužbe povećanjem postojećeg tužbenog zahtjeva iz iste činjenične osnove zastara je prekinuta već podnošenjem tužbe a ne trenutkom preinačenja.

20. Zbog svega navedenog, procjenjujući svaki dokaz pojedinačno te dovodeći sve dokaze u međusobnu vezu, sud drži da je tužbeni zahtjev osnovan, kako je obrazloženo, pa je odlučeno kao u izreci.

21. O kamatama je odlučeno temeljem čl. 29. st. 1. i 2. ZOO-a.

22. O trošku je odlučeno sukladno čl. 154. i 155. Zakona o parničnom postupku ( Narodne novine broj 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14) i Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ( Narodne novine broj 138/23) te je tužitelju određen trošak za sastav tužbe u iznosu od 200,00 eura (Tbr. 7. 1.), odgovor na žalbu u iznosu od od 200,00 eura (Tbr.7.1.), zastupanje na ročištima od 27. kolovoza 2019., 12. svibnja 2021., 05. travnja 2022., 07. lipnja 2022.,31.siječnja 2025., 21. veljače 2025., 06.03.2025. od po 200,00 eura (Tbr. 9. 1.), što uz PDV, te trošak vještačenja ( 398,40 eura) i pristojbe ( za tužbu 100,92 eura, na presudu i odgovor na žalbu 175,69 eura) ukupno iznosi 3.093,76 eura. Odbijen je zahtjev za naknadom troška za podneske od 11. rujna 2019.,18. ožujka 2021., 15. travnja 2023. i 05.ožujka 2025. jer se sadržaj istih mogao iznijeti na ročištima na kojima je pribivao punomoćnik tužitelja ( u suprotnom bi značilo da se trošak odobrava za praktički istu radnju dva puta), odnosno tužitelju nije bilo naloženo pisano očitovanje koje je isti iznosio u tim podnescima.

23. S obzirom na to da je bilo potrebno usmeno na ročištu saslušati vještakinju ista potražuje trošak koji je nastao pristupom na ročište i to po računu br. 16-1-1 za troškove prijevoza u iznosu 20,00 eura, trošak prisustvovanja raspravi u iznosu od 21,00 euro i vrijednost radnog sata u iznosu od 14,70 eura.

Benkovac, 11.ožujka 2025.

Sudska savjetnica

Sudac

Ana Kajtazi

Igor Berghaus

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopušteno je podnijeti žalbu o kojoj odlučuje Županijski sud, a ista se podnosi putem ovog Suda u 3 (tri) primjerka i to u roku od 15 (petnaest) dana od dana objave ove odluke na ročištu za objavu, odnosno od dana objave ove odluke na mrežnim stranicama e-Oglasne ploče sudova. Stranci koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje smatra se da je dostava presude obavljena danom zaprimanja pisanog otpravka.

DNA :

1. Tužitelju po punomoćniku,

2. Tuženiku po punomoćniku.