REPUBLIKA HRVATSKA

ŽUPANIJSKI SUD U PULI-POLA

Kranjčevićeva 8, 52100 Pula-Pola

Poslovni broj Gž Ob-27/2025-2

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Puli-Pola, po sutkinji Nataši Babić, u pravnoj stvari tužiteljice mlt. SC iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], koju zastupa majka i zakonska zastupnica ŽC iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], a nju punomoćnica Anamarija Bokan, odvjetnica u Splitu, protiv tuženika 1. HC iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], i 2. DC iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], koje zastupaju punomoćnice Jadranka Sloković i Jasna Matičević, odvjetnice u Zagrebu, radi uzdržavanja djeteta, odlučujući o žalbi tuženika izjavljenoj protiv rješenja Općinskog suda u Metkoviću poslovni broj P Ob-61/2019-110 od 24. siječnja 2025., 7. ožujka 2025.,

r i j e š i o  j e

Odbija se žalba tuženika te se potvrđuje rješenje Općinskog suda u Metkoviću poslovni broj P Ob-61/2019-110 od 24. siječnja 2025.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskim rješenjem odbačen je prijedlog tuženika za ponavljanje postupka.

2. Pravovremenom i dopuštenom žalbom navedeno rješenje pobijaju tuženici zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja te pogrešne primjene materijalnog prava. Ističu da je prvostupanjski sud počinio apsolutno bitnu povredu odredaba Zakona o parničnom postupku, budući je prvostupanjski sud nepotpuno, odnosno pogrešno utvrdio činjenično stanje, pa na tako pogrešno utvrđeno činjenično stanje pogrešno primijenio materijalno pravo, što je za posljedicu imalo apsolutno bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. Zakona o parničnom postupku, budući u rješenju nisu navedeni razlozi o odlučnim činjenicama, odnosno postoji proturječnost između razloga o onome što se u obrazloženju rješenja navodi o zapisnicima i ispravama i sadržaja samih tih isprava i zapisnika. Tuženici svoj osnov za ponavljanje postupka temelje na činjenici da tijekom postupka mlt. tužiteljici nije imenovan posebni skrbnik sukladno članku 240. Obiteljskog zakona, a koji bi zastupao njena prava i interese u predmetnom postupku, obavještavao dijete o predmetu spora, tijeku i ishodu na način primjeren djetetovoj dobi, razgovarao s roditeljima ili drugim osobama koje su djetetu bliske odnosno poduzeo sve radnje kako bi zaštitio dijete od svih iskorištavanja i zloupotreba, a sukladno članku 16. i članku 19. Konvencije o pravima djeteta. Prvostupanjski sud je pri donošenju pobijenog rješenja morao primijeniti kogentne odredbe Zakona o parničnom postupku, u vezi s odredbom članka 240. Obiteljskog zakona, koje reguliraju pitanje zastupanja stranaka u postupku. Kako tijekom sudskog postupka djetetu nije imenovan posebni skrbnik radi zaštite njegovih interesa, nesporno je došlo do povrede članka 8. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda kojim je propisano da svatko ima pravo na poštovanje svog privatnog i obiteljskog života, doma i dopisivanje. Imperativnom odredbom članka 240. stavka 1. točke 8. Obiteljskog zakona, radi zaštite osobnih i imovinskih interesa, sud je dužan djetetu imenovati posebnog skrbnika u postupcima kada je to potrebno radi zaštite prava i interesa djeteta. Nadalje, odredbom članka 3. stavka 1. Konvencije o pravima djeteta je propisano da u svim akcijama koje u svezi s djecom poduzimaju javne ili privatne ustanove socijalne skrbi, sudovi, državna uprava ili zakonodavna tijela, mora se prvenstveno voditi računa o interesima djeteta. Pozivaju se i na članak 12. Konvencije o pravima djeteta kojom je propisana obveza države obveznice da osigura da dijete bude saslušano i pravilno zastupano u postupku. Mlt. tužiteljici, kao stranci u postupku, nezakonitim postupanjem nije bila dana mogućnost raspravljati pred sudom, odnosno, mlt. tužiteljicu nije zastupao zakonski zastupnik, odnosno posebni skrbnik, uzimajući u obzir očit konflikt interesa između mlt. tužiteljice i njene majke, slijedom čega su bile ispunjene sve procesne pretpostavke za ponavljanje pravomoćno završenog postupka predviđene odredbama članka 421. stavka 1. točke 2. i 3. Zakona o parničnom postupku. Osim gore navedenih razloga (a koji bi sami po sebi trebali biti dovoljan razlog za ponavljanje postupka), tuženici su ukazali i na novu činjenicu i dokaz u smislu odredbe članka 421. stavka 1. točke 10. Zakona o parničnom postupku, odnosno nalaz i mišljenje stalnog sudskog vještaka Tening d.o.o., sačinjen po dipl.ing. GC, dana 23. listopada 2024. Predmetnim vještačenjem utvrđeno je da Klinički bolnički centar Split, Klinički odjel za sudsku medicinu, u trenutku provođenja predmetnog DNA vještačenja očinstva nad ovdje mlt. tužiteljicom metodom određivanja DNA polimorfizma, kao niti danas, nije akreditiran u Republici Hrvatskoj za provođenje DNA vještačenja utvrđivanja očinstva metodom određivanja DNA polimorfinizma. Presuda prvostupanjskog suda poslovni broj P Ob-61/2019 od 18. ožujka 2020. temelji se na djelomičnoj presudi Općinskog suda u Splitu poslovni broj P-442/2008 od 16. ožujka 2012. (kojom je EC, sin ovdje tuženika, utvrđen ocem ovdje mlt. tužiteljice) te presudi Općinskog suda u Splitu poslovni broj P-442/2008 od 9. siječnja 2015. (kojom je EC, sinu ovdje tuženika, utvrđena obveza uzdržavanja ovdje mlt. tužiteljice). Djelomična presuda Općinskog suda u Splitu poslovni broj P-442/2008 od 16. ožujka 2012. temelji se na jednom jedinom dokazu, i to DNA vještačenju provedenom po Kliničkom bolničkom centru Split, koji nema niti je ikada imao akreditaciju za provođenje te vrste vještačenja, kako to potvrđuje i nalaz i mišljenje vještaka dostavljen uz prijedlog za ponavljanje postupka. Slijedom navedenog, apsurdan je zaključak prvostupanjskog suda da „nalaz i mišljenje sudskog vještaka kojega tuženici prilažu uz prijedlog za ponavljanje postupka za sada nema nikakav značaj u ovom postupku koji je, kako to i tuženici navode, utemeljen na pravomoćnoj presudi Općinskog suda u Splitu, jer da su ga tuženici priložili u prijašnjem postupku za njih ne bi bila donijeta povoljnija odluka, uz napomenu da je predmet ovog spora uzdržavanje mlt. tužiteljice.“ Slijedom navedenog, tuženici predlažu u cijelosti usvojiti žalbu sukladno žalbenim navodima te preinačiti pobijano rješenje i dopustiti prijedlog za ponavljanje postupka, a podredno predlažu usvojiti žalbu u cijelosti i ukinuti pobijano rješenje te predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovni postupak, i to drugom raspravnom sucu.

3. Žalba tuženika nije osnovana.

4. Prvostupanjski je sud odbacio prijedlog tuženika za ponavljanje postupka temeljen na razlozima iz članka 421. stavka 1. točke 2. 3. i 10. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/1991., 91/1992., 112/1999., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 2/2007., 84/2008., 96/2008., 123/2008., 57/2011., 148/2011. -pročišćeni tekst, 25/2013., 89/2014., 70/2019., 80/2022., 114/2022. i 155/2023. - dalje: ZPP), s obrazloženjem da na nezakonito zastupanje mlt. tužiteljice te nemogućnosti da raspravlja pred sudom, odnosno da istoj nije imenovan posebni skrbnik, može se pozivati samo ona stranka koja nije bila uredno zastupana, odnosno kojoj je to pravo povrijeđeno, a pravo na pravično suđenje zbog nepravilnosti u zastupanju mlt. tužiteljice i načina njezina sudjelovanja u postupku ne bi predstavljalo povredu prava na pravično suđenje tuženika, već eventualno mlt. tužiteljice, a što u postupku nije utvrđeno. Nalaz i mišljenje sudskog vještaka kojega tuženici prilažu uz prijedlog za ponavljanje postupka za sada nema nikakav značaj u ovom postupku koji je, kako to i tuženici navode, utemeljen na pravomoćnoj presudi Općinskog suda u Splitu, te da su ga tuženici priložili u prijašnjem postupku, za njih ne bi bila donijeta povoljnija odluka, jer je predmet ovog spora uzdržavanje mlt. tužiteljice.

4.1. Takva odluka prvostupanjskog suda pravilna je i zakonita.

5. Prvostupanjski sud nije počinio bitne povrede odredaba parničnog postupka na koje ukazuju žalitelji iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP-a, jer rješenje nema ni nedostataka zbog kojih se ne bi moglo ispitati, izreka je razumljiva, ne proturječi sama sebi ni razlozima rješenja, a u rješenju su navedeni i jasni razlozi o odlučnim činjenicama, pri čemu o odlučnim činjenicama nema proturječnosti između onoga što se u razlozima rješenja navodi o sadržaju isprava ili zapisnika o iskazima danim u postupku i samih tih isprava ili zapisnika. Također nisu počinjene ni druge povrede postupka na koje ovaj sud drugog stupnja pazi po službenoj dužnosti, po članku 365. stavku 2. ZPP-a.

6. Predlagatelji su prijedlogom od 25. studenoga 2024. zatražili ponavljanje postupka završen presudom prvostupanjskog suda poslovni broj P Ob-61/2019 od 18. ožujka 2020., koja je potvrđena presudom ovog suda poslovni broj Gž Ob- 118/2020-2 od 21. svibnja 2020., a kojom je naloženo svakom tuženiku plaćati za uzdržavanje mlt. tužiteljice 500,00 kuna / 66,36 eura mjesečno. Navedena presuda se u bitnome temelji na djelomičnoj presudi Općinskog suda u Splitu poslovni broj P 442/2008 od 16. ožujka 2012., kojom je EC, sin ovdje tuženika, utvrđen ocem ovdje mlt. tužiteljice, te presudi Općinskog suda u Splitu poslovni broj P- 442/2008 od 9. siječnja 2015., kojom je EC, sinu ovdje tuženika, utvrđena obveza uzdržavanja ovdje mlt. tužiteljice. Ponavljanje traže navodeći zakonsku osnovu iz članka 421. stavka 1. točke 2., 3. i 10. ZPP-a.

7. Prema odredbi članka 421. stavka 1. točke 2. ZPP-a postupak koji je odlukom suda pravomoćno završen može se na prijedlog stranke ponoviti ako kojoj stranci nezakonitim postupanjem, a osobito propuštanjem dostave, nije dana mogućnost raspravljati pred sudom. Po točki 3. tog članka postupak se može ponoviti ako je u postupku kao tužitelj ili tuženik sudjelovala osoba koja ne može biti stranka u postupku, ili ako stranku koja je pravna osoba nije zastupala ovlaštena osoba, ili ako parnično nesposobnu stranku nije zastupao zakonski zastupnik, ili ako zakonski zastupnik odnosno punomoćnik stranke nije imao potrebno ovlaštenje za vođenje parnice ili za pojedine radnje u postupku, ako vođenje parnice odnosno obavljanje pojedinih radnji u postupku nije bilo naknadno odobreno. Po točki 10. tog članka postupak će se ponoviti ako stranka sazna za nove činjenice ili nađe ili stekne mogućnost da upotrijebi nove dokaze na temelju kojih je za stranku mogla biti donesena povoljnija odluka da su te činjenice ili dokazi bili upotrijebljeni u prijašnjem postupku. Odredbom članka 422. stavka 2. ZPP-a propisano je kako se iz razloga navedenih u članku 421. stavku 1. točki 1., 7., 8., 9. i 10. te članku 421. stavku 3. ZPP-a ponavljanje postupka može dopustiti samo ako stranka bez svoje krivnje nije mogla te razloge iznijeti prije nego što je prijašnji postupak završen pravomoćnom sudskom odlukom. Odredbom članka 425. stavka 1. ZPP-a propisano je da će nepravovremene (članak 423.), nepotpune (članak 424. stavak 2.) ili nedopuštene (članak 423.) prijedloge za ponavljanje postupka odbaciti rješenjem sudac pojedinac, odnosno predsjednik vijeća bez održavanja ročišta.

8. Cijeneći bitni dio sadržaja prijedloga za ponavljanje postupka, ocjena je ovog suda kako je prvostupanjski sud u pravu kada navodi da se na eventualno nezakonito zastupanje mlt. tužiteljice te nemogućnost raspravljanja pred sudom, odnosno da joj nije imenovan posebni skrbnik, može pozivati samo ona, odnosno stranka koja nije bila uredno zastupana, odnosno kojoj je to pravo povrijeđeno, a pravo na pravično suđenje zbog nepravilnosti u zastupanju mlt. tužiteljice i načina njezina sudjelovanja u postupku ne bi predstavljalo povredu prava na pravično suđenje tuženika, već eventualno mlt. tužiteljice, na što se ona u prethodnom postupku nije pozivala.

8.1. Tako i Vrhovni sud Republike Hrvatske u svom rješenju poslovni broj Rev 2843/1993-2 ističe da se odredba članka 421. točke 3. ZPP-a, ukoliko se odnosi na nedostatak u zastupanju stranke, ustanovljena je radi zaštite one stranke koja nije bila uredno zastupljena, a da protivna stranka nema pravni interes da iz tog razloga traži i ostvari pravo na ponavljanje postupka.

9. Ni drugi razlog za ponavljanje postupka, koji se odnosi na osporavanje nalaza i mišljenja sudskog vještaka danog ne u ovom postupku uzdržavanja, čije se ponavljanje traži, nego u postupku utvrđivanja očinstva nije osnovan. Naime, ukoliko su žalitelji imali primjedbi na nalaz vještaka u postupku utvrđivanja očinstva, taj su nalaz trebali osporavati u tom postupku, a ne u ovom koji se vodi radi uzdržavanja mlt. tužiteljice. Dakle, ne radi se o razlogu za ponavljanje postupka iz članka 421. stavka 1. točke 10. ZPP-a. Pravomoćnom sudskom odlukom utvrđeno da je sin ovdje tuženika, EC, otac ovdje mlt. tužiteljice, a u kojem je postupku nesporno i provedena DNA analiza (koja se uobičajeno provodi u postupcima utvrđivanja očinstva). Takva pravomoćna odluka suda ima značaj utvrđenja roditelja mlt. tužiteljice (oca mlt. tužiteljice, sina tuženika), time i primarne osobe dužne uzdržavati dijete, mlt. tužiteljicu prema članku 288. stavku 1. Obiteljskog zakona (iako dijete nesporno uzdržava jedino majka), ali i supsidijarnih obveznika uzdržavanja (bake i djeda, ovdje po ocu) prema odredbi članka 288. stavka 2. istog Zakona. Valja naglasiti kako je odredbom članka 81. stavka 1. Obiteljskog zakona propisano kako u situaciji kada je očinstvo utvrđeno odlukom suda, osporavanje očinstva nije dopušteno, kako to navodi i ovaj sud u presudi poslovni broj Gž Ob-118/2020-2 od 21. svibnja 2020. Ovaj je postupak vođen radi plaćanja uzdržavanja po baki i djedu mlt. tužiteljice, jer primarni obveznik (sin tuženika) svoju obvezu nesporno ne ispunjava. Žalitelji neosnovano tvrde kako postoji spor u vezi očinstva njihovog sina u odnosu na mlt. tužiteljicu, jer je njegovo očinstvo pravomoćno utvrđeno sudskom presudom, kako je već navedeno.

10. Slijedom svega navedenog, odbijena je žalba tuženika te je potvrđeno prvostupanjsko rješenje prema odredbi članka 380. točke 2. ZPP-a.

U Puli-Pola 7. ožujka 2025.

Sutkinja:

Nataša Babić