REPUBLIKA HRVATSKA
Visoki trgovački sud Republike Hrvatske
Savska cesta 62, Zagreb
Poslovni broj: Pž-895/2025-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, sudac Mladen Šimundić, u pravnoj stvari tužitelja EUROPÄISCHE REISEVERSICHERUNG AKTIENGESELLSCHAFT, Kratochwjlestrasse 4, Wien, Austria, OIB: 83467588874, kojeg zastupa punomoćnik Damir Sajko, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Anić i partneri u Zagrebu, protiv tuženika EUROHERC OSIGURANJE d.d., Zagreb, Ulica grada Vukovara 282, OIB: 22694857747, kojeg zastupa punomoćnik Denis Lauc, odvjetnik iz Odvjetničkog društva Grgić i partneri d.o.o. u Zagrebu, radi naknade štete, odlučujući o tuženikovoj žalbi protiv presude Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-2569/2018-37 od 10. siječnja 2025., 7. ožujka 2025.
p r e s u d i o j e
Odbija se kao neosnovana tuženikova žalba i potvrđuje presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-2569/2018-37 od 10. siječnja 2025. u pobijanoj točki I. izreke.
Obrazloženje
1. Presudom Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-2569/2018-37 od 10. siječnja 2025. naloženo je tužitelju platiti tuženiku iznos od 2.500,00 € s kamatama te trošak parničnog postupka u iznosu od 1.693,19 € s kamatama od dana donošenja prvostupanjske presude do isplate (točka I. izreke), dok je tuženik odbijen s dijelom zahtjeva za isplatu kamate i dijela zahtjeva za naknadu troškova parničnog postupka (točka II. izreke).
1.1. U bitnome, prvostupanjski sud navodi da je predmet spora bio tužiteljev zahtjev za naknadu štete koju je pretrpio zbog plaćanja prijevoza preminule osobe sukladno odredbi članka 1069. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj: 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22. i 156/22.) te članka 11. stavka 1. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu („Narodne novine“ broj: 151/05., 36/09., 75/09., 76/13. i 152/14.; dalje: ZOOP) jer je za smrt pokojnice kriv osiguranik tuženika.
1.2. Nakon provedenog postupka prvostupanjski je sud utvrdio da postoji odgovornost osiguranika tuženika i tuženika, jer je do nesreće došlo na površini na kojoj se promet odvija, neovisno o tome što na toj cesti nije dozvoljeno kretanje motornih vozila, osim vozila s posebnom dozvolom, da je tužitelj platio iznos od 2.500,00 € te da je osnovano postavio regresni zahtjev za isplatu prema tuženiku.
2. Protiv navedene presude žalbu je podnio tuženik, navodeći da istu podnosi zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava.
2.1. Smatra da je sud pogrešno ocijenio postojanje pasivne legitimacije, tuženika, jer se nesreća dogodila u pješačkoj zoni sa zabranjenim prometom za vozila, dok su, prema odredbi članka 22. stavka 3. ZOOP-a, ugovorom o osiguranju pokrivene samo štete nastale od vozila koje se kreću javnim cestama i ostalim površinama na kojima se odvija promet.
2.2. Dalje, u odnosu na aktivnu legitimaciju ostaje kod iznesenih prigovora, prema kojima tužitelj nije aktivno legitimiran jer nije javni nositelj socijalnog osiguranja, a hrvatski propisi ne predviđaju mogućnost regresa takvih osiguranja.
2.3. Osim toga, tuženik tvrdi da nije ispitan niti odnos između tužitelja i društva Europ Assistance GesmgH, kojem je tužitelj platio prijevoz, niti je dokazano da je taj prijevoz plaćen.
2.4. Dosuđenim troškovima prigovara navodeći da je prvostupanjski sud odredbe izmjene Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj 126/22.) pogrešno primijenio i na radnje poduzete prije 24. listopada 2022.
2.5. Predlaže preinačiti pobijanu presudu, odnosno istu ukinuti i vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.
2.6. Uz svoju žalbu tuženik dostavlja odluke Ustavnog suda, Vrhovnog suda Republike Hrvatske i Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske, za koje smatra da potvrđuju njegove stavove.
3. Odgovor na žalbu nije podnesen.
4. Žalba nije osnovana.
5. Ovaj predmet predstavlja spor male vrijednosti, temeljem odredbe članka 502. stavka 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91., 91/92., 112/99., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 123/08., 57/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22. i 153/23.; dalje: ZPP), s obzirom na to da se isti odnosi na potraživanje u novcu koje ne prelazi svotu od 6.630,00 €.
6. Stoga je pobijana presuda ispitana temeljem odredbe članka 467. stavka 1. ZPP-a, u okviru dopuštenih žalbenih razloga te po službenoj dužnosti zbog moguće bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točaka 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a i zbog pogrešne primjene materijalnog prava.
7. Suprotno navodima tuženika, prvostupanjski sud nije počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP-a, jer je presuda jasno i logično obrazložena. Pri tome činjenična utvrđenja prvostupanjskog suda (o mjestu nastanka štete, njenoj visini i isplati od strane tužitelja) nisu u suprotnosti s ispravama u spisu, pa se tako utvrđeno činjenično stanje smatra pravilno utvrđenim (odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, poslovni broj U-III-4778/08 od 1. ožujka 2012.).
8. U odnosu na dio žalbe u kojemu se žalitelj poziva na druge odluke za koje smatra da potvrđuju njegova pravna shvaćanja, ovaj sud ukazuje kako ranije donesene odluke, osim snagom pravne argumentacije, ne sprječavaju sud da u drugom predmetu zauzme drugačije pravno shvaćanje. Naime, prilikom odlučivanja o pojedinim pravnim pitanjima svaki je sud prvenstveno vezan Ustavom, zakonom, međunarodnim ugovorima i drugim važećim izvorima prava (članak 115. stavak 3. Ustava Republike Hrvatske). Naravno, kako bi se izbjegla arbitrarnost u odlučivanju, sud je dužan argumentirano obrazložiti razloge svake pojedine odluke, posebno u situaciji kada se njegova odluka razlikuje od ranijih odluka tog ili kojeg višeg suda.
9. Što se tiče odluka na koje se poziva tuženik tijekom postupka i u žalbi ovaj sud ukazuje da se radi o odlukama koje pokrivaju bitno drugačije činjenično stanje te pravne situacije, i nisu primjenjiva na ovaj konkretan slučaj.
10. U ovom konkretnom slučaju, postojanje pasivne legitimacije tuženika proizlazi upravo iz odredbe članka 22. stavka 3. ZOOP-a koji je bio na snazi u trenutku naleta motora na pješaka, a na koju se poziva tuženik. Naime, prema toj odredbi ugovorom o osiguranju pokrivene su štete nastale od vozila koja se kreću javnim cestama i ostalim površinama na kojima se odvija promet.
11. Tuženik, kao društvo za osiguranje, svako ima saznanja o tome da definicija što točno predstavlja javnu cestu odnosno ostale površine na kojima se odvija promet nije sadržana u odredbama ZOOP-a, već u odredbama Zakona o sigurnosti prometa na cestama („Narodne novine“ broj: 67/08., 48/10., 74/11., 80/13, 158/13. i 92/14., dalje: ZSPC), kao propisa koji je bio na snazi u trenutku nastanka nesreće.
12. Naime, prema odredbi članka 2. stavka 1. točke 23. ZSPC-a, „pješačka zona“ je uređena prometna površina u prvom redu namijenjena za kretanje pješaka, u kojoj nije dozvoljeno kretanje motornih vozila, osim vozila s posebnom dozvolom. Nadalje, prema članku 5. stavku 1. točkama 5. i 10. ZSPC-a, jedinice lokalne i područne (regionalne) samouprave uređuju promet na svom području tako da uređuju promet pješaka, pješačke zone i slično.
13. Dakle, pojam „promet“ u smislu odredbe članka 22. stavka 3. ZOOP-a ne odnosi se samo na površine na kojima je dozvoljen promet motornim vozilima, već na sve površine na kojima se odvija promet kao takav, pa tako i na pješačku zonu u kojoj se dogodio nalet motora na pješakinju, koja je pri tome smrtno stradala.
14. U odnosu na pitanje aktivne legitimacije tužitelja, odnosno pitanja subrogacije tražbine, prvostupanjski sud pravilno ukazuje da iz tužiteljevog ugovora o putnom zdravstvenom osiguranju proizlazi mjerodavnost austrijskog materijalnog prava, jer ga je zaključio tužitelj kao austrijski osiguratelj (članak 7. Uredbe (EZ) br. 593/2008 Europskog parlamenta i Vijeća od 17. lipnja 2008. o pravu koje se primjenjuje na ugovorne obveze (Rim I) (SL L 109, 4. srpnja 2008.). Stoga je pravilan i zaključak prvostupanjskog suda da su, u konkretnom slučaju, odredbe austrijskog materijalnog prava mjerodavne za pitanje ima li tužitelj pravo prema tuženiku ostvarivati prava koja je njegova osiguranica imala prema tuženika u vezi s predmetnom prometnom nezgodom.
15. Iz navedenog razloga, prvostupanjski se je sud, na regresno pravo tužitelja na naknadu isplaćenog iznosa osigurnine od tuženika kao odgovornog osiguratelja pravilno primijenio austrijsko materijalno pravo prema kojemu, ako osiguranik ima odštetni zahtjev prama trećoj osobi, taj zahtjev prelazi na osiguratelja ako on osiguraniku naknađuje štetu (članak 67. stavak 1. austrijskog Zakona o osiguranju („Službeni list BGB1.“ broj 2/1959).
16. Ovaj sud ukazuje da se ne radi ni o kakvom socijalnom pravu, već o regresnom pravu temeljem ugovora o osiguranju, pa se stoga pravna shvaćanja iznesena u drugim odlukama, uključujući i odluke Ustavnog suda Republike Hrvatske, a koja se odnose na pitanje socijalnih prava, ne mogu primijeniti na ovakav ugovorni odnos iz kojega proizlazi pravo regresa.
17. Dalje, odluku o troškovima postupka prvostupanjski je sud donio na temelju odredbe članka 154. stavka 1. ZPP-a u vezi s člankom 155. ZPP-a, te, suprotno navodima žalbe, uz primjenu Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj 138/23.; dalje: Tarifa). Takva primjena nove Tarife sukladna je odredbi Tbr. 53. stavak 3. Tarife, prema kojoj sudovi i druga tijela, kada odlučuju o troškovima zastupanja na teret protivne strane, primjenjuju tarifu koja je bila na snazi u trenutku donošenja odluke.
18. Dakle, potpuno je promašen žalbeni navod prema kojemu je prvostupanjski sud pogrešno primijenio odredbe Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika prema izmjenama objavljenim u „Narodnim novinama“ broj 126/22.
19. Kako tuženik ne navodi pojedinačne razloge zbog kojih smatra da bi u odluci o troškovima postupka prvostupanjski sud pogrešno primijenio materijalno pravo u odnosu na dosuđene stavke, niti je takva povreda utvrđena ispitivanje presude po službenoj dužnosti, žalba je i u tom dijelu neosnovana.
20. Stoga je tuženikova žalba odbijena kao neosnovana, a presuda potvrđena (članak 368. stavak 1. ZPP-a).
Zagreb, 7. ožujka 2025.
Sudac
Mladen Šimundić
