REPUBLIKA HRVATSKA
Visoki trgovački sud Republike Hrvatske
Savska cesta 62, Zagreb
Poslovni broj: Pž-110/2025-3
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, sudac Mladen Šimundić, u pravnoj stvari tužitelja EUROHERC OSIGURANJE d.d., Zagreb, Ulica grada Vukovara 282, OIB: 22694857747, kojeg zastupaju punomoćnici, odvjetnici u Odvjetničkom društvu Grgić i partneri d.o.o. u Zagrebu, Ulica grada Vukovara 282, protiv tuženika HOK-OSIGURANJE d.d., Zagreb, Capraška 6, OIB: 00432869176, kojeg zastupaju punomoćnici, odvjetnici u Odvjetničkom društvu Olujić, Pezić & Partneri d.o.o. u Zagrebu, Trg Marka Marulića 2, radi isplate iznosa od 1.478,20 EUR, odlučujući o tužiteljevoj žalbi protiv presude Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-2256/2017 od 25. studenoga 2024., 7. ožujka 2025.
p r e s u d i o j e
Odbija se tužiteljeva žalba kao neosnovana i potvrđuje presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-2256/2017 od 25. studenoga 2024.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskom presudom odbijen je kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja za isplatom iznosa od 1.478,20 EUR zajedno s pripadajućim zateznim kamatama i troškovima parničnog postupka (točka I. izreke) te je naloženo tužitelju naknaditi tuženiku parnični trošak u iznosu od 2.039,81 EUR u roku od osam dana, zajedno s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama (točka II. izreke).
2. Iz obrazloženja presude proizlazi da je prvostupanjski sud tako odlučio jer je na temelju provedenog dokaznog postupka utvrdio da je za nastanak predmetne prometne nezgode isključivo odgovoran osiguranik tužitelja, zbog čega se u konkretnom slučaju nisu ostvarile zakonske pretpostavke iz čl. 1109. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 145/23 i 155/23; dalje: ZOO) pod kojima tužitelj može zahtijevati regres od tuženika.
3. Protiv navedene presude tužitelj je podnio žalbu kojom ju pobija u cijelosti, zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja te pogrešne primjene materijalnog prava.
3.1. U žalbi u bitnome navodi: da je do predmetnog štetnog događaja došlo isključivom odgovornošću osiguranika tuženika ili barem podjednakom odgovornošću na strani oba sudionika predmetnog štetnog događaja; da iz iskaza svjedoka JH i svjedokinje UH proizlazi da je osiguranik tuženika pretjecao kolonu vozila te da nije vidio uključen pokazivač smjera osiguranika tužitelja, a da nije imao uključenu sirenu; da prvostupanjski sud nije uzeo u obzir da je osiguranik tuženika vozio brzo, da nije imao uključenu sirenu te da je pretjecao kolonu vozila; da se prvostupanjski sud također nije osvrnuo na činjenicu da se nezgoda dogodila kad je vozilo osiguranika tužitelja već bilo na kolnom ulazu, tj. već je skoro završilo sa otpočetom radnjom skretanja u lijevo; da je osiguranik tužitelja već otpočeo s radnjom skretanja i da je provjerio prometnu situaciju neposredno prije poduzimanja radnje pretjecanjem; da se vještak nije decidirano izjasnio da je uzrok predmetnog štetnog događaja protupravno ponašanje osiguranika tužitelja, a da iz usmenog nalaza i mišljenja vještaka čak proizlazi isključiva odgovornost osiguranika tuženika u nastanku predmetne prometne nezgode i štete; da presuda ima nedostataka zbog kojih se ne može ispitati, da su razlozi presude u međusobnom proturječju pa da postoji bitna povreda postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. Zakona o parničnom postupku te konačno, da je zbog nepravilne odluke prvostupanjskog suda u odnosu na glavnu stvar, nezakonita i odluka o parničnim troškovima.
3.2. U prilog žalbenim navodima, poziva se na sudsku praksu iz presude Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gžn-1372/2014, presude Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gžn-940/2012, presude Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gžnš-157/2013, odluke Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Rev-x 507/10-2.
3.3. Zbog svega navedenog, predlaže preinačiti prvostupanjsku presudu i usvojiti tužbeni zahtjev u cijelosti te obvezati tuženika da tužitelju naknadi prouzročene parnične troškove, a podredno, ukinuti ju i vratiti predmet na ponovno suđenje pred drugim sucem pojedincem. Traži naknadu troškova žalbenog postupka u iznosu od 381,22 EUR.
4. U odgovoru na tužiteljevu žalbu, tuženik je u cijelosti osporio žalbene navode te predložio žalbu odbiti kao neosnovanu.
5. Žalba nije osnovana.
6. Ispitavši prvostupanjsku presudu u skladu s odredbom iz čl. 365. st. 1. i 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 129/00, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23; dalje: ZPP), u granicama razloga navedenih u žalbi te pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 1., 2., 4., 5., 6., 7., 8., 9., 10., 11., 12., 13. i 14. ZPP-a i pravilnu primjenu materijalnog prava, ovaj je sud utvrdio da je pravilna i zakonita.
7. Uvodno valja kazati da se ovdje radi o sporu male vrijednosti (čl. 502. st. 1. ZPP-a) te se u skladu s odredbom čl. 467. st. 1. ZPP-a presuda može pobijati samo zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 1., 2., 4., 5., 6., 8., 9., 10. i 11. ZPP-a i zbog pogrešne primjene materijalnog prava.
8. Predmet spora je tužiteljev regresni zahtjev za isplatu utuženog iznosa u visini štete koju je on isplatio putnicima u vozilu svog osiguranika, u štetnom događaju prouzročenom pogonom dvaju vozila – tužiteljevog i tuženikovog osiguranika.
9. Tužiteljevi žalbeni navodi u glavnini se odnose na osporavanje činjenice krivnje tužiteljevog osiguranika za nastanak štetnog događaja. Stoga ti navodi nisu od značaja u ovom sporu male vrijednosti u kojem drugostupanjski sud nije ovlašten ispitivati pravilnost i potpunost činjeničnog stanja kako ga je utvrdio prvostupanjski sud te kao takvi nisu cijenjeni.
10. Pobijana odluka nije zahvaćena nekom od bitnih povreda odredaba parničnog postupka na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti, a niti povredom iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP-a koju ističe žalitelj budući da prvostupanjska presuda nema nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati, njezini razlozi nisu proturječni sami sebi ili ispravama u spisu te presuda sadrži jasne i valjane razloge o svim odlučnim činjenicama za predmet spora.
11. Pravilno je prvostupanjski sud protumačio sadržaj isprava i izvedenih dokaza radi utvrđenja odlučnih činjenica i iz kojih proizlazi neosnovanost tužiteljeve regresne tražbine prema odredbi iz čl. 1109. ZOO-a.
12. Prvostupanjski sud je o isključivoj krivnji tužiteljevog osiguranika za nastanak štetnog događaja zaključio temeljem iskaza svjedoka koje je ocijenio kao istinite i vjerodostojne (JH, UH i FH) te nalaza i mišljenja sudskog vještaka Pere Todorovića, pri čemu je za takvo utvrđenje dao valjane i argumentirane razloge prema kojima je vozilo osiguranika tuženika ranije prešlo na lijevu prometnu traku nego li je to učinilo vozilo osiguranika tužitelja.
12.1. Dakle, u trenutku kad je osiguranik tužitelja vozilom počeo prelaziti na lijevu prometnu traku, ta traka je za njega već bila zauzeta. Osim toga, prvostupanjski sud je utvrdio da je osiguranik tužitelja štetni događaj mogao izbjeći pri brzini kojom se kretalo njegovo vozilo te da je okretanjem glave imao mogućnost iza sebe vidjeti vozilo osiguranika tuženika koje je već bilo u pretjecanju po lijevoj prometnoj traci.
12.2. S druge strane, utvrđeno je da tuženikov osiguranik nije mogao izbjeći štetni događaj pri brzini kojom se kretalo njegovo vozilo (85 km/h), a koja brzina nije prelazila ograničenje prema prometnom propisu na mjestu nastanka prometne nezgode (90 km/h). Stoga je tužiteljev osiguranik prešao na lijevu prometnu traku kad je ona za njega već bila zauzeta jer je na nju ranije prešlo vozilo tuženikovog osiguranika te je tužiteljev osiguranik mogao izbjeći štetni događaj, dok tuženikov osiguranik to nije mogao.
12.3. Navedeni razlozi u potpunosti su u suglasju s dokazima u spisu koje je prvostupanjski sud u cijelosti ili djelomično prihvatio kao vjerodostojne, a posebice sa pisanim i usmenim nalazom i mišljenjem sudskog vještaka te u tom dijelu nema proturječnosti koje navodi žalitelj.
13. Neosnovano žalitelj ističe i da se prvostupanjski sud nije osvrnuo na činjenicu da je vozač osiguranika tuženika u trenutku nastanka prometne nezgode pretjecao kolonu vozila. Prvostupanjski sud se na navedenu činjenicu osvrnuo na način da je ocijenio da se ona u konkretnom slučaju ne može uzeti kao okolnost koja je pridonijela nastanku štetnog događaja, budući da se radilo o vozilu hitne pomoći koje je u tom trenutku bilo na intervenciji te je imalo upaljene svjetlosne znakove pa u skladu s odredbom iz čl. 149. st. 1. Zakona o sigurnosti prometa na cestama navedena radnja nije bila zabranjena za tuženikovog osiguranika.
14. Dakle, prvostupanjski sud je dao sve razloge za utvrđenje odlučne činjenice isključive krivnje tužiteljevog osiguranika, a navedeni razlozi i utvrđene činjenice nisu u proturječju s ispravama u spisu pa tako niti s nalazom i mišljenjem stalnog sudskog vještaka strojarsko-tehničke struke Pere Todorovića od 13. svibnja 2020. (list 109. do 118. spisa).
15. Žalbenim navodima se pokušava osporiti ocjena prvostupanjskog suda u odnosu na iskaze svjedoka JH i UH te u odnosu na nalaz i mišljenje vještaka Pere Todorovića, međutim, pravo ocjene provedenih dokaza pridržano je za prvostupanjski sud (čl. 8. ZPP-a), koji je u konkretnom slučaju za svoju ocjenu dao valjano obrazložene i logične razloge koji nisu u suprotnosti s ispravama u spisu, pa postupanjem prema toj ovlasti i time što provedene dokaze nije ocijenio u skladu s tužiteljevim shvaćanjem, prvostupanjski sud nije ostvario povrede na koje se ukazuje žalbom.
16. Na činjenično stanje utvrđeno pobijanom presudom, pravilno je prvostupanjski sud primijenio materijalno pravo iz čl. 1069. st. 3. i čl. 1109. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22 i 156/22) te čl. 149. st. 1. Zakona o sigurnosti prometa na cestama („Narodne novine“ broj: 67/15, 48/10, 74/11, 80/13, 158/13, 92/14 i 64/15).
17. U odnosu na odluku o parničnom trošku žalitelj ne navodi određene konkretne razloge zbog kojih osporava tu odluku, a ovaj sud nalazi da je ona u svemu pravilna i zakonita kako po osnovi (čl. 154. st. 1. ZPP-a), tako po visini (čl. 155. ZPP-a).
18. Slijedom svega navedenog, žalbeni navodi su neosnovani pa je odlučeno kao u izreci ove presude na temelju odredbe iz čl. 368. st. 1. ZPP-a.
Zagreb, 7. ožujka 2025.
Sudac
Mladen Šimundić
