REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U OSIJEKU

Osijek, Trg A. Starčevića 7/II

Poslovni broj: Us I-1035/2023-11

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Osijeku, po sutkinji Blanki Sajter, po prijedlogu sudskog savjetnika Mislava Radojevića, uz sudjelovanje zapisničarke Kristine Huselić, u upravnom sporu tužitelja Osatina grupa d.o.o., Semeljci, Kralja Tomislava 91, OIB: 52123139126, kojeg zastupa opunomoćenica ZZL, odvjetnica u Zajedničkom odvjetničkom uredu Ivana Mandić i Mirela Džoja Petrlić, Osijek, Kardinala Alojzija Stepinca 7, protiv tuženika Osječko-baranjske županije, Upravnog odjela za imovinsko-pravne poslove, Trg Ante Starčevića 2, Osijek, OIB: 10383308860, kojega zastupa ĆZL, službena osoba, uz sudjelovanje zainteresirane osobe Općine Podgorač, Trg P. Pejačevića 2, Podgorač, OIB: 43160540587, koju zastupa ZZ, službena osoba, radi komunalne naknade, 7. ožujka 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Poništava se rješenje Osječko-baranjske županije, Upravnog odjela za imovinsko - pravne poslove, KLASA: UP/II-363-03/23-01/3, URBROJ: 2158-19/04-23- 2 od 22. svibnja 2023.

II. Poništava se rješenje Općine Podgorač, Upravnog odjela za općinsku samoupravu i upravu, KLASA: UP/I-363-02/23-01/14, URBROJ: 2158-30-03-23-1 od 17. ožujka 2023.

III. Predmet se vraća prvostupanjskom tijelu na ponovni postupak u kojemu je prvostupanjsko tijelo obvezno postupiti u skladu s pravnim shvaćanjima i primjedbama Suda izraženima u obrazloženju odluke.

IV. Nalaže se tuženiku da tužitelju nadoknadi troškove upravnog spora u iznosu od 1.250,00 EUR (tisućudvjestopedeset eura) u roku od 60 dana od dostave pravomoćne odluke o troškovima spora.

Obrazloženje

1. Osporenim rješenjem tuženika odbijena je kao neosnovana žalba tužitelja izjavljena protiv rješenja Općine Podgorač, Upravnog odjela za općinsku samoupravu i upravu, KLASA: UP/I-363-02/23-01/14, URBROJ: 2158-30-03-23-1 od 17. ožujka 2023.

2. Navedenim prvostupanjskim rješenjem u točki 1. izreke tužitelju je utvrđena obveza plaćanja komunalne naknade od 1. siječnja 2023. pa nadalje za nekretninu u [adresa], u naravi Poslovno – proizvodne djelatnosti, korisne površine 24.361,66 m[2] , u godišnjem iznosu od 5.359,57 EUR/ 40.381,64 kn. U točki 2. izreke određeno je da je tužitelj utvrđeni iznos komunalne naknade dužan platiti u 4 jednake rate (tromjesečno) u iznosu od 1.339,89 EUR/10.095,41 kn, koje dospijevaju na naplatu zadnjeg dana u mjesecu na kraju svakog tromjesečja. U točki 3. izreke naveden je broj žiro-računa Proračuna Općine Podgorač na koji je potrebno vršiti uplate. U točki 4. izreke određeno je da se na dospjeli iznos neplaćene komunalne naknade obračunava zakonska zatezna kamata, dok je u točki 5. izreke određeno da žalba protiv rješenja ne odgađa njegovo izvršenje.

3. Tužitelj u tužbi navodi da je prvostupanjsko tijelo pogrešno utvrdilo površinu predmetnih nekretnina, te da nije moguće utvrditi na temelju kojih dokaza je utvrdilo stvarnu namjenu/korištenje predmetnih nekretnina. U vezi toga upućuje na odredbu članka 99. stavka 1. Zakona o komunalnom gospodarstvu („Narodne novine“ br. 68/18., 110/18., 32/20. - dalje: ZKG). Pojašnjava kako je način određivanja korisne površine uređen Uredbom o uvjetima i mjerilima za utvrđivanje zaštićene najamnine („Narodne novine“, br. 40/97.), kojom se upućuje na Pravilnik minimalnih tehničkih uvjeta za projektiranje i gradnju stanova („Narodne novine“, br. 106/2004.) iz Programa društveno poticane stanogradnje. Tvrdi da iz obrazloženja prvostupanjskog rješenja ne proizlazi da je primijenjen relevantan propis, nego da su samo uzeti podatci iz arhitektonskog projekta u kojima nije iskazana korisna površina nekretnine za obračun komunalne naknade, čime je povrijeđena odredba čl. 99. st. 1. ZKG-a. Napominje kako se razlika između bruto i neto površine kreće u rasponima od 15% do 30%, što nije zanemariva razlika.

3.1. Nadalje, ističe kako prvostupanjsko tijelo navodi da je prilikom rješavanja izvršilo uvid u izvadak iz zemljišne knjige. Međutim, tužitelj navodi da površina objekata iz zemljišne knjige nije istovjetna površini na temelju koje je prvostupanjsko tijelo obračunalo visinu komunalne naknade. U z. k. ulošku br. [broj ZK uloška], na k. č. br.: [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] upisani su objekti: gospodarska zgrada 1989 m², gospodarska zgrada 576 m², gospodarska zgrada 200 m², gospodarska zgrada 5452 m², gospodarska zgrada 5441 m², silos 2148 m², gospodarska zgrada 5434 m², što sveukupno iznosi 21 240 m², a što je za 3.121,66 m² manje od površine koju je prvostupanjsko tijelo uzelo kao relevantnu za izračun visine komunalne naknade. Stoga smatra da prvostupanjsko tijelo nije utvrdilo pravu površinu objekata, te nije uopće utvrdilo korisnu površinu objekata za koje je odredilo obvezu plaćanja komunalne naknade, čime je povrijedilo načelo utvrđivanja materijalne istine i načelo zakonitosti iz razloga što nije primijenilo materijalne propise koje je bilo dužno primijeniti za izračun korisne površine nekretnine.

3.2. Tužitelj smatra pogrešnim da je prvostupanjsko tijelo obračunalo iznos komunalne naknade kao da se u predmetnim objektima obavlja isključivo poslovna (poljoprivredna) djelatnost, pri čemu iz spisa prvostupanjskog predmeta ne proizlazi na koji način je to utvrđeno. Ističe kako samo prvostupanjsko tijelo u obrazloženju pobijanog rješenja navodi da je utvrđena obveza plaćanja komunalne naknade vlasnika, odnosno korisnika stambenog i poslovnog prostora, iz čega proizlazi da je prvostupanjsko tijelo svjesno da na predmetnoj lokaciji postoje objekti koji nisu poslovni, a što zanemaruje prilikom određivanja koeficijenta namjene. Nadalje, navodi kako prvostupanjsko tijelo nije po službenoj osobi izašlo na teren kako bi utvrdilo činjenice, a tvrdi da se sve postojeće građevine ne koriste u poslovne svrhe, nego postoje i zgrade namijenjene za stanovanje/smještaj strane radne snage, pa utvrđenje da se 24.361,66 m² koriste kao poslovni prostori nije točno, te ide na štetu tužitelju jer je najviši dopušteni koeficijent stambenih objekata 1,00, dok je tužitelju i za taj dio objekata obračunat iznos komunalne naknade po koeficijentu namjene 1,30. Dakle, smatra da je pogrešno utvrđena i površina i namjena dijela nekretnina, a posljedično je izračun iznosa komunalne naknade izražen previsoko. U vezi toga ističe kako tuženik nije obrazložio zašto nisu opravdani prigovori vezani uz utvrđenu namjenu i površinu predmetnih nekretnina. Tužitelj se poziva na presudu Upravnog suda u Osijeku poslovni broj: UsI-1217/2019-11 od 5. lipnja 2020. kao i presudu Visokog upravnog suda Republike Hrvatske poslovni broj: Us-10845/2011-4 od 23. siječnja 2014., napominjući kako se tuženik nije očitovao na priloženu sudsku praksu.

3.3. Pored navedenog, smatra i da nisu ispunjeni uvjeti za mogućnost određivanja obveze komunalne naknade iz čl. 92. st. 2. ZKG-a., odnosno da je prvostupanjsko tijelo pogrešno utvrdilo da se predmetne nekretnine nalaze na području na kojem se obavljaju komunalne djelatnosti održavanja nerazvrstanih cesta i održavanje javne rasvjete te koje je opremljeno najmanje pristupnom cestom, niskonaponskom električnom mrežom i vodom prema mjesnim prilikama te čini sastavni dio infrastrukture Općine Podgorač. Naime, smatra kako su ugovori o povjeravanju poslova održavanja javne rasvjete i nerazvrstanih cesta na području Općine Podgorač paušalni i ne dokazuju vršenje i pružanje tih usluga, a posebno ne na području gdje se nalaze predmetne nekretnine, kao i na putu koji vodi do istih.

3.4. Poziva se na Elaborat osiguranja dokaza (br. 04/19.) izrađen po stalnom sudskom vještaku za građevinarstvo Denisu Škugoru. Navodi da iz mišljenja vještaka proizlazi kako je parcela farme [adresa], koja se nalazi na adresi [adresa], smještena izvan granica građevinskog područja (k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]) i nije opremljena minimalno propisanom komunalnom infrastrukturom. Tužitelj dalje ističe kako iz Očitovanja o mogućnosti priključenja na vodovodnu mrežu Našičkog vodovoda d.o.o. od 26. veljače 2019. proizlazi da mjesna vodoopskrbna mreža na adresi [adresa], nekretnine na k. č. br. [katastarska čestica] i k. č. br. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina] nije izgrađena, te nema mogućnosti za direktno spajanje na vodoopskrbnu mrežu, te da je najbliži mogući priključak na postojeću vodovodnu mrežu u naselju Bijela Loza, udaljenost cca 2740 m, odnosno državnu cestu Podgorač-Budimci, udaljenost cca 3400 m. Stoga zaključuje kako predmetna nekretnina nije opremljena objektom za opskrbu vodom prema mjesnim prilikama koji čini sastavni dio infrastrukture jedinice lokalne samouprave, već je ista opskrbljena i crpi vodu iz bunara od strane tužitelja koji smatra da zbog navedene okolnosti, između ostalih, nije i ne može biti obveznik plaćanja komunalne naknade, a navedeni stav proizlazi i iz presude Visokog upravnog suda Republike Hrvatske, posl. br.: Usž-603/13-6 od 13. svibnja 2015. Predlaže poništenje osporenog rješenja tuženika i rješenja prvostupanjskog tijela.

4. Tuženik u odgovoru na tužbu osporava tužbene navode u potpunosti i poziva se na obrazloženje osporenog rješenja. Predlaže odbijanje tužbenog zahtjeva.

5. Sud je u ovom sporu održao raspravu 14. veljače 2025. kako bi strankama u skladu s člankom 6. stavkom 1. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine" br. 36/24., - dalje: ZUS), prije donošenja presude, bila pružena mogućnost izjasniti se o navodima protivne stranke te o svim činjenicama i pravnim pitanjima koja su predmet upravnog spora. Rasprava je održana u prisutnosti opunomoćenice tužitelja ZZL, službene osobe tuženika i službene osobe zainteresirane osobe.

5.1. Opunomoćenica tužitelja na raspravi je ostala kod navoda iz tužbe i predložila Sudu usvajanje tužbenog zahtjeva uz naknadu troška pristupa na ročište. Službena osoba tuženika ostala je kod odgovora na tužbu i predložila odbijanje tužbenog zahtjeva. Službena osoba zainteresirane osobe pridružila se navodima iz odgovora na tužbu i predložila odbijanje tužbenog zahtjeva.

6. Tijekom dokaznoga postupka Sud je izvršio uvid u spis, spis upravnog postupka te sve isprave koje prileže istome.

7. Na temelju razmatranja svih činjeničnih i pravnih pitanja, a sukladno odredbi iz članka 114. stavka 3. ZUS-a, Sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev osnovan.

8. Prema odredbi članka 91. stavka 1. ZKG-a, komunalna naknada je novčano javno davanje koje se plaća za održavanje komunalne infrastrukture. Prema stavku 2. istog članka, komunalna naknada je prihod proračuna jedinice lokalne samouprave koji se koristi za financiranje održavanja i građenja komunalne infrastrukture, a može se na temelju odluke predstavničkog tijela jedinice lokalne samouprave koristiti i za financiranje građenja i održavanja objekata predškolskog, školskog, zdravstvenog i socijalnog sadržaja, javnih građevina sportske i kulturne namjene te poboljšanja energetske učinkovitosti zgrada u vlasništvu jedinice lokalne samouprave, ako se time ne dovodi u pitanje mogućnost održavanja i građenja komunalne infrastrukture.

9. U skladu s odredbom članka 92. ZKG-a, komunalna naknada plaća se za: 1. stambeni prostor, 2. garažni prostor, 3. poslovni prostor, 4. građevinsko zemljište koje služi obavljanju poslovne djelatnosti i 5. neizgrađeno građevinsko zemljište (stavak 1.). Komunalna naknada plaća se za nekretnine iz stavka 1. ovoga članka koje se nalaze na području na kojem se najmanje obavljaju komunalne djelatnosti održavanja nerazvrstanih cesta i održavanja javne rasvjete te koje je opremljeno najmanje pristupnom cestom, niskonaponskom električnom mrežom i vodom prema mjesnim prilikama te čini sastavni dio infrastrukture jedinice lokalne samouprave (stavak 2.).

10. Člankom 94. stavkom 1. ZKG-a propisano je da obveza plaćanja komunalne naknade nastaje: 1. danom izvršnosti uporabne dozvole odnosno danom početka korištenja nekretnine koja se koristi bez uporabne dozvole, 2. danom sklapanja ugovora kojim se stječe vlasništvo ili pravo korištenja nekretnine, 3. danom pravomoćnosti odluke tijela javne vlasti kojim se stječe vlasništvo nekretnine, 4. danom početka korištenja nekretnine koja se koristi bez pravne osnove.

11. Sukladno članku 99. stavku 1. ZKG-a, komunalna naknada obračunava se po četvornome metru (m²) površine nekretnine za koju se utvrđuje obveza plaćanja komunalne naknade, i to za: 1. stambeni, poslovni i garažni prostor po jedinici korisne površine koja se utvrđuje na način propisan Uredbom o uvjetima i mjerilima za utvrđivanje zaštićene najamnine („Narodne novine“, broj 40/97.) i 2. građevinsko zemljište koje služi obavljanju poslovne djelatnosti i neizgrađeno građevinsko zemljište po jedinici stvarne površine. Stavkom 2. istog članka propisano je da se iznos komunalne naknade po četvornome metru (m²) površine nekretnine utvrđuje se množenjem koeficijenta zone (Kz), koeficijenta namjene (Kn) i vrijednosti boda komunalne naknade (B).

12. Odredbom članka 100. stavka 1. ZKG-a propisano je da rješenje o komunalnoj naknadi donosi upravno tijelo u skladu s odlukom o komunalnoj naknadi i odlukom o vrijednosti boda komunalne naknade (B) u postupku pokrenutom po službenoj dužnosti.

13. Tužitelj osporava predmetno rješenje tvrdeći da se predmetne nekretnine ne nalaze na području na kojem se obavljaju komunalne djelatnosti održavanja nerazvrstanih cesta i održavanja javne rasvjete koje je opremljeno najmanje pristupnom cestom, niskonaponskom električnom mrežom i vodom prema mjesnim prilikama, zbog čega smatra da nije obveznik plaćanja komunalne naknade prema odredbi članka 92. stavka 2. ZKG-a.

14. Iz dokumentacije u spisu proizlazi da je između Općine [adresa] i trgovačkog društva „Tomislav i Slavko Uremović“ d.o.o. 16. siječnja 2023. zaključen Ugovor o povjeravanju obavljanja komunalne djelatnosti održavanja nerazvrstanih cesta na području Općine Podgorač. Isto tako, u dokumentaciji je sadržan i Ugovor o povjeravanju obavljanja komunalne djelatnosti održavanja javne rasvjete na području Općine Podgorač, sklopljen između Općine Podgorač i trgovačkog društva „Elektro- Lovošević“ d.o.o., 23. siječnja 2023.

15. U skladu s dosadašnjom sudskom praksom, primjerice presuda Visokog upravnog suda Republike Hrvatske poslovni broj: Us-7071/2011-4 od 11. rujna 2013., komunalna naknada može se odrediti za područje općine na kojem postoje pristupne ceste, električna energija i opskrba vodom, a pri tome nije odlučno obavljaju li se te komunalne usluge baš u svakoj ulici. Također, iz odluke Visokog upravnog suda Republike Hrvatske poslovni broj: Us-11715/2011-4 od 5. ožujka 2014. proizlazi kako je za obvezu plaćanja komunalne naknade dovoljno da je javna rasvjeta osigurana na području naselja unutar kojega se nalazi ulica gdje se nalazi nekretnina.

16. Nadalje, iz dokaza u spisu proizlazi da pristupna cesta prema navedenim nekretninama postoji. To se čak potvrđuje i u elaboratu stalnog sudskog vještaka za građevinarstvo Denisa Škugora, kojega je tužitelj priložio. U elaboratu je također navedeno da je farma spojena na visokonaponski vod i da posjeduje vlastiti bunar. U prvostupanjskom rješenju utvrđeno je da su predmetne nekretnine opremljene niskonaponskom mrežom i vodom prema mjesnim prilikama.

17. Stoga je prema stajalištu ovoga Suda u provedenom postupku utvrđeno da se predmetne nekretnine nalaze u zoni gdje je dostupna komunalna infrastruktura Općine Podgorač zbog čega postoji obveza tužitelja na plaćanje komunalne naknade.

18. Nadalje, prvostupanjskim rješenjem od 17. ožujka 2023. tužitelju je utvrđena obveza plaćanja komunalne naknade za objekte koji služe u svrhu obavljanja poslovno-proizvodne djelatnosti, koji su izgrađeni na kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], korisne površine 24.361,66 m2. Međutim, iz dokumentacije koja se nalazi u spisu upravnog postupka nije vidljivo na koji je način utvrđena točna jedinica korisne površine predmetnih objekata.

19. Naime, za utvrđivanje činjeničnog stanja potrebno je, prema stajalištu ovoga Suda, provesti potpuni upravni postupak i izvesti sve potrebne dokaze (očevid, saslušanje svjedoka, izjava stranke i sl.). Naime, prema članku 51. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“, broj 47/2009. i 110/2021., - dalje: ZUP) ispitni se postupak provodi kad je to nužno radi utvrđivanja činjenica i okolnosti koje su bitne za razjašnjenje pravog stanja stvari, kad u postupku sudjeluju dvije stranke ili više njih s protivnim interesima te radi omogućavanja strankama ostvarenja i zaštite njihovih prava i pravnih interesa. Prema stavku 1. članka 58. ZUP-a službena osoba u postupku utvrđuje činjenično stanje svim sredstvima prikladnim za dokazivanje te u tu svrhu može pribaviti isprave, saslušati svjedoke, pribaviti nalaz i mišljenje vještaka i dr. 20. U prvostupanjskom rješenju navedeno je da se na k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] nalaze sljedeće poslovne prostorije sa navedenom korisnom površinom: upravna zgrada (180,00 m2), staja 1 (5.284,60 m[2] ), staja 2 (5.291,52 m ), staja 3 (5.421,13 m[2] ), staja 4 (1.926,11 m ), staja 5 (543,30 m ), silos (2.072,00 m ), laguna (3. 643,00 m[2] ), što sveukupno iznosi 24.361,66 m korisne površine.

21. Rješavajući o toj upravnoj stvari, prvostupanjsko tijelo je izvršilo uvid u službenu Evidenciju komunalne naknade Općine Podgorač, Izvadak iz zemljišne knjige, Izvadak iz sudskog registra, Uvjerenje o granicama građevinskog područja KLASA: 350-01/23-10/000021; URBROJ: 2158-16/30-23-0002 od 23. siječnja 2023., Uporabnu dozvolu KLASA: UP/I-361-05/22-01/000130; URBROJ: 2158-16/06-22- 0009 od 6. srpnja 2022., koja je postala pravomoćna 7. srpnja 2022., Arhitektonski projekt broj: A-18/18 od mjeseca lipnja 2018., izrađenog od strane „Pip Projekt" j.d.o.o., I. Izmjene i dopune projekta broj: A-2/21 od mjeseca ožujka 2021., izrađenog od strane „Circulus" d.o.o., II. Izmjene i dopune projekta broj: 08/2022-1 od mjeseca veljače 2022., izrađenog od strane „Statera" d.o.o., Ugovore o povjeravanju poslova održavanja javne rasvjete i nerazvrstanih cesta na području Općine Podgorač, Rješenje o određivanju visine komunalne naknade za predmetnu nekretninu, KLASA: UP/I-363-02/19-01/11, URBROJ: 2149/04-03/19-06 od 30. srpnja 2019. Tuženik je u osporenom rješenju konstatirao da je prvostupanjsko tijelo izvršilo uvid u sve prethodno navedeno i na temelju toga utvrdilo činjenično stanje.

22. U arhitektonskom projektu izrađenom od PIP PROJEKT j.d.o.o, projekt broj A-18/18, iz mjeseca lipnja 2018., u iskazu površina i obračunskih veličina, izračunata je korisna površina (Pk) staje 1 (5.284,60 m[2] ), staje 2 (5.291,52 m ) i staje 3 (5.291,52 m[2] ). Nadalje, prema izmjeni i dopuni glavnog projekta izrađenog od strane Circulus d.o.o., CPI – 2/21 iz ožujka 2021., u iskazu površina i obračunskih veličina vidljivo je da je došlo do izmjene i dopune stanja staje 3, na način da je došlo do dogradnje kata (korisna površina= 129,61 m[2] ), čime ukupna korisna površina staje 3 iznosi 5.421,13 m[2] . 22.1. Slijedom navedenog, iznosi korisne površine za staju 1, staju 2 i staju 3 iz

arhitektonskog projekta i njegovih izmjena i dopuna korespondiraju s navedenim iznosima u prvostupanjskom rješenju. Međutim, ostaje nejasno na koji je točno način utvrđena korisna površina upravne zgrade, staje 4, staje 5, silosa i lagune navedenih u prvostupanjskom rješenju, budući da iznosi korisne površine navedeni za te objekte u tom rješenju nisu navedeni i u arhitektonskom projektu (niti izmjenama ni dopunama), niti su navedeni u z.k. izvatku, kao ni ostaloj dokumentaciji u koju je vršen uvid sukladno prvostupanjskom i osporenom rješenju.

23. Iz naprijed navedenog proizlazi kako prvostupanjsko tijelo nije potpuno utvrdilo činjenično stanje jer nije na nedvojben način utvrdilo korisnu površinu nekretnina koje služe u svrhu obavljanja poslovno-proizvodne djelatnosti, na k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], odnosno, nije u dovoljnoj mjeri obrazložilo svoja utvrđenja. O pravilnom utvrđivanju korisne površine ovisi i pravilno utvrđivanje visine komunalne naknade, zbog čega je bilo potrebno jasno navesti izračun korisne površine za svaki objekt. Tužitelj je utvrđene iznose korisne površine osporavao već u žalbi, zbog čega je bilo potrebno otkloniti takve prigovore već u drugostupanjskom rješenju. Shodno tome, Sud ne može predmetna rješenja ocijeniti zakonitima.

24. S obzirom na navedeno, Sud smatra da je donošenjem osporenog rješenja tuženika od 22. svibnja 2023. i prvostupanjskog rješenja od 17. ožujka 2023. došlo do povrede zakona na štetu tužitelja. Stoga je na temelju članka 117. stavka 1. ZUS-a Sud odlučio kao u točkama I., II. i III. izreke presude i poništio navedena rješenja te predmet vratio prvostupanjskom tijelu na ponovni postupak.

25. U ponovnom postupku prvostupanjsko će tijelo pravilno i potpuno utvrditi relevantno činjenično stanje na koje će pravilno primijeniti materijalno pravo te će u roku od 60 dana od primitka prijepisa ove presude, donijeti novu, zakonitu odluku pridržavajući se pri tome pravnog shvaćanja Suda i njegovih primjedaba u pogledu postupka sukladno odredbi članka 151. stavka 2. ZUS-a.

26. U pogledu zatraženih troškova upravnog spora od strane tužitelja, Sud je donio odluku primjenom članka 147. ZUS-a. Naime, temeljno načelo priznavanja prava stranke na naknadu troškova spora je načelo uspjeha u sporu (načelo causae), odnosno, da stranka ima pravo na naknadu opravdanih troškova spora ovisno o uspjehu u upravnom sporu.

26.1. Tužitelj je u cijelosti uspio u ovom upravnom sporu, stoga mu pripada i naknada troškova spora. S obzirom da se vrijednost predmeta spora smatra neprocjenjivom, to se sukladno Tbr. 27. točki 2. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj: 138/23. - dalje: OT) priznaje nagrada od 500 bodova za zastupanje na ročištu za raspravu održanom 14. veljače 2025. Prema Tbr. 54. OT-a vrijednost boda iznosi 2,00 EUR, stoga 500 bodova iznosi 1.000,00 EUR, na koji iznos se obračunava PDV od 25 % sukladno Tbr. 46 OT-a, što sveukupno iznosi 1.250,00 EUR koji se priznaju tužitelju kao opravdani trošak ovog spora. Slijedom iznijetog, u pogledu troškova Sud je donio odluku kao u točki IV. izreke presude.

U Osijeku 7. ožujka 2025.

Sutkinja

Blanka Sajter

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv točke I., II. i III. izreke ove presude nije dopuštena žalba (članak 127. stavak 1. ZUS-a).

Protiv točke IV. izreke ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovoga suda, u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave presude. Žalba odgađa izvršenje pobijane presude (članak 126. stavak 6. ZUS-a).

DNA:

1. Tužitelju po opunomoćenici

2. Tuženiku, uz spis

3. Zainteresiranoj osobi