Poslovni broj: Us I-2451/2024-8

REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U SPLITU

Split, Put Supavla 1

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Splitu, po sucu toga suda Studenku Vuleti, sucu pojedincu, uz sudjelovanje zapisničarke Nataše Rogošić, u upravnom sporu tužitelja PARILIS d.o.o. [adresa], OIB: 05409015019, zastupanog po opunomoćeniku Neviu Sanaderu, odvjetniku u Splitu, Ulica slobode 39, protiv tuženika Ministarstva turizma i sporta, Zagreb, Prisavlje 14, zastupanog po opunomoćenici IO, generalnoj opunomoćenici prema generalnoj punomoći pohranjenoj u Uredu predsjednice suda, radi ukidanja rješenja o nastavku obavljanju ugostiteljske djelatnosti, nakon neposredne i javne rasprave zaključene 21. veljače 2025. godine u prisutnosti zamjenice opunomoćenika tužitelja i opunomoćenice tuženika, 07. ožujka 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tužbeni zahtjev kojim se traži poništenje rješenja Ministarstva turizma i sporta, KLASA: UP/II-335-06/24-01/34, URBROJ: 529-06-03-02-02/1-24-2 od 05. lipnja 2024. godine.

II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadom troškova upravnog spora kao neosnovan.

III. Nalaže se tuženiku da tužitelju naknadi trošak upravnog spora u iznosu od 96,71 eura u roku od 15 dana od primitka ovog rješenja, dok se zahtjev za priznavanje troškova u preostalom dijelu odbija.

Obrazloženje

1.U pravovremenoj tužbi podnijetoj protiv rješenja tuženika, KLASA: UP/II-335- 06/24-01/34, URBROJ: 529-06-03-02-02/1-24-2 od 05. lipnja 2024. godine tužitelj je u bitnom naveo: da rješenje tuženika osporava zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, pogrešne primjene materijalnog prava te bitne povrede postupovnih odredbi; da je tuženik rješenjem pogrešno i nepotpuno utvrdio činjenično stanje prihvativši pogrešno utvrđenje prvostupanjskog tijela kojim tužitelj kao ugostitelj više ne ispunjava sve uvjete propisane člankom 24. stavak 1. točka 2. Zakona o ugostiteljskoj djelatnosti, zbog čega da nema pravo korištenja poslovnog prostora u prizemlju označenog oznakom 2.17., ukupne površine 25,10 m2; da je tuženik potpuno zanemario nepravilnosti i nezakonitosti na koje je tužitelj ukazivao u žalbi izjavljenoj protiv prvostupanjskog rješenja; da je tuženik kao drugostupanjsko tijelo bio dužan ispitati sve isprave i dokaze u spisu, pa tako i one koje idu u prilog tužitelju, ali da je tuženik bez zakonskog uporišta potvrdilo navode prvostupanjskoj tijela; da je tužitelj tijekom upravnog postupka isticao da predmetni poslovni prostor koristi temeljem Ugovora o zakupu od 27. travnja 2022. godine solemniziranog od javnog bilježnika Dalibora Pavlovića dana 28. travnja 2022. godine pod brojem OV-1612/2022; da su ugovori u zakupu po svom pravnom karakteru obvezno-pravni, a ne stvarno-pravni ugovori, da nemaju za posljedicu ništavost ukoliko ih je zaključio ne vlasnik. Slijedom navedenog da predmetni ugovorni odnos nije prestao na ni jedan od zakonom predviđenih načina, te se pritom poziva na članak 30.stavak 1 Zakona o zakupu i kupoprodaji poslovnog prostora ("Narodne novine", broj: 125/11,64/15,112/18), kojeg citira; da se tuženik u rješenju nije očitovao o navedenom žalbenom navodu; da je prvostupanjsko tijelo bez provođenja postupka utvrdilo odlučnu činjenicu te pogrešno zaključilo da tužitelj nema pravovaljano ovlaštenje za korištenje predmetnog poslovnog prostora; da je u postupku prvostupanjsko tijelo povrijedilo načelo utvrđivanja materijalne istine propisano člankom 8. Zakona o općem upravnom postupku ("Narodne novine", broj: 47/09. i 110/21, dalje: ZUP-a); da je u postupku povrijeđen i članak 30. ZUP-a, jer tužitelju nije omogućeno izjašnjavanje. Tužbenim zahtjevom je zatraženo da se poništi osporeno rješenje tuženika od 05. lipnja 2024. godine i da se predmet vrati na ponovni postupak.

2.Tuženik je dostavio odgovor na tužbu u kojem je ostao pri navodima iz osporenog rješenja. Istakao da nije osnovan tužbeni navod da je tuženik pogrešno i nepotpuno utvrdio činjenično stanje, da je kao relevantno prihvatio pogrešno utvrđenje prvostupanjskog tijela, a da je u postupku propušteno ispitati sve isprave i dokaze u spisu, pa i one koje idu u prilog tužitelju, kao i navod da je tužitelj višekratno tijekom postupka isticao da predmetni poslovni prostor koristi temeljem Ugovora o zakupu od 27. travnja 2022. godine; da iz spisa proizlazi da je prvostupanjsko tijelo po zaprimanju obavijesti trgovačkog društva Splitska obala d.o.o. od 04. rujna 2023. godine, zaključkom od 02. veljače 2024. godine, koji je tužitelj zaprimio dana 06. veljače 2024. godine, tužitelja pozvalo da u roku od 15 dana od njegovog zaprimanja dostavi dokaz prava korištenja predmetnog poslovnog prostora; da se je na navedeni zaključak tužitelj očitovao dopisom od 28. veljače 2024. godine na način da je naveo da je zbog preseljenja knjigovodstvenog ureda predmetna dokumentacija zagubljena te da istom ne raspolaže; da je tužitelju ostavljen dodatni rok od 15 dana za dostavu dokaza o pravu korištenja predmetnog poslovnog prostora ali da tužitelj ni u tom roka pa sve do donošenja prvostupanjskog rješenja od 22. ožujka 2024. godine, nije dostavio traženi dokaz prava korištenja predmetnog poslovnog prostora, niti se je vezano za isti očitovao. Vezano za tužbeni navod da u postupku tužitelju nije omogućeno izjašnjavanje sukladno članku 30. ZUP-a, tuženika je naveo da je dužnost prvostupanjskog tijela da stranci omogući izjašnjavanje sukladno članku 30. ZUP-a, ali hoće li se stranka tim pravom koristiti, ovisi isključivo o dispoziciji stranke, odnosno konkretno tužitelja; da nije propisana daljnja obveza javnopravnog tijela da zastane s postupanjem dok se stranka tim pravom ne odluči koristiti, jer bi takvo postupanje bilo protivno načelu učinkovitosti i ekonomičnosti, propisanom člankom 10. ZUP-a; da spisu predmeta prileži obavijest trgovačkog društva Splitska obala d.o.o. Split od 22. prosinca 2022. godine, kojom se, vezano uz poslovni prostor oznake broj 2.17. u sklopu KPK Bačvice, koji je trgovačko društvo Splitska obala d.o.o. predalo tužitelju na korištenje temeljem Sporazuma o davanju na privremeno korištenje poslovnog prostora, soleminiziranog po javnom bilježniku Daliboru Pavloviću pod brojem OV- 1612/2022 dana 28.travnja 2022. godine, tužitelj obavještava da se s danom 01. siječnja 2023. godine predmetni Sporazum sa svim Aneksima i/ili dodacima raskida zbog izgledne promjene pravnog statusa nekretnine, a radi sprječavanja nastanka štete; da je Nagodbom Županijskog državnog odvjetništva u Splitu, Broj: N-DO-13/23 od 30. ožujka 2023. godine sklopljenoj između Republike Hrvatske, zastupane po Županijskom državnom odvjetništvu u Splitu te trgovačkog društva Splitska obala d.o.o., stranke suglasno utvrđuju, između ostalog, da je od strane društva Meja d.o.o. izvršena identifikacija položaja poslovnih prostora (samostalnih uporabnih cjelina) položenih unutar poslovnog kompleksa "Bačvice" te da je iz tehničkog izvješća sačinjenog nakon identifikacije terena očevidom utvrđeno kako suvlasnički dio od 25/7390 dijela povezan s posebnim dijelom nekretnine u naravi poslovni prostor u prizemlju označen oznakom 2.17. ukupne površine 25.10 m2, čini pripadnost pomorskog dobra utvrđenog granicom pomorskog dobra u dijelu k. o. [katastarska općina], predio uvala Bačvice temeljem rješenja Ministarstva mora, prometa i infrastrukture od 16. svibnja 2011. godine, odnosno da navedeni poslovni prostor nesporno predstavlja pomorsko dobro, te da je u konačnici i uvidom u podatke iz zemljišne knjige utvrđeno da je na predmetnom poslovnom prostoru oznake broj 2.17. u sklopu KPK Bačvice na kat. čest. zem. [katastarska čestica], upisanoj u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], dana 08. svibnja 2023. godine pod brojem Z-21522/2023 izvršen upis brisanja prava vlasništva Grada Splita, temeljem Sudske nagodbe Trgovačkog suda u Splitu, poslovni broj 3 P-13/2023-7 od 08. svibnja 2023. godine, te je upisan status općeg – pomorskog dobra. Slijedom navedenog da neosnovano tužitelj u tužbi navodi da je u predmetnoj upravnoj stvari činjenično stanje pogrešno i nepotpuno utvrđeno. Pozivom na članak 5. stavak 2. Zakona o pomorskom dobru i morskim lukama navodi se tužitelj neosnovano poziva na odredbe Zakona o zakupu i kupoprodaji poslovnog prostora, te da neosnovano ukazuje na činjenicu da su ugovori o zakupu po pravnom karakteru obvezno-pravni, a ne stvarno-pravni ugovori, da nemaju za posljedicu ništavost ukoliko ih je zaključio ne vlasnik, s obzirom da se pomorsko dobro može gospodarski koristiti temeljem prava koncesije na pomorskom dobru, koja se stječe ugovorom o koncesiji a ne temeljem ugovora o zakupu. Tuženik ističe da je člankom 12. stavak 1. Sporazuma o davanju na privremeno korištenje poslovnog prostora (predmetnog poslovnog prostora), sklopljenog 27. travnja 2022. godine, sklopljenog između društva Splitska obala d.o.o., kao davatelja i tužitelja kao korisnika, ugovoreno da ukoliko se u međuvremenu utvrdi da Grad Split nije vlasnik poslovnog prostora koji je predmet Sporazuma, da s danom takvog utvrđenja (datumom pravomoćne presude, nagodbe i sl.) ugovorni odnos i Sporazum o davanju na privremeno korištenje poslovnog prostora se automatski raskidaju. Predložio je da se tužba odbije.

3.Osporenim rješenjem tuženika od 05. lipnja 2024. godine pod točkom I. izreke rješenja ispravlja se točka 1. izreke rješenja Splitsko-dalmatinske županije, Upravnog odjela za turizam, pomorstvo i promet, KLASA:UP/I-335-02/24-0003/0015, URBROJ: 2181/1-06-01-02/28-24-0004 od 22. ožujka 2024. godine, ispravljenog rješenjem, KLASA:UP/I-335-02/24-0003/0015, URBROJ:2181/01-06-01-02/02-24-0006 od 11. travnja 2024. godine, tako da sada glasi:

"Ukidaju se rješenja KLASA:UP/I-335-02/18-03/00215, URBROJ:2181-1- 02/005-18-02 od 01. lipnja 2018. godine i KLASA:UP/I-335-02/21-03/69, URBROJ: 2181-01-02/21-03/69, URBROJ:2181-01-02/521-21-2 od 09. travnja 2021. godine, izdana trgovačkom društvu Parilis d.o.o. sa sjedištem u [adresa], za nastavak obavljanja ugostiteljske djelatnosti u ugostiteljskom objektu vrste caffe bar te na prostoru za usluživanje na otvorenom ispred predmetnoga ugostiteljskog objekta, površine 70 m2 i sa 100 konzumnih mjesta, naziva "caffe bar Bar Therapy" u Splitu, u Uvali Bačvice."

Točkom II. izreke osporenog rješenja tuženika odbija se žalba tužitelja izjavljena protiv rješenja Splitsko-dalmatinske županije, Upravnog odjela za turizam, pomorstvo i promet, KLASA: UP/I-335-02/24-0003/0015, URBROJ: 2181/1-06-01-02/28-24-0004 od 22. ožujka 2024. godine, ispravljenog rješenjem KLASA: UP/I-335-02/24- 0003/0015, URBROJ: 2181/01-06-01-02/02-24-0006 od 11. travnja 2024. godine.

4. Na raspravi od 14. veljače 2025. godine zamjenica opunomoćenika tužitelja je iskazala da u cijelosti ostaje kod sadržaja tužbe, dokaznog prijedloga i tužbenog zahtjeva, te je u spis je predala popis troška. Opunomoćenica tuženika je iskazala da ostaje kod odgovora na tužbu i obrazloženja osporenog rješenja, te je spis predala troškovnik.

5. U dokaznom postupku čitani su: tužba, odgovor na tužbu, te je pregledan sudski spis i spis tuženog tijela dostavljen uz odgovor na tužbu.

6. Tužitelj je popisao trošak sastava tužbe i zastupanja na ročištu, za svaku radnju u visini od po 500 bodova odnosno po 1.000,00 eura, sve uvećano za PDV od 25 % ili sveukupno 2.500,00 eura. Tuženik je popisao trošak te priložio dokaz o nastalom trošku, u ukupnom iznosu od 96,71 euro, što predstavlja polovicu ukupnog troška kojeg je opunomoćenica imala radi dolaska u Split, obzirom da je istog dana na Upravnom sudu u Splitu imala dva ročišta. Ukupni iznos troška od 183,41 euro sačinjava trošak smještaja u hotelu Globo u Splitu u iznosu od 83 eura, trošak autobusne karte na relaciji Zagreb-Split-Zagreb u iznosima 20,98 eura i 29,07 eura (ukupno 50,05 eura), te trošak dvije dnevnice u iznosu od 60,00 eura.

7. Ocjenom svakog pojedinog dokaza i svih zajedno, na temelju rezultata cjelokupnog dokaznog postupka, sud ocjenjuje da tužbeni zahtjev nije osnovan.

8. Predmet ovoga spora je ocjena zakonitosti osporenog rješenja tuženika od 05. lipnja 2024. godine odnosno da li se zakonito točkom I. izreke istog rješenja ukidaju se rješenja KLASA: UP/I-335-02/18-03/00215, URBROJ: 2181-1-02/005-18-02 od 01. lipnja 2018. godine i KLASA: UP/I-335-02/21-03/69, URBROJ: 2181-01-02/21-03/69, URBROJ: 2181-01-02/521-21-2 od 09. travnja 2021. godine, izdana trgovačkom društvu Parilis d.o.o. sa sjedištem u [adresa], za nastavak obavljanja ugostiteljske djelatnosti u ugostiteljskom objektu vrste caffe bar te na prostoru za usluživanje na otvorenom ispred predmetnoga ugostiteljskog objekta, površine 70 m2 i sa 100 konzumnih mjesta, naziva "caffe bar Bar Therapy" u Splitu, u Uvali Bačvice i da li je zakonito odbijena žalba tužitelja izjavljena protiv rješenja Splitsko-dalmatinske županije, Upravnog odjela za turizam, pomorstvo i promet, KLASA:UP/I-335-02/24- 0003/0015, URBROJ:2181/1-06-01-02/28-24-0004 od 22. ožujka 2024. godine, ispravljenog rješenjem KLASA:UP/I-335-02/24-0003/0015, URBROJ:2181/01-06-01-

02/02-24-0006 od 11. travnja 2024. godine.

9. Prema sadržaju tužbe proizlazi da tužitelj pravo korištenja predmetnog poslovnog prostora dokazuje Sporazumom o davanju na privremeno korištenje poslovnog prostora od 27. travnja 2022. godine soleminiziranog od javnog bilježnika Dalibora Pavlovića dana 28. travnja 2022. godine pod brojem OV-1612/2022. Navedeni Sporazum sklopljen je između trgovačkog društva Splitska obala d.o.o. kao davatelja ( koje društvo je u vlasništvu Grada Splita), te tužitelja kao korisnika, kojim se na korištenje daje poslovni prostor označen brojem 2.17., ukupne površine 25. 10 m2, smještenog u prizemlju Kupališno-poslovnog kompleksa Bačvice Split, sagrađenog na kat. čest. zem. [katastarska čestica], zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina].

10. Prema članku 3. istog Sporazuma, isti sporazum se zaključuje na rok do izbora najboljeg ponuditelja na javnom natječaju za zakup dijela poslovnih prostora KPK Bačvice, kojim će biti obuhvaćen i predmetni poslovni prostor.

Prema članku 12. stavku 1. navedenog Sporazuma utvrđeno je, da ukoliko se u međuvremenu utvrdi da Grad Split nije vlasnik poslovnog prostora koji je predmet Sporazuma, da se danom takvog utvrđenja (datum pravomoćne presude, nagodbe i sl.) ugovorni odnos i Sporazum o davanju na privremeno korištenje poslovnog prostora automatski raskida.

11. Spisu predmeta priložen je Dopis zakupodavca - trgovačkog društva Splitska obala d.o.o. od 22. prosinca 2022. godine(kao društva u isključivom vlasništvu Grada Splita), koji je dostavljen tužitelju a kojim dopisom je tužitelj obaviješten da s danom 01. siječnja 2023. godine zakupodavac raskida Sporazum o privremenom korištenju, kao i sve pripadajuće mu anekse i/ili dodatke, s obzirom da se svi ugovori o zakupu poslovnih prostora u sklopu KPK Bačvice, koji su utvrđeni pomorskim dobrom, a sve radi sprječavanja nastanka štete.

12. Prema stanju spisa proizlazi da je u odnosu na predmetni poslovni prostor po ovlaštenoj pravnoj osobi izvršena identifikacija položaja poslovnih prostora (samostalnih uporabnih cjelina) položenih unutar poslovnog kompleksa "Bačvice" te provedena identifikacije terena očevidom te da utvrđeno kako suvlasnički dio od 25/7390 dijela povezan s posebnim dijelom nekretnine u naravi poslovni prostor u prizemlju označen oznakom 2.17. ukupne površine 25.10 m2, čini pripadnost pomorskog dobra utvrđenog granicom pomorskog dobra u dijelu k. o. [katastarska općina], a nakon što su po navedenom pitanju sačinjeni svi potrebni akti što je dovelo da se u zemljišnoj knjizi na navedenom poslovnom prostoru upiše pomorsko dobro.

Nadalje, iz spisa proizlazi da je rješenjem Općinskog suda u Splitu, Zemljišnoknjižnog odjela broj: Z-21522/2023. od 05. veljače 2024. godine, za predmetni poslovni prostor oznake broj 2.17. u sklopu KPK Bačvice, površine 25.10 m2, na kat. čest. zem. [katastarska čestica], upisanoj u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], dopušten upis pomorskog dobra uz istodobno brisanje prava vlasništva s imena Grada Splita. Navedeno rješenje je provedeno u zemljišnoj knjizi, što je vidljivo iz spisu priloženih izvadaka iz zemljišne knjige za navedenu česticu.

13. Člankom 5. stavak 2. Zakona o pomorskom dobru i morskim lukama ("Narodne novine", broj: 83/23) određeno da pomorsko dobro ne može biti predmet ugovora o zakupu.

14. Kako iz spisa nesporno proizlazi da predmetni poslovni prostor u prizemlju označen oznakom 2.17. ukupne površine 25.10 m2, čini pripadnost pomorskog dobra tj. Opće dobro – Pomorsko dobro, kako je i upisano u zemljišnoj knjizi, isti se gospodarski može koristiti temeljem prava koncesije na pomorskom dobru, koja se stječe ugovorom o koncesiji a ne temeljem ugovora o zakupu.

Stoga, neosnovani su tužbeni navodi kojima se tužitelj poziva na odredbe Zakona o zakupu i kupoprodaji poslovnog prostora, te navod da su ugovori o zakupu po pravnom karakteru obvezno-pravni, a ne stvarno-pravni ugovori, da nemaju za posljedicu ništavost ukoliko ih je zaključio ne vlasnik.

15. Člankom 24. stavak 1. Zakona o ugostiteljskoj djelatnosti ("Narodne novine", broj: 85/15,121/16,99/18, 25/19,98/19, 32/20, 42/20. i 126/21, dalje: ZUD-i), propisano je da će se rješenje o ispunjavanju uvjeta za vrstu i kategoriju ugostiteljskog objekta izdati ugostitelju i pravnoj osobi iz članka 5. stavak 2. toga Zakona uz slijedeće uvjete: da je registriran za obavljanje ugostiteljske djelatnosti, 2. da ima pravo korištenja poslovnim prostorom ili objektom, 3. da ugostiteljski objekt u kojem će se obavljati ugostiteljska djelatnost ispunjava uvjete propisane za određenu vrstu, odnosno kategoriju ugostiteljskog objekta, 4. da ispunjava i druge uvjete propisane Zakonom i propisima donesenim na temelju Zakona i 5. da građevina, koja je, odnosno u kojoj je ugostiteljski objekt, ispunjava uvjete sukladno posebnim propisima kojima se uređuje gradnja,bez kojih, prema tim propisima, Ministarstvo ne može izdati rješenje o ispunjavanju uvjeta za obavljanje djelatnosti.

16. Člankom 27. stavak 1. ZUD-i propisano je da će se rješenja iz članka 20. stavak 1. i 2., članka 21. stavak 1. i članka 22. stavak 2. Zakona, ukinuti rješenjem ako se utvrdi prestanak ispunjavanja uvjeta za obavljanje ugostiteljske djelatnosti propisanog člankom 24. stavak 1. Zakona, odjavom obavljanja djelatnosti u ugostiteljskom objektu, s danom navedenim u odjavi ili danom podnošenja odjave Ministarstvu, ako je ugostitelj u odjavi utvrdio datum unatrag, odnosno po službenoj dužnosti ako se utvrdi da je ugostitelj trajno prestao obavljati djelatnost, te ako ugostitelju bude odbijen zahtjev za dobivanje koncesije na turističkom zemljištu u kampovima u vlasništvu Republike Hrvatske.

17. Kako iz spisa nespornim proizlazi da je tužitelj izgubio pravo korištenja predmetnog poslovnog prostora, jer se radi o pomorskom dobru, za što tužitelj nema dodijeljenu koncesiju i zaključen ugovor o koncesiji, tužitelj ne ispunjava uvjete za obavljanje ugostiteljske djelatnosti sukladno članku 24. stavak 1. točka 2. ZUD- kojim je propisano da će se rješenje o obavljanju ugostiteljske djelatnosti izdati osobi koja ima pravo korištenja poslovnim prostorom ili objektom.

18. Neosnovan je tužbeni navod da tužitelju u postupku donošenja prvostupanjskog rješenja nije omogućeno izjašnjavanje u smislu članka 30. ZUP-a. Naime tuženik je u odgovoru na tužbu se po navedenom navodu detaljno očitovao te je Sud u potpunosti suglasan sa navedenim te radi ekonomičnosti nema potrebe da sud isto ponavlja.

19. Opunomoćenik tužitelja je nakon zaključenja rasprave sudu dana 27. veljače 2025. godine dostavio podnesak sa prilogom u kojem se poziva na neko rješenje tuženika kojim je drugačije riješeno u istoj činjeničnoj stvari. Navedeno sud nije prihvatio iz formalnih ali i sadržajnih razloga jer je odluke tuženika donijete u drugim upravnim stvarima se ne mogu cijeniti bez uvida u cjelokupni spis i da se ima spoznaja o svim činjenicama i dokazima bitnim za donošenje odluke.

20. Sud ocjenjuje da je u postupku potpuno i pravilno utvrđeno činjenično stanje, te da su na utvrđeno činjenično stanje pravilno primijenjene mjerodavne odredbe propisa, te da nisu počinjene procesne povrede, pa je osporeno rješenje zakonito. Stoga, valjalo je, na temelju odredbe članka 116. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, broj: 36/24, dalje ZUS-a), odbiti tužbeni zahtjev tj. odlučiti kao u izreci presude.

21. Odluka o trošku temelji se na odredbi članka 147. st. 1. ZUS-a, kojim je propisano da stranka koja izgubi spor u cijelosti snosi svoje troškove, ako zakonom nije drukčije propisano. Tužiteljev tužbeni zahtjev za naknadom troška, valjalo odbiti iz razloga jer je tužbeni zahtjev odbijen, pa je slijedom navedenog riješeno kao u izreci pod točkom II. izreke.

Tuženiku je priznat trošak upravnog spora u iznosu od 96,71 euro, kako je popisano, što predstavlja polovicu ukupnog troška od 183,41 euro kojeg je opunomoćenica imala radi dolaska u Split, obzirom da je istog dana na Upravnom sudu u Splitu imala dva ročišta, a koji iznos ukupnog troška se odnosi na trošak smještaja u hotelu Globo u Splitu u iznosu od 83 eura, trošak autobusne karte na relaciji Zagreb- Split-Zagreb u ukupnom iznosu od 50,05 eura, te trošak dvije dnevnice u iznosu od 60,00 eura. Sud je ocijenio da je navedeni trošak opravdan pa je odlučeno kao pod točkom III. izreke presude.

U Splitu 07. ožujka 2025.

S U D A C

Studenko Vuleta

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba, u roku 15 dana od dana primitka pisanog otpravka iste, u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, putem ovog suda pisano, za Visoki upravni sud Republike Hrvatske (čl. 126. st. 1. ZUS-a). Žalba odgađa izvršenje presude (čl.126.st.6. ZUS-a).

DNA:

- opunomoćeniku tužitelja Neviu Sanaderu, odvjetniku u Splitu, Ulica slobode 39,

- tuženiku Ministarstvu turizma i sporta, Zagreb, Prisavlje 14,

- spis,