posl.broj: Pp-579/2024-11
REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI SUD U VIROVITICI
Prekršajni odjel
33000 Virovitica, Trg kralja Tomislava 6/I
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski sud u Virovitici, Prekršajni odjel po sucu mr.sc. Saši Vujanoviću kao sucu pojedincu, uz sudjelovanje Višnjice Benčik kao zapisničarke, u prekršajnom postupku protiv okrivljenice ŠV povodom Optužnog prijedloga Policijske uprave Virovitičko-podravske, Policijske postaje Virovitica, broj: KLASA: 211-07/24-5/5172; URBROJ: 511-16-05-24-1 od 27. veljače 2024. godine zbog prekršaja iz članka 13. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira („N.N.“ br. 5/90 - pročišćeni tekst, 47/90, 29/94, 114/22 i 47/23, dalje u tekstu ZPPJRM), nakon održane javne glavne rasprave dana 6. ožujka 2025. godine u nazočnosti okrivljenice i u nazočnosti MV kao opunomoćenog predstavnika tužitelja, sukladno člancima 165.-186. Prekršajnog zakona („N.N.“ br. 107/07, 39/13, 157/13, 110/15, 70/17, 118/18 i 142/22, dalje u tekstu PZ), dana 7. ožujka 2025. godine objavio je i
p r e s u d i o j e:
I. Na temelju članka 182. točka 3. PZ, okrivljenica B o ž i c a F e n r i h rođena IV, kći pok. IV i pok. EV rođ. Š, rođena **.**.1972. u [adresa], državljanka RH, OIB: [osobni identifikacijski broj], s prebivalištem u [adresa], I. odvojak 12
o s l o b a đ a s e o d o p t u ž b e
da je dana 1. veljače 2024. godine u 18.40 sati u Milanovcu, u Ulici 30. svibnja - na autobusnom stajalištu narušavala javni red i mir na način da je vikala na dijete - SV (rođenog **.**.2012. godine), govoreći mu: "zašto to radiš? Što ti je napravila? Još nešto joj napravi i ja ću sve napraviti da te strpaju u dom, ja ću sada nazvati policiju!", nakon čega da je zamahnula rukom prema djetetu kao da će ga udariti, pa da bi na taj način počinila prekršaj kažnjiv po članku 13. ZPPJRM,
II. Troškovi prekršajnog postupka padaju na teret proračunskih sredstava ovog Suda.
O b r a z l o ž e n j e
1. Policijska postaja Virovitica podnijela je ovom Sudu kao ovlašteni tužitelj optužni prijedlog protiv okrivljenice, a zbog u izreci činjenično opisanog i pravno kvalificiranog prekršaja iz ZPPJRM.
2. U redovnom prekršajnom postupku Sud je sazvao glavnu raspravu pozvavši predstavnika tužitelja i okrivljenicu. Na raspravi dana 6. ožujka 2025. godine okrivljenica je
iznijela obranu i proveden je dokazni postupak.
3. Okrivljenica se (u vrlo emotivnom nastupu) branila negiranjem onoga što joj tužitelj stavlja na teret: bila je kategorična u tvrdnji da nije vikala na maloljetnog SV na autobusnom stajalištu i da nije prema njemu zamahnula rukom. Opisala je komunikaciju s njim nakon što joj se kćerka ŽV požalila na dugotrajno vrijeđanje malodobnog SV prema njoj i iskazala je da je SV doslovno molila da ostavi UV na miru. Ukratko je opisala probleme koje imaju djeca i škola s tim učenikom, a o čemu da zna učiteljica BV. Posebno je naglasila da je ona bila ta koja je zvala policiju utužive prigode, upravo zbog problematičnog ponašanja djeteta SV.
4. Saslušavši obrambeni iskaz, predstavnik tužitelja je iskazao da je događaj obradila policijska službenica ĆV koja je službenica upravo za područje maloljetništva i da je ona sastavila optuženje nakon ispitivanja osoba, a o čemu je sastavila izvješća, pa da je predložio da se pročita sve ono što se nalazi u spisu.
5. U dokaznom postupku pročitan je Zapisnik o ispitivanju osumnjičenika; pročitan je Zapisnik o ispitivanju svjedoka JV; pročitan je Zapisnik o ispitivanju svjedoka NV; pročitane su službene zabilješke nakon obavljenih razgovora s mllj. SV, mllj. FV i s HV. Pročitan je Izvod iz evidencije o kažnjavanju.
6. Nakon toga i nakon završnog govora tužitelja (u kome je predstavnik tužitelja iskazao da je prekršaj dokazan i da ostaju kod prijedloga sankcije kako je naznačeno u Optužnom prijedlogu), Sud je sukladno članku 179. stavak 1. PZ odgodio donošenje i objavu presude za 3 dana. U međuvremenu je Sud razmotrio i ocijenio okrivljeničinu obranu u kontekstu dokaza izvedenih u postupku i u kontekstu relevantnih odredbi ZPPJRM kao i relevantnih materijalnih i procesnih odredbi PZ, pa je u tom razmatranju donio odluku o oslobađanju okrivljenice od optužbe, jer da bitna (konstitutivna) obilježja prekršaja kojeg tužitelj stavlja na teret okrivljenici nisu dokazana.
7. Naime, okrivljenica je iznijela obranu koju je Sud ocijenio uvjerljivom i logično-životnom u objašnjenjima zbog čega se obratila na autobusnom stajalištu djetetu (maloljetnom SV koji je tada imao 11,5 godina) i da nije vikala niti da je zamahnula rukom prema djetetu, a što bi prema optužnom navodu trebalo činiti obilježje prekršaja iz članka 13. ZPPJRM ("tko se na javnom mjestu tuče, svađa, viče ili na drugi način remeti javni red i mir"). Razmotrio je i ocijenio je Sud sve dokaze izvedene na raspravi čitanjem dijelova spisa u kontekstu okrivljeničine obrane i činjeničnih navoda optuženja, razmotrivši i ocijenivši svaki iskaz i dokaz zasebno i sve u skupnosti, pa je u tom razmatranju i ocjeni dokaza našao da nema dovoljno dokaza kojima bi se kao nedvojbeno (izvan svake razumne sumnje) uzelo da je okrivljenica počinila prekršaj iz članka 13. ZPPJRM s obilježjima kako joj je stavljeno na teret.
8. Naime, u svjedočkom iskazu VV iskazuje da je utužive prigode, iz svog automobila vidio automobil od ŠV i da je vidio Fenrihovu suprugu vani kako se obraća SV, a da nije čuo što mu govori, a sin M da mu je rekao da je Fenrihova supruga vikala. Svjedok NV je iskazao da je sjedio u autu i da ništa nije vidio ni čuo. Iz službene zabilješke policijske službenice ĆV je razvidno da je
obavljen razgovor s maloljetnim SV (u nazočnosti maloljetnikove majke HV), a gdje maloljetnik navodi da je na njega vikala ŠV i da je podigla ruku kao da će ga udariti. Iz Službene zabilješke policijske službenice ĆV razvidno je da je obavljen razgovor sa OV, a koji da je izjavio da mu je sin AV rekao da su bračni par ŠV i RV psovali SV i da su se derali na njega pred ostalom djecom koja su izlazila iz autobusa. Iz Službene zabilješke policijske službenice ĆV razvidno je da je obavljen razgovor s maloljetnom FV (u nazočnosti roditelja), a koja da je iskazala da zna da su roditelji od ZV došli na stanicu i da su vikali nešto na SV. Okrivljenica je stavila primjedbe na svjedočke iskaze i službene zabilješke kao neistinite i neupotrebljive u ovom postupku i pozvala se na ono što je rekla na Zapisnik o ispitivanju osumnjičenika (koji je u dokaznom postupku pročitan, a u kome okrivljenica negira počinjenje prekršaja, uz istu argumentaciju kako je to izložila na raspravi).
9. U završnom govoru okrivljenica je naglasila da nikada nije imala problema sa zakonom, a ovdje da se radi o dugotrajnom problemu s maloljetnikom, a zbog čega je i pozvala policiju.
10. Sud je pri ocjeni o dokazanosti ili nedokazanosti, odnosno utvrđenosti ili neutvrđenosti činjeničnog stanja, uzeo u obzir da punoljetni svjedoci koje je ispitala policijska službenica ili uopće ne terete okrivljenicu (svjedok NV) ili je terete po onome što su čuli od djeteta (svjedok JV), a dokazi o činjeničnom stanju koji su prezentirani u formi Službenih zabilješki nemaju dokaznu vrijednost i dokaznu snagu imali bi iskazi maloljetnog SV, maloljetnog AV i maloljetne FV dani pred ovim Sudom. Međutim, ti svjedoci, po prirodi stvari i po prirodi konkretnog prekršajnog postupka, nisu ispitani. Stav je Suda da nema smisla ispitivati djecu u dobi od 11-12 godina pred Sudom za događaj od prije godinu dana. Sud smatra da iskaz djeteta SV ne može biti pouzdan u smislu da bi na njemu Sud gradio uvjerenje o dovoljnoj utvrđenosti činjeničnog stanja, a isto je i s eventualnim iskazima nekolicine djece koja su bila nazočna na autobusnom stajalištu.
11. Iz dokaznog postupka provedenog na raspravi, izvjesni su indiciji da je okrivljenica remetila javni red i mir na javnom mjestu, ali ti indiciji, obzirom na okrivljeničinu ustrajnu i argumentiranu obranu (pogotovo to što je ona bila ta koja je pozvala policiju zbog ponašanja maloljetnog SV), nisu takvi indiciji da bi predstavljali tzv. zatvoreni krug indicija dostatan da bi se činjenično stanje, u smislu da je okrivljenica počinila prekršaj, uzelo kao dokazano (s kriterijem "izvan svake razumne sumnje"). U postupku je utvrđeno da je okrivljenica komunicirala s djetetom (maloljetnim SV koji je tada imao 11 i pol godina) na autobusnom stajalištu kao javnom mjestu, ali da li je ta komunikacija bila u vidu vike (galame) i zamahivanja rukom prema djetetu, u postupku nije dokazano.
12. Zbog svega naprijed obrazloženog, djelo stavljeno na teret okrivljenici u postupku nije dovoljno dokazano, odnosno nisu dokazana bitna (konstitutivna) obilježja prekršaja iz članka 13. ZPPJRM i Sud je ovdje primijenio jedinstveno i općeprihvaćeno načelo (princip) kaznenog procesnog prava in dubio pro reo i primjenom tog načela u praksi u ovom konkretnom slučaju, Sud je konzekventnom primjenom članka 182. točka 3. PZ oslobodio okrivljenicu od optužbe.
13. Slijedom obrazloženog, presuđeno je kao u izreci.
U Virovitici 7. ožujka 2025.
ZAPISNIČARKA:
S U D A C:
Višnjica Benčik, v.r.
mr.sc. KV, v.r.
UPUTA O PRAVU NA ŽALBU:
Protiv ove presude ovlašteni tužitelj (PP Virovitica) ima pravo ŽALBE Visokom prekršajnom sudu RH u roku od 8 (osam) dana po prijamu ovjerenog prijepisa presude.
Žalba se podnosi u dva istovjetna primjerka u ovaj sud (Općinski sud u Virovitici, Prekršajni odjel).
DNA:
1. ŠV, [adresa], 30. svibnja - I. odvojak 12,
2. Policijska postaja Virovitica, na broj: 211-07/24-5/5172,
3. Pismohrana.
