Republika Hrvatska

Županijski sud u Šibeniku

Šibenik, S. Radića 81

Gž-489/2023-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Šibeniku, kao drugostupanjski sud, po sutkinji Ivani Čačić Brčić, u pravnoj stvari tužitelja ČISTOĆA d.o.o. Split, Put Mostina 49, OIB: 38812451417, kojeg zastupa punomoćnik NH, dipl. pravnik kod tužitelja, protiv tuženika IH iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Vinko Ljubičić, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Ljubičić, Vrdoljak & partneri u Splitu, radi isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Splitu broj Povrv-8/2023 od 19. lipnja 2023., dana 7. ožujka 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba tuženika i potvrđuje presuda Općinskog suda u Splitu broj Povrv-8/2023 od 19. lipnja 2023. u dijelu pod točkom I. i III. izreke.

II. Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troška žalbenog postupka.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom održan je na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi broj Ovrv-8391/22 od 2. svibnja 2022. u dijelu u kojem je naloženo tuženiku u roku od 15 dana isplatiti tužitelju iznos od 46,98 EUR/354,00 kn zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 1. veljače 2022. do isplate. Pod točkom II. izreke ukinut je isti platni nalog u dijelu u kojem je naloženo tuženiku u roku od 15 dana isplatiti tužitelju iznos od 4,70 EUR/35,40 kn s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama, te u dijelu kojim je naloženo tuženiku u roku od 15 dana isplatiti tužitelju nastali trošak postupka ovrhe u iznosu od 24,89 EUR/187,50 kn s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama, dok je pod točkom III. izreke naloženo tuženiku u roku od 15 dana naknaditi tužitelju trošak u iznosu od 25,72 EUR/193,75 kn.

2. Protiv te presude u dijelu pod točkom I. i III. izreke žalbu je podnio tuženik zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava, s prijedlogom da se pobijana presuda preinači na način da se tužbeni zahtjev odbije u cijelosti i preinači odluka o trošku, podredno da se ista presuda ukine i predmet vrati na ponovni postupak.

3. Na žalbu nije odgovoreno.

4. Žalba nije osnovana.

5. U ovoj pravnoj stvari vrijednost predmeta spora ne prelazi iznos od 1.320,00 EUR, tj. ranije 10.000,00 kn, pa se primjenjuju odredbe članaka 457. – 467.a Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23, dalje: ZPP), koje se odnose na spor male vrijednosti.

6. Prema odredbi članka 467. stavak 1. ZPP, presuda u sporu male vrijednosti može se pobijati samo zbog žalbenih razloga bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. ZPP (osim zbog povrede iz članka 354. stavka 2. točke 3. ZPP) i pogrešne primjene materijalnog prava, stoga tuženik nedopušteno pobija prvostupanjsku presudu zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja kao i relativno bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 1. u vezi članaka 7., 8. i 338. ZPP.

7. Neosnovano tuženik u žalbi ističe da je pobijana presuda donesena uz bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP, jer su u presudi navedeni razlozi o odlučnim činjenicama kojima je prvostupanjski sud obrazložio svoju odluku, te se ista može ispitati. Nenavođenje u obrazloženju propisa na kojima se presuda temelji ne dovodi do njene nezakonitosti ako se iz obrazloženja presude može zaključiti o kojim se propisima radi, a što je ovdje slučaj (tako i Vrhovni sud Republike Hrvatske broj Rev x-883/14).

8. Nisu počinjene ni bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. ZPP na koje ovaj drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti temeljem članka 365. stavka 2. ZPP, pa žalba tuženika iz tog žalbenog razloga nije osnovana.

9. U odnosu na žalbene navode da je sud samoinicijativno izvršio uvid u podatke eSpisa i dostupnih evidencija koje stranke nisu predložile i na tom dokazu utemeljio svoju odluku, navesti je da se radi o navodima kojima se sadržajno ukazuje na bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 1. u vezi članka 292. i 299. ZPP, a sukladno citiranoj odredbi članka 467. stavka 1. ZPP, presudu u sporu male vrijednosti nije moguće pobijati iz tog razloga.

10. Neosnovan je i žalbeni razlog pogrešne primjene materijalnog prava, jer, kada je utvrdio da je tužitelj davatelj usluge odvoza komunalnog otpada i da od tuženika kao korisnika nekretnine – stana na adresi [adresa], temeljem izvatka iz poslovnih knjiga potražuje iznos od 354,00 kn na ime neplaćene naknade odvoza komunalnog otpada, te da su vlasnici i korisnici stanova izjednačeni u obvezi korištenja uslugom odvoza komunalnog otpada, to je prvostupanjski sud pravilno primijenio materijalno pravo kada je po djelomično osnovano istaknutom prigovoru zastare, našao, s obzirom da je prijedlog za ovrhu podnesen 31. ožujka 2021., da utuženo potraživanje koje nije u zastari sukladno odredbi članka 232. stavka 1. točke 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05, 41/08, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22 i 156/22, dalje: ZOO) ukupno iznosi 354,00 kn i odnosi se na račune počam od 31. ožujka 2021. s dospijećem 30. travnja 2021., pa dalje, ukupno 10 računa na iznos od 35,40 kn, sve do računa od 31. prosinca 2021. s dospijećem 30. siječnja 2022., te je pravilnom primjenom materijalnog prava u tom dijelu održao na snazi navedeni platni nalog i naložio tuženiku isplatu iznosa od 46,98 EUR/354,00 kn sa zateznom kamatom od 1. veljače 2022. do isplate prema članku 29. ZOO, a u vezi s člankom 2. stavak 1. ZPP.

11. Ostalim navodima koje tuženik ponavlja u žalbi – da u postupku nema ni jednog dokumenta koji bi dokazao bilo kakav odnos tuženika i tužitelja, da nema nikakvog dokaza o vlasništvu i posjedu nekretnine, te da konto kartica nije javna isprava - nije dovedena u sumnju pravilnost i zakonitost pobijane presude.

12. Iz naprijed navedenih razloga, valjalo je žalbu tuženika odbiti i primjenom članka 368. stavka 1. ZPP potvrditi prvostupanjsku presudu u pobijanom dijelu.

13. Budući da tuženik u žalbi posebno ne obrazlaže žalbene razloge zbog kojih pobija odluku o troškovima postupka, a kako na žalbeni razlog pogrešne primjene materijalnog prava drugostupanjski sud u odluci o troškovima postupka ne pazi po službenoj dužnosti (članak 365. stavak 2. ZPP), a niti su u tom dijelu počinjene bitne postupovne povrede iz članka 354. stavka 2. ZPP na koje žalbeni sud pazi po službenoj dužnosti, to se žalba tuženika kojom se pobija odluka o parničnom trošku ukazuje neosnovanom.

14. Odluka o troškovima žalbenog postupka temelji se na odredbi članka 166. stavka 1. ZPP, pri čemu je zahtjev tuženika za naknadu troškova žalbe valjalo odbiti, jer sa podnesenom žalbom nije uspio (članak 154. stavak 1. ZPP).

U Šibeniku, 7. ožujka 2025.

Sutkinja

Ivana Čačić Brčić