Republika Hrvatska
Upravni sud u Zagrebu
Zagreb, Avenija Dubrovnik 6 i 8
Poslovni broj: Us I-4479/2024-7
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Upravni sud u Zagrebu, po sucu toga suda Ivanu Levaku, te zapisničarki Mateji Marjanović, u upravnom sporu tužitelja IZ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojega zastupa opunomoćenik Josip Mađarić, odvjetnik u Odvjetničkom društvu MAĐARIĆ & LUI – d.o.o., [adresa], protiv tuženika Ministarstva prostornoga uređenja, graditeljstva i državne imovine Republike Hrvatske, [adresa], OIB: 95093210687, radi ovrhe komunalne naknade, nakon zaključene javne i usmene rasprave dana 21. veljače 2025., u nazočnosti opunomoćenika tužitelja, a u odsutnosti uredno pozvanog tuženika, dana 7. ožujka 2025. godine,
p r e s u d i o j e
I. Poništava se rješenje Ministarstva prostornoga uređenja, graditeljstva i državne imovine Republike Hrvatske, KLASA: UP/II-363-03/23-13/45, URBROJ: 531- 03-4-24-2 od 19. srpnja 2024. godine i rješenje Grada Zagreba, Gradskog ureda za prostorno uređenje, izgradnju grada, graditeljstvo, komunalne poslove i promet, KLASA: UP/I-363-03/2014-10/55657, URBROJ: 251-13-01/1-2014-1 od 18. srpnja 2014. godine.
II. Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju trošak upravnog spora u iznosu od 2.500,00 eura, u roku od 15 dana, uvećano za zateznim kamatama koje je tuženik dužan isplatiti ako ne podmiri trošak upravnog spora u ostavljenom roku, po stopi koja se za svako polugodište određuje uvećanjem kamatne stope, koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, a koje teku od dana donošenja rješenja do isplate.
Obrazloženje
1. Tužitelj je podnio tužbu ovom sudu dana 30. listopada 2024. godine protiv rješenja Ministarstva prostornoga uređenja, graditeljstva i državne imovine Republike Hrvatske, KLASA: UP/II-363-03/23-13/45, URBROJ: 531-03-4-24-2 od 19. srpnja 2024. godine, kojim se odbija žalba tužitelja protiv rješenja Grada Zagreba, Gradskog ureda za prostorno uređenje, izgradnju grada, graditeljstvo, komunalne poslove i promet, KLASA: UP/I-363-03/2014-10/55657, URBROJ: 251-13-01/1-2014-1 od 18. srpnja 2014. godine. Potonjim rješenjem se točkom I. izreke nalaže ovršeniku IZ (OIB: [osobni identifikacijski broj]), [adresa], da u roku od 8 dana od dana primitka tog rješenja podmiri dugovanje po ovršnom rješenju prvostupanjskog tijela, KLASA: UP/I-363-03/2010- 34/0928, URBROJ: 251-13-01/01-2010-01 od 24. lipnja 2010., za periode zaduženja kako je iskazano u točki II. izreke na naznačeni račun Grada Zagreba. Točkom II. izreke određuje se da ovršenik duguje na ime glavnice 70,55 kuna, kako je iskazano, te na ime zakonskih zateznih kamata 29,47 kuna, obračunatih od dana iza dana dospijeća svakog pojedinog iznosa do dana izrade tog rješenja, odnosno do 18. srpnja 2014., kao i zakonske zatezne kamate na ukupni iznos glavnice od dana izrade tog rješenja do isplate. Točkom III. izreke određuje se ako ovršenik u roku za dobrovoljno izvršenje (8 dana od primitka rješenja) ne ispuni svoje obveze iz točke II. rješenja, dužni iznos uvećan za zakonsku zateznu kamatu naplatit će se pljenidbom i prijenosom novčanih sredstava ovršenika, odnosno provođenjem osnove za plaćanje najprije na novčanim sredstvima po svim računima, koji se vode pod njegovim osobnim identifikacijskim brojem, a zatim na oročenim novčanim sredstvima ovršenika u svim bankama. Točkom IV. izreke nalaže se Financijskoj agenciji iz [adresa], da izda nalog bankama da sva sredstva koja budu zatečena i koja budu pristigla na račune ovršenika koji se vode pod njegovim osobnim identifikacijskim brojem i oročena novčana sredstva ovršenika, uplaćuje do podmirenja duga iz točke II. rješenja na naznačeni račun ovrhovoditelja Grada Zagreba, te se točkom V. određuje da žalba ne odgađa izvršenje rješenja.
2. Tužitelj u tužbi navodi da u cijelosti osporava zakonitost prvostupanjskog i drugostupanjskog rješenja. Tužitelj ističe kako je njegov djed, IZL po kojem je tužitelj dobio ime, a koji je preminuo 2001. godine, bio vlasnik nekretnine na adresi [adresa] (u zemljišnim knjigama upisan kao IZ, [adresa]) za koju je prvostupanjsko tijelo utvrdilo obvezu plaćanja komunalne naknade. Navedena nekretnina je rješenjem o nasljeđivanju Poslovni broj: O- 9980/01 od 28. prosinca 2001. godine i O-8796/2016 od 17. travnja 2018. godine postala vlasništvo tužiteljevog oca, OZ. Otac tužitelja, OZ, je preminuo **.**.2016., a prije smrti je sa ZZ, zaključio ugovor o doživotnom uzdržavanju od 9. studenog 2016. godine, koji je dana 11. siječnja 2019. godine uknjižio svoje pravo vlasništva nad nekretninom. Navedeno je vidljivo iz povijesnog zemljišnoknjižnog izvatka, koji se dostavlja u privitku. Da tužitelj nikada nije naslijedio nekretninu u Slunjskoj 18 vidljivo je iz rješenja o nasljeđivanju iza njegovog oca, pok. OZ, Poslovni broj:
O-202/2017, a na navedenoj adresi nije ni nikada živio. Dakle, obveznik plaćanja komunalne naknade nikada nije bio tužitelj IZ, već njegov djed, IZ (Jozo) Marinović, preminuo 2001. godine, koji je živio na adresi [adresa], te njegov otac, OZ, a tužitelj nije naslijedio ni nekretninu od svog oca, koji je također preminuo 2016. godine, pa slijedom navedenog nije ni naslijedio bilo kakav dug, a svakako je i vrijednost naslijeđene imovine manja od predmetnog dugovanja, jer tužitelj nije naslijedio čak ni novčana sredstva, odnosno ona su iznosila 0,00 HRK i 0,00 EUR. U vrijeme donošenja prvostupanjskog rješenja kao i njegove ovršnosti, otac tužitelja je svakako bio živ, pa je time još više neosnovano potraživanje prvostupanjskog i drugostupanjskog tijela prema tužitelju. Stvarni dužnik je bio pok. IZ, djed tužitelja, a u vrijeme donošenja prvostupanjskog rješenja dužnik je bio OZ, otac tužitelja. Tužitelj nije naslijedio ni nekretninu, ni dugove. Iz navedenog proizlazi da se tužitelja neosnovano tereti za plaćanje komunalne naknade, te da prvostupanjsko i drugostupanjsko tijelo nije vodilo evidenciju o stvarnim dužnicima plaćanja komunalne naknade.
3. Slijedom iznesenog tužitelj predlaže da sud poništi rješenje Ministarstva prostornoga uređenja, graditeljstva i državne imovine Republike Hrvatske, KLASA: UP/II-363-03/23-13/45, URBROJ: 531-03-4-24-2 od 19. srpnja 2024. godine i rješenje Grada Zagreba, Gradskog ureda za obnovu, izgradnju, prostorno uređenje, graditeljstvo i komunalne poslove, KLASA: 363-03/15-009/3312, URBROJ: 251-10- 31-1/026-24-8-MKJ od 24. lipnja 2010. godine, te da naloži tuženiku naknaditi tužitelju troškove upravnog postupka zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od presuđenja od isplate.
4. U svom odgovoru na tužbu tuženik ostaje kod razloga i navoda iznijetih u obrazloženju pobijanog rješenja, te predlaže da sud odbije tužbu i tužbeni zahtjev.
5. Tužbeni zahtjev je osnovan, a prema slobodnom uvjerenju suda, te na temelju razmatranja svih pravnih i činjeničnih pitanja, shodno članku 114. stavku 3. Zakona o upravnim sporovima.
6. Tijekom postupka izvršen je uvid u cjelokupni spis predmeta, te spis tuženika, a posebice u rješenje Ministarstva prostornoga uređenja, graditeljstva i državne imovine Republike Hrvatske, KLASA: UP/II-363-03/23-13/45, URBROJ: 531- 03-4-24-2 od 19. srpnja 2024. godine (stranica 6-8 spisa), presliku zemljišnoknjižnog izvatka za zkč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] (stranica 9-10 spisa), rješenje o nasljeđivanju javnog bilježnika kao sudskog povjerenika Općinskog građanskog suda u Zagrebu, Poslovni broj: O-202/2017, UPP-OS-1/2017 (stranica 11 spisa), rješenje Grada Zagreba, Gradskog ureda za prostorno uređenje, izgradnju grada, graditeljstvo, komunalne poslove i promet, KLASA: UP/I-363-03/2014-10/55657, URBROJ: 251-13-01/1-2014-1 od 18. srpnja 2014. godine, te rješenje Grada Zagreba, Gradskog ureda za prostorno uređenje, izgradnju grada, graditeljstvo, komunalne poslove i promet, KLASA: UP/I-363-03/2010-34/0928, URBROJ: 251-13-
01/01-2010-1 od 24. lipnja 2010. godine.
7. Kod donošenja odluke u ovom predmetu sud je polazio od sadržaja pobijanog rješenja od 19. srpnja 2024. godine, kojim se odbija žalba tužitelja protiv rješenja Grada Zagreba, Gradskog ureda za prostorno uređenje, izgradnju grada, graditeljstvo, komunalne poslove i promet, KLASA: UP/I-363-03/2014-10/55657, URBROJ: 251-13-01/1-2014-1 od 18. srpnja 2014. godine. Potonjim rješenjem se točkom I. izreke nalaže ovršeniku IZ (OIB: [osobni identifikacijski broj]), [adresa], da u roku od 8 dana od dana primitka tog rješenja podmiri dugovanje po ovršnom rješenju prvostupanjskog tijela, KLASA: UP/I-363-03/2010-34/0928, URBROJ: 251-13-01/01-2010-01 od 24. lipnja 2010., za periode zaduženja kako je iskazano u točki II. izreke na naznačeni račun Grada Zagreba. Točkom II. izreke određuje se da ovršenik duguje na ime glavnice 70,55 kuna, kako je iskazano, te na ime zakonskih zateznih kamata 29,47 kuna, obračunatih od dana iza dana dospijeća svakog pojedinog iznosa do dana izrade tog rješenja, odnosno do 18. srpnja 2014., kao i zakonske zatezne kamate na ukupni iznos glavnice od dana izrade tog rješenja do isplate. Točkom III. izreke određuje se ako ovršenik u roku za dobrovoljno izvršenje (8 dana od primitka rješenja) ne ispuni svoje obveze iz točke II. rješenja, dužni iznos uvećan za zakonsku zateznu kamatu naplatit će se pljenidbom i prijenosom novčanih sredstava ovršenika, odnosno provođenjem osnove za plaćanje najprije na novčanim sredstvima po svim računima, koji se vode pod njegovim osobnim identifikacijskim brojem, a zatim na oročenim novčanim sredstvima ovršenika u svim bankama. Točkom IV. izreke nalaže se Financijskoj agenciji iz [adresa], da izda nalog bankama da sva sredstva koja budu zatečena i koja budu pristigla na račune ovršenika koji se vode pod njegovim osobnim identifikacijskim brojem i oročena novčana sredstva ovršenika, uplaćuje do podmirenja duga iz točke II. rješenja na naznačeni račun ovrhovoditelja Grada Zagreba, te se točkom V. određuje da žalba ne odgađa izvršenje rješenja. Naime, prvostupanjsko rješenje doneseno je pozivom na odredbu članka 23. stavka 5. Zakona o komunalnom gospodarstvu („Narodne novine“, broj: 26/03 - pročišćeni tekst, 82/04, 110/04, 178/04, 38/09, 79/09, 153/09, 49/11, 84/11, 90/11, 144/12, 94/13. i 153/13.) i članka 129. stavka 1. Općeg poreznog zakona („Narodne novine“ broj: 147/08, 18/11, 78/12, 136/12. i 73/13.) u postupku ovrhe radi naplate komunalne naknade za stambeni prostor u [adresa], po ovršnom rješenju prvostupanjskog tijela, KLASA: UP/I-363-03/2010-34/0928, URBROJ: 251- 13-01/01-2010-01 od 24. lipnja 2010., koje je postalo izvršno 25. kolovoza 2010. Tim rješenjem utvrđuje se IZ, ovdje tužitelj obveznikom plaćanja komunalne naknade od 1. lipnja 2010., za 85,00 m2 stambenog prostora koji se nalazi na adresi u [adresa], u mjesečnom iznosu od 70,55 kuna. U postupku koji je prethodio donošenju pobijanog rješenja, prema podatcima iz poslovnih knjiga vjerovnika je utvrđeno da ovršenik do dana izdavanja pobijanog rješenja nije podmirio svoje dugovanje za navedeni stambeni prostor u rokovima dospijeća, te je utvrđen ukupni dug za nepodmirene obveze, kao i obveza plaćanja zakonskih zateznih kamata, a odnosi se na period zaduženja iz siječnja 2011. godine. Nadalje, odredbom članka 128. stavka 1. Općeg poreznog zakona propisano je da se ovrha provodi na temelju ovršne ili vjerodostojne isprave, u konkretnom slučaju to bi bilo izvršno rješenje o komunalnoj naknadi. Odredbom članka 129. Općeg poreznog zakona propisan je sadržaj rješenja o ovrsi, pa se tim člankom navodi da se u rješenju o ovrsi mora navesti izvršno rješenje tijela prvog stupnja kojim je ovršeniku utvrđena obveza plaćanja komunalne naknade, visina i vrsta dugujuće obveze i pripadajuće kamate koje se ovrhom naplaćuju, predmet ovrhe, način provođenja ovrhe, troškovi ovrhe kao i uputa o pravnom lijeku. Kako je u konkretnom slučaju uvidom u spis predmeta utvrđeno da su ispunjeni svi uvjeti za donošenje pobijanog rješenja, to se isto ocjenjuje pravilnim i na zakonu osnovanim, te njegovim donošenjem nije povrijeđen zakon na štetu žalitelja, ovdje tužitelja. Vezano za prigovor žalitelja da pobijano rješenje glasi na njegovog oca koji je preminuo, treba reći da rješenje o ovrsi komunalne naknade kojeg žalitelj pobija kao i rješenje o komunalnoj naknadi na temelju kojeg je doneseno pobijano rješenje glase na IZ, odnosno na žalitelja, stoga se žalbeni navodi ne mogu ocijeniti osnovanima. Vezano za prigovor zastare tuženik ističe da je odredbom članka 94. stavka 1. Općeg poreznog zakona propisano pravo poreznog tijela na utvrđivanje porezne obveze i kamata, pravo na pokretanje postupka naplate poreza, kamata i troškova ovrhe te pravo poreznog obveznika na povrat poreza, kamata i troškova ovrhe zastarijeva za tri godine računajući od dana kada je zastara počela teći. Odredbom članka 94. stavka 4. istoga Zakona propisano je da zastara prava na naplatu poreza, kamata i troškova ovrhe počinje teći nakon isteka godine u kojoj je porezni obveznik sam utvrdio poreznu obvezu ili nakon isteka godine u kojoj je porezno tijelo utvrdilo poreznu obvezu, kamate i troškove ovrhe. Budući da je datum dospijeća obveze plaćanja komunalne naknade koju žalitelj duguje bio 15. veljače 2011., zastara je počela teći istekom te godine, odnosno 1. siječnja 2012. Međutim, kako je rješenje o ovrsi komunalne naknade doneseno 18. srpnja 2014., odnosno prije isteka roka od tri godine sukladno naprijed citiranim odredbama OPZ-a, to u konkretnom slučaju nije nastupila zastara prava na naplatu predmetne obveze.
8. Sud smatra da pobijane odluke nisu zasnovane na zakonu, pa nije prihvatio stajalište tuženika da su ispunjeni svi uvjeti za donošenja prvostupanjskog rješenja, te da se stoga isto ocjenjuje pravilno i na zakonu osnovanim i da njegovim donošenjem nije povrijeđen zakon na štetu žalitelja, ovdje tužitelja. Naime, prema točki I. izreke rješenja Grada Zagreba, Gradskog ureda za prostorno uređenje, izgradnju grada, graditeljstvo, komunalne poslove i promet, KLASA: UP/I-363- 03/2014-10/55657, URBROJ: 251-13-01/1-2014-1 od 18. srpnja 2014. godine nalaže se ovršeniku IZ (OIB: [osobni identifikacijski broj]), [adresa], da u roku od 8 dana od dana primitka tog rješenja podmiri dugovanje po ovršnom rješenju prvostupanjskog tijela, KLASA: UP/I-363-03/2010- 34/0928, URBROJ: 251-13-01/01- 2010-01 od 24. lipnja 2010., za periode zaduženja kako je iskazano u točki II. izreke na naznačeni račun Grada Zagreba. Nadalje, prema točki I. izreke rješenja Grada Zagreba, Gradskog ureda za prostorno uređenje, izgradnju grada, graditeljstvo, komunalne poslove i promet, KLASA: UP/I-363-03/2010-34/0928, URBROJ: 251-13- 01/01-2010-1 od **.**.2010. IZ iz [adresa], dužan je na ime komunalne naknade za stambeni prostor, površine 85,00 m2 u [adresa], plaćati 0,83 kn/m2, što iznosi 70,55 kn mjesečno, s time da je u postupku utvrđeno da je IZ iz [adresa], vlasnik, odnosno korisnik stambenog prostora u [adresa], površine 85,00 m2. Dakle, razvidno je iz potonjeg rješenja da prvostupanjsko upravno tijelo ne raspolaže s podatkom o OIB [osobni identifikacijski broj]u ovršenika, dok iz priloženog zemljišnoknjižnog izvatka proizlazi da ovdje tužitelj, OIB: [osobni identifikacijski broj], nije nikada bio vlasnik kuće br. 18 u [adresa], već je to bio IZ iz [adresa] (tužiteljev djed), te OZ iz [adresa] (tužiteljev otac). Tužitelj nije naslijedio predmetnu nekretninu iza smrti svog pok. oca OZ, budući da je njegov otac nekretnine iz zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] prenio ugovorom o doživotnom uzdržavanju na ZZ iz [adresa]. Pri tome treba naglasiti da je obveza plaćanja komunalne naknade za predmetni stambeni prostor utvrđena temeljem Odluke o komunalnoj naknadi ("Službeni glasnik Grada Zagreba", broj: 19/01, 23/03. i 22/09.), koja je u članku 4. propisivala da komunalnu naknadu plaćaju vlasnici, odnosno korisnici stambenog prostora, a što tužitelj nije bio. Stoga u konkretnom slučaju tužitelj nije obveznik komunalne naknade, uslijed čega na njegovoj strani ne postoji pasivna legitimacija (procesna i stvarna), tj. može se na temelju ovršne isprave zaključiti da nema pasivne legitimacije ovdje tužitelja, kao ovršenika, te ovršni zahtjev nije osnovan, jer se radi o ovrsi radi ostvarenja tražbine protiv osobe prema kojoj tražbina nije upravljena.
9. Uslijed iznijetog, a na temelju članka 117. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima, odlučeno je kao u točki I. izreke presude.
10. Sud je dosudio tužitelju trošak upravnog spora u iznosu od 2.500,00 eura temeljem članka 147. stavka 1. ZUS-a, a koji se sastoji od sastava tužbe – 1.000,00 eura, zastupanja na ročištu dana 21. veljače 2025. godine – 1.000,00 eura, te PDV – a – 500,00 eura. Radi se o opravdanom trošku shodno članku 144. stavku 1., a u svezi sa stavkom 2. ZUS-a, s time da se visina istog temelji na stavku 3. citiranog članka ZUS-a, a u svezi Tbr. 27. točke 1. i 2. Odvjetničke tarife.
U Zagrebu 7. ožujka 2025. godine
Sudac:
Ivan Levak
Uputa o pravnom lijeku:
Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave presude. Žalba odgađa izvršenje pobijane presude (članak 126. stavak 6. ZUS-a).
Dna:
1. Odvjetnik Josip Mađarić, Odvjetničko društvo MAĐARIĆ & LUI – d.o.o., [adresa]
2. Ministarstvo prostornoga uređenja, graditeljstva i državne imovine Republike Hrvatske, [adresa]
3. U spis
