REPUBLIKA HRVATSKA

ŽUPANIJSKI SUD SLAVONSKI BROD

Tome Skalice 2

35000 SLAVONSKI BROD

Poslovni broj: Gž-29/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Županijski sud u Slavonskom Brodu, po sutkinji Draženki Ilak, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja VI OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], zastupanog po punomoćnici Zorici Franković, odvjetnici u Đurđevcu, Basaričekova 5a, protiv tuženice AI OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupane po punomoćniku Ivanu Dokiću, odvjetniku u Đurđevcu, Trg sv. Jurja 1/I, radi smetanja posjeda, rješavajući žalbu tužitelja protiv rješenja Općinskog suda u Bjelovaru od 23. prosinca 2024., poslovni broj: Psp-21/2024-11, koje je ispravljeno rješenjem istog suda od 23. prosinca 2024., poslovni broj: Psp-21/2024-14., 7. ožujka 2025.

r i j e š i o  j e

I. Odbija se žalba tužitelja VI kao neosnovana i potvrđuje se rješenje Općinskog suda u Bjelovaru od 23. prosinca 2024., poslovni broj: Psp-21/2024-11, ispravljeno rješenjem istog suda od 23. prosinca 2024., poslovni broj: Psp-21/2024-14, u pobijanim točkama I. i II. izreke.

II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troška žalbe.

III. Odbija se zahtjev tuženice za naknadu troška odgovora na žalbu.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja odlučeno je:

"I. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

"I. Utvrđuje se da je tužena AI, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], smetala tužitelja HI, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], u posljednjem mirnom posjedu nekretnine označene kao čkbr. [katastarska čestica] Livada Lug sa 1056 čhv, upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] na način da je dana 08. lipnja 2024. godine, a što je tužitelj saznao navedenog dana u cijelosti preorala navedenu nekretninu s tanjuračama, te tako u cijelosti uništila usjev kukuruza na navedenoj nekretnini, te joj se zabranjuje ubuduće takvo i slično smetanje.

II. Nalaže se tuženoj da tužitelju naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 664,81 Eura, zajedno s zakonskom zateznom kamatom po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, a referenta stopa je kamatna stopa koja je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke u roku od 8 dana, koja teče od 23. prosinca 2024. godine, do isplate."

II. Tužitelj je dužan tuženoj nadoknaditi parnični trošak u iznosu od 500,00 Eura, u roku od 15 dana.

III. Odbija se kao neosnovan zahtjev tužene za naknadom parničnog troška preko dosuđenog iznosa od 500,00 Eura, do zatraženog iznosa od 651,10 Eura, odnosno u vezi isplate iznosa od 151,10 Eura."

1.1. Rješenjem suda prvog stupnja riješeno je:

"I. Ispravlja se presuda Općinskog suda u Bjelovaru broj Psp-21/2024-11 od 23. prosinca 2024. godine, iznad uvoda te odluke u vezi naziva odluke, na način da umjesto pogrešno istaknutog naziva "P R E S U D A", treba stajati: "R J E Š E NJ E".

II. Ispravlja se odluka Općinskog suda u Bjelovaru broj Psp-21/2024-11 od 23. prosinca 2024. godine, iznad obrazloženja na prvoj stranici, na način da umjesto pogrešno navedeno: " p r e s u d i o j e", treba stajati: " r i j e š i o j e".

III. Ispravlja se zapisnik s ročišta održanog dana 23. prosinca 2024. godine, u vezi pogrešno navedenog naziva objavljene odluke, na način da umjesto pogrešno navedenog: "U IME REPUBLIKE HRVATSKE PRESUDA", treba stajati: "U IME

REPUBLIKE HRVATSKE RJEŠENJE".

IV. U ostalom dijelu navedena odluka u formi rješenja, ostaje neizmijenjena."

2. Pravodobnom žalbom tužitelj pobija točku I. i II. izreka rješenja i to zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava. Ističe kako je počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka, jer postoji proturječnost o odlučnim činjenicama između onoga što se u razlozima rješenja navodi o iskazima danim tijekom postupka i samih isprava. U žalbi ističe kako su u postupku sporne dvije činjenice i to: tko je bio u posljednjem mirnom posjedu predmetne nekretnine više od 30 dana prije čina smetanja, te da li je tuženica mogla primijeniti institut dopuštene samopomoći. Ističe kako je tužitelj tijekom postupka dokazao posljednji mirni posjed, te smetanje svog posjeda. Navodi kako je dokazao da je u posljednjem mirnom posjedu prije čina smetanja bio više od 30 dana, odnosno zasigurno od 28. travnja 2024. do 8. lipnja 2024., ali i prije toga, zbog čega tuženica osobno i putem svog zeta nije u zakonskom roku od 30 dana osnovano mogla pristupiti institutu dopuštene samopomoći, jer se posjed tužitelja umirio, te je protekao rok od 30 dana za primjenu instituta dopuštene samopomoći. Čak šta više, u žalbi ističe kako tuženica i njezin zet CI nisu u pojedu sporne nekretnine od proljeća 2023. kada im je netko preorao zob koju su posijali, zbog čega nije bilo mjesta primjeni instituta dopuštene samopomoći. Predlaže stoga da se njegova žalba uvaži i da se prvostupanjsko rješenje ukine u pobijanim točkama, te da se predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje, podredno da se isto preinači i u cijelosti usvoji tužbeni zahtjev i donese nova odluka o troškovima postupka sukladno priloženom troškovniku. Traži trošak sastava žalbe.

3. Tuženica se u odgovoru na tužbu protivi svim žalbenim navodima. Traži trošak sastava odgovora na žalbu.

4. Žalba nije osnovana.

5. Suprotno žalbenim navodima, prvostupanjsko rješenje sadrži razloge o odlučnim činjenicama, pa nema nedostataka zbog kojih se ne može ispitati.

5.1. Stoga u prvostupanjskom postupku nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 - dalje u tekstu ZPP), na koju se neosnovano ukazuje u žalbi, a nisu počinjene ni bitne povrede postupka iz točaka 2., 4., 8., 9., 13., i 14. stavka 2. članka 354. ZPP-a, na koje se pazi po službenoj dužnosti, prema članku 365. stavku 2. ZPP-a.

6. Predmet spora je zahtjev tužitelja da se utvrdi da ga je tuženica smetala u posljednjem mirnom posjedu nekretnine označene kao k. č. br. [katastarska čestica] Livada Lug sa 1065 čhv, koja je upisana u z. k. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] i to na način da je 8. lipnja 2024. u cijelosti preorala navedenu nekretninu s tanjuračama, te tako uništila usjev kukuruza na navedenoj nekretnini, zbog čega joj se zabranjuje ubuduće takvo i slično smetanje.

7. U prvostupanjskom je postupku utvrđeno:

- da je tužitelj predmetnu nekretninu kupio temeljem kupoprodajnog ugovora od 16. prosinca 2022. od ŠI koja mu je predmetnu nekretninu pokazala, ali mu je istovremeno dala do znanja da ona nekretninu ne posjeduje i ne obrađuje, a nije joj poznato tko istu drži u posjedu;

- da je tužitelj, u vrijeme kupoprodaje, iako je bilo zimsko razdoblje, vidio da netko koristi predmetnu nekretninu, a naknadno je saznao da istu u posjedu drži tuženica s kojom je kontaktirao tijekom ljeta 2023. i koja mu je dala do znanja da ne želi prepustiti posjed predmetne nekretnine, jer je smatrala da polaže vlasnička prava na istoj,

- da je tuženica pokrenula i parnični postupak protiv tužitelja radi utvrđenja prava vlasništva na predmetnoj nekretnini, koji postupak se vodi pod poslovnim brojem: P- 854/2024,

- da je u proljeće 2023. zet tuženice, uz njezino dopuštenje da obrađuje predmetne nekretnine, a kako je to kontinuirano činio i tijekom proteklih pet godina, na istima posijao zob na cijeloj površini, koju je netko naknadno preorao (tužitelj tvrdi da to nije on učinio),

- da je u proljeće 2024. tužitelj angažirao UI da pripremi zemljište za sadnju kukuruza što je UI i učinio i to, kako proizlazi iz provedenog postupka 28. travnja 2024.,

- da je CI, zet tuženice, 8. lipnja 2024. pretanjurao predmetnu nekretninu, uništivši pri tome posađeni kukuruz.

8. Na ovako utvrđeno činjenično stanje, koje žalbenim navodima tužitelja nije dovedeno u sumnju, prvostupanjski je sud pravilno primijenio materijalno pravo kada je tužbeni zahtjev tužitelja odbio smatrajući da se tuženica poslužila dopuštenom samopomoći kada je na opisani način, putem neposrednog posjednika, vratila posjed predmetne nekretnine.

9. Tužitelj u žalbi problematizira dvije činjenice koje smatra spornim. Prva činjenica je: tko je bio u posljednjem posjedu predmetne nekretnine više od 30 dana prije čina smetanja i druga činjenica: da li je tuženica mogla primijeniti institut dopuštene samopomoći.

10. Iz obrazloženja prvostupanjskog suda (točka 31. obrazloženja) proizlazi da je CI, kao neposredni posjednik, prvi puta uočio da je netko na spornoj nekretnini posijao kukuruz otprilike tjedan dana prije nego je on pretanjurao posađeni kukuruz, a taj je čin nesporno izvršen 8. lipnja 2024. Stoga, kada se ima u vidu da je tužitelj u posjed predmetne nekretnine stupio činom pripreme zemlje za sadnju u proljeće 2024., odnosno činom sadnje kukuruza koja je obavljena 28. travnja 2024., a da je čin smetanja posjeda izvršen 8. lipnja 2024., nesporno je da je tužitelj, iako je posjed oduzeo potajno, imao pravo svoj posjed štititi.

10.1. Međutim, tuženica je imala pravo poslužiti se dopuštenom samopomoći u smislu odredbe članka 27. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“ broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 129/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12, 152/14, 81/15, 94/17 dalje: ZV), jer je za počinjeno smetanje posjeda od strane tužitelja (tj. za oduzimanje posjeda) saznala tjedan dana prije počinjenog smetanja (tj. tjedan prije nego je nekretnina preorana tanjuračama čime je uništen usjev kukuruza), dakle, u rokovima iz članka 27. stavka 1. u vezi s člankom 21. stavkom 1. ZV-a.

10.2. Stoga odgovori na pitanja koja problematizira tužitelj u svojoj žalbi glase da je tužitelj bio posljednji posjednik predmetne nekretnine, ali je tuženica imala pravo koristiti se dopuštenom samopomoći, jer je za oduzimanje posjeda od strane tužitelja saznala tek tjedan dana prije nego je izvršeno preoravanje predmetne nekretnine čime je uništen usjev kukuruza, zbog čega je pravilno postupio prvostupanjski sud kada je tužbeni zahtjev tužitelja odbio.

11. Slijedom navedenog, a kako nisu ostvareni žalbeni razlozi, pa niti oni na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti, valjalo je žalbu tužitelja odbiti kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsko rješenje, sukladno članku 368. stavku 1. ZPP-a.

12. Ovaj sud, na temelju članka 365. stavka 2. ZPP-a, nije po službenoj dužnosti ispitivao odluku o parničnom trošku u odnosu na pravilnu primjenu materijalnog prava, jer žalba tužitelja ne sadrži razloge kojima bi se osporavala odluka u tom dijelu.

13. Tužitelj je odbijen sa zahtjevom za naknadu troška sastava žalbe, jer sa žalbom nije uspio, dok je tuženica odbijena sa zahtjevom za naknadu troška sastava odgovora na žalbu, jer je ovaj trošak bio nepotreban.

14. U nepobijanom, u točki III. izreke, prvostupanjsko rješenje ostaje ne izmijenjeno.

15. Slijedom navedenog odlučeno je kao u izreci.

Slavonski Brod, 7. ožujka 2025.

Sutkinja

Draženka Ilak