Republika Hrvatska
Županijski sud u Osijeku
Osijek, Europska avenija 7
Poslovni broj Kžzd-8/2025-7
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Osijeku, u vijeću za mladež sastavljenom od suca Azre Salitrežić, kao predsjednika vijeća te suca za mladež Vlaste Šimenić-Kovač i suca Biljane Đilas, kao članova vijeća, uz sudjelovanje Mee Ribić, zapisničara, u kaznenom predmetu protiv opt. NZ, OIB [osobni identifikacijski broj], zbog protupravnih djela zakonskih obilježja kaznenih djela iz čl. 179.a i dr. Kaznenog zakona ("Narodne novine", br. 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18, 126/19, 84/21, 114/22, 114/23 i 36/24 – dalje u tekstu: KZ/11), povodom žalbe optuženika podnesene protiv presude Općinskog suda u Zadru, poslovni broj Kzd-82/2024 od 12. studenog 2024., u javnoj sjednici vijeća održanoj 7. ožujka 2025.,
p r e s u d i o j e
Odbija se žalba opt. NZ kao neosnovana te se potvrđuje prvostupanjska presuda.
Obrazloženje
1. Presudom Općinskog suda u Zadru, poslovni broj Kzd-82/2024 od 12. studenog 2024., opt. NZ proglašen je krivim zbog počinjenja dva protupravna djela zakonskih obilježja kaznenih djela protiv braka, obitelji i djece i to protupravno djelo zakonskih obilježja kaznenog djela nasilja u obitelji opisanog po čl. 179a. KZ/11 i protupravno djelo zakonskih obilježja kaznenog djela povrede djetetovih prava iz čl. 177. st. 2. KZ/11, te jedno protupravno djelo protiv osobne slobode – protupravno djelo zakonskih obilježja kaznenog djela prijetnje opisano po čl. 139. st. 3. u vezi st. 2. KZ/11, sve u vezi čl. 51. KZ/11.
1.1. Na temelju čl. 554. st. 1. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19., 80/22, 36/24. – dalje: ZKP/08) opt. NZ je određen prisilni smještaj u psihijatrijsku ustanovu u trajanju od šest mjeseci, prema odredbama Zakona o zaštiti osoba s duševnim smetnjama ("Narodne novine" broj 76/14).
1.2. Na temelju čl. 148. u svezi čl. 145. st. 2. toč. 6. ZKP/08 opt. NZ je oslobođen obveze podmirenja paušalne svote troškova kaznenog postupka.
1.3. Na temelju odredbe članka 554. stavak 1. u svezi članka 145. stavak 2. točka 1. do 5. ZKP/08 troškovi kaznenog postupka te nužni izdaci okrivljenika i nužni izdaci i nagrada branitelja padaju na teret proračunskih sredstava.
2. Protiv navedene presude žalbu je podnio opt. NZ, putem branitelja DZ, zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja te zbog povrede kaznenog zakona, s prijedlogom da drugostupanjski sud preinači pobijanu presudu i donesen oslobađajuću odluku u odnosu na mlt. ŽZ, podredno da ukine pobijano rješenje i uputi prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje i odluku. Također, predlaže da se stranke obavijesti o održavanju sjednice drugostupanjskog vijeća.
3. Odgovor na žalbu nije podnesen.
4. U skladu s čl. 474. st. 1. ZKP/08, spis je bio dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Osijeku.
5. Za 7. ožujak 2025. zakazana je javna sjednica vijeća o kojoj su uredno obaviješteni zamjenik ŽDO u Osijeku, opt. NZ te njegov branitelj DZ, odvjetnik iz [adresa]. Na sjednicu vijeća pristupio je opt. NZ čija je prisutnost osigurana uz pomoć zatvorenog tehničkog uređaja za vezu na daljinu (audio-video uređaja) marke POLYCOM u Zatvorskoj bolnici u Zagrebu, dok na sjednicu vijeća nisu pristupili zamjenik Županijskog državnog odvjetnika u Osijeku te branitelj optuženika DZ, odvjetnik iz [adresa], koji su o sjednici vijeća uredno obaviješteni pa je sjednica vijeća održana u njihovoj odsutnosti, na temelju čl. 475. st. 3. ZKP/08.
5.1. Kako na sjednici vijeća nije bio nazočan branitelj optuženika DZ, opt. NZ je predložio da žalbu izloži sudac izvjestitelj, a nakon iznošenja žalbe po sucu izvjestitelju, opt. NZ izjavio je da prihvaća žalbene navode, kao i žalbeni prijedlog.
6. Žalba opt. NZ nije osnovana.
7. Iako se uvodno žali zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, osim što parafrazira tekst zakonske odredbe čl. 468. st. 1. toč. 11. ZKP/08, navedenu povredu ne obrazlaže, a ispitivanjem ožalbene presude sukladno odredbi čl. 476. st. 1. toč. 1. ZKP/08, ovaj sud je utvrdio da prvostupanjski sud nije počinio niti jednu od bitnih povreda postupka na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti.
8. U žalbi zbog povrede kaznenog zakona optuženik ukazuje da je prvostupanjski sud povrijedio "dva osnovna načela kaznenog prava" i to "in favorem" okrivljenika te "in dubio pro reo" jer u slučaju nedostatka ili proturječnosti materijalnih i personalnih dokaza treba postupiti u korist optuženika jer da ukoliko sud i nakon savjesne ocjene dokaza pojedinačno i u svezi s ostalim dokazima ne može otkloniti dvojbe o postojanju, odnosno nepostojanju nekih činjenica koja tvore obilježja kaznenog djela, tada odlučuje na način koji je povoljniji za okrivljenika te da nije dokazano da bi opt. NZ počinio kaznena djela za koja se optužnicom tereti, a povrh toga nije utvrđeno može li se liječenje optuženika provesti ambulantno, bez prisilnog smještaja u ustanovu.
8.1. Suprotno takvim žalbenim navodima, prvostupanjski sud nije povrijedio kazneni zakon kada nije primijenio pravilo in dubio pro reo kao pravno i logično pomagalo pri donošenju odluke iz čl. 3. st. 3. ZKP/08, koje je po stajalištu obrane trebao primijeniti, tj. da dvojbu o postojanju činjenica koje tvore obilježja kaznenog djela ili o kojima ovisi primjena kaznenog zakona, sud rješava presudom na način koji je povoljniji za okrivljenika. Naime, takve dvojbe nije niti bilo jer je prvostupanjski sud svoju odluku donio na temelju u postupku provedenih dokaza, pri čemu je prihvatio kao uvjerljiv, okolnosan pa stoga i istinit iskaz svjedokinje – ošt. i žrtve LZ, čiji je iskaz potvrdila ošt. i žrtva dijete VZ (kćerka optuženika), kao i medicinsku dokumentaciju na ime optuženika.
9. Ujedno je prvostupanjski sud potpuno i pravilno utvrdio činjenično stanje te savjesnom i pozornom ocjenom svakog provedenog dokaza posebno, kao i svih dokaza u međusobnoj vezi, utvrdio da je optuženik u neubrojivom stanju počinio protupravno djelo zakonskih obilježja kaznenog djela nasilja u obitelji iz čl. 179.a KZ/11, protupravno djelo zakonskih obilježja kaznenog djela prijetnje iz čl. 139. st. 3. u svezi st. 2. KZ/11, počinjenih na štetu supruge LZ te kazneno djelo zakonskih obilježja kaznenog djela povrede djetetovih prava iz čl. 177. st. 2. KZ/11, počinjenog na štetu ošt. i žrtve djeteta kćerke VZ. Naime, pravilno je sud ocijenio iskaz ošt. LZ kao uvjerljiv i vjerodostojan u kojem je svjedokinja okolnosno i detaljno opisivala inkriminirane događaje – da je optuženik svakodnevno odlazio u kafiće i vraćao se kasno pod utjecajem alkohola, budio nju i kćerku VZ, vrijeđao je, psovao da je kurva, da joj j... majku, da se zadnje dvije do tri godine stanje jako pogoršalo, da je takvom ponašanju često bila prisutna njihova kćer VZ, da je po povratku s liječenja na Rabu 2022. ponovno se nastavio opijati svaki dan, da ju je bez razloga vrijeđao, fizički nasrtao na nju u namjeri da ju udari, da bi njihova kćerka znala stati između njih kako bi ga spriječila, da se zbog takvog ponašanja 4. rujna 2023. odselila s djecom u Biograd na Moru, da ju je u siječnju 2024. nazvao na mobitel optuženik, a kada bi je sreo govorio joj da će ju ubiti ako ju vidi s nekim, da je njihov zadnji susret bio početkom srpnja 2024. u Polači ispred kuće njegovog oca kada ju je najprije vrijeđao, a potom joj zaprijetio da se vrati kući ili će ju ubiti, zbog čega se boji za svoju sigurnost i sigurnost svoje djece (VZ i N). Takav iskaz potvrdila je i ošt. i žrtva VZ, kćerka optuženika iz čijeg iskaza proizlazi da voli oca, no da isti postaje druga osoba kada popije, da zbog toga njeno psihičko stanje nije dobro, da je u depresiji, da je mami često govorio ružne riječi, a i njoj je govorio da je krava i slično, da su se ponekad mama i otac naguravali, da se ne sjeća detalja jer bi odlazila plakati u sobu.
9.1. Nadalje, s obzirom iz nalaza i mišljenja vještaka psihijatrijske struke dr. Denisa Sabljara, koji je sud prihvatio kao objektivan, nepristran i dan u skladu s pravilima struke, proizlazi da je optuženik u vrijeme počinjenja protupravnih djela zakonskih obilježja kaznenih djela nasilje u obitelji, prijetnje te povrede djetetovih prava bio neubrojiv, odnosno da nije imao mogućnost vladanja svojom voljom i postupcima te da nije mogao shvatiti značenje svojih postupaka s obzirom boluje od duševne bolesti F10.2 – kronični alkoholizam, da ima alkoholnu psihozu – F10.7, organski alkoholni psihosindrom te polyneurophatiju aethylica, da zbog njegove ovisnosti o alkoholu i alkoholne psihoze postoji visoki stupanj vjerojatnosti da ponovi teže kazneno djelo zbog čega mu je potrebno bolničko liječenje jer se radi o jako teškom obliku alkoholizma s organskim oštećenjem mozga te preporučio obvezno psihijatrijsko liječenje, to je pravilno prvostupanjski sud optuženiku odredio na temelju čl. 554. st. 1. ZKP/08 prisilni smještaj u psihijatrijsku ustanovu u trajanju od šest mjeseci, prema čl. 51. st. 1. Zakona o zaštiti osoba s duševnim smetnjama.
9.2. Stoga, nije osnovana žalba optuženika zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja jer je prvostupanjski sud pravilno utvrdio sve odlučne činjenice o čemu je u obrazloženju dao iscrpne i argumentirane razloge, koje prihvaća i ovaj drugostupanjski sud (obrazloženje pod toč. 16-26), a na koje se upućuje žalitelj radi izbjegavanja nepotrebnog ponavljanja. Istodobno ovaj sud ne nalazi da je u smislu čl. 470. st. 2. i 3. ZKP/08 činjenično stanje dovedeno u pitanje glede pravilnosti i stupnja pouzdanosti utvrđenja odlučnih i drugih važnih činjenica.
10. Kako, dakle, ne postoje razlozi zbog kojih opt. NZ pobija presudu prvostupanjskog suda, niti je ovaj drugostupanjski sud ispitivanjem pobijane presude po službenoj dužnosti u smislu odredbe čl. 476. st. 1. ZKP/08 utvrdio neku od povreda na koje pazi po službenoj dužnosti, valjalo je na temelju čl. 482. ZKP/08 odlučiti kao u izreci presude.
Osijek, 7. ožujka 2025.
Predsjednik vijeća
Azra Salitrežić