REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI PREKRŠAJNI SUD U ZAGREBU

Zagreb, Avenija Dubrovnik 8

Poslovni broj: Pp-14517/2024-10

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski prekršajni sud u Zagrebu, po sutkinji Sanji Eter, uz sudjelovanje Jasminke Češković kao zapisničarke, u prekršajnom predmetu protiv I okrivljene pravne osobe TERRA GURMANICA d.o.o. i II okrivljene odgovorne osobe US, zbog prekršaja iz čl. 229. st. 1. t. 3. i st. 2. Zakona o radu ("Narodne novine", broj 93/14., 127/17., 98/19., 151/22.) i čl. 172. st. 2. t. 5. i st. 3. Zakona o mirovinskom osiguranju ("Narodne novine", broj 157/13., 151/14., 33/15., 93/15., 120/16., 18/18., 62/18., 115/18., 102/19., 84/21. i 119/22.), povodom optužnog prijedloga Državnog inspektorata, Područnog ureda Zagreb, Službe za nadzor zapošljavanja i upućivanja, Klasa: UP/I-116-01/24-02/186, Urbroj: 443-02-05-11/24-3 od 19. studenoga 2024., nakon javne glavne rasprave zaključene 4. ožujka 2025., javno je objavio presudu 7. ožujka 2025. i

p r e s u d i o  j e

I) Temeljem odredbe čl. 183. Prekršajnog zakona ("Narodne novine", broj 107/07., 39/13., 157/13., 110/15., 70/17., 118/18. i 114/22.)

I okrivljena pravna osoba: TERRA GURMANICA d.o.o., zastupana po direktoru US, sa sjedištem u [adresa], s predmetom poslovanja: ugostiteljstvo, MBS: [matični broj subjekta], OIB [osobni identifikacijski broj], tvrtka posluje pozitivno, četvero zaposlenika, prekršajno neosuđivana

II okrivljena odgovorna osoba: BS, sin U i HS, djev. B, rođen **.**.1987. u [adresa], državljanin RH, OIB [osobni identifikacijski broj], neoženjen, jedno dijete, pismen, mag. oec., vlasnik obrta [obrt], s mjesečnim primanjima od oko 2.000,00 eura, s prebivalištem u [adresa], prekršajno osuđivan, protiv njega se ne vodi prekršajni postupak za ista djela prekršaja

krivi su

što radniku ES, OIB [osobni identifikacijski broj], koji je radio kod I okrivljenika počevši od dana 9. studenoga 2024. i obavljao poslove konobara, u [adresa] nisu prije početka rada izdali pisanu potvrdu o sklopljenom ugovoru o radu, budući isti nije sklopljen u pisanom obliku,

dakle, što su kao poslodavac pravna osoba i odgovorna osoba pravne osobe, radniku prije početka rada propustili uručiti pisanu potvrdu o sklopljenom ugovoru o radu budući isti nije sklopljen u pisanom obliku,

čime su počinili prekršaj iz čl. 14. st. 3. Zakona o radu,

kažnjiv za I okrivljenu pravnu osobu po čl. 229. st. 1. t. 3. istog Zakona te kažnjiv za II okrivljenika kao odgovornu osobu po čl. 229. st. 2. u vezi čl. 229. st. 1. t. 3. istog Zakona,

I okrivljenoj pravnoj osobi se temeljem citiranog propisa, uz primjenu čl. 37. Prekršajnog zakona, izriče

novčana kazna u iznosu od 1.040,00 eura (tisuću i četrdeset eura).

II okrivljenoj odgovornoj osobi se temeljem citiranog propisa, uz primjenu čl. 37. Prekršajnog zakona, izriče

novčana kazna u iznosu od 500,00 eura ( petsto eura).

II) Temeljem čl. 33. st. 11. Prekršajnog zakona I i II okrivljenici su obvezni platiti novčanu kaznu u korist Državnog proračuna na račun naveden u priloženom predlošku uplatnice u roku od 1 (jednog) mjeseca od dana pravomoćnosti ove presude, a u protivnom postupit će se prema odredbi čl. 34. Prekršajnog zakona. Temeljem čl. 152. st. 3. Prekršajnog zakona ukoliko I i II okrivljenici u navedenom roku plate 2/3 izrečene novčane kazne u korist Državnog proračuna na račun naveden u priloženom predlošku uplatnice smatrat će se da je novčana kazna u cijelosti plaćena.

III) Temeljem čl. 139. st. 3. u vezi s čl. 138. st. 2. t. 3 Prekršajnog zakona, I i II okrivljenici su dužni naknaditi troškove prekršajnog postupka u paušalnom iznosu od 50,00 eura (pedeset eura), svaki, u korist Državnog proračuna na račun naveden u priloženom predlošku uplatnice u roku od 1 (jednog) mjeseca od dana pravomoćnosti ove presude, a u protivnom troškovi će se naplatiti prisilno, temeljem čl. 152. st. 4. i st. 11. Prekršajnog zakona.

IV) Temeljem odredbe čl. 181. t. 4. Prekršajnog zakona ("Narodne novine", broj 107/07., 39/13., 157/13., 110/15., 70/17., 118/18. i 114/22.) protiv

I okrivljene pravne osobe: TERRA GURMANICA d.o.o., zastupane po direktoru US, sa sjedištem u [adresa], s predmetom poslovanja: ugostiteljstvo, MBS: [matični broj subjekta], OIB [osobni identifikacijski broj], tvrtka posluje pozitivno, četvero zaposlenika, prekršajno neosuđivane

II okrivljene odgovorne osobe: US, sina U i HS, djev. B, rođenog **.**.1987. u [adresa], državljanina RH, OIB [osobni identifikacijski broj], neoženjenog, oca jednog djeteta, pismenog, mag. oec., vlasnika obrta [obrt], s mjesečnim primanjima od oko 2.000,00 eura, s prebivalištem u [adresa], prekršajno osuđivanog, protiv njega se ne vodi prekršajni postupak za ista djela prekršaja

odbija se optužba

da ne bi:

radnika ES, OIB [osobni identifikacijski broj], koji je radio kod I okrivljenika počevši od dana 9. studenoga 2024. i obavljao poslove konobara, u Zagrebu, prijavili kod nadležnog tijela mirovinskog osiguranja prije početka rada i to najranije osam dana prije početka rada, a najkasnije prije početka rada,

čime bi počinili prekršaj iz čl. 112. st. 1. t. 2. Zakona o mirovinskom osiguranju,

kažnjiv za I okrivljenu pravnu osobu po čl. 172. st. 2. t. 5. istog Zakona te kažnjiv za II okrivljenika kao odgovornu osobu po čl. 172. st. 3., u vezi čl. 172. st. 2. t. 5. istog Zakona.

Obrazloženje

1. Državni inspektorat, Područni ured Zagreb, Služba za nadzor zapošljavanja i upućivanja, pod Klasom gornjom, podnijela je optužni prijedlog protiv I i II okrivljenika, zbog djela prekršaja činjenično i pravno opisanih u izreci ove presude te je proveden redovan prekršajni postupak.

2. I okrivljenik je iskazao da je direktor I okrivljene pravne osobe i ovlašten na zastupanje iste te je obranu iznio u svoje ime i u ime pravne osobe. Smatra se krivim i priznaje prekršaje za koje ga se tereti. Caffe bar Le cafe na adresi u [adresa], posluje u sastavu okrivljene pravne osobe i točno je da je dana 9. studenoga 2024. u lokalu radio radnik GS, obavljao je poslove konobara te priznaje da nije sa istim prije početka rada sklopio Ugovor o radu, a isto tako nije mu izdao potvrdu o sklopljenom Ugovoru o radu. Isto tako radnika nije prijavio na nadležno tijelo mirovinskog osiguranja prije početka rada, a sukladno Zakonu. To je bio njegov propust i žao mu je zbog toga. Radnika ES prijavio je na HZMO 11. studenoga 2024. i sa istim sklopio Ugovor o radu na neodređeno vrijeme 11. studenoga 2024. Dana 9. studenoga 2024. bio je inspekcijski nadzor i inspektorica mu je izdala rješenje s nalogom da uplati 2.650,00 eura za radnika ES do 15. studenoga 2024., a što je i učinio 13. studenoga 2024. i potvrdu o provedenom nalogu za plaćanje priložio u spis.

3. Sud je u tijeku dokaznog postupka pročitao dokaze koji prileže sudskom spisu i to zapisnik o obavljenom inspekcijskom nadzoru od 9. studenoga 2024. i 11. studenoga 2024., Ugovor o radu na neodređeno vrijeme sklopljen između pravne osobe i ES **.**.2024., prijavu o početku osiguranja na HZMO za radnika ES, potvrdu o provedenom nalogu za plaćanje koju je okrivljenik priložio u spis, izvadak iz sudskog registra za okrivljenu pravnu osobu te izvadak iz prekršajne evidencije za I i II okrivljenika.

3.1. Iz cit. zapisnika o obavljenom inspekcijskom nadzoru od 9. studenoga 2024. u bitnome proizlazi da je 9. studenoga 2024. od strane inspektorice rada obavljen inspekcijski nadzor u poslovnim prostorijama okrivljene pravne osobe u caffe baru LE CAFFE u [adresa] u prisutnosti II okrivljenika. Tom prilikom zatečen je i radnik GS u poslovima pripreme pića i posluživanja gostiju. II okrivljenik, nakon što je propisno upozoren izjavio je da je radnik GS na probnom radu i da će s istim zaključiti ugovor o radu 11. studenoga 2024. te ga s tim danom prijaviti na nadležna tijela mirovinskog i zdravstvenog osiguranja.

3.2. Iz cit. zapisnika o obavljenom inspekcijskom nadzoru od 11. studenoga 2024. u bitnome proizlazi da je inspektorica rada II okrivljenika upoznala s odredbama čl. 7. st. 2. Zakona o suzbijanju neprijavljenog rada kojim je propisano da će nadležni inspektor u roku 8 dana od dana utvrđenja postojanja neprijavljenog rada iz čl. 3. st. 2. t. 1. istog Zakona rješenjem naložiti poslodavcu podnošenje prijave na obvezno mirovinsko osiguranje i uplatu iznosa 2.650,00 eura za svakog neprijavljenog radnika u korist Državnog proračuna RH. Također proizlazi da je inspektorica rada II okrivljeniku kao opunomoćeniku poslodavca uručila pisano rješenje Klasa: UP/I-116- 01/24-02/186, Urbroj: 443-02-05-11-24-1 od 11. studenoga 2024. vezano za gore navedeno s pozivom da do dana 15. studenoga 2024. do 09,00 sati inspektoru rada dostavi dokaz o uplati sredstava 2.650,00 eura za radnika ES u sredstva Državnog proračuna.

3.3. Iz cit. Ugovora o radu na neodređeno vrijeme sklopljenog između okrivljene pravne osobe i ES **.**.2024. razvidno je da je radnik GS zasnovao radni odnos na neodređeno vrijeme za obavljanje poslova konobar- usluživanje i naplata pića s početkom rada 11.11.2024.

3.4. Iz cit. prijave o početku osiguranja na HZMO za radnika ES razvidno je da je radnik prijavljen na nadležno tijelo mirovinskog osiguranja i da je datum stjecanja svojstva osiguranika 11. studenoga 2024. te da je prijava podnesena 11. studenoga 2024.

3.5. Iz cit. potvrde o provedenom nalogu za plaćanje koju je okrivljenik priložio u spis razvidno je da je 13. studenoga 2024. na račun Državnog proračuna Republike Hrvatske uplatio 2.650,00 eura temeljem Rješenja Klasa: UP/I-116-01/24-02/186, Urbroj: 443-02-05-11-24-1 od 11. studenoga 2024.

3.6. Iz izvatka iz sudskog registra za okrivljenu pravnu osobu razvidno je da je II okrivljenik direktor okrivljene pravne osobe s ovlaštenjem zastupanja društva pojedinačno i samostalno.

3.7. Iz izvatka iz prekršajne evidencije za I i II okrivljenike razvidno je da I okrivljena pravna osoba nije prekršajno osuđivana dok je II okrivljenik prekršajno osuđivan ali ne zbog istovrsnih ili sličnih prekršaja.

4. II okrivljenik je u završnoj riječi još jednom istaknuo da mu je žao zbog učinjenog i da tako nešto više neće ponoviti.

5. Nakon ovako provedenog postupka, temeljem priznanja terećenih prekršaja od strane I i II okrivljenika te gore navedenih materijalnih dokaza, a koji su suglasni obrani okrivljenika te ju nadopunjuju, sud je odlučio kao u izreci presude te je našao nedvojbeno dokazanim da su I i II okrivljenici počinili prekršaj iz čl. 229. st. 1. t. 3. i st. 2. Zakona o radu.

6. U postupku je nesporno da je radnik GS radio kod poslodavca okrivljene pravne osobe 9. studenoga 2024. i obavljao poslove konobara, a bez da su okrivljenici istome prije početka rada izdali pisanu potvrdu o sklopljenom ugovoru o radu, budući ugovor o radu nije sklopljen u pisanom obliku, a isto tako i da navedenog radnika nisu u zakonom propisanom roku prijavili na obvezno mirovinskog osiguranje. Isto proizlazi iz obrane II okrivljenika kao i iz izvedenih materijalnih dokaza. Isto tako je nesporno da je II okrivljenik odgovorna osoba za terećeni prekršaj jer je direktor društva, a svoju odgovornost II okrivljenik i nije osporavao.

7. Stoga je sud prihvatio obranu I i II okrivljenika, a isto tako i izvedene materijalne dokaze kao valjane i zakonite dokaze, a koji tijekom postupka i nisu osporavani.

8. Slijedom svega navedenog, sud je I i II okrivljenike proglasio krivima za prekršaj iz čl. 229. st. 1. t. 3. i st. 2. Zakona o radu i kaznio kao u izreci presude.

9. Za prekršaj iz čl. 229. st. 1. t. 3. st. 2. Zakona o radu propisana novčana kazna za pravnu osobu u iznosu od 8.090,00 do 13.270,00 eura, te za odgovornu osobu u iznosu od 920,00 do 1320,00 eura.

10. Sud je I i II okrivljeniku primijenio institut ublažavanja kazne i izrekao novčane kazne koje su ispod Zakonom propisane najniže novčane kazne za svakog okrivljenika, a pri odlučivanju o visini kazne sud je I i II okrivljenicima cijenio kao olakotno iskreno priznanje terećenog prekršaja, iskazano žaljenje zbog počinjenja istog, obećanje da isto više neće počiniti, činjenicu da su sklopili ugovor o radu s radnikom GS kao i da nisu prekršajno osuđivani zbog istovrsnog ili sličnog prekršaja. Otegotne okolnosti sud na strani okrivljenika nije našao. Sud izrečenu novčanu kaznu za svakog okrivljenika smatra primjerenom težini počinjenog prekršaja, stupnju njihove odgovornosti te sud smatra da će se ovakvim novčanim kaznama utjecati na I i II okrivljenika i sve ostale da ubuduće ne čine prekršaje.

11. Odluka o troškovima prekršajnog postupka temelji se na citiranim zakonskim odredbama, a visina paušala određena je prema duljini i složenosti postupka te imovnom stanju I i II okrivljenika.

12. Sud je temeljem odredbe čl. 181. t. 4. Prekršajnog zakona protiv I i II okrivljenika optužbu odbio, a radi prekršaja iz čl. 172. st. 2. t. 5. i st. 3. Zakona o mirovinskom osiguranju.

13. I i II okrivljenicima se stavlja na teret da nisu radnika ES, OIB [osobni identifikacijski broj], koji je radio kod I okrivljenika počevši od dana 9. studenoga 2024. i obavljao poslove konobara, u Zagrebu, prijavili kod nadležnog tijela mirovinskog osiguranja prije početka rada i to najranije osam dana prije početka rada, a najkasnije prije početka rada, čime su počinili prekršaj iz čl. 112. st. 1. t. 2. Zakona o mirovinskom osiguranju, kažnjiv za I okrivljenu pravnu osobu po čl. 172. st. 2. t. 5. istog Zakona te kažnjiv za II okrivljenika kao odgovornu osobu po čl. 172. st. 3. u vezi čl. 172. st. 2. t. 5. istog Zakona.

14. Rješenjem Državnog inspektorata, Područnog ureda Zagreb, Službe za nadzor zapošljavanja i upućivanja Klasa: UP/I-116-01/24-02/186, Urbroj: 443-02-05- 11-24-1 od 11. studenoga 2024. naloženo je poslodavcu TERRA GURMANICA d.o.o. da za radnika ES podnese prijavu na obvezno mirovinsko osiguranje i izvrši uplatu iznosa 2.650,00 eura u korist Državnog proračuna RH.

15. Isto znači da je u konkretnom slučaju za isti propust, odnosno za isti činjenični supstrat, već izrečena kazna rješenjem Državnog inspektorata RH pa bi vođenjem prekršajnog postupka za to djelo došlo do povrede načela ne bis in idem koje je zajamčeno člankom 29. stavkom 1. Ustava RH kao i člankom 4. Protokola br. 7. uz Konvenciju za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda.

16. Presudom Europskog suda za ljudska prava u slučaju H (H v. [adresa], App.no 55759/079) upozoreno je na načelnu neprihvatljivost konsekutivnog vođenja prekršajnog i kaznenog postupka protiv iste osobe, ako se u oba postupka počinitelju stavljaju na teret iste činjenice, a što je protivno načelu „ne bis in idem“ propisanom u članku 4. protokola 7. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda. Prema stajalištu iznijetom u slučaju E v. [adresa], App no 14939/03 izjednačava se sudsko (u našem slučaju prekršajno) i administrativno kažnjavanje ako je riječ o činjenično istom djelu.

17. Iz stanja spisa i utvrđenih činjenica proizlazi da je okrivljenoj pravnoj osobi TERRA GURMANICA d.o.o. rješenjem Državnog inspektorata Republike Hrvatske, Područnog ureda Zagreb, Službe za nadzor zapošljavanja i upućivanja Klasa: UP/I- 116-01/24-02/186, Urbroj: 443-02-05-11-24-1 od 11. studenoga 2024., izdan nalog o podnošenju prijave za radnika ES na obvezno mirovinsko osiguranje i za istog neprijavljenog radnika izvrši uplata iznosa 2.650,00 eura u korist Državnog proračuna RH. Također proizlazi da je okrivljena pravna osoba prijavila radnika ES na obvezno mirovinsko osiguranje i za istog neprijavljenog radnika izvršila uplatu iznosa 2.650,00 eura u korist Državnog proračuna RH, a što sve proizlazi iz prijave o početku osiguranja na nadležno mirovinsko osiguranje za radnika ES i potvrde o provedenom nalogu za plaćanje koju je II okrivljenik priložio u spis.

18. S obzirom da izrečena upravna mjera u konkretnom slučaju predstavlja sredstvo kažnjavanja za okrivljenike i ima penalni karakter, pa vođenje prekršajnog postupka, povodom optužnog prijedloga Državnog inspektorata Republike Hrvatske, Područnog ureda Zagreb, Službe za nadzor zapošljavanja i upućivanja (istog tijela koje je izreklo upravnu mjeru) kojim se okrivljenicima stavlja na teret da su počinili prekršaj iz članka 172. st. 2. t. 5. i st. 3. Zakona o mirovinskom osiguranju, a nakon što je izrečena upravna mjera izvršena, jer iz stanja spisa proizlazi da su okrivljenici platili iznos od 2.650,00 eura za isti propust odnosno za isti činjenični supstrat, u konkretnom slučaju predstavlja povredu načela „ne bis in idem“ u smislu članka 4. Protokola 7 Konvencije.

19. Slijedom navedenog, okrivljenici su plaćanjem novčanog iznosa od 2.650,00 eura kažnjeni za isti događaj pa se, po ocjeni ovog suda, u ovom slučaju radi o presuđenoj stvari radi čega je sud postupajući u skladu s praksom Europskog suda za ljudska prava temeljem čl. 181. t. 4. Prekršajnog zakona odbio optužbu protiv I i II okrivljenika, zbog prekršaja iz članka 172. st. 2. t. 5. i st. 3. Zakona o mirovinskom osiguranju.

U Zagrebu 7. ožujka 2025.

Zapisničarka

Sutkinja

Jasminka Češković

Sanja Eter

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude okrivljenik i tužitelj imaju pravo žalbe Visokom prekršajnom sudu RH u roku 8 dana po primitku, putem ovoga Suda, pisano, u dva istovjetna primjerka bez naplate pristojbe na adresu [adresa].

Dostavna naredba:

1. I okrivljenik TERRA GURMANICA d.o.o., [adresa]

2. II okrivljenik BS, [adresa]

3. tužitelj Državni inspektorat, Područni ured Zagreb, Služba za nadzor zapošljavanja i upućivanja

4. spis.