Republika Hrvatska

Općinski prekršajni sud u Splitu

Stalna služba u Sinju

Sinj, Petrovac 3

Broj: Pp-12206/2024-8

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski prekršajni sud u Splitu, Stalna služba u Sinju, po sutkinji Vinki Kulić uz sudjelovanje Martine Šušnjara kao zapisničarke u prekršajnom predmetu protiv okrivljenika ŠPF, zbog prekršajnog djela iz članka 22. stavak 1. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji („Narodne novine“ broj 70/17.,126/19., 84/2021. 114/22., 36/24.), postupajući po optužnom prijedlogu PU Splitsko-dalmatinske, I. Policijske postaje Split, pod brojem klasa 211-07/24-5/24884 od 11. rujna 2024., nakon održane glavne rasprave u odsutnosti tužitelja te u prisutnosti okrivljenika 4. ožujka 2025., temeljem članka 143., 179., 180., 183. i 185. Prekršajnog zakona („ Narodne novine“ br.107/07., 39/13. , 157/13., 110/15. 70/17., 118/18. 114/22.), 7. ožujka 2025. objavio je i

presudio je

okrivljenik ŠPF, sin pok. Š i pok. RPF, R, rođen **.**.1954., iz [adresa], državljanin Republike Hrvatske, OIB: [osobni identifikacijski broj], trgovac, umirovljenik, oženjen, jedno dijete, pismen, SSS, srednjeg imovnog stanja, primanja oko 800,00 eura, prekršajno neosuđivan,

kriv je

I. što je od 11. rujna 2021. do 11. rujna 2024. koja radnja još traje, u [adresa], u [adresa], počinio ekonomsko nasilje u obitelji na štetu svojih sestara ŠP (rođ.1959.), RP (rođ.1945.) te nećaka JPF (rođ.1967.), na način da je zabranio odnosno onemogućio korištenje zajedničke imovine odnosno imovine stečene nasljeđivanjem na način da je u [adresa], u [adresa], na obiteljskoj kući na dvije etaže, nakon smrti majke RPF, promijenio brave, a samim time i ključeve te iste odbio dati na korištenje svojim sestrama ŠP i RP te nećaku JP, iako sestri ŠP pripada 2/6 vlasništva, a sestri RP i nećaku JP pripada 1/6 vlasništva kuće te je na taj način onemogućio korištenje zajedničke imovine,

- dakle, počinio je ekonomsko nasilje u obitelji

čime je postupio protivno odredbi članku 10. stavka 1. točke 4. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji („Narodne novine“ br. 70/17.,126/19., 84/21., 114/22., 36/24.), a što je kažnjivo po članku 22. stavak 1. istog Zakona, te mu se temeljem iste odredbe te članka 33. Prekršajnog zakona („Narodne novine“ br. 107/07., 39/13., 157/13., 110/15., 70/17., 118/18., 114/22.)

izriče

NOVČANA KAZNA U IZNOSU OD 400,00 eura (četiristo eura)

Temeljem članka 33. stavka 10. Prekršajnog zakona okrivljenik je dužan platiti izrečenu novčanu kaznu u roku od 30 dana od dana pravomoćnosti presude u korist Državnog proračuna Republike Hrvatske.

Temeljem članka 152. stavka 3. Prekršajnog zakona, novčana kazna smatrat će se u cjelini plaćenom ako okrivljenik plati dvije trećine izrečene novčane kazne u roku koji mu je određen za plaćanje novčane kazne.

II. Temeljem članka 138. stavka 1. i 3. u svezi članka 139. stavka 3. Prekršajnog zakona okrivljenik je dužan platiti troškove prekršajnog postupka u paušalnom iznosu od 25,00 eura (dvadeset pet eura), u roku od 30 dana od dana pravomoćnosti presude u korist Državnog proračuna Republike Hrvatske.

Obrazloženje

1. PU Splitsko-dalmatinska, I. Policijska postaja Split podnijela je dana 17. rujna 2024. ovom Sudu optužni prijedlog protiv okrivljenika, a zbog prekršaja činjenično i pravno opisanog u izreci ove presude.

2. Na zaključenoj glavnoj raspravi okrivljenik izlaže kao na prethodnim raspravama gdje je iskazao da se ne smatra krivim za prekršaj koji mu se stavlja na teret. Da u obiteljskoj kući u [adresa], u [adresa], na katu kuće, a koju su naslijedili iza pokojne majke koja je imala 1/6, on, sestra RP, sestra ŠP, AP odnosno njegova djeca, pokojna sestra KP odnosno njezin sin, i ŽP, imaju po 1/6 , a u prizemlju obiteljske kuće živio je njegov pokojni brat AP, a sada tu živi njegova supruga J, a njemu je otac darovao to prizemlje obiteljske kuće. Da on nije živio na adresi [adresa] dok mu je pokojna majka bila živa, a ista je umrla ima 5-6 godina, da je živio na drugoj adresi, a njegova sestra RP, što je i priznala na sudu, našla je novce, pokupila je sve zlato, slike, RP je imala ključ i njen sin ZP, a kada je pokupila sve te vrijedne stvari i novac dala je pokojnom bratu AP ključ od tog stana na katu. Nakon nekog vremena da je otišao kod pokojnog brata AP, otišli su na kat kuće, sve je bilo razbacano, vrijedne stvari i zlato su odneseni, te su mu pokojni brat AP i Tanjin sin ZP rekli da je to sve uzela RP, nakon čega je otišao, a sve u dogovoru s AP promijeniti bravu, a to je bilo možda desetak dana nakon majčine smrti, nakon čega se uselio u taj stan, jer nema gdje stanovati, a prije je stanovao kod svog sina u prizemlju na drugoj adresi. Da je dva ključa ostavio pokojnom bratu AP, a misli da je brat AP umro ima tri godine, a jedan je ključ zadržao, AP je ostavio dva ključa tako da kada one dođu da mogu ući na kat, ali nikada nisu dolazile, a niti su pitale ključ. Inače sa svojim sestrama ŠP i RP 40 godina nema kontakta, jedino je imao kontakt sa svojom sestrom KP i njenim sinom JP. Da je sestre RP, ŠP i EP na ostavinskoj raspravi iza pokojne majke obavijestio da je promijenio bravu iz razloga što je RP prethodno navedeno pokrala, točnije RP i ŠP nisu bile na ostavinskoj raspravi, ali je o tome obavijestio njihovu odvjetnicu kao i EP, nećaku JP nije dao ključ jer ga nije ni tražio, a brat AP je na ostavinskoj raspravi rekao da su dva ključa kod njega, a i sada su ti ključevi kod supruge pokojnog brata AP, dakle dva ključa, a kod njega da je jedan ključ. Točno je da ŠP i RP ne mogu ući u stan jer im on nije dao ključ, znale su da se nalaze dva ključa kod brata AP, a on da s njima nema nikakvog kontakta, te nije točno da im je zabranio korištenje zajedničke imovine, a što se tiče nećaka EP, on isto zna za ključ, tako da može uzeti ključ kod A, supruge njegovog pokojnog brata AP, ali da im ga ona neće dati, jer joj je rekao da im ne daje ključeve od stana na katu, jer da on katu živi, tu mu je novac, njegove vrijednosti tako da ne mogu ući u kuću jer on živi na katu kuće, a nevjesti K je rekao da im ne daje ključeve. Točno je da je suvlasnik kata kuće zajedno sa ostalim nasljednicima, a dioba još nije provedena, vodi se postupak za diobu kao i kazneni postupak protiv njega i pokojnog brata AP, jer da je iz obiteljske kuće nestao servis, neka odjeća sve u vrijednosti od 10.000,00 kuna, a taj kazneni postupak pokrenula je ŠP. Okrivljenik dodaje da 40 godina nije ušao u tu kuću, a na upit suda je li na ikakav način obavijestio ostale suvlasnike i to sestre ŠP, RP i nećaka JPF, da je promijenio brave na vratima, iskazuje da na ostavinsku raspravu iza pokojne majke nisu došle sestre ŠP, RP i ŽP, ali je došla odvjetnica ŠP i JP, te je on tada na ostavinskoj raspravi rekao da je promijenio bravu zbog RP, nije im dao ključeve, a to iz razloga jer nisu ni pitale ključeve. Na upit suda mogu li ući na kat kuće, a sestre ŠP, RP, kao i nećak JP su suvlasnici kata kuće u kojoj živi, iskazuje da je ključ kod njega, do sada im nije dao ključ jer ga nisu ni tražile, ukoliko bi željele ući u kuću da bi im otključao kuću jer se tu nalaze njegove stvari, a nevjesti K je rekao da im bez njega ne daje ključeve. Da se uselio na kat kuće i to bez suglasnosti ostalih nasljednika, jer nije imao gdje stanovati, a nikada nisu tražile da se iseli iz stana. Na upit suda, da li i sada može dati ključeve navedenog stana, okrivljenik iskazuje da ne može dati ključeve jer se u stanu nalaze njegove osobne stvari, a osim toga u njegovoj sobi se nalazi i 30000,00 eura koje je dobio kao otpremninu od INE. Okrivljenik iskazuje da nema daljnjih dokaznih prijedloga, a u završnoj riječi iskazuje da se ne smatra krivim.

3. U dokaznom postupku ispitani su oštećeni – žrtve ŠP, RP te APF, te je pročitana prekršajna evidencija Ministarstva pravosuđa, uprave i digitalne transformacije te obavijest počinitelju prekršaja.

4. Svjedokinja žrtva ŠP, sestra okrivljenika ispitana iskazuje da želi svjedočiti u ovom postupku te iskazuje da se vratila iz Amerike u kolovozu 2019. gdje je živjela 32 godine, majka joj je umrla 2018. kada je još bila u Americi, da ima suvlasnički dio na katu obiteljske kuće u kojoj sada živi njen brat ŠPF, a 6. lipnja 2024. otišla je na parnicu radi obiteljskog grobnog mjesta, jer su njen brat ŠPF i pokojni AP prebacili grobno mjesto na sebe 2016. dok je majka još bila živa donesena je odluka na koju su se žalili tako da je postupak u tijeku. U vremenu od povratka iz Amerike pa sve do današnjeg dana da ne može ući na kat obiteljske kuće kojeg je suvlasnica zajedno sa bratom ŠPF, sestrom RP, obitelji pokojnog brata AP te nećaka JPF, majka je napravila oporuku 2000. godine u kojoj je naznačila da sve stvari koje se nalaze na katu kuće u kojem je stanovala da pripadaju njoj, a napominje da je njena odvjetnica na ostavinskoj raspravi zatražila ključeve stana, jer su već bili promijenjeni ključevi, dakle iza smrti majke brava je bila promijenjena tako da ona još ni sada ne može ući u taj stan. Još i sada se nalaze njene stvari na tom katu, a još i sada je to na sudu. Da ju je sve to uvrijedilo i uznemirilo. Na upit suda, da je brat na nikakav način nije obavijestio da je promijenio bravu, tako da i dalje ne može ući u stan, a nije to samo činio ŠPF, već je to činio i pokojni brat AP i njegova obitelj, a isto tako iskazuje da je nije niti ponudio ključevima. Da nije pitala ključeve, da je odvjetnica tražila ključeve pismeno, ali oni joj nisu dali te ključeve. Dakle, da niti sada ne može ući u navedeni stan. Na upit okrivljenika, a u kojem pita svjedokinju je li joj potreban ključ i želi li da joj ga sada da, svjedokinja iskazuje da ne želi sada primiti ključ i ući bez policije, a osim toga pred sudom se vodi postupak vezano za njene stvari koje su se nalazile i nalaze u stanu.

5. Svjedokinja žrtva RP, sestra okrivljenika, nakon što je upozorena u smislu članka 285. stavka 3. Zakona o kaznenom postupku iskazala je da ne želi svjedočiti u ovom postupku.

6. Svjedok žrtva APF, nećak okrivljenika, koji je pristao svjedočiti u postupku iskazuje da mu je okrivljenik ujak, brat njegove pokojne majke KP, a poslije ostavinske rasprave iza smrti njegove bake odnosno majke okrivljenika, isti ga je tada nazvao te rekao da je promijenio ili da će promijeniti bravu na katu obiteljske kuće u kojem je baka živjela, te da nitko neće moći ući, točnije da se sada ne može sjetiti je li njemu direktno rekao da neće moći ući u kuću ili se to odnosilo na tetu ŠP, tetu RP i njega, da se sada ne može očitovati. Da je suvlasnik kata obiteljske kuće u kojoj je stanovala njegova baka. Kada je to saznao da nije niti nikada dolazio u stan, nije zvao okrivljenika niti je tražio ključeve, a okrivljenik mu nije ponudio ključeve stana. Na upit okrivljenika, a pitanje glasi da li ga je nazvao te mu rekao da je promijenio bravu te da nitko neće ući ili je to bilo kod javnog bilježnika, svjedok iskazuje da se ne sjeća da je to bilo kod bilježnika, te je sigurno da mu je ikada ponudio ključeve da bi došao iz Splita u taj stan, te da mu nije poznato je li okrivljenik živi u tom stanu.

7. Iz prekršaje evidencije Ministarstva pravosuđa, uprave i digitalne transformacije proizlazi da okrivljenik do sada nije osuđivan.

8. Temeljem ovako provedenog dokaznog postupka, a cijeneći sve dokaze pojedinačno i u njihovoj međusobnoj povezanosti, nedvojbeno je da je okrivljenik počinio prekršaj opisan u izreci presude.

9. Odredbom članka 10. stavka 1. točke 4. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji propisano je da je nasilje u obitelji – ekonomsko nasilje kao zabrana ili onemogućavanje korištenja zajedničke ili osobne imovine, raspolaganja osobnim prihodima ili imovine stečene osobnim radom ili nasljeđivanjem, onemogućavanje zapošljavanja, uskraćivanje sredstava za održavanje zajedničkog kućanstva i za skrb o djeci.

10. Nije sporno da je okrivljenik zajedno sa sestrama ŠP, RP te nećakom APF suvlasnik stana na katu obiteljske kuće u [adresa], u [adresa], a koju su nasljednici stekli iza smrti RPF, njihove majke odnosno bake JPF.

11. Nije sporno da je okrivljenik nakon smrti svoje majke RPF promijenio brave te da ključeve stana na katu obiteljske kuće nije dao svojim sestrama ŠP i RP kao i nećaku APF.

12. Sporno je da li je okrivljenik počinio ekonomsko nasilje u obitelji prema svojim sestrama ŠP, RP i nećaku KPF.

13. Obrana okrivljenika u kojoj poriče počinjenje prekršaja nije osnovana.

14. Naime, iz samog iskaza okrivljenika u kojem navodi da je nakon smrti svoje majke promijenio bravu na katu obiteljske kuće u kojoj je stanovala njegova majka, kao i iskaz okrivljenika u kojem navodi da je kod njega jedan ključ, a kod supruge pokojnog brata AP da su dva ključa, te da je točno da njegove sestre ne mogu ući u stan jer im nije dao ključ, premda navodi da su znale da se nalaze dva ključa kod njegovog brata AP, a u odnosu na nećaka JPF da i on zna gdje se nalaze ključevi, tako da su mogli uzeti ključ od supruge pokojnog brata AP, međutim iz iskaza okrivljenika u kojem navodi da je on supruzi pokojnog brata AP rekao da im ne daje ključeve od stana na katu, jer da on živina katu, da se tu nalazi njegov novac, vrijednosti, tako da ne mogu ući u kuću te ponavlja da je nevjesti K rekao da im ne daje ključeve, te da na zaključenoj glavnoj raspravi iskazuje da im ne želi dati ključeve stana jer se u stanu nalaze njegove osobne stvari i novac od otpremnine, za zaključiti je da je okrivljenik u stanu obiteljske kuće koja se nalazi u suvlasništvu okrivljenika i njegovih sestara i nećaka, promijenio bravu te da im je na taj način onemogućio korištenje suvlasničkog dijela kata obiteljske kuće, jer im je odbio dati ključeve, a ostale ključeve koji su se nalazi kod njegovog pokojnog brata AP, izričito je zabranio K, supruzi pokojnog brata AP da im preda ključeve, a osim navedenog iz iskaza ispitanih svjedoka žrtava ŠP i JPF koji gotovo u bitnom iskazuju identično, a koji navode da je okrivljenik promijenio bravu tako da ni sada ne mogu ući u stan, čiji su iskazi u potpunosti prihvaćeni kao objektivni te je za zaključiti da je okrivljenik ponašajući se na prethodno navedeni način postupio protivno prethodno citiranoj odredbi članka 10. stavka 1. točke 4. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji, te je slijedom navedenog na taj način onemogućio korištenje zajedničke imovine koju je zajedno s ostalim nasljednicima stekao nasljeđivanjem, te je slijedom navedenog obrana okrivljenika u kojoj poriče počinjenje prekršaja neosnovana te je jedino usmjerena prema izbjegavanju prekršajne odgovornosti.

15. Budući da je provedenim dokaznim postupkom utvrđeno da je okrivljenik počinio ekonomsko nasilje u obitelji, na način kako je to i opisano u izreci presude, nedvojbeno je da je postupio protivno odredbi članka 10. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji pa ga je valjalo proglasiti krivim i kazniti.

16. Pri odlučivanju o vrsti kazne okrivljeniku su uzete u obzir sve za to olakotne i otegotne okolnosti kao što su stupanj krivnje, pobude iz kojih je prekršaj počinjen, ranije ponašanje okrivljenika, način počinjenja prekršaja, težina počinjenog prekršaja, imovno stanje, što do sada nije osuđivan što proizlazi iz prekršajne evidencije Ministarstva pravosuđa, uprave i digitalne transformacije, te je okrivljeniku izrečena novčana kazna kao u izreci, a ista je za ovo prekršajno djelo propisana u iznosu od najmanje 300,00 eura ili kazna zatvora do 90 dana, smatrajući da je ista razmjerna težini počinjenog prekršaja te da će se tako izrečenom novčanom kaznom postići svrha kažnjavanja.

17. Odluka o troškovima postupka donesena je sukladno odredbi članka 138. stavka 1. i 3. u svezi članka 139. stavka 3. Prekršajnog zakona uzimajući u obzir trajanje i složenost postupka te imovne prilike okrivljenika.

18. Slijedom iznijetog odlučeno je kao u izreci ove presude.

U Sinju 7. ožujka 2025.

Zapisničarka:

Sutkinja:

Martina Šušnjara v.r.

Vinka Kulić v.r.

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude nezadovoljne stranke imaju pravo žalbe Visokom prekršajnom sudu RH Zagreb, u roku od 8 dana od dana primitka presude. Žalba se podnosi u dva istovjetna primjerka, putem ovog Suda, bez pristojbe.

Dostaviti:

1. okrivljeniku

2. tužitelju

3. oštećenima-žrtvama (x3)

4. ovdje