REPUBLIKA HRVATSKA
ŽUPANIJSKI SUD U SLAVONSKOM BRODU
STALNA SLUŽBA U POŽEGI
Sv. Florijana 2, Požega
Poslovni broj: Gž-862/2023-4
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Slavonskom Brodu, Stalna služba u Požegi, u vijeću sastavljanom od sudaca toga suda Branimira Miljevića, kao predsjednika vijeća, Berislava Devčića, kao suca izvjestitelja i člana vijeća i Renate Marić, kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja MB, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupaju opunomoćenici iz Odvjetničkog društva Ljubičić- Vrdoljak & Partneri d.o.o., Split, protiv tuženika mlt. VB, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupan po majci i zakonskoj zastupnici ČB, OIB [osobni identifikacijski broj], koju zastupa opunomoćenik Hrvoje Miško, odvjetnik iz Zagreba, radi proglašenja ovrhe nedopuštenom, rješavajući žalbu tužitelja protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj P-913/21-68 od 23. ožujka 2023., u sjednici vijeća održanoj 7. ožujka 2025.,
p r e s u d i o j e
I. Žalba tužitelja se djelomično uvažava te se presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj P-913/21-68 od 23. ožujka 2023. preinačava i sudi:
" 1. Proglašava se nedopuštenim pljenidba i prijenos novčanih sredstava po računima tužitelja po ovrsi koja se vodi kod Financijske agencije Zagreb, temeljem zahtjeva za izravnu naplatu podnesenog kod Financijske agencije Zagreb od strane ovrhovoditelja Tome mlt. Mamuta, OIB: [osobni identifikacijski broj] zastupanog po majci i zz ČB, OIB: [osobni identifikacijski broj] po presudi Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P2-1769/2012 od 13. veljače 2014. s osnova obveze ovršenika MB OIB: [osobni identifikacijski broj] , osim za iznos zakonskih zateznih kamata tekućih na ukupni iznos od 13. 001,80 kn ( 1.725, 63 eura) od 12. svibnja 2021. do 22. ožujka 2022. na iznos od 3.000,00 kuna, a do 30. travnja 2022. na iznos od 10.001,80 kuna, kao i za iznose dospijevajućih mjesečnih obroka uzdržavanja od mjeseca lipnja 2022. pa nadalje, za koje iznose se tužba za proglašenje ovrhe nedopuštenom odbija kao neosnovana. Odbija se kao neosnovan i dio tužbenog zahtjeva tužitelja kojim traži da se naloži Financijskoj agenciji da obustavi ovrhu temeljem navedenog zahtjeva za izravnu naplatu. "
II. Svaka stranka snosi svoje troškove prvostupanjskog i drugostupanjskog postupka.
Obrazloženje
Pobijanom presudom suda prvog stupnja suđeno je:
I. Odbija se tužbeni zahtjev, kao neosnovan, koji glasi:
''1. Proglašava se nedopuštenim pljenidba i prijenos novčanih sredstava po računima tužitelja po ovrsi koja se vodi kod Financijske agencije Zagreb, temeljem zahtjeva za izravnu naplatu podnesenog kod Financijske agencije Zagreb od strane ovrhovoditelja FB, OIB: [osobni identifikacijski broj] zastupanog po majci i zz ČB, OIB: [osobni identifikacijski broj] po presudi Općinskog građanskog suda u Zagrebu pod poslovnim brojem P2-1769/2012 od dana 13.veljače 2014.godine s osnova obveze ovršenika MB OIB: [osobni identifikacijski broj] pa se nalaže Financijskog agenciji obustaviti ovrhu temeljem navedneog zahtjeva za izravnu naplatu.
2. Dužan je tuženik isplatiti tužitelju iznos parnični trošak sa zakonskom zateznom kamatom od dana 21.kolovoza 2018.godine pa do isplate''.
II. Nalaže se tužitelju naknaditi tuženiku parnične troškove u iznosu 1.513,87 eur / 11.406,25 kn, u roku 15 dana.
2. Tužitelj žalbom pobija presudu suda prvog stupnja zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava, te predlaže da se ista preinači u smislu žalbenih navoda uz naknadu troškova postupka, podredno da se ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.
3. U odgovoru na žalbu tuženik osporava navode istaknute u žalbi tužitelja te predlaže istu odbiti kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu, uz obrazloženje da je sva plaćanja svoje obveze uzdržavanja prema tuženiku tužitelj izvršio nakon podnošenja tužbe radi proglašenja ovrhe nedopuštenom.
4. Žalba je djelomično osnovana.
5. Nije osnovano isticanje žalbenog razloga postojanja bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07-Odluka USRH, 84/08, 96/08-Odluka USRH, 123/08, 57/11, 25/13, 70/19, 80/22, 114/22 dalje: ZPP) jer se pobijana presuda u žalbenom postupku može ispitati, dok suprotnosti između utvrđenih činjenica tijekom postupka i zaključaka prvostupanjskog suda o čemu se u žalbi govori, proizlazi iz pogrešnog pravnog stajališta koje je o osnovanosti tužbenog zahtjeva zauzeo prvostupanjski sud, odnosno o tome da se tužba zbog proglašenja ovrhe nedopuštenom ne može utvrditi samo u dijelu osnovanom i da je relevantno vrijeme za odlučivanje o osnovanosti tužbe vrijeme podnošenja tužbe, što znači da je isti sud pogrešno primijenio materijalno pravo donoseći pobijanu presudu.
5.1. Pazeći po službenoj dužnosti u smislu članka 365. stavak 2. ZPP-a na ostale apsolutno bitne povrede odredaba parničnog postupka, ovaj sud nije našao da bi bila počinjena koja od bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točke 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a.
6. Iako je tužitelj u žalbi naznačio da se žalba podnosi iz svih zakonskih žalbenih razloga, dakle i iz razloga pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, iz sadržaja žalbe se vidi da se po sudu utvrđeno činjenično stanje ne osporava, već se žalbom iznose razlozi o pogrešnoj primjeni materijalnog prava, tako da je drugostupanjski sud žalbu tužitelja zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja ocijenio neosnovanom.
7. Od bitnih činjenica koje su od značaja za utvrđivanje osnovanosti tužbenog zahtjeva sud prvog stupnja je utvrdio da u konkretnom slučaju tužitelj traži proglašenje ovrhe odnosno pljenidbe i prijenosa njegovih novčanih sredstava nedopuštenim, a što se u postupku izravne naplate kod Financijske agencije provodi temeljem presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj P2- 1769/2012 od 23. veljače 2014., pri čemu se u tom postupku od tužitelja prisilno naplaćuje njegova obveza novčanog doprinosa za uzdržavanje mlt. tuženika. U postupku je provedenim knjigovodstvenim vještačenjem utvrđeno da preostala obveza tužitelja za dugovanja prema tuženiku po osnovi zakonskog uzdržavanja nije identična visini iste obveze za koju FINA u očevidniku plaćanja ima navedenu blokadu tužiteljevih primanja, jer je tužitelj pored iznosa koje je FINA temeljem navedene osnove za plaćanje ustezala tužitelju sa njegovih računa, plaćao neposredno tuženiku i dodatne iznose po istoj osnovi zakonskog uzdržavanja, koje iznose FINA nije uzela u obzir jer na pravilan način o tim činjenicama nije bila obaviještena. Tužitelj je nesporno platio Centru za socijalnu skrb Trogir iznose koje je ista ustanova plaćala tuženiku umjesto tužitelja, koji je ranije izbjegavao svoju obvezu plaćanja uzdržavanja, tako da je za isti iznos, koji je knjigovodstveni vještak u ovom postupku utvrdio na iznos od 11.207,42 kn, evidentno da tužitelj nije u obvezi ponovno platiti tuženiku, jer bi se time vršila dvostruka naplata iste obveze uzdržavanja. Konačnom dopunom nalaza i mišljenja knjigovodstvenog vještaka utvrđeno je da je tužitelj naknadnim uplatama uz provedbu ovrhe, do dana zadnje evidentirane uplate 11. svibnja 2021. svoje dospjele obveze s osnove uzdržavanja sina FB podmirio, osim što je ostao još dug od 13.001,80 kuna. Nakon, toga je tužitelj dostavio u spis dokaze u vidu uplatnica iz kojih je vidljivo da je na ime tog dužnog iznosa tužitelj uplatio iznos od 3.000,00 kuna na dan 22. ožujka 2022., te dana 30. travnja 2022. iznos od 10.001,80 kuna. Prema mišljenju knjigovodstvenog vještaka preostali tužiteljev dug bi predstavljao i iznos zateznih kamata na taj iznos tekućih od 12. svibnja 2021. do dana konačne isplate, uz naravno, dospijevajuće mjesečne iznose uzdržavanja. Naprijed navedeno činjenično stanje je između stranaka nesporno, te su se mišljenja stranaka razlikovala samo u primjeni materijalnog prava o osnovanosti tužbenog zahtjeva postavljenog radi proglašenja ovrhe nedopuštenom.
8. Prvostupanjski sud je donoseći pobijanu presudu zauzeo pravno stajalište da se ovrha može proglasiti nedopuštenom samo u cijelosti, a ne djelomično i da se postojanje ili nepostojanje tražbine koja se prisilno naplaćuje utvrđuje samo do vremena podnošenja tužbe. Takovo pravno stajalište i primjena materijalnog prava prema tom stajalištu je pogrešna i suprotna uvriježenoj sudskoj praksi u toj vrsti spora. Pravna logika kod odlučivanja o nedopuštenosti ovrhe je jasna i sud ne može tvrditi da se ovrha ili prisilna naplata cjelokupnog dužnog iznosa prema ovršnoj ispravi treba nastaviti, iako je utvrđeno da je dio te tražbine dužnik dobrovoljno podmirio, bilo prije pokretanja ovrhe ili parnice radi proglašenja ovrhe nedopuštenom, bilo nakon toga vremena. Zbog toga je sud drugog stupnja odlučio djelomično uvažiti žalbu tužitelja i preinačiti pobijanu presudu na način da je ovrha, odnosno pljenidba i prijenos novčanih sredstava proglašena nedopuštenim za sve iznose kojima je tužitelj dobrovoljno podmirio svoj dug prema tuženiku, dok je tužbeni zahtjev za proglašenje pljenidbe i prijenosa sredstava odbijen kao neosnovan za preostali iznos duga koji se sastoji od zakonskih zateznih kamata na iznos od 13.001,80 kuna tekućih od 12. svibnja 2021. S obzirom da je dio tog dužnog iznosa od 3.000,00 kn tužitelj uplatio dana 22. ožujka 2022. zatezne kamate na taj iznos teku od 12. svibnja 2021. do 22. ožujka 2022., dok na preostali iznos od 10.001,80 kn dužne zatezne kamate teku od 12. svibnja 2021. do dana uplate 30. travnja 2022. Postupak ovrhe, odnosno prisilne naplate se stoga nije mogao proglasiti nedopuštenim za taj iznos zakonskih zateznih kamata, dok isti ne bude podmiren, tako da će se u tom dijelu postupak zapljene i prijenosa novčanih sredstava kod FINE nastaviti. Također će se nastaviti taj postupak prisilne naplate i za dospijevajuće mjesečne iznose uzdržavanja, osim za iznose za koje je tužitelj dostavio dokaze o izvršenim mjesečnim uplatama zaključno sa mjesecom svibnjem 2022., za koje mjesečne obroke uzdržavanja je ovrha također nedopuštena. S obzirom da je tužitelj neredovito plaćao svoju presudom utvrđenu obvezu uzdržavanja maloljetnog sina, zakonska zastupnica mlt. FB , ĆB je osnovano pokrenula postupak izravne naplate tužiteljevog dugovanja, tako da dosadašnje podmirenje istog od strane tužitelja ne može imati za posljedicu obustavu ovrhe odnosno postupka kod FINE, što je tužbom zatražio tužitelj, a to stoga što je pravomoćnom presudom koja je osnova za plaćanje i na temelju koje se provodi prisilna naplata, određena i buduća obveza tužitelja na plaćanje uzdržavanja u mjesečnim iznosima koji su određeni, a koji će dospijevati ubuduće dok za to budu postojali zakonski razlozi. Zbog toga je taj dio tužbenog zahtjeva tužitelja odbijen kao neosnovan, odnosno i žalba tužitelja je u pogledu tog dijela prvostupanjske presude odbijena kao neosnovana.
9. Drugostupanjski sud je nakon preinačenja prvostupanjske presude na temelju odredbe članka 166. stavak 2. ZPP-a odlučio o ukupnim troškovima postupka jednom odlukom i to na način da je s obzirom na činjenicu da su obje parnične strane i u prvostupanjskom i u žalbenom postupku uspjele podjednako, primjenom odredbe članka 154. stavak 4. ZPP-a, odlučeno da svaka stranka snosi svoje troškove postupka.
10. Zbog svega naprijed iznesenog, drugostupanjski sud je temeljem članka 373. točka 3. ZPP, odlučio kao u izreci ove presude.
U Požegi, 7. ožujka 2025.
Predsjednik vijeća
Branimir Miljević
Tuži
