Republika Hrvatska

Županijski sud u Varaždinu

Varaždin, Braće Radić 2

Poslovni broj: Gž-151/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Županijski sud u Varaždinu po sutkinji Amaliji Švegović, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja NZ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] zastupanog po punomoćniku Marku Baliću, odvjetniku u [adresa] protiv tuženika ĆZ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] zastupanog po punomoćnici Dobrili Tenžera Kerum, odvjetnici u [adresa], radi smetanja posjeda, odlučujući o žalbi tužitelja izjavljenoj protiv rješenja Općinskog suda u Splitu poslovni broj Psp-21/2021 od 25. listopada 2024., dana 7. ožujka 2025.

r i j e š i o  j e

Odbija se žalba tužitelja kao neosnovana i potvrđuje rješenje Općinskog suda u Splitu poslovni broj Psp-21/2021 od 25. listopada 2024. u cijelosti.

Obrazloženje

1. Prvostupanjski sud donio je rješenje čija izreka glasi:

''I. Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

„I. Utvrđuje se da je tuženik ĆZ neutvrđenog dana u periodu od 01.11.2020.g. do 28.01.2021.g. samovlasno zasmetao tužitelja NZ u posljednjem mirnom i faktičnom posjedu prava stvarne služnosti kolnika, prolaza i provoza preko nekretnine označene kao č. zem. [katastarska čestica], KO [katastarska općina], na način što je samovlasno i bez tužiteljeve suglasnosti i odobrenja zabio u put drvene kolce te ih povezao žicom, sve to označeno slovima D-E-F-G i prikazano na skici izmjere izrađenoj od Dušana Biuka od svibnja 2022.g. koje čini sastavni dio ovog rješenja, čime je onemogućio tužitelju prolazak do njegove nekretnine označene kao č. zem. [katastarska čestica], KO [katastarska općina], a što je tužitelj doznao dana 28.01.2021.g. slijedom čega se tuženiku nalaže uspostava prijašnjeg posjedovnog stanja na način da ukloni navedene drvene kolce i žicu, u protivnom je tužitelj ovlašten to ukloniti o trošku tuženika, te se tuženiku ujedno zabranjuje svako takvo ili slično smetanje ubuduće, sve odmah i pod prijetnjom ovrhe.“

II. Odbija se prijedlog za izdavanje privremene mjere koji glasi:

„I. Nalaže se tuženiku ĆZ da odmah s puta koji prolazi preko nekretnine označene kao č. zem. [katastarska čestica], KO [katastarska općina] ukloni drvene kolce i žicu, sve to označeno slovima D-E-F-G i prikazano na skici izmjere izrađenoj od Dušana Biuka od svibnja 2022.g. koje čini sastavni dio ove privremene mjere, u protivnom je tužitelj ovlašten to napraviti o trošku tuženika.

II. Ako tuženik i nakon donošenja ovog rješenja nastavi smetati tužitelja u posjedu prava stvarne služnosti kolnika, prolaza i provoza preko nekretnine označene kao č. zem. [katastarska čestica], KO [katastarska općina], te se ne pokori nalogu, Sud će tuženiku izreći novčanu kaznu od 10.000,00 kn.

III. Nalaže se tuženiku u roku od 8 dana i pod prijetnjom ovrhe naknaditi tužitelju trošak sastava prijedloga za izdavanje privremene mjere u iznosu od 1.000,00 kn, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku počev od donošenja privremene mjere, po stopi koje se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope HNB koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, pa sve do isplate."

III. Nalaže se tužitelju da tuženiku u roku od 15 dana naknadi troškove ovog postupka u iznosu od 900,00 eura zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja na taj iznos teče od presuđenja pa do isplate.''

2. Navedeno rješenje pravodobnom i dopuštenom žalbom pobija tužitelj u cijelosti zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja te pogrešne primjene materijalnog prava, predlažući drugostupanjskom sudu prihvatiti žalbu tužitelja i preinačiti pobijano rješenje, podredno ukinuti pobijano rješenje i predmet vratiti na ponovni postupak.

3. Tuženik je u odgovoru na žalbu osporio sve žalbene navode te predložio odbiti žalbu tužitelja kao neosnovanu i u cijelosti potvrditi prvostupanjsko rješenje.

4. Predmet spora je zahtjev tužitelja za utvrđenje da ga je tuženik smetao u posljednjem mirnom i faktičnom posjedu prava stvarne služnosti kolnika, prolaza i provoza preko nekretnine označene kao kčbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] na način opisan u izreci prvostupanjskog rješenja, zahtjev za uspostavu ranijeg posjedovnog stanja na način opisan u izreci prvostupanjskog rješenja i zahtjev da se tuženiku zabrani takvo ili slično smetanje ubuduće.

5. Prvostupanjski sud, polazeći od nespornih činjenica:

- da je tužitelj posjednik kčbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina],

- da je tuženik posjednik kčbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina],

- da je tuženik zabio četiri drvena kolca sa žicom zavezana za dva stabla,

te nakon provedenog dokaznog postupka u okviru kojeg je analizirao priloženu dokumentaciju nastalu povodom policijske intervencije pod točkom 6. obrazloženja, iskaze saslušanih svjedoka IZ, ŠZ, MZ, CZ, DZ, UZ, HZ, OZ i VZ opisane pod točkama 10. do 18. obrazloženja, iskaze tužitelja i tuženika opisane pod točkama 20. i 21. obrazloženja, kao i provedenog uviđaja na licu mjesta uz sudjelovanje geodetskog vještaka Dušana Biuka, ocjenu neosnovanosti tužbenog zahtjeva tužitelja utemeljio je na slijedećem činjeničnom utvrđenju:

- da iz Službene bilješke Policijske postaje Sinj od 05. listopada 2020. proizlazi da su policijski službenici, postupajući po dojavi tuženika, izašli na lice mjesta i utvrdili da se stranke spore oko puta, te uputili stranke da imovinskopravne probleme riješe pred mjerodavnim institucijama ili mirnim putem,

- da je uvidom u drugu Službenu bilješku Policijske postaje Sinj od 21. listopada 2020. utvrđeno da su policijski službenici, postupajući po dojavi tuženika da mu je tužitelj skinuo žičanu ogradu, izišli na lice mjesta gdje da su zatekli tužitelja koji je priznao da je skinuo žičanu ogradu, te da su se stranke tom prigodom bile dogovorile da tužitelj više neće prolaziti preko tuženikove parcele, nego da će tužitelj na drugom dijelu tuženikove parcele proširiti postojeći put,

- da iz treće Službene bilješke Policijske postaje Sinj od 28. siječnja 2021. proizlazi da su policijski službenici postupali po prijavi tužitelja da mu je tuženik zagradio put, dok da je tuženik izjavio da su se prethodno o svemu bili dogovorili,

- da iz nalaza i mišljenja geodetskog vještaka, kao i utvrđenja prilikom uviđaja na licu mjesta, proizlazi da su na licu mjesta zatečena četiri drvena kolca sa žicom koja su na rubnim krajevima zavezana za dva stabla, da je stara obiteljska kuća tužitelja položena na čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], da je čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] u posjedu tuženika položena uz nekretninu na kojoj je kuća tuženika, da je cijela trasa protezanja spornog puta lik označen točkama A-B-C-D-E-F-G-H-I-A površine 83 m2, od čega se na čest. zem. [katastarska čestica] (u posjedu tuženika – opaska ovog suda) nalazi 75 m2, dok je 8 m2 na čest. zem. [katastarska čestica] (posjed tuženika – opaska ovog suda), te da su kolci i žica postavljeni na pravcu označenom duljinom D-E-F-G,

- da su svi svjedoci suglasni da je spornom trasom redovito samo dva puta godišnje prolazio vozilom (karom ili traktorom) samo tužiteljev stric, uz prethodnu najavu i odobrenje tuženikovog oca, s kojim je bio u dobrim prijateljskim i susjedskim odnosima, da se nije moglo pristupiti neposredno do tužiteljeve kuće već do kuće tuženika a dalje se išlo isključivo pješice,

- da iz iskaza tužitelja proizlazi da je 2020. odlučio renovirati svoju staru kuću, da je prvo krčio i čistio prostor oko kuće, da je nesmetano radio sve do jeseni 2020. kad ga je tuženik upozorio da ne smije prolaziti preko njegove zemlje, ali da ga on nije ozbiljno shvatio i nastavio je prolaziti sve dok nije postavljena ograda, da je on ogradu skinuo, ali da je ona ponovno postavljena zbog čega da je zvao policiju i pokrenuo ovaj postupak, da je do svoje kuće uvijek dolazio na isti način jer da drugog puta nema i da oko toga problema nije bilo,

- da iz iskaza tuženika proizlazi da prvog dana kad je uočio tužitelja da prelazi nije odmah reagirao jer bi svakome dozvolio da prođe jednom ili dvaput, ali da ga je odmah drugog dana upozorio da mu tu nema puta na što da mu je tužitelj odgovorio da on to zna i da neka slobodno zove policiju, da je sutradan tužitelj opet došao pa je pozvao policiju te je tužitelj pred policijskim djelatnicima priznao da prolazi iako da zna da nema pravo, da su mu (tuženiku) policijski djelatnici savjetovali da svoje ogradi, da je dana 17. listopada 2020. prepilio svoja dva stabla i postavio žicu jer je tužitelj (nakon policijske intervencije 5. listopada 2020.) i dalje prolazio spornim dijelom, koju je žicu tužitelj skinuo 21. listopada 2020., a on ju je ponovno stavio 21. listopada 2020. i od tada ista stoji na prijepornom dijelu, da mu je tužitelj 21. listopada 2020. poslao sms poruku u kojoj je napisao da više neće prolaziti preko njegova zemljišta, da je spornim putem mogao prolaziti samo tužiteljev stric, koji je uz dozvolu njegovog oca (a nakon očeve smrti uz tuženikovu dozvolu) dva puta godišnje prevozio gnoj (tužiteljev stric je u staroj kući sada u posjedu tužitelja uzgajao ovce) sve do svoje smrti u ožujku 2015., a da je njegov otac dozvoljavao tužiteljevu stricu prijevoz gnoja zato što su bili dobri prijatelji i međusobno si pomagali u radovima,

zaključuje da tužitelj nije pravovremeno zatražio posjedovnu zaštitu, jer je tužba podnesena 25. veljače 2021., a iz provedenih dokaza proizlazi da je tuženik nakon što je 21. listopada 2020. prijavio tužitelja da mu je skinuo žičanu ogradu istoga dana ponovno postavio žičanu ogradu koja sve do danas nije pomicana, te da tužitelj nije dokazao niti da je bio u zadnjem mirnom posjedu služnosti puta na spornom dijelu nekretnine tuženika jer iz provedenih dokaza ne proizlazi niti da je on ili njegov prednik stekao služnost (tužiteljev stric je spornim dijelom prolazio uz prethodnu najavu i uz odobrenje tuženikovog prednika i tuženika do 2015.) niti da je bio u posljednjem mirnom posjedu jer ga je tuženik više puta upozoravao da tuda ne može prolaziti, slijedom čega je, pozivajući se na odredbu čl. 22. st. 2. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (''Narodne novine'' broj: 91/1996, 68/1998, 137/1999, 22/2000, 73/2000, 114/2001, 79/2006, 141/2006, 146/2008, 38/2009, 153/2009, 143/2012, 152/2014 i 81/2015 – tekstu: ZV) i čl. 441. Zakona o parničnom postupku (''Narodne novine'' broj: 53/1991, 91/1992, 112/1999, 88/2001, 117/2003, 88/2005, 2/2007, 84/2008, 96/2008, 123/2008, 57/2011, 148/2011, 25/2013, 89/2014, 70/2019, 80/2022, 114/2022 i 155/2023 – dalje: ZPP) odbio zahtjev tužitelja.

5.1. Prvostupanjski sud je primjenom odredbe čl. 346. st. 1. Ovršnog zakona (''Narodne novine'' broj: 112/2012, 25/2013, 93/2014, 55/2016, 73/2017, 131/2020, 114/2022 i 6/2024– dalje: OZ) odbio prijedlog tužitelja za određivanje privremene mjere, zaključivši da nisu ispunjeni uvjeti za određivanje privremene mjere jer tužitelj nije učinio vjerojatnim postojanje svoje tražbine niti je učinio vjerojatnom opasnost da bi bez takve mjere tuženik spriječio ili znatno otežao ostvarenje tražbine time što bi promijenio postojeće stanje stvari niti je učinio vjerojatnim da je mjera potrebna da bi se spriječilo nasilje ili nastanak nenadoknadive štete koja prijeti.

6. Tužitelj u žalbi prvenstveno ističe bitnu povredu iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a navodeći da pobijano rješenje ima nedostataka zbog kojih se ne može ispitati jer nema razloga o odlučnim činjenicama, te postoji proturječnost između onoga što u razlozima navodi o sadržaju isprava i samih tih isprava. Navodi da je prvostupanjski sud pogrešno citirao/naveo sadržaj službene bilješke policije od 21. listopada 2020., a u kojoj je naznačeno da je tužitelj skinuo postavljenu bodljikavu žicu, što jasno dovodi do zaključka da je tužitelj iskoristio dopuštenu samopomoć kako bi ponovno uspostavio ranije stanje, pa se stoga taj događaj od 21. listopada 2020. ne može koristiti kao dan izvršenog smetanja posjeda od kojeg ima teći rok za podnošenje predmetne tužbe. Ističe da je nakon tog događaja nastavio nesmetano prolaziti vozilom sve do 31. listopada 2020., nakon kojeg je datuma otišao u Zagreb i ponovno se vratio 28. siječnja 2021., kada je zatekao bodljikavu žicu i drvene kolce, te smatra da navedeno samo po sebi dovodi do zaključka da je tuženik izvršio smetanje posjeda prava služnosti u razdoblju obuhvaćenom tužbom (od 1. studenoga 2020. do 28. siječnja 2021.), radi čega je pogrešan zaključak prvostupanjskog suda o proteku prekluzivnog roka. Pogrešno i nepotpuno utvrđeno činjenično stanje obrazlaže tvrdnjom da prvostupanjski sud opće nije doveo u korelaciju iskaze svjedoka za koje tvrdi da bi bili u rodbinskoj vezi s tužiteljem i tuženikom, pa smatra da je u tom dijelu obrazloženje paušalno. Tužitelj smatra da je prvostupanjski sud pogrešno primijenio odredbe ZV-a koje se odnose na vrstu posjedovne zaštite na koju bi tužitelj imao pravo.

7. Tužbom zbog smetanja posjeda traži se zaštita ili uspostava posljednjeg stanja posjeda stvari ili prava, zbog čega je za pružanje posjedovne zaštite potrebno u postupku utvrditi da je smetanje posjeda nastupilo. Čin smetanja je ona radnja kojom se samovlasno mijenja posjedovno faktično stanje i za pružanje posjedovne zaštite relevantan je trenutak kada je smetani saznao za čin smetanja i počinitelja, dakle trenutak u kojem je tužitelj kao smetani saznao da je došlo do promjene u stvarnom stanju njegovog korištenja prava služnosti kolnog puta na nekretnini zbog radnje tuženika (postavljanja drvenih kolaca sa žicom).

8. Prvostupanjski je sud, a suprotno žalbenim navodima tužitelja, na utvrđeno činjenično stanje pravilno primijenio materijalno pravo kada je odbio zahtjev tužitelja kao neosnovan, a koja činjenična utvrđenja i primjenu materijalnog prava pravilnim prihvaća i ovaj sud.

9. Pogrešno tumači tužitelj da je prvostupanjski sud njegovo micanje drvenih kolaca i žice dana 21. listopada 2020. smatrao danom izvršenog smetanja posjeda od kojeg bi tekao rok za podnošenje predmetne tužbe. Naime, tuženik je u svom iskazu naveo da je istog dana, dakle 21. listopada 2020., a nakon što je tužitelj maknuo drvene kolce i žicu i nakon izlaska policijskih djelatnika po dojavi tuženika na lice mjesta, ponovno postavio drvene kolce i žicu na sporni dio nekretnine, a što je u svom iskazu potvrdila i svjedokinja GZ (tuženikova supruga, koja je navela da je tuženik postavio drvene kolce sa žicom 2-3 dana kasnije, dakle najkasnije do 24. listopada 2020.), koji se od tada nalaze na istom mjestu i tužitelj ih od tada više nije micao. Činjenicu da su na spornom dijelu nekretnine drveni kolci sa žicom bili postavljeni prije siječnja 2021. potvrdila je u svom iskazu svjedokinja MZ (sestra tužitelja), ali i sam tužitelj (''…ja sam ogradu skinuo i nastavio prolaziti, međutim kada sam ponovno došao krajem 2020. ograda je bila ponovno postavljena…''), time da je nakon toga tužitelj izjavio da se ''…točnog datuma ne sjeća, ali da misli da je to bilo negdje iza Nove Godine, krajem siječnja…''

10. Kako iz provedenih dokaza proizlazi da je tuženik ponovnim postavljanjem drvenih kolaca sa žicom (nakon što ih je tužitelj 21. listopada 2020. maknuo) vratio posjed, a što nije moglo ostati nepoznato tužitelju koji je, prema vlastitom iskazu, krajem 2020. vidio da je ograda ponovno postavljena, ali je prema iskazu tuženika nije micao, što niti tužitelj ne spori (ista bila vidljiva i sud prilikom uviđaja na licu mjesta), te povezujući iskaze tužitelja i tuženika sa materijalnom dokumentacijom (prvenstveno službenom bilješkom Policijske postaje Sinj od 21. listopada 2020., čiji sadržaj potvrđuje iskaz tuženika da se sa tužiteljem dogovorio da tužitelj više ne prolazi spornim dijelom tuženikove nekretnine, te sadržajem sms poruke koju je tužitelj poslao tuženiku 21. listopada 2020. obavještavajući ga da neće više prolaziti spornim dijelom, a čiji je sadržaj tuženik na ročištu prilikom davanja iskaza predočio sudu i punomoćniku tužitelja), pravilno je prvostupanjski sud zaključio da je tužitelj tužbu za posjedovnu zaštitu od 25. veljače 2021. podnio izvan roka propisanog odredbom čl. 21. st. 3. ZV- a, utvrdivši da je rok počeo teći od 21. listopada 2020. kada je tuženik, nakon tužiteljevog micanja drvenih kolaca sa žicom 21. listopada 2020., ponovno postavio drvene kolce sa žicom na sporni dio predmetne nekretnine, nakon čega se tuženikov posjed i umirio obzirom da ih tužitelj više nije micao, a što nije dovedeno u sumnju žalbenim navodima tužitelja.

11. Prvostupanjski sud je, također, iz provedenih dokaza pravilno zaključio da tužitelj nije bio u zadnjem mirnom posjedu služnosti puta na spornom dijelu nekretnine, jer i prema ocjeni ovog suda tužitelj niti njegov prednik (prema tvrdnji tužitelja njegov stric) nisu imali faktičnu vlast glede služnosti puta na spornom dijelu nekretnine, jer tužitelj do jeseni 2020. uopće nije prolazio spornim dijelom (a kad je i počeo prolaziti, tuženik mu je to odmah zabranio), a tužiteljev stric je do svoje smrti 2015. spornim dijelom prolazio samo dva puta godišnje i to uz prethodnu najavu predniku tuženika i uz prethodno dopuštenje prednika tuženika (kasnije i tuženika), radi čega se radilo o usluzi iz prijateljskih i dobrosusjedskih odnosa, pa tužbeni zahtjev nije osnovan ni iz tog razloga, a kako je to pravilno zaključio i prvostupanjski sud.

12. Pravilnom i zakonitom ovaj sud ocjenjuje i odluku o troškovima postupka sadržanu u točki III. izreke pobijane presude, koja je donijeta pravilnom primjenom čl. 154. st. 1. ZPP-a, te je prvostupanjski sud, a suprotno žalbenim navodima tužitelja da troškovi postupka nisu određeni u skladu s odvjetničkom tarifom niti brojem izvršenih radnji, visinu pravilno utvrdio sukladno Tbr. 7. st. 2. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj: 138/2023).

13. Slijedom iznijetih razloga, valjalo je primjenom odredbe čl. 368. st. 1. u vezi čl. 381. i čl. 380. toč. 2. ZPP-a odbiti žalbu tužitelja kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsko rješenje u cijelosti.

14. Tužitelju nije dosuđen trošak žalbenog postupka, jer nije uspio sa svojom žalbom (čl. 54. st. 1. ZPP-a)

U Varaždinu, 7. ožujka 2025.

Sutkinja

Amalija Švegović