Republika Hrvatska
Županijski sud u Velikoj Gorici
Poslovni broj Gž Ovr-75/2025-2
Ulica Hrvatske bratske zajednice 1
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E NJ E
Županijski sud u Velikoj Gorici, sud drugog stupnja, po sucu Nikoli Ramušćaku, u ovršnom predmetu ovrhovoditelja Croatia osiguranje d.d., Zagreb, Vatroslava Jagića 33, OIB: 26187994862, zastupanog po punomoćnici Dori Hanžeković, odvjetnici u Odvjetničkom društvu Hanžeković & Partneri d.o.o., Zagreb, Radnička cesta 22, protiv ovršenice AJ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupane po punomoćniku Igoru Hontiću, odvjetniku u Rijeci, radi ovrhe, odlučujući o žalbi ovršenice protiv rješenja o ovrsi Općinskog suda u Rijeci Stalne službe u Delnicama poslovni broj Ovr-1589/2024-2 od 2. prosinca 2024., 7. ožujka 2025.,
r i j e š i o j e
I. Odbija se žalba ovršenice AJ, kao neosnovana te se potvrđuje rješenje o ovrsi Općinskog suda u Rijeci Stalne službe u Delnicama poslovni broj Ovr-1589/2024-2 od 2. prosinca 2024.
II. Odbija se zahtjev ovrhovoditelja za naknadu troška sastavljanja odgovora na žalbu u iznosu od 625,00 eur, kao neosnovan.
Obrazloženje
1. Pobijanim rješenjem o ovrsi suda prvog stupnja prihvaćen je prijedlog za promjenu predmeta i sredstva ovrhe te je ovrha određena na pokretninama ovršenice i to temeljem pravomoćne i ovršne presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Pn-346/06 od 15. svibnja 2008. i pravomoćnog rješenja o ovrsi Općinskog suda u Rijeci poslovni broj Ovr-2387/203 od 13. lipnja 2013., a radi namirenja novčane tražbine ovrhovoditelja na ime glavnice te troškova parničnog i ovršnog postupka, sve s pripadajućim zateznim kamatama.
2. Protiv navedenog rješenja žali se ovršenica iz svih žalbenih razloga. U bitnom navodi da u prvotnom prijedlogu za ovrhu nije navedeno da se u slučaju nemogućnosti provedbe ovrhe na novčanim sredstvima može provesti ovrha na svoj ostaloj imovini ovršenice slijedom čega je predmetno rješenje nezakonito. Nadalje, ističe da je ovrha na novčanim sredstvima trebala biti obustavljena te je ovrhovoditelj prekludiran na podnošenje novog prijedloga za ovrhu zbog zastarnog roka od 10 godina. Također, ukazuje i na to da ovrhovoditelj nije dokazao da se ovrha na novčanim sredstvima ne može provesti pa nisu ispunjeni uvjeti za promjenu predmeta i sredstva ovrhe. Zaključno, ukazuje kako je njezino prezime AJ, a ne A pa je prijedlog ovrhovoditelja trebalo odbaciti.
3. U odgovoru na žalbu ovrhovoditelj osporava žalbene navode ovršenice te predlaže žalbu odbiti kao neosnovanu uz nadoknadu troška sastavljanja odgovora na žalbu u iznosu od 625,00 eur.
4. Žalba ovršenice je neosnovana.
5. Ispitujući pobijano rješenje sukladno žalbenim razlozima i po službenoj dužnosti, ovaj sud nije našao da bi bili ostvareni žalbeni razlozi na koje ukazuje ovršenica, a niti oni na koje sud drugog stupnja, sukladno čl. 50. st. 5. sukladno čl. 5. st. 3. Ovršnog zakona („Narodne novine“, broj 112/12 i 25/13 – dalje: OZ), pazi po službenoj dužnosti.
6. Odredbom čl. 5. st. 3. OZ-a propisano je da ako se pravomoćno rješenje o ovrsi određenim sredstvom ili na određenom predmetu ne može provesti, ovrhovoditelj može radi namirenja iste tražbine predložiti novo sredstvo ili predmet ovrhe. U tom slučaju sud će donijeti novo rješenje o ovrsi i nastaviti ovrhu na temelju toga rješenja. Ovrha određena prijašnjim rješenjem o ovrsi obustavit će se ako ovrhovoditelj povuče ovršni prijedlog u povodu kojega je ona određena ili ako za to budu ispunjeni drugi zakonom predviđeni razlozi. Stavkom 4. istog članka određeno je da će se, ako ovrhovoditelj u roku od dva mjeseca od obavijesti suda o nemogućnosti provedbe ovrhe ne podnese prijedlog iz stavka 3. toga članka, ovrha obustaviti.
7. Pravilno je sud prvog stupnja primijenio materijalno pravo sadržano u navedenoj odredbi kad je usvojio prijedlog ovrhovoditelja i donio pobijano rješenje o ovrsi, u skladu sa zakonskom odredbom čl. 5. st. 3. OZ-a, određujući predloženu ovrhu na pokretninama ovršenice.
8. Naime, predmetni ovršni postupak pokrenut je prijedlogom ovrhovoditelja za ovrhu na novčanim sredstvima ovršenice u povodu kojeg prijedloga je sud 13. lipnja 2013. donio rješenje o ovrsi poslovni broj Ovr-2387/2013. Nakon toga, dopisom Financijske agencije (dalje: Fina) od 16. studenog 2020. (list 17 spisa) sud je obaviješten da se tražbina iz tog rješenja o ovrsi nije u cijelosti naplatila u roku od tri godine od primitka osnove za plaćanje u Finu te da po istoj nije bilo nikakvih naplata posljednjih šest mjeseci uzastopno slijedom čega je Fina prestala s izvršavanjem te osnove za plaćanje sukladno čl. 12. Zakona o provedbi ovrhe na novčanim sredstvima ("Narodne novine", broj 68/18, 02/20, 46/20 i 47/20). Navedeni dopis Fine dostavljen je ovrhovoditelju 10. prosinca 2020. (poleđina lista 17 spisa).
9. Stoga, kako je ovrha na novčanim sredstvima ovršenice nemoguća pravilno je postupio sud prvog stupnja kada je utvrdio da su ispunjeni uvjeti za promjenu predmeta i sredstva ovrhe, odnosno kada je prihvatio prijedlog ovrhovoditelja za promjenu predmeta i sredstva ovrhe, koji je podnesen 3. veljače 2021. odnosno u roku propisanom odredbom čl. 5. st. 4. OZ-a.
9.1. Budući da su, dakle, pretpostavke za promjenu predmeta i sredstva ovrhe propisane zakonom to nije bilo potrebno da se već u prvotnom prijedlogu za ovrhu navede da se u slučaju nemogućnosti provedbe ovrhe na novčanim sredstvima može provesti ovrha na drugoj imovini ovršenice, kako to pogrešno smatra ovršenica. Isto tako, okolnost što ovrha na ranije određenom predmetu (novčanim sredstvima) još nije obustavljena ne znači da rješenje o promjeni predmeta i sredstva ovrhe nije pravilno. Upravo suprotno, pravilno je postupio sud prvog stupnja kada je najprije odlučio o prijedlogu za promjenu predmeta i sredstva ovrhe, dok ovrhu na novčanim sredstvima može i naknadno obustaviti.
10. U odnosu na žalbene navode kojima ovršenica ukazuje kako je njezino prezime AJ, a ne A valja reći da je u prijedlogu za ovrhu odnosno u rješenju o ovrsi uz ime ovršenice navedeno prezime A (ranije AJ) te adresa i OIB ovršenice. Stoga, kako je uz ime ovršenice navedeno i njezino prezime AJ te njezin OIB i adresa, a osobito s obzirom na to da ovršenica ne spori da bi upravo ona bila ovršenica u ovom postupku, evidentno ne postoji sumnja o identitetu ovršenice pa nisu osnovani navodi da bi zbog toga trebalo rješenje o ovrsi ukinuti i prijedlog ovrhovoditelja odbaciti.
11. Slijedom svega navedenog, valjalo je temeljem čl. 380. toč. 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23) u vezi s čl. 21. st. 1. OZ-a odbiti žalbu ovršenice kao neosnovanu i potvrditi pobijano rješenje o ovrsi prvostupanjskog suda.
12. Ovrhovoditelju nije priznat trošak sastavljanja odgovora na žalbu s obzirom na to da ta radnja, a slijedom toga ni taj trošak nije bio potreban (čl. 155. st. 1. ZPP-a u vezi čl. 21. st. 1. OZ-a).
U Velikoj Gorici 7. ožujka 2025.
Sudac
Nikola Ramušćak
