Republika Hrvatska

Županijski sud u Vukovaru

Broj: Gž-93/2025-3

Vukovar, Županijska 33

R E P U B L I K A H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Županijski sud u Vukovaru, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Vesne Vrkić Perak predsjednice vijeća, Ivice Raguža člana vijeća i suca izvjestitelja te Ane Bosančić člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice LČ, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupana po punomoćnicima Ivanu Šalina i Boži Vrkić, odvjetnicima iz Zadra, protiv tuženika ... [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupane po punomoćnicima Jeleni Matulić i Borisu Bilić, odvjetnicima iz odvjetničkog društva Matulić i Bilić, iz Splita, radi utvrđenja ništetnosti i isplate, odlučujući o žalbi tuženika Privredne banke Zagreb d.d., izjavljenoj protiv presude Općinskog suda u Splitu, poslovni broj P-2675/2022- 33 od 15. studenog 2024., na sjednici vijeća održanoj 7. ožujka 2025.

r i j e š i o  j e

I. Uvažava se žalba tuženika Privredne banke Zagreb d.d. kao osnovana, te se ukida presuda Općinskog suda u Splitu, poslovni broj P-2675/2022-33 od 15. studenog 2024. i predmet vraća na ponovni postupak.

II. O zahtjevu tuženika za naknadom troškova žalbenog postupka prvostupanjski sud će odlučiti u konačnoj odluci.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom pod točkom I. izreke odbijen je tužbeni zahtjev tužiteljice za utvrđenjem ništetnosti cjelokupnog ugovora o kreditu broj 9011494102 zaključenog između tužiteljice i tuženika kao i zahtjev tužiteljice za isplatom iznosa od 62.313,50 eura zajedno sa zateznim kamatama na svaki pojedinačni iznos. Pod točkom II. izreke prihvaćen je tužbeni zahtjev tužiteljice za utvrđenjem ništetnosti odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli sadržane u ugovoru o kreditu, naloženo je tuženiku isplatiti tužiteljici ukupan iznos od 6.212,74 eura sa zateznom kamatom od 15. studenog 2024. do isplate dok je za iznos od 10.901,68 eura odbijen zahtjev tužiteljice za isplatom skupa sa zateznim kamatama od 30. rujna 2006. odnosno od 31. kolovoza 2007. do 30. rujna 2015. Točkom III. izreke presude naloženo je tuženiku naknaditi tužiteljici trošak parničnog postupka u iznosu od 3.892,99 eura.

2. Protiv naprijed navedene presude pravovremeno je žalbu podnio tuženik i to samo u odnosu na točku II. i III. izreke presude u dijelu u kojem tuženik nije uspio u postupku, zbog svih žalbenih razloga propisanih odredbom članka 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91., 91/92., 88/01., 112/99., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 25/13. 89/14. , 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23. – dalje u tekstu ZPP) s prijedlogom da se žalba uvaži, pobijana presuda preinači i tužbeni zahtjev odbije uz naknadu troškova tuženiku, podredno da se presuda ukine i predmet vrati istom sudu na ponovno suđenje.

2.1. Tuženik u žalbi navodi kako je prvostupanjski sud dopustio preinaku tužbenog zahtjeva i to nakon davanja odgovora na tužbu tuženika čime je prvostupanjski sud postupio protivno odredbi članka 191. stavak 1. ZPP-a i članka 192. stavak 2. ZPP-a. Nadalje, tuženik navodi kako tužiteljica nema pravni interes za utvrđivanjem ništetnosti pojedinih odredbi ugovora o kreditu niti pravo potraživati isplatu. Ovo stoga jer je izvršena konverzija kredita te se tužiteljica suglasila s izmjenom načina obračuna preuzetih osnovnim ugovorom. Također, svoju odluku u pogledu ništetnosti ugovorne odredbe koja se tiče valutne klauzule prvostupanjski sud je utemeljio na odluci Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž- 7129/2013. te se pozvao na njen obvezujući učinak, a izneseni stavovi prvostupanjskog suda nemaju uporište u zakonskim odredbama. Nadalje, prvostupanjski sud neosnovano je odbio i prigovor zastare istaknut od strane tuženika jer se u konkretnom slučaju primjenjuje trogodišnji zastarni rok. Također niti odluka po pitanju tijeka dosuđenih zateznih kamata nije na zakonu utemeljena obzirom zatezne kamate ne mogu teći prije nego li je tužiteljica podnijela tužbeni zahtjev. Nadalje, prvostupanjski sud nije proveo dokaz saslušanjem tužiteljice, a u prvostupanjskoj odluci utvrđuje da tužiteljici nisu bili poznati pojmovi promjenjive kamatne stope i valutne klauzule odnosno da je tužiteljici onemogućeno pregovaranje. Osim toga prvostupanjski sud nije utvrdio ima li tužiteljica status potrošača. I odluka prvostupanjskog suda o troškovima parničnog postupka nije zakonita obzirom prvostupanjski sud nije utvrdio pravilan uspjeh stranaka u postupku.

3. Na žalbu tuženika tužiteljica nije odgovorila.

4. Žalba tuženika je osnovana.

5. Ispitujući pobijanu presudu i postupak koji je prethodio te žalbene navode tuženika, utvrđeno je da je sud prvog stupnja počinio bitnu povredu odredbe parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a, a na koju žalbom ukazuje tuženik.

6. Predmet ovog spora je zahtjev tužiteljice za utvrđenjem ništetnim odredbi ugovora o kreditu broj 9011494102 zaključenog između tužiteljice i tuženika 6. lipnja 2006. i to odredbe članka 4. kojom je propisana promjenjiva kamatna stopa te odredbe vezane za valutnu klauzulu kao i zahtjev da se tuženik obveže vratiti tužiteljici ono što je stekao temeljem tako ništetne odredbe. Ugovor o kreditu zaključen je na iznos od 83.000,00 CHF.

7. Pobijanom presudom sud prvog stupnja utvrdio je da je tužiteljica s tuženikom zaključila ugovor o kreditu za kupnju stambenog objekta, da je ugovor zaključen 6. lipnja 2006., a kojim ugovorom je tuženik odobrio kredit tužiteljici u iznosu od 83.000,00 CHF obračunato prema srednjem tečaju za CHF tečajne liste banke važeće na dan korištenja kredita uz ugovorenu kamatnu stopu u visini od 4,30% godišnje, a koja stopa je promjenjiva sukladno Odluci banke o kreditiranju građana. Također prvostupanjski sud utvrdio je da su stranke zaključile i dodatak ugovora o kreditu broj 9011494102 od 7. prosinca 2015., kojim dodatkom su stranke izvršile konverziju kredita denominiranog u kunama s valutnom klauzulom u CHF u kredit denominiran u kunama s valutnom klauzulom u euro.

8. Po provedenom postupku sud prvog stupnja djelomično prihvaća tužbeni zahtjev tužiteljice, utvrdivši osnovanim tvrdnje tužiteljice o ništetnosti odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli pozivajući se na presudu Trgovačkog suda u Zagrebu, broj P-1404/2021 od 4. srpnja 2014., presudu Visokog trgovačkog suda, broj Pž-7129/2013 od 13. lipnja 2014. i presudu Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske, broj Pž-6632/2017 od 14. lipnja 2018. kojima je utvrđena ništetnost odredbi u pogledu promjenjive kamatne stope i valutne klauzule.

9. Osnovano tuženik u svojoj žalbi navodi kako prvostupanjski sud tijekom postupka nije utvrdio je li se o spornoj odredbi pojedinačno pregovaralo pa time i je li odredba jasna ili nejasna, teško razumljiva, teško uočljiva te je li suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokovala znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača. Navedene činjenice tuženik je osporavao tijekom postupka, a u svrhu utvrđivanja navedenih činjenica tijekom postupka bilo je predloženo saslušanje same tužiteljice, o kojem prijedlogu prvostupanjski sud nije odlučio. Naime, prvostupanjski sud nije odlučio hoće li prihvatiti prijedlog za saslušanjem tužiteljice ili ne, niti je o tome dao bilo kakve razloge. Punomoćnik tužiteljice je na glavnoj raspravi od 9. ožujka 2023. povukao prijedlog za saslušanjem tužiteljice na okolnost namjene kredita ali je iz sadržaja tužbe razvidno da je predloženo saslušanje tužiteljice na cjelokupne okolnosti vezane za zaključenje ugovora o kreditu, a što obuhvaća i okolnost jesu li stranke pregovarale oko spornog ugovora o kreditu kao i okolnost je li tužiteljica imala mogućnost utjecaja na pojedine odredbe ugovora o kreditu te jesu li tužiteljici objašnjeni parametri o kojima ovisi promjena kamatne stope, primjena valutne klauzule kao i promjena tečaja. Prvostupanjski sud nije saslušao tužiteljicu, a svoje utvrđenje glede ništetnosti navedenih odredbi prvostupanjski sud zasniva samo na utvrđenjima donesenim na pravomoćnim presudama u kolektivnom sporu. Međutim, tuženiku sukladno odredbi članka 81. stavak 4. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" broj 96/03. – dalje u tekstu ZZP) pripada pravo dokazivati da je prilikom sklapanja ugovora s tužiteljicom pregovarao o spornim odredbama pa da se stoga iste ne bi mogle smatrati nepoštenima. Nesaslušanje tužiteljice je utjecalo ili je moglo utjecati na donošenje pravilne i zakonite presude.

9.1. Nadalje, u prvostupanjskoj odluci izostaju razlozi ima li tužiteljica status potrošača ili ne, odnosno ovu okolnost prvostupanjski sud nije utvrđivao iako je iz podnesaka tuženika razvidno kako tuženik osporava status potrošača tužiteljice.

10. U odnosu na žalbeni navod da je prvostupanjski sud dopustio preinaku tužbenog zahtjeva suprotno odredbi članka 192. stavak 2. ZPP-a, navodi se slijedeće. Preciziranje tužbenog zahtjeva koje je tužiteljica učinila podneskom od 11. travnja 2023. ne predstavlja preinaku tužbe. Ovo stoga jer uređenje tužbenog zahtjeva koji je neodređeno postavljen u stupnjevitoj tužbi ne predstavlja preinaku tužbe u situaciji ako je vrijednost spora prema uređenom tužbenom zahtjevu veća od vrijednosti predmeta spora koji je bio označen u tužbi. Naime, tužiteljica je podnijela tzv. stupnjevitu tužbu sukladno odredbi članka 186.d stavak 3. ZPP-a, a u istoj tužiteljica je potraživala isplatu točno neutvrđenog iznosa sa zateznim kamatama. Nakon provedenog vještačenja tužiteljica je podneskom od 11. travnja 2023. specificirala u cijelosti svoj tužbeni zahtjev čime je točno iskazala svoje prvotno potraživanje. Stoga je i u navedenom dijelu pogrešan pravni pristup prvostupanjskog suda da je došlo do preinačenja tužbe.

11. U odnosu na žalbene navode tuženika vezane za provođenje konverzije te da tužiteljica nema pravni interes za tužbu navodi se kako isti nisu osnovani. Naime, prije svega napominje se da Zakonom o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju ("Narodne novine" broj, 102/15. - nastavno ZID ZPK/15) nije propisano da se sklapanjem dodatka o osnovnom ugovoru o kreditu gube prava temeljem nepoštenim i ništetnim odredbi ugovora o kreditu koji je u potpunosti vrijedio i imao svoje pravne učinke do dana sklapanja toga ugovora. Također niti iz zaključenog dodatka ugovora o kreditu nigdje ne proizlazi da bi se korisnik kredita tj. tužitelj odrekao prava koja mu pripadaju temeljem nepoštenih i ništetnih odredbi osnovnog ugovora o kreditu. Dakle, sklapanjem dodatka ugovora o kreditu tužiteljica kao korisnik kredita nije izgubila pravo potraživati stečeno bez osnove temeljem nepoštenih i ništetnih ugovornih odredbi osnovnog ugovora o kreditu za razdoblje važenja ugovora o kreditu u CHF do dana sklapanja dodatka ugovora o kreditu tj. ugovora o konverziji.

11.1. Neosnovan je žalbeni navod tuženika da se presude iz kolektivnog spora ne primjenjuju na konkretan slučaj. Naime, presudom Trgovačkog suda u Zagrebu, broj P-1401/2012 od 4. srpnja 2013,. potvrđena presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske, broj Pž-7129/2013-4 od 13. lipnja 2014. i presudom istog suda, broj PŽ-6632/2017 od 14. lipnja 2018. utvrđeno je da je tuženik u razdoblju od 1. siječnja 2004. do 31. prosinca 2008. povrijedio kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditima koristeći ništetnima i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju kojima je ugovorena promjenjiva kamatna stopa koja se mijenja jednostranom odlukom banke i valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a da prije zaključenja ugovora tuženik kao trgovac nije potrošače u cijelosti informirao o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u svezi zaključenja predmetnih ugovora o kreditu, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, čime je tuženik postupao suprotno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača. Odredbom članka 118. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" broj 41/14. i 110/15. – u nastavku teksta ZZP) propisano je da odluka suda donesena u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača iz članka 106. stavak 1. toga zakona u smislu postojanja povrede propisa zaštite potrošača obvezuje ostale sudove u postupku koji potrošač osobno pokrene radi naknade štete koja mu je uzrokovana postupanjem tuženika. Dakle, navedene odredbe ZPP-a i ZZP-a propisuju direktan učinak tužbe za zaštitu kolektivnih interesa i prava potrošača i obvezuju sudove da se u posebnim postupcima radi ostvarenja prava potrošača na naknadu mogu pozvati na utvrđenje iz pravomoćne presude kojom je prihvaćen zahtjev postavljen u tužbi iz članka 502.a stavak 1. ZPP-a. Stoga nisu osnovani žalbeni navodi tuženika da se na konkretan slučaj ne mogu primijeniti gore navedene presude donijete u postupku kolektivne pravne zaštite. Osim toga tužiteljica je u svakom trenutku imala pravo tražiti utvrđenje ništetnosti pojedinih ugovornih odredbi neovisno o tome je li ugovor prestao ili ne obzirom se pravo na isticanje ništetnosti ne gasi.

11.2. U odnosu na žalbeni navod tuženika vezano za istaknuti prigovor zastare navodi se kako je prvostupanjski sud u pogledu pitanja zastare potraživanja tužiteljice primijenio pravno shvaćanje Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Su-IV-33/2022-2 od 31. siječnja 2022. prihvaćenim na sjednici građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske.

12. U ponovljenom postupku sud prvog stupnja otklonit će nedostatke na koje je upozoren ovom ukidbenom odlukom, saslušat će tužiteljicu te ju iscrpno ispitati na okolnost zaključenja ugovora o kreditu i mogućnosti njezinog utjecaja prilikom pregovaranja na odredbu koja je predmet spora. U novoj odluci prvostupanjski sud će se detaljno očitovati i na sve prigovore tuženika i to kako zbog samih stranaka tako i zbog mogućnosti drugostupanjskog suda da ispita odluku u povodu žalbe.

12.1. Zaključno u ponovljenom postupku prvostupanjski sud će, osim otklanjanja nedostataka na koju je upozoren pod točkom 12. ovog rješenja, odlučiti samo o zahtjevu tužiteljice za utvrđenjem ništetnosti odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi iz članka 4. Ugovora o kreditu, jesu li nezakonito donesene odluke tuženika o promjenama kamatne stope, je li ništetna odredba o valutnoj klauzuli, je li tužiteljica bila dužna plaćati mjesečnu ratu po promjenama kamatnih stopa koje je tuženik izvršio kao i zbog promjene CHF-a. Također odlučit će i o zahtjevu tužiteljice za isplatom ukupnog iznosa od 6.212,74 eura sa zateznom kamatom od 15. studenog 2024. do isplate te o zahtjevu stranaka za naknadom troškova parničnog postupka.

13. Obzirom na navedeno, sukladno odredbi članka 370. ukinuta je prvostupanjska presuda te vraćeno prvostupanjskom sudu na ponovni postupak.

14. O troškovima žalbenog postupka odlučeno je temeljem članka 166. stavak 3. ZPP-a.

15. U preostalom nepobijanom dijelu prvostupanjska presuda ostaje neizmijenjena.

16. Slijedom navedenog odlučeno je kao u izreci.

Vukovar, 7. ožujka 2025.

Predsjednik vijeća:

Vesna Vrkić Perak