Republika Hrvatska

Županijski sud u Rijeci

Žrtava fašizma 7

51000 Rijeka

Poslovni broj Gž Zk-78/2024-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Županijski sud u Rijeci, po sutkinji Filki Pejković u zemljišnoknjižnom predmetu predlagatelja RJ, OIB [osobni identifikacijski broj] iz [adresa] zastupan po punomoćnici Viktoriji Knežević odvjetnici iz Dubrovnika, protiv protustranke SJ, OIB [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], radi uknjižbe prava zaloga i zabilježbe na nekretninama, rješavajući žalbu predlagatelja izjavljenu protiv rješenja Općinskog suda u Dubrovniku , poslovni broj Z-6317/2024 od 4. lipnja 2024., 7. ožujka 2025.

r i j e š i o  j e

I Uvažava se žalba predlagatelja te se preinačuje rješenje Općinskog suda u Dubrovniku poslovni broj Z-6317/2024 od 4. lipnja 2024. u točki I izreke i rješava:

Na temelju ugovora o zasnivanju založnog prava simultane hipoteke i ovjerenog pod brojem OV-2695/2024 javnog bilježnika Ive Radovića iz Dubrovnika od 6. svibnja 2024. dopušta se na nekretnini u vlasništvu protustranke SJ upis zabilježbe zabrane raspolaganja i opterećenja nekretnine označene i opisane katastarske čestice [katastarska čestica] dvorište i pomoćna zgrada, zgrada mješovite uporabe od 607 m2 sve upisano u k. o. [katastarska općina], zk. ul. [broj ZK uloška] zk. tijelo IV-3 suvlasnički dio s neodređenim omjerom etažno vlasništvo (E-3), stan na prvom katu zgrade 2745 i to na istočnom krilu (od ulaza lijevo) a koji se sastoji od tri sobe i nusprostorije uz odgovarajući suvlasnički dio cijele nekretnine na rok trajanja od pet godina odnosno do 6. svibnja 2029. u korist predlagatelja RJ iz [adresa], R [adresa], te se nalaže zemljišnoknjižnom odjelu Općinskog suda u Dubrovniku da provede ovo rješenje.

II. Nalaže se zemljišnoknjižnom odjelu Općinskog suda u Dubrovniku da briše zabilježbu odbijenog prigovora određenog rješenjem suda prvog stupnja pod poslovnim brojem Z-6317/2024 od 7. svibnja 2024 kao i brisanje zabilježbe žalbe određene rješenjem suda prvog stupnja pod poslovnim brojem Z-7547/2024 od 18. srpnja 2024.

Obrazloženje

1. Rješenjem suda prvog stupnja u točki I. izreke odlučeno je da se odbija prigovor predlagatelja i da se potvrđuje točka III izreke rješenja suda prvog stupnja pod poslovnim brojem Z-5527/2024od 7. svibnja 2024. i da se u točki II izreke nalaže zemljišnoknjižnom odjelu da zabilježi odbijeni prigovor. .

2. Protiv citiranog rješenja žalbu podnosi predlagatelj zbog pogrešne primjene materijalnog prava i zbog postojanja bitnih povreda odredaba parničnog postupka, te navodi da je sud prvog stupnja pogrešno primijenio odredbu čl. 34. st. 2. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine" broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 90/10 i 143/12; dalje ZV) u kojoj je propisano da odredi li vlasnik pravnim poslom zabranu otuđenja ili opterećenja svoje stvari to ga obvezuje, da će zabrana djelovati i prema trećima ako je osnovano u korist bračnog druga, djeteta, roditelja, posvojenika ili posvojitelja pa da stoga navedena odredba ne sadrži nikakvo ograničenje vezano za upis zabrane otuđenja ili opterećenja u zemljišnu knjigu već da samo određuje da će zabrana djelovati prema trećima ako je osnovana u korist navedenih srodnika.

2.1. Predlagatelj se u žalbi poziva i na odredbu čl. 22. st. 2. Zakona o zemljišnim knjigama („Narodne novine“ broj: 63/19 i 128/22 - dalje ZZK) u kojoj odredbi je propisano da će se zabrana ograničenja glede raspolaganja zemljišnoknjižnim tijelom ili suvlasničkim dijelom upisati u vlastovnicu i to ona ograničenja kojima je vlasnik osobno podvrgnut glede slobodnog upravljanja, raspolaganja tom nekretninom i da će se ta zabrana u vlastovnici upisati samo na način da se učini vidljivom. Smatra da je rješenje suda prvog stupnja suprotno važećoj sudskoj praksi Županijskog suda u Varaždinu pod poslovnim brojem Gž Zk-1008/2021 iz kojeg je vidljivo da je zabrana otuđenja nekretnine upisana u korist Republike Hrvatske, te da ta zabrana obvezuje samo vlasnika nekretnine i to samo u odnosu prema određenoj osobi prema kojoj se vlasnik nekretnine obvezao da neće otuđiti tu nekretninu.

2.2.Predložio je da se žalba uvaži i preinači rješenje suda prvog stupnja na način da se usvoji podneseni prigovor i dopusti zabilježba predložene zabrane otuđenja i opterećenja i da se naloži provedba uz istodobno brisanje zabilježbe odbijenog prijedloga.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Žalba je osnovana.

5. Donoseći osporavano rješenje sud prvog stupnja navodi da je u točki III izreke rješenja suda prvog stupnja pod poslovnim brojem Z-5527/2024 od 7. svibnja 2024. odbijen upis zabilježbe zabrane raspolaganja i opterećenja na predmetnoj nekretnini u vlasništvu protustranke u korist predlagatelja u trajanju do 6. svibnja 2029. i da je protiv tog rješenja predlagatelj podnio prigovor koji nije osnovan.

6. Sud prvog stupnja dalje navodi da pobijanim rješenjem nisu počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka niti je pogrešno primijenjeno materijalno pravo, da se prema odredbi čl. 39. podstavka 2. ZZK-a zemljišnoknjižne zabilježbe mogu učiniti u svrhu da se osnuju pravni učinci koje zabilježba proizvodi po odredbama ovoga ili drugog Zakona, primjerice zabilježbe zabrane otuđenja ili opterećenja odredbom čl. 75. st. 1. ZZK-a.

7.Nadalje, sud prvog stupnja navodi da zabilježba zabrane otuđenja ili opterećenja na temelju pravnog posla je posebna vrsta zemljišnoknjižnog upisa kojim se čini vidljivim prema svim trećim osobama da je vlasnik pravnim poslom odredio zabranu otuđenja ili opterećenje svoje nekretnine u korist nekog svog određenog bliskog srodnika, da bi se zabilježba zabrane otuđenja ili opterećenja upisala u zemljišnu knjigu moraju biti ispunjene pretpostavke i to ne samo materijalnopravne već i postupovnopravne, te i dodatne materijalnopravne pretpostavke koje su specifične samo za tu vrstu zabilježbe.

8. Naime, navodi nadalje da zabrana pravnim poslom mora biti osnovana u korist jedne ili više osoba koje su taksativno navedene u čl. 34. st. 2. ZV-a, tj. u korist bračnog druga, djeteta, roditelja, posvojitelja ili posvojenika tj. osoba povezanih s vlasnikom brakom ili krvnim srodstvom ili posvojenjem, te navodi da je identično pravno shvaćanje izneseno i u odluci Županijskog suda u Splitu poslovni broj GŽ Zk-741/17 od 19. ožujka 2019.

9. Slijedom navedenih utvrđenja zaključak je suda prvog stupnja da u konkretnom slučaju pravnim poslom temeljem kojeg predlagatelj temelji prijedlog upisa zabrane otuđenja prava vlasništva nije osnovana u korist neke osobe iz čl. 34. st. 2. ZV-a pa da ni odredbe ZZK-a ni nekog drugog propisa ne određuju da je takvu zabilježbu moguće upisati u zemljišnu knjigu i kada nije osnovana u korist osobe koje su taksativno navedene u čl. 34. st. 2. ZV-a.

10. Stoga sud prvog stupnja smatra da je zemljišnoknjižni referent pravilno primijenio materijalno pravo primjenom odredbe čl. 145. st. 4. u vezi čl. 120. st. 1. ZZK-a, odbija prigovor predlagatelja i potvrđuje rješenje suda prvog stupnja od 7. svibnja 2024. u toč. III izreke, te nalaže zemljišnoknjižnom odjelu da se zabilježi odbijeni prigovor.

11. Osnovani su žalbeni navodi predlagatelja da je sud prvog stupnja pogrešno primijenio odredbu čl. 34. st. 2. ZV-a u vezi čl. 75. st. 1. i čl. 22. st. 2. ZZK-a.

12. Naime, u konkretnom slučaju vlasnik nekretnine je zaključenim ugovorom o zasnivanju založnog prava simultane hipoteke i zabrane otuđenja koji je zaključen od 14. travnja 2024. koji je ovjeren kod javnog bilježnika Ive Radovića iz Dubrovnika 6. svibnja 2024. pod poslovnim brojem UV-2695/2024 u čl. 3. ugovorio da založni vjerovnik protustranka može bez ikakvih daljnjih pitanja i suglasnosti upisati u zemljišnim knjigama u svoju korist zabranu raspolaganja i opterećenja predmetnom nekretninom na rok od pet godina od dana sklapanja tog ugovora, tj. do 6. svibnja 2029.

13. Stoga proizlazi da je predlagatelj u okviru odredbe čl. 34. st. 2.ZV-a ograničio svoje pravo vlasništva zabranom otuđenja ili opterećenja predmetne nekretnine što ga obvezuje a što ne znači da se navedena zabilježba ne treba upisati u zemljišnu knjigu jer se prema čl. 75. st. 1. ZZK-a zabilježbe mogu odrediti kada je to predviđeno ovim zakonom ili drugim zakonom.

14. Stoga po mišljenju ovog suda sadržaj odredbe čl. 34. st. 2. ZV-a propisuje kada će zabrana raspolaganja djelovati prema trećima i to u slučaju kada je ona osnovana u korist bračnog druga, djeteta, roditelja, posvojenika ili posvojitelja a i kada je upisana u zemljišnu knjigu, bez čega se ne može steći stvar za koju je zabrana određena. U konkretnom slučaju zabrana utvrđenja ne djeluje prema trećima jer nije osnovana u korist bračnog druga, djeteta, roditelja, posvojenika ili posvojitelja jer to ne proizlazi iz sadržaja ugovora, pa stoga zabranu koju je odredio ovaj sud ne djeluje prema trećima već obvezuje vlasnika nekretnine i prema čl. 22. st. 2. ZZK-a ta zabrana u vlastovnici mora biti vidljiva.

15. U prilog navedenog shvaćanja navodi se odluka i rješenje Vrhovnog suda Republike Hrvatske pod poslovnim brojem Rev-2728/13 od 3. svibnja 2017. u kojoj je razmatrano pitanje uknjižene zabilježbe zabrane na način da li ona ima apsolutni stvarnopravni učinak prema trećim osobama ili je djelovanje takve zabrane obveznopravno.

16. Slijedom obrazloženog žalbu predlagatelja je trebalo uvažiti i rješenje suda prvog stupnja preinačiti pa je sukladno čl. 149. st. 1. toč. a ZZK odlučeno kao u toč. I izreke ovog rješenja. Analognom primjenom odredbe čl. 149. st. 3. ZZK-a naloženo je zemljišnoknjižnom sudu da briše zabilježbu odbijenog prigovora kao i zabilježbu žalbe, pa je stoga odlučeno kao u toč. II izreke ovog rješenja.

U Rijeci, 7. ožujka 2025.

Sutkinja

Filka Pejković