Republika Hrvatska
Upravni sud u Zagrebu
Zagreb, Avenija Dubrovnik 6 i 8
Poslovni broj: Us I-228/2025-6
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Upravni sud u Zagrebu, po sucu toga suda Ivanu Levaku, te zapisničarki Mateji Marjanović, u upravnom sporu tužitelja ZK, rođen **.**.2006. u mjestu Lahore, državljanin Pakistana, trenutno boravi u Prihvatilištu za strance u Ježevu, kojega zastupa opunomoćenik Zoran Bauer, odvjetnik u Zagrebu, Kozarčaninova 2, protiv tuženika Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Uprave za imigraciju, državljanstvo i upravne poslove, Sektora za strance i međunarodnu zaštitu, Službe za prihvat i smještaj tražitelja međunarodne zaštite, Prihvatilišta za tražitelje međunarodne zaštite u Zagrebu, Zagreb, Ilica 335, OIB: 36162371878, radi određivanja ograničenja slobode kretanja, nakon zaključene javne i usmene rasprave dana 28. veljače 2025., u nazočnosti opunomoćenika stranaka, dana 7. ožujka 2025. godine,
p r e s u d i o j e
I. Odbija se tužbeni zahtjev za poništavanje rješenja Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Uprave za imigraciju, državljanstvo i upravne poslove, Sektora za strance i međunarodnu zaštitu, Službe za prihvat i smještaj tražitelja međunarodne zaštite, Prihvatilišta za tražitelje međunarodne zaštite u Zagrebu, KLASA: UP/I-216-03/24-06/17859, URBROJ: 511-01-213-25-7 od 15. siječnja 2025. godine.
II. Odobrava se besplatna pravna pomoć tužitelju u ovom upravnom sporu.
III. Nalaže se tuženiku da isplati opunomoćeniku Zoranu Baueru, odvjetniku u Zagrebu, Kozarčaninova 2, pružatelju pravne pomoći, iznos od 1.250,00 eura, a u roku od 15 dana od dana dostave računa za pruženu pravnu pomoć.
Obrazloženje
1. Tužitelj je podnio tužbu ovom sudu dana 20. siječnja 2025. godine protiv rješenja Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Uprave za imigraciju, državljanstvo i upravne poslove, Sektora za strance i međunarodnu zaštitu, Službe za prihvat i smještaj tražitelja međunarodne zaštite, Prihvatilišta za tražitelje međunarodne zaštite u Zagrebu, KLASA: UP/I-216-03/24-06/17859, URBROJ: 511- 01-213-25-7 od 15. siječnja 2025. godine, kojim se točkom 1. izreke ZK, tražitelju međunarodne zaštite rođenom **.**.2006., u mjestu Lahore, država Islamska Republike Pakistan, državljaninu Islamske Republike Pakistan, određuje ograničenje slobode kretanja smještajem u Prihvatni centar za strance, Obedišće Ježevsko, Slavka Kolara 82, dok se točkom 2. izreke ograničenja kretanja iz točke 1. ovog rješenja određuje za razdoblje od 3 (tri) mjeseca od dana uručenja ovog rješenja.
2. Tužitelj u tužbi navodi da ustaje protiv pobijanog rješenja u cijelosti. Naime, predmetnim rješenjem povrijeđen je zakon, pogrešno i nepotpuno je utvrđeno činjenično stanje, te su temeljem tako pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja donesene nezakonite odluke u ovim postupcima. Stoga je svakako potrebno saslušati tužitelja. Tuženik je odredio predmetnu mjeru kao primjerenu iz razloga navodnog kršenja kućnog reda Prihvatilišta za tražitelje međunarodne zaštite u Zagrebu. Navodi se da je tužitelj u navedenim sobama zatečen (ne navodi se konkretno u kojoj sobi), a da se i dalje osjećao miris sumnjivih supstanci, te da o istome nije obaviještena policijska ophodnja. Dakle, tužitelj navodi da se ne donose mjere pozivajući se na članak 54. stavak 2. točku 3. Zakona o međunarodnoj i privremenoj zaštiti zato što je u sobi „čudan” miris. Ujedno niti se u obrazloženju pobijanog rješenja ne navodi da bi izvor tog „čudnog mirisa” bio tužitelj, niti da bi tužitelj bio tada zatečen u bilo čemu nedopuštenom, osim što je sjedio u sobi u kojoj je „čudan miris”. Ujedno tužitelj ističe da niti soba 228, niti soba 224, niti soba 225 nisu sobe u kojoj je tužitelj boravio i bio smješten dok je bio u Prihvatilištu. Naime, njemu dodijeljena soba je bila 210, pa je razvidno da tužitelj nema i ne može imati nikakve veze s „čudnim mirisom”. Nadalje, tužitelj nije ni na koji način svjesno omogućio nekakvom strancu da uđe u Prihvatilište, te se radi o činjenici koja je tužitelju jednostavno „napakirana”, jer je tuženik bio svjestan da nema dovoljno činjenica i dokaza kako bi na bilo koji način procesuirao tužitelja, a kamo li da bi imao bilo što dovoljno da se izrekne ovakva mjera koja lišava tužitelja slobode. Dakle, konstrukcija da bi tužitelj kršio članak III kućnog reda Prihvatilišta, jer iza 23,00 nije bio u svojoj spavaonici, te da bi ga se zbog toga trebalo uhititi i zatvoriti na tri mjeseca, je u cijelosti nerealna, jer bi tako bilo zatvoreno cijelo prihvatilište, a do sada doista to nije bila tuženikova praksa, već je praksa bila da se opomene. Nadalje, navodi da bi tužitelj držao ili koristio predmete ili tvari koje mogu ugroziti život ili zdravlje ljudi, te sigurnost objekta i materijalnih sredstava, su isto tako u cijelosti promašeni. Naime, čak se niti tuženik u obrazloženju pobijanog rješenja ne trsi pokušavati dokazati da je tužitelj držao takve predmete ili tvari, ili da je na bilo koji način ugrozio život ili zdravlje ljudi, te sigurnost objekta i materijalnih sredstava. Sve što tuženik tvrdi s tim u vezi da je u sobama u kojima tužitelj nije smješten bio „čudan miris”. Isto se odnosi na navođenje članka IX, a gdje niti tuženik ne tvrdi da tužitelj nije postupao sukladno upozorenjima i uputama djelatnika. Nadalje, tuženik navodi nekakve događaje koji da bi se odigrali 2. siječnja 2025., a što nije točno, jer ukoliko bi se odigrali, tada bi ih vjerojatno tuženik procesuirao, a to nije učinio. Nadalje, zaključno, tuženik navodi da je tužitelj prekršio Ustav Republike Hrvatske, te hrvatske zakone, ali pri tome ne navodi koje bi to zakone tužitelj prekršio, niti koje odredbe Ustava Republike Hrvatske, i kada bi bilo tako da je tužitelj „uveo” stranog državljana u prostorije Prihvatilišta, a što nije.
3. Slijedom iznesenog tužitelj predlaže da sud poništi rješenje Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Uprave za imigraciju, državljanstvo i upravne poslove, Sektora za strance i međunarodnu zaštitu, Službe za prihvat i smještaj tražitelja međunarodne zaštite, Prihvatilišta za tražitelje međunarodne zaštite u Zagrebu, KLASA: UP/I-216-03/24-06/17859, URBROJ: 511-01-213-25-7 od 15. siječnja 2025. godine, te da se tužitelja pusti na slobodu. Osim toga, tužitelj predlaže da sud odobri besplatnu pravnu pomoć tužitelju u predmetnom upravnom sporu, te da naloži tuženiku da isplati odvjetniku Zoranu Baueru, pružatelju pravne pomoći, troškove izvršene pravne pomoći u ovom postupku, u roku od 15 dana od dostave računa za pruženu pravnu pomoć.
4. U svom odgovoru na tužbu tuženik ostaje kod razloga i navoda iznijetih u obrazloženju pobijanog rješenja, te predlaže da sud odbije tužbu i tužbeni zahtjev. Naime, uzimajući u obzir javni interes i prava pojedinca, u ovom slučaju tražitelja međunarodne zaštite, ocijenjeno je da, iako je u odredbama Zakona o međunarodnoj i privremenoj zaštiti predviđeno da se blaža mjera ograničenja može izreći na način da se izreče mjera zabrana kretanja izvan Prihvatilišta, zabrana kretanja izvan određenog područja, osobnim pristupanjem u određeno vrijeme u Prihvatilište, odnosno davanje u polog putnih isprava i karata, mjera smještaja u Prihvatni centar za strance, kao i rok trajanja mjere opravdani su zbog ponašanja imenovanog u Prihvatilištu. Nakon naročito drskog i bezobraznog ponašanja dana 2. siječnja 2025. godine, u večernjim satima, kada je zajedno sa PK, nakon što su konzumirali alkohol, sudjelovao u tučnjavi s KK, sa strankom je dana 3. siječnja 2025. godine obavljen razgovor, te je ponovno upoznat sa Kućnim redom Prihvatilišta. Nadalje, samo ponašanje imenovanog, a i njegovo poštivanje Ustava, zakona i drugih propisa Republike Hrvatske dovedeno je u pitanje, kada je ponovo dana 14. siječnja 2025. godine, u 22,40 sati, zajedno sa PK ilegalno uveo stranog državljanina u prostorije Prihvatilišta, te time ignorirao odredbe zakona Republike Hrvatske. Zbog svega navedenog ocijenjeno je da je mjera smještaja u zatvoreni centar potrebna i adekvatna. Prihvatilište za tražitelje međunarodne zaštite ustrojstvena je jedinica Ministarstva unutarnjih poslova, koja djeluje sa svrhom pružanja adekvatnog smještaja za tražitelje međunarodne zaštite i osigurava sigurnosti osoba smještenih u Prihvatilištu. Imajući u vidu prethodno utvrđene činjenice, individualnom procjenom utvrđeno je da se drugim mjerama iz članka 54. stavka 2. točke 3. Zakona o međunarodnoj i privremenoj zaštiti ne može ostvariti svrha određivanja ograničavanja slobode kretanja ZK. Slijedom navedenog, razvidno je da je su sve pojedinačne okolnosti predmeta ispitane i obrazložene, da je činjenično stanje pravilno i potpuno utvrđeno, kao i da je cjelokupno službeno postupanje potpuno zakonito i pravilno rezultiralo ograničenjem slobode kretanja tužitelja. Ovom prilikom tuženik navodi da je potrebno naglasiti da je tužitelj osoba koja u više navrata nije poštivala odredbe Kućnog reda Prihvatilišta. Dana 2. siječnja 2025 imenovani je galamio, tukao se i uznemirivao ostale štićenike Prihvatilišta. Tada je s tužiteljem obavljen razgovor, upoznat je s pravilima Kućnog reda Prihvatilišta. Unatoč obavljenom razgovoru nije korigirao svoje ponašanje, već se i dalje nastavio ponašati obijesno i drsko. Nakon pritužbi drugih štićenika na buku i čudne mirise od strane djelatnika AKD-Zaštite d.o.o., kada su u sobi zatečeni ZK, rođen **.**.2006., KK, rođen **.**.2000., TK, rođen **.**.1972., DK, rođen **.**.1995., AK, rođen **.**.1999., svi državljani Islamske Republike Pakistan, u sobi i dalje osjećao miris sumnjivih supstanci kojom prilikom nije obavještena policijska ophodnja. Vezano za primjedbu opunomoćenika da tužitelj nije omogućio nekom strancu da uđe u Prihvatilište ovom prilikom tuženik naglašava da o navedenom postoji video zapis s čime je tužitelj suočen tijekom razgovora, te mu je omogućeno da objasni razloge zbog kojih je uveo stranog državljanina u Prihvatilište. Tužitelj tijekom razgovora nije dao razuman odgovor. Obzirom da se radi o tražitelju međunarodne zaštite vrlo incidentnog ponašanja, koji se unatoč upozorenjima o pravilima ponašanja u Prihvatilištu nastavio obijesno ponašati, da bi na kraju omogućio nepoznatom stranom državljaninu ulazak i boravak u prostorijama Prihvatilišta. Vezano za primjedbu opunomoćenika tužitelja ovom prilikom tuženik naglašava da tužitelj nije okrivljenik, niti počinitelj kaznenog djela. Samo ograničenje kretanja predviđeno je odredbom članka 54. stavka 2. točke 3. Zakona o međunarodnoj i privremenoj zaštiti, u kojem stoji da je određeno da će se tražitelju međunarodne zaštite ograničiti sloboda kretanja radi zaštite nacionalne sigurnosti ili javnog poretka Republike Hrvatske. Dana 21. siječnja 2025. godine tužitelju je rješenjem Ministarstva unutarnjih poslova, Uprave za imigraciju, državljanstvo i upravne poslove, KLASA: UP/l-216-03/24-06/17859, URBROJ: 511-01- 212-25-10 odbijen zahtjev za međunarodnu zaštitu u Republici Hrvatskoj kao neosnovan.
5. Tužbeni zahtjev nije osnovan, a prema slobodnom uvjerenju suda, te na temelju razmatranja svih pravnih i činjeničnih pitanja, shodno članku 114. stavku 3. Zakona o upravnim sporovima, uz primjenu članka 98. točke 4. istog Zakona.
6. Tijekom postupka izvršen je uvid u cjelokupni spis predmeta, te spis tuženika, a posebice u rješenje Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Uprave za imigraciju, državljanstvo i upravne poslove Republike Hrvatske, Sektora za strance i međunarodnu zaštitu, Službe za prihvat i smještaj tražitelja međunarodne zaštite, Prihvatilište za tražitelje međunarodne zaštite u Zagrebu, KLASA: UP/I-216-03/24-06/17859, URBROJ: 511-01-213-25-7 od 15. siječnja 2025. godine (stranica 6-8 spisa), zahtjev za odobravanje besplatne pravne pomoći od 20. siječnja 2025. godine (stranica 10-13 spisa), rješenje Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Uprave za imigraciju, državljanstvo i upravne poslove Republike Hrvatske, Sektora za strance i međunarodnu zaštitu, Službe za međunarodnu zaštitu, KLASA: UP/I-216-03/24-06/17859, URBROJ: 511-01-212-25-10 od 27. siječnja 2025. godine, službenu bilješku od 15. siječnja 2025. godine, izvješće o pregledu sobe od 15. siječnja 2025. godine, službenu bilješku od 3. siječnja 2025. godine, zapisnik od 6. studenog 2024. godine povodom zaprimanja zahtjeva za međunarodnu zaštitu, te službenu bilješku o izraženoj namjeri za podnošenja zahtjeva za međunarodnu zaštitu od 10. veljače 2024. godine.
7. Kod donošenja odluke u ovom predmetu sud je polazio od sadržaja pobijanog rješenja od 15. siječnja 2025. godine, kojim se točkom 1. izreke ZK, tražitelju međunarodne zaštite rođenom **.**.2006., u mjestu Lahore, država Islamska Republike Pakistan, državljaninu Islamske Republike Pakistan, određuje ograničenje slobode kretanja smještajem u Prihvatni centar za strance, Obedišće Ježevsko, Slavka Kolara 82, dok se točkom 2. izreke ograničenje kretanja iz točke 1. ovog rješenja određuje za razdoblje od 3 (tri) mjeseca od dana uručenja ovog rješenja. Naime, ZK je dana 16. listopada 2024. godine u Policijskoj upravi zagrebačkoj, I. policijskoj postaji Zagreb, izrazio namjeru za podnošenje zahtjeva za međunarodnu zaštitu u Republici Hrvatskoj, te je isti dan smješten u Prihvatilište za tražitelje međunarodne zaštite u Zagrebu, Sarajevska 41. Imenovani je dana 6. studenog 2024. godine podnio zahtjev za međunarodnu zaštitu, te je tom prilikom u nazočnosti prevoditelja za urdu jezik, upoznat s pravima i obvezama tražitelja međunarodne zaštite, kao i s Kućnim redom Prihvatilišta, te posljedicama kršenja istog. U postupku donošenja rješenja uvidom u spis predmeta, utvrđeno je da se dana 14. siječnja 2025. godine u vremenu od 23,00 do 23,40 sati nakon žalbi drugih štićenika Prihvatilišta na galamu, ponašanje i čudan miris u sobama 228, 224 i 225, te prilikom redovne kontrole djelatnika AKD-Zaštite d.o.o. u Prihvatilištu za tražitelje međunarodne zaštite u Zagrebu, Sarajevska 41, na drugom katu, i dalje se osjećao čudan miris, te su navedene sobe pregledane. U navedenim sobama su zatečeni ZK, rođen **.**.2006. (UP/l-216-03/24- 06/17859), KK, rođen **.**.2000. (UP/l-216-03/24- 06/18265), TK, rođen **.**.1972. (UP/l-216-03/24- 06/18167), DK, rođen **.**.1995. (UP/l-216-03/24- 06/2605), AK, rođen **.**.1999. (UP/l-216-03/25- 06/102), svi državljani Islamske Republike Pakistan, te se u sobi i dalje osjećao miris sumnjivih supstanci. O navedenom nije obavještena policijska ophodnja. Nadalje, dana 15. siječnja 2025. godine u 2,00 sati nakon čudnog ponašanja osoba iz sobe 228 smještajnog odjela Prihvatilišta obavljena je kontrola sobe od strane djelatnika AKD-Zaštite d.o.o. kojom prilikom je u navedenoj sobi zatečena osoba bez službenih dokumenata. Navedena osoba je odvedena u prijamni dio Prihvatilišta, te je o tome obavještena policijska ophodnja i daljnja obrada stranog državljanina je obavljena sukladno Zakonu o strancima. Pregledom nadzorne kamere utvrđeno je da su ZK i DK navedenog stranca uveli dana 14. siječnja 2025. godine u 22,40 sati. Prije donošenja ovog rješenja sa strankom je obavljen razgovor i omogućeno je stranci izjašnjavanje o svim okolnostima koje su iznesene u postupku sukladno članku 52. stavku 2. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine", broj: 47/09. i 110/21), uz prisustvo prevoditelja za urdu jezik. Stranka na upit o navedenom događaju nije dala konkretan odgovor. Člankom 52. stavkom 3. točkom 1. Zakona o međunarodnoj i privremenoj zaštiti propisano je da je tražitelj dužan poštivati Ustav, zakone i druge propise Republike Hrvatske, a točkom 5. stavka 3. istog članka navedenog Zakona, propisano je da je tražitelj međunarodne zaštite dužan poštovati Kućni red Prihvatilišta za tražitelje azila. Člankom III. Kućnog reda Prihvatilišta za tražitelje azila, Broj: 511-01-152-85186-205 od 8. prosinca 2015. godine, propisano je da tražitelji mogu u Prihvatilištu boraviti u svojoj spavaonici, u zajedničkim društvenim prostorijama, te u prostorijama namijenjenim za prehranu. Između 23,00 i 6,00 sati tražitelji moraju boraviti u svojim spavaonicama. Tražiteljima nije dopušten ulazak u tuđe spavaonice. Člankom VIII. propisano je da radi osiguranja reda i sigurnosti u Prihvatilištu je zabranjeno držanje i korištenje predmeta i tvari koje mogu ugroziti život ili zdravlje ljudi, te sigurnost objekta i materijalnih sredstava. Nadalje, sukladno navedenom članku zabranjeno je unošenje i konzumacija alkoholnih pića i drugih sredstava ovisnosti. Člankom IX. propisano je da su tražitelji obvezni pridržavati se Kućnog reda i postupati sukladno upozorenjima i uputama djelatnika Prihvatilišta. Ocijenjeno je da ponašanje imenovanog u Prihvatilištu, uzimajući u obzir da naročito drsko i bezobrazno ponašanje kada je dana 2. siječnja 2025. godine u večernjim satima zajedno sa PK nakon što su konzumirali alkohol, su se potukli sa KK. Nakon toga sa strankom je dana 3. siječnja 2025. godine obavljen razgovor, te je ponovno upoznat sa Kućnim redom Prihvatilišta. Samo ponašanje imenovanog, a i njegovo poštivanje Ustava, zakona i drugih propisa Republike Hrvatske dovedeno je u pitanje kada je dana 14. siječnja 2025. godine u 22,40 sati zajedno sa PK ilegalno uveo stranog državljanina u prostorije Prihvatilišta, te time je ignorirao odredbe zakona Republike Hrvatske. Zbog svega navedenog ocijenjeno je da mjera smještaja u zatvoreni centar potrebna i adekvatna. Mjera smještaja u Prihvatni centar za strance kao i rok trajanja mjere opravdani su s obzirom na činjenicu da je tražitelj međunarodne zaštite svojim ponašanjem prekršio zakone Republike Hrvatske, tako što ilegalno uveo stranog državljanina u prostorije Prihvatilišta, utvrđeno je da je ograničenje slobode kretanja potrebno radi zaštite javnog poretka Republike Hrvatske, sukladno članku 54. stavku 2. točki 3. Zakona o međunarodnoj i privremenoj zaštiti. Člankom 54. stavkom 5. točkom 5. navedenog Zakona propisano je da se sloboda kretanja tražitelja može ograničiti smještajem u prihvatni centar za strance. Člankom 54. stavkom 6. navedenog Zakona određeno je da će se mjera smještaja u Prihvatni centar za strance izreći ako se individualnom procjenom utvrdi da se drugim mjerama iz članka 54. stavka 5. ne može ostvariti svrha ograničavanja slobode kretanja. Imajući u vidu prethodno utvrđene činjenice, individualnom procjenom utvrđeno je da se drugim mjerama iz članka 54. stavka 5. Zakona o međunarodnoj i privremenoj zaštiti ne može ostvariti svrha ograničavanja slobode kretanja ZK.
8. Sud smatra da je pobijana odluka zasnovana na zakonu, te je prihvatio stajalište tuženika da su u konkretnom slučaju ispunjeni uvjeti za ograničenje slobode kretanja iz članka 54. stavka 2. točke 3. i 5., te stavka 4. istog članka Zakona o međunarodnoj i privremenoj zaštiti, sukladno stavku 5. točki 5. istoga članka navedenog Zakona. Naime, članak 54. stavak 9. ZMPZ propisuje da se mjere ograničavanja slobode kretanja izriču dok za to postoji razlozi iz stavka 2. ovoga članka, a najduže do tri mjeseca. Pri tome je potrebito uputiti i na članak 52. stavak 3. točku 1. i 5. ZMPZ, koji propisuje da je tražitelj međunarodne zaštite dužan poštivati Ustav, zakone i druge propise Republike Hrvatske, te poštivati Kućni red Prihvatilišta. Iz utvrđenog činjeničnog stanja proizlazi da tužitelj nije poštivao Kućni red Prihvatilišta za tražitelje azila, a kako je propisano u točkama III., VIII. i IX. Tako se tužitelj potukao dana 2. siječnja 2025. godine u večernjim satima sa KK, zajedno sa PK, a nakon što su konzumirali alkohol u Prihvatilištu, s time da je s tužiteljem obavljen razgovor dana 3. siječnja 2025. godine, kada je ponovno upoznat sa Kućnim redom Prihvatilišta. Iz priložene službene bilješke od 3. siječnja 2025. godine proizlazi da je nakon incidenta obavljen razgovor s navedenim tražiteljima, te je obaviještena vanjska ophodnja, a navedeni strani državljani su razdvojeni i vraćeni u svoje sobe, osim KK, koji je premješten u sobu 121. Nadalje, iz službene bilješke od 15. siječnja 2025. godine proizlazi da je dana 14. siječnja 2025. godine obavljena kontrola soba 228, 225 i 224 u smještajnom dijelu Prihvatilišta. U tim sobama zatečeno je više tražitelja međunarodne zaštite, a među njima je bio i tužitelj, s time da su štićenici Prihvatilišta podnijeli žalbu na galamu i ponašanje, te čudan miris u tim sobama, odnosno osjećao se i dalje miris sumnjivih supstanci. O tome nije obaviještena policijska ophodnja. Osim toga, dana 15. siječnja 2025. godine, u 2,00 sati, nakon čudnog ponašanja osoba koje su smještene u sobi 228, smješteni dio Prihvatilišta, pregledana je predmetna soba, gdje je zatečena nepoznata osoba bez potvrde o registraciji. Putem videonadzora utvrđeno je da su tužitelj i DK u 22,40 sati uveli nepoznatu osobu u prostorije Prihvatilišta s time da je o navedenom obaviještena policijska ophodnja, a navedeni strani državljanin je odveden u nadležnu policijsku postaju. Tužitelj i imenovani tražitelj međunarodne zaštite su izjavili da ne žele komentirati snimke videonadzora. S obzirom na gornje navode pravilno je izrečena mjera smještaja u prihvatni centar za strance, jer je razvidno da se individualnom procjenom ne može drugim mjerama iz članka 54. stavka 5. ZMPZ ostvariti svrha ograničavanja slobode kretanja (članak 54. stavak 6. ZMPZ). Postoji predmnijeva rizika od bijega zbog kršenja odredbi Kućnog reda Prihvatilišta shodno članku 54. stavku 4. ZMPZ, što se može dovesti i u vezu sa stavkom 2. točkom 1. citiranog članka, kako bi se utvrdile činjenice i okolnosti na kojima se temelji tužiteljev zahtjev za međunarodnu zaštitu.
9. Uslijed iznijetog, a na temelju članka 116. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima, odlučeno je kao u točki I. izreke presude.
10. Točka II. izreke presude temelji se na članku 8. Pravilnika o besplatnoj pravnoj pomoći u postupku odobrenja međunarodne zaštite ("Narodne novine", broj: 140/15. i 155/22.). Naime, odluka o besplatnoj pravnoj pomoći tužitelja proizlazi iz priloženog zahtjeva za odobravanjem besplatne pravne pomoći od 20. siječnja 2025. godine, s time da za točnost podataka iz tih zahtjeva tužitelj snosi materijalnu i kaznenu odgovornost.
11. Točka III. izreke temelji se na članku 9. Pravilnika, pa dosuđeni trošak upravnog spora u ukupnom iznosu od 1.250,00 eura, obuhvaća sastav tužbe – 500,00 eura, zastupanje na ročištu dana 28. veljače 2025. godine – 500,00 eura, te PDV – a – 250,00 eura.
U Zagrebu 7. ožujka 2025. godine
Sudac:
Ivan Levak
Uputa o pravnom lijeku:
Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave presude. Žalba ne odgađa izvršenje pobijane presude (članak 51. stavak 3. Zakona o međunarodnoj i privremenoj zaštiti).
Dna:
1. Odvjetnik Zoran Bauer, [adresa] Zagreb, Kozarčaninova 2
2. Ministarstvo unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Uprava za imigraciju, državljanstvo i upravne poslove, Sektor za strance i međunarodnu zaštitu, Služba za prihvat i smještaj tražitelja međunarodne zaštite, Prihvatilište za tražitelje međunarodne zaštite u Zagrebu, [adresa] Zagreb, Ilica 335
3. U spis
