Republika Hrvatska

Županijski sud u Splitu

Split, Gundulićeva 29a

Poslovni broj: Gž-1790/2023-4

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Splitu, u vijeću sastavljenom od sudaca ovog suda i to Sonje Meštrović, kao predsjednice vijeća, Andree Boras-Ivanišević kao sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća, te Ane Grbavac, kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja ČG, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Željku Ostoji, odvjetniku u Splitu, protiv tuženika Republika Hrvatska,OIB: 52634238587, zastupanog po Općinskom državnom odvjetništvu u Splitu, radi naknade štete, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Splitu pod poslovnim brojem Pn-27/2021-33 od 5.svibnja 2023., u sjednici vijeća održanoj 13. veljače 2025.

p r e s u d i o j e:

Odbija se kao neosnovana žalba tuženika i potvrđuje presuda Općinskog suda u Splitu pod poslovnim brojem Pn-27/2021-33 od 5.svibnja 2023.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom naloženo je tuženiku u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe isplatiti tužitelju iznos od 26.544,56 EUR (200.000,00 kuna) uvećano za zakonske zatezne kamate koje na navedeni iznos teku od 19.siječnja 2021. do 31.prosinca 2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu, za tri postotna poena, a od 1.siječnja 2023. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena.

1.1. U odluci pod točkom II. izreke nalaže se tuženiku u roku od 15 dana naknaditi tužitelju parnični trošak u iznosu od 4.479,39 EUR (33.750,00 kuna) sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama od 5.svibnja 2023. do isplate.

2. Protiv navedene presude žali se tuženik zbog svih žalbenih razloga predviđenih odredbom članka. 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14,70/19,80/22, 114/22 i 155/23 - dalje u tekstu: ZPP), s prijedlogom da se pobijana presuda preinači na način da se odbije tužbeni zahtjev, te da se tužitelj obveže tuženiku naknaditi parnične troškove, podredno da se presuda ukine i vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

2.1. Na žalbu nije odgovoreno.

2.2. Žalba nije osnovana.

3. Prema odredbi članka 365. stavak 2. ZPP-a drugostupanjski sud ispituje prvostupanjsku presudu i rješenje u granicama razloga navedenih u žalbi pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a i na pravilnu primjenu materijalnog prava. Pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točke 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a, ovaj sud nije našao da bi prvostupanjski sud počinio bilo koju od navedenih povreda.

5. Nadalje, suprotno žalbenim navodima žalitelja nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a, jer je izreka pobijane presude jasna i razumljiva te ne proturječe sami sebi ni razlozima presude. Presuda sadrži razloge o odlučnim činjenicama koji nisu nejasni ni nerazumljivi, te nema proturječnosti između razloga presude sa sadržajem izvedenih dokaza pa se može ispitati zakonitost i pravilnost presude.

6. Činjenično stanje u prvostupanjskom postupku je pravilno i potpuno utvrđeno i nije dovedeno u sumnju navodima žalbe, pa je neosnovan i žalbeni razlog tuženika pogrešno i nepotpuno utvrđenoga činjeničnog stanja.

7. Predmet spora predstavlja zahtjev tužitelja za naknadu neimovinske štete zbog gubitka majke u iznosu od 200.000,00 kuna / 26.544,56 EUR, koju je ubio ŠG, a za što odgovornost da snosi tuženik zbog krivnje i propusta u radu djelatnika policije koji su postupali protivno propisima.

8. Dakle, predmet spora raspraviti je s aspekta primjene odredaba članka 14. tada važećeg Zakona o sustavu državne uprave (NN 150/2011, 12/2013, 93/2016, 104/2016- dalje:ZSDU ) kojim je propisano da štetu koju građaninu, pravnoj osobi ili drugoj stranci nastanu nezakonitim ili nepravilnim radom tijela državne uprave, tijela jedinice i lokalne samouprave ili pravnih osoba koje imaju javne ovlasti u povjerenim im poslovima državne uprave nadoknađuje RH, time da je odgovornost Republike Hrvatske za nepravilan i nezakonit rad njenih tijela objektivna što znači da se odgovara po načelu uzročnosti temeljem same činjenice da je šteta prouzročena upravo nezakonitim ili nepravilnim radom.

9. U ovoj fazi postupka nije bilo sporno da je presudom Županijskog suda u Splitu br. K-5/2012. ŠG proglašen krivim i pravomoćno osuđen za kazneno djelo teškog ubojstva tužiteljeve majke ŽG time što je dana 27.8.2011. u popodnevnim satima (oko 14,30 sati) bio priveden u PP Omiš nakon što je tužiteljeva majka sat ranije prijavila policiji da joj on u SMS poruci piše da će se ubiti.

10. Isto tako u postupku nije bilo sporno, a što je razvidno i iz dostavljene i citirane presude ovog suda da je u policijskoj postaji utvrđeno kako je privedeni ŠG bio u alkoholiziranom stanju (2,04 promila) te je odveden na Hitni medicinski prijem Doma zdravlja Omiš gdje ga je pregledala dr.JG, koja je nakon razgovora s njim ustanovila da ga nije potrebno uputiti na hitni psihijatrijski prijem, a za navode o suicidu joj je kazao da ih je spominjao da zadobije pažnju ŽG s kojom je ranije bio u ljubavnoj vezi te da su ga službenici PP Omiš pustili iz postaje budući da nije utvrđeno da je počinio prekršaj ili kazneno djelo. No, kasnije, tog dana, iza 21 sat, ŠG je ušao u zgradu u kojoj je stanovala ŽG, razvalio je nogom vrata njezinog stana te ju ubio i zatim pokušao sebe ubiti.

11. Dakle, sam tijek zbivanja predmetnog dana i nakon provedenih suglasnih kazivanja tijekom postupka saslušanih svjedoka NG, ĆG, ZG, VG te pregledom izvješća PU SD nije ni bio sporan među strankama.

11.1. Međutim, u postupku je kao sporno valjalo raspraviti i utvrditi pitanje odgovornosti tuženika u svezi s nastalim štetnim događajem i štetom koju tužitelj potražuje u ovom postupku.

12. Prvostupanjski sud je polazeći od navedenih činjeničnih utvrđenja, po valjano provedenom dokaznom postupku kako to nalaže odredba članka 8. ZPP-a, osnovom suglasnošću stranaka u dokazne svrhe pregledane i dokumentacije kaznenog spisa K-5/12 i priležećeg nalaza i mišljenja vještaka specijaliste psihijatru dr Esti Sušić u kaznenom postupku vođenom protiv okrivljenog ŠG na okolnost njegovo njegovog zdravstvenog stanja, prihvatio tužbeni zahtjev tužitelja držeći utvrđenim da su policijski službenici počinili određenu nepravilnost u postupanju (propuštanje da primijene čl.24.ZZDS) koja je, po ocjeni ovog suda, dovela do ubojstva ŽG, a samim time i nastanka neimovinske štete tužitelju za koju štetu tuženik odgovara temeljem odredbe čl.13.ZSDU kojom je propisano da štetu koja građaninu nastane nezakonitim ili nepravilnim radom tijela državne uprave naknađuje Republika Hrvatska.

12.1. Naime, odredba članka 24. Zakona o zaštiti osoba s duševnim smetnjama ( „Narodne novine“ broj 76/14- dalje:ZZDS) osobu s duševnim smetnjama za koju se osnovano sumnja da može neposredno ugroziti vlastiti život ili zdravlje odnosno život ili zdravlje drugih u osobito žurnim slučajevima, mogu ovlaštene službene osobe Ministarstva unutarnjih poslova dovesti u psihijatrijsku ustanovu nadležnu prema prebivalištu ili boravištu osobe odnosno prema mjestu na kojem je osoba trenutačno zatečena bez prethodnoga liječničkog pregleda iz članka 23. stavka 1. ovoga Zakona.

13. U obrazloženju pobijane presude sud prvog stupnja polazi od neprijeporne činjenice da je odnosne prigode dana 27. kolovoza 2011. osuđeni ŠG, koji se vodio u evidenciji PP Omiš kao osoba koja je počinila prekršaj i kazneno djelo koje je povezano uz nasilje usmjereno na tjelesni integritet žrtve te evidentiran i kao osoba sklona posjedovanju oružja te ilegalnom nabavljanju streljiva, prethodno istog dana oko 13,15 sati poslao SMS poruku pok ŽG uz prijetnju suicida, o čemu je ista pravodobno obavijestila operativno dežurstvo PP Omiš.

14. Tako je, osnovom dostavljenog dopisa PU SD broj:511-12-01-22495/2011, (list 45-47 i koji je očitom pogreškom u pisanju datiran 25. kolovoza 2011.), u postupku utvrđeno kako je PP Omiš 2002. okrivljenog ŠG prekršajno procesuirala zbog nasilja u obitelji te mu oduzela legalno posjedovano oružje, a 3. lipnja 2008. ga je kazneno procesuirala zbog osnovane sumnje da je prijetio ŽG i njezinom suprugu Č te je tad kod ŠG pronađeno 108 komada ilegalno posjedovanog streljiva.

14.1. Utoliko su u tom pravcu neosnovani navodi žalbe kako sud pogrešno interpretira sadržaj predmetnog dopisa dostavljenog MUP RH Ravnateljstvu policije povodom očitovanja o postupanju u predmetu okrivljenog ŠG pri čemu je žalitelju ukazati kako isti nije ovlašten u žalbenom stadiju isticati nove činjenice izvan razloga predviđenih odredbom članka 352. stavak 1. ZPP-a.

15. U navedenom, suprotno navodima žalitelja, leži odgovornost tuženika za propuste djelatnika policije koji su bili dužni izvršiti provjeru prijavitelja u odnosu na osobu koja je telefonskim putem prijetila vlastitim oduzimanjem života prednici tužitelja i koju prijetnju je isti i realizirao ali usmrćivanjem pok ŽG. Naime, u kontekstu iznesene prijetnje uz prethodno utvrđeni izrazito visoki stupanj alkoholiziranosti na dan počinjenja kaznenog djela, zahtijevala je povećanu pozornost od strane djelatnika policije koji su pozvani na uredovanje po izvršenoj dojavi od strane pok. ŽG, i to u najmanju ruku iznošenjem navedenih podataka i liječnici opće prakse kojoj je počinitelj doveden radi procjene zdravstvenog stanja.

16. Stoga se tuženik ne može eskulpirati navodima kako u postupanju njegovih djelatnika iz PP Omiš odnosne prigode nije bilo nikakvih propusta jer su počinitelja odnosne prigode odveli na procjenu njegova zdravstvenog stanja, što je u nadležnosti upravo liječnika.

17. Ovdje je svakako ukazati kako je okrivljeni ŠG prije počinjenja navedenog kaznenog djela isti dan bio doveden kod liječnice opće prakse u visokom stupnja alkoholiziranosti od izmjerenih čak 2,04 promila, što je po procjeni liječnice koja nije raspolagala nikakvim saznanjima o evidencijama o prijavama počinitelja, bilo dostatno za njen zaključak kako nije bilo uvjeta za prisilni smještaj osobe na psihijatrijski odjel.

17.1. Naime, u svom očitovanju iz spisa br. K-5/12 (list 113) u postupku je utvrđeno kako je dr.JG navela da od inspektora nije dobila podatke da dosad ŠG nije bio ni fizički ni verbalno nasilan te kako u medicinskom kartonu nije bilo podataka o duševnim bolestima i psihičkim krizama i da je nakon obavljenog razgovora smatrala da ne postoji potreba za hitnom psihijatrijskom obradom.

17.2. Isto je dr. JG ponovila i u svom iskazu pred sudom prvog stupnja navodeći da je s IG razgovarala oko pola sata, da je iz razgovora te kontakta s njegovom obiteljskom liječnicom (koja joj je rekla da nema u kartonu evidentiranih psihijatrijskih problema ili uzimanja lijekova koje propisuju psihijatri) zaključila da nije bilo osnove da ga se upućuje na psihijatrijski odjel. Konačno, navela je da joj je bilo poznato da će biti odveden u policijsku postaju na daljnju obradu te je uobičajeno da se osobe u alkoholiziranom stanju stave u pritvor do otrežnjenja, a tek nakon otrežnjenja se može pristupiti psihijatrijskom tretmanu.

18. Stoga, ovaj sud prihvaća kao pravilan zaključak suda prvog stupnja da u okolnostima kada je osuđeni ŠG već otprije bio kod PP Omiš evidentiran kao osoba koja je počinila (ili se barem osnovano sumnjičila da je počinila) prekršaj i kazneno djelo koje je povezano uz nasilje usmjereno na tjelesni integritet žrtve, postupanje policijskih djelatnika zahtijevalo je veću pozornost u radnjama poduzetim po izvršenoj dojavi.

18.1. Osim toga, kako to pravilno ukazuje prvostupanjski sud u pobijanoj presudi, u takvim okolnostima, a imajući u vidu ponašanje okrivljenog ŠG prema sada pok. ŽG (slanje SMS poruka da će se ubiti), savjesno i stručno obavljanje dužnosti od strane policijskih službenika (propisano čl.15.Zakona o državnim službenicima – NN 92/05, 107/07, 27/08) podrazumijevalo je i otklanjanje svake sumnje moguću opasnost i prijetnju za njegovo zdravlje, ali i život i zdravlje drugih.

18.2. Ovo neovisno o tomu što je konačna procjena duševnog zdravlja ŠG u nadležnost ovlaštenih stručnih osoba odnosno liječnika. Naime, da su policijski službenici u navedenim okolnostima privedenog ŠG tretirali kao potencijalno opasnu osobu, kako to pravilno zaključuje sud prvog stupnja, kada već o tome nisu izvijestili liječnicu na Hitnom prijemu, mogli su ga i bez uputnice liječnika u skladu s čl.24.ZZDS odvesti u psihijatrijsku ustanovu. Upravo tada bi jedino mjerodavni liječnici specijalisti psihijatri ustanovili ono što je vještakinja Esta Sušić zaključila o ŠG, a to je da je njegov poremećaj ličnosti narcističkog tipa u kombinaciji s alkoholizmom može dovesti do agresivnog ponašanja te da prekid ljubavne veze za njega može predstavljati narcističku povredu pa bi se vjerojatno pristupilo njegovom prisilnom smještanju na liječenje.

19. Na koncu ovdje je za ukazati i na recentnu odluku Europskog suda za ljudska prava (dalje: Europski sud) u predmetu Svrtan protiv Hrvatske od 3. prosinca 2024. (zahtjev br. 57507/19), koji je primjenjiva i u ovom postupku, premda činjenični kompleks ne odgovara u cijelosti ovom predmetu, ali u kojoj je odluci ESLJP utvrdio povredu članka 2. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (narodne novine - međunarodni ugovori br. 18/97., 6/99. - proč. tekst, 8/99 - ispr., 14/02., 1/06. i 13/17.) zbog propusta domaćih tijela da spriječe nasilna djela, u okolnostima kada raspolažu relevantnim saznanjima .

20. Vezano za visinu štete pravilno je sud prvog stupnja tužitelju koji je u osjetljivoj životnoj dobi od 17 godina ostao bez nezamjenjive podrške majke, priznao primjerenu novčanu naknadu sukladno odredbi članka čl.1100. i čl.1101. Zakona o obveznim odnosima (»Narodne novine« broj 35/05 , 41/08., 125/11., 78/15., 29/18. , 126/21., 114/22. i 156/22., dalje: ZOO) u visini od zatraženih 200.000,00 kuna (26.544,56 EUR), iako bi mu prema Orijentacijskim kriterijima pripadala i veća naknada, uzimajući pritom da je tužitelj 2016. tražio psihijatrijsku pomoć o čemu svjedoči tužbi priloženi liječnički nalaz

20. Slijedom naprijed izloženog, kako nisu ostvareni navodi žalbe niti ovaj sud nalazi ostvarenje bitnih povreda postupka na koje pazi po službenoj dužnosti u okviru odredbe članka 365. stavak 2. ZPP-a, pobijanu presudu je valjalo potvrditi, temeljem odredbe članka 368. stavak 1. ZPP-a i odlučiti kao u izreci.

U Splitu, 7. ožujka 2025.

PREDSJEDNICA VIJEĆA

Sonja Meštrović