Republika Hrvatska
Županijski sud u Osijeku
Osijek, Europska avenija 7
Poslovni broj Kž-54/2025-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Osijeku u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda, suca Vlaste Šimenić-Kovač, predsjednika vijeća, te sudaca Azre Salitrežić i Miroslava Jukića, članova vijeća, uz sudjelovanje Anele Kostanjevac, zapisničara, u kaznenom predmetu protiv okrivljenika LV, zbog kaznenog djela iz članka 117. stavak 1. Kaznenog zakona („Narodne Novine", broj 125/11., 144/12., 56/15., 61/15., 101/17, 118/18 - dalje: KZ/11), odlučujući o žalbi privatne tužiteljice ČV protiv presude Općinskog suda u Zadru, poslovni broj K-385/2024 od 27. studenog 2024., u sjednici vijeća održanoj 7. ožujka 2025.,
p r e s u d i o j e
Odbija se žalba privatne tužiteljice ČV kao neosnovana, te se potvrđuje prvostupanjska presuda.
Obrazloženje
1. Pobijanom presudom Općinskog suda u Zadru okrivljenik LV oslobođen je optužbe da bi počinio kazneno djelo protiv života i tijela - tjelesna ozljeda, opisano i kažnjivo po članku 117. stavak 1. Kaznenog zakona ("Narodne novine", br. 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18 – dalje u tekstu KZ/11).
1.1. Na temelju članka 149. stavak 3. u vezi članka 145. stavak 2. točka 1.- 6. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine", br. 152/08, 76/09, 80/11, 121/11, 91/12, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19, 126/19, 130/20, 80/22– dalje u tekstu ZKP/08) privatna tužiteljica ČV je dužna snositi trošak kaznenog postupka u paušalnom iznosu od 150,00 (stopedeset) eura, nužne izdatke okrivljenika, te nužne izdatke i nagradu branitelja okrivljenika, o čemu će sud naknadno donijeti posebno rješenje.
2. Protiv presude žalbu je podnijela privatna tužiteljica ČV, putem branitelja Branimira Zorica, odvjetnika iz Zadra zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka i pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja. Predlaže da se ukine prvostupanjska presuda i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovo postupanje.
3. Odgovor na žalbu je podnio okrivljeni MV, putem branitelja Amela Kapića, odvjetnika iz Zadra, te predlaže da se žalba odbije kao neosnovana.
4. Žalba nije osnovana.
5. Privatna tužiteljica pobija prvostupanjsku presudu zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavak 1. točka 11. ZKP/08 jer smatra da su u pobijanoj presudi razlozi o odlučnim činjenicama nejasni i u znatnoj mjeri proturječni, te nisu navedeni razlozi o svim odlučnim činjenicama. Navedenu bitnu povredu odredaba kaznenog postupka obrazlaže time jer smatra da je nejasno je li okrivljeni oslobođen iz razloga što nije utvrđeno postojanje namjere za učin kaznenog djela tjelesne ozljede ili pak izvedenih dokaza smatra da nije dokazano da je okrivljeni počinio navedeno kazneno djelo. Žalbom upire da pobijana presuda nema razloga glede odlučne činjenice je li okrivljeni inkriminirane zgode postupao s neizravnom namjerom ako već prvostupanjski sud nije utvrdio postojanje izravne namjere. Nadalje, smatra da je obrazloženje pobijane potpuno nejasno, konfuzno, te da se pobijana presuda ne može valjano ispitati jer prvostupanjski sud prihvaća nalaz i sudsko medicinskog mišljenja vještaka Davora Mayera glede zadobivenih tjelesnih ozljeda privatne tužiteljice, a onda smatra spornim sredstvo kojim su tjelesne ozljede nastale.
5.1. Suprotno žalbenim navodima prvostupanjski sud pozorno je cijenio sve izvedene dokaze, te u razlozima naveo jasne, provjerljive razloga o odlučnim i drugim važnim činjenicama, okolnostima koje čine obilježja kaznenog djela. Prvostupanjski sud pozorno je cijenio obranu okrivljenika i doveo u međusobnu vezu s iskazom privatne tužiteljice ČV, sudsko medicinskog vještaka Davora Mayera, iskazima ispitanih svjedoka CV, GV i UV, te u pobijanoj presudi jasno zaključio da nema dokaza da bi okrivljenik počinio kazneno djelo tjelesne ozljede kojem se stavlja na teret privatnom tužbom, te ga oslobodio na temelju članka 453. točka 3. ZKP/08.
6. Privatna tužiteljica žali se zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavak 3. ZKP/08 jer smatra da je prvostupanjski sud tijekom rasprave nepravilno primijenio odredbu članka 292. stavak 3. ZKP/08, a što je utjecalo na presudu. Navedenu bitnu povredu obrazlaže time što je prvostupanjski sud na raspravi 22. studenog 2024. svjedoka CV ispitao putem audio-video veze, a da pri tome nije navedeno kojim uređajem je izvršeno ispitivanje, tko je bila stručna osoba koja je rukovala navedenim uređajem.
6.1. Neosnovano upire žalbom privatna tužiteljica da je pobijanom presudom prvostupanjski sud počinio bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavak 3. ZKP/08, a koja je utjecala na presudu jer je tijekom rasprave nepravilno primijenio odredbu članka 292. stavak 3. ZKP/08. Naime, iako je prvostupanjski sud na raspravi 22. studenog 2024. ispitao svjedoka CV putem audio-video veze bez naznake stručne osobe koja navedenim uređajem rukuje, navedeno nije utjecalo na presudu s obzirom da je svjedok CV već ranije ispitivan na raspravi od 23. rujna 2024., te na raspravi koja je održana 22. studenog 2024. proizlazi da je dogovoreno i zakazano sudjelovanje svjedoka CV putem audio-video veze kojem ispitivanju se privatna tužiteljica nije protivila. Stoga nije počinjenja bitna povreda odredaba kaznenog postupka na koju žalbom upire privatna tužiteljica a niti koja druga na koju ovaj drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti sukladno članku 476. stavak 1. ZKP/08
7. Privatna tužiteljica ČV pobija prvostupanjsku presudu zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja. Smatra da je nesporno utvrđeno da je kritične zgode došlo do sukoba između pasa pasmine patuljasti šnaucer u vlasništvu supruge okrivljenika i psa pasmine američki stafordski terijer koji je bio povjeren na čuvanje privatnoj tužiteljici ČV i njezinom suprugu UV kada je američki stafordski terijer primio zubima i tresao psa pasmine patuljasti šnaucer kojom prilikom je okrivljeni tukao psa stafordski terijer i da je tom prigodom privatna tužiteljica ČV zadobila tjelesne ozljede opisane u izreci pobijane presude. Smatra da je prvostupanjski sud pogrešno zaključio da nije dokazano da je okrivljeni MV inkriminirane prigode zadao privatnoj tužiteljici tjelesne ozljede kao i sredstvo kojim su navedene nastale, te je li okrivljeni postupao s namjerom (bilo izravnom ili neizravnom). Iz sadržaja žalbe razvidno je da privatna tužiteljica prigovara pravilnosti utvrđenog činjeničnog stanja daje svoju ocjenu svih izvedenih dokaza predlažući u suštini drugačiju ocjenu izvedenih dokaza od one koju je prvostupanjski sud dao u obrazloženju presude.
7.1. Pravilno je prvostupanjski sud utvrdio i zaključio na temelju ocjene izvedenih dokaza a u kontekstu životne situacije iznenadnog napada psa osobito snažne vrste kao što je američki staford na obiteljskog psa patuljastog šnaucera slabije građe u vlasništvu okrivljenikove supruge da okrivljeni KV navedenoj iznenadnoj i stresnoj situaciji nije bio fokusiran na privatnu tužiteljicu s ciljem da privatnoj tužiteljici nanese tjelesne ozljede bilo izravnom ili neizravnom namjerom već je nastojao razdvojiti pse udarajući psa privatne tužiteljice kako bi prestao sa napadom na malog patuljastog šnaucera. O navedenom je iskazivala privatna tužiteljica koja je iskazala da okrivljeni nije imao razloga namjerno je udariti, u dobrosusjedskim su odnosima. Pravilno je prvostupanjski sud utvrdio i zaključio da su konkretnoj stresnoj situaciji za obje stranke moguće više načina kako je privatna tužiteljica zadobila tjelesne ozljede opisane u izreci pobijane presude i to : slučajnim udarcem jer su bili međusobno blizu, odgurivanjem, potezanjem psa kojeg je povlačila za povodac (duljine 3 metra) da se tom prilikom udarila ili zadobila slučajni udarac. Da je tome tako pravilno je prvostupanjski sud utvrdio i zaključio na temelju nalaza i mišljenja vještaka sudske medicine dr. Mayera koji je iskazao da ne može sa sigurnošću utvrditi točan mehanizam nastanka ni predmet kojim su tjelesne ozljede nanesene privatnoj tužiteljice ostavlja mogućnost da su nanesene daskom, štapom, metalnim predmetom, čekićem te gaženjem, padom na tvrdu površinu. Stoga je pravilno prvostupanjski sud nakon svestrane analize svih izvedenih dokaza zajedno i u međusobnoj vezi povezujući sa obranom okrivljenog LV zaključio da nije sa izvjesnošću dokazano da je okrivljenik počinio kazneno djelo tjelesne ozljede te ga oslobodio optužbe na temelju članka 453. točka 3. ZKP/08.
7.2. Stoga nije osnovana žalba privatne tužiteljice ČV zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja. Prvostupanjski sud pravilno je utvrdio da nisu s izvjesnošću utvrđene i dokazane naprijed navedene odlučne činjenice o čemu je naveo jasne, opširne i argumentirane razloge koje prihvaća i ovaj drugostupanjski sud (obrazloženje pod točkom 7. do 16.1). Slijedom žalbenih navoda ovaj drugostupanjski sud ne nalazi da je u smislu članka 470. stavak 2. ZKP/08 činjenično stanje dovedeno u sumnju glede pravilnosti u stupnja pouzdanosti utvrđenja odlučnih činjenica. Žalbeni navodi privatne tužiteljice kojima u suštini predlaže drukčiju ocjenu izvedenih dokaza ne dovode u sumnju potpunost i pravilnost činjeničnih utvrđenja prvostupanjskog suda.
8. Slijedom navedenog, žalba privatne tužiteljice nije osnovana, a ne postoje povrede zakona iz članka 476. stavak 1. ZKP/08 na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti . Stoga je žalbu valjalo odbiti i potvrditi prvostupanjski presudu na temelju članka 482. ZKP/08 te odlučiti kao u izreci.
Osijek, 7. ožujka 2025.
Predsjednik vijeća
Vlasta Šimenić-Kovač
