REPUBLIKA HRVATSKA

Općinski prekršajni sud u Splitu

Stalna služba u Omišu

Trg kralja Tomislava 5, 21310 Omiš

Broj: Pp-8999/2024-5

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski prekršajni sud u Splitu, Stalna služba u Omišu, po sucu Tonču Rakeli, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Snježane Ćubić i zapisničarke Matee Jonjić, u prekršajnom postupku protiv okrivljenice EE, zbog prekršaja iz članka 13. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira ("Narodne novine" broj: 5/90., 30/90., 47/90., 29/94., 114/22.), te članka 82. stavka 1. točke 11. Zakona o sigurnosti prometa na cestama („Narodne novine“ broj 67/08., 48/10., 74/11., 80/13., 158/13., 92/14., 64/15., 108/17., 70/19., 42/20.., 85/22., 114/22., 133/23.), pokrenutom po optužnom prijedlogu tužitelja-oštećenika BE od 17. srpnja 2024. dopunjenog podneskom od 3. ožujka 2025., nakon glavne i javne rasprave održane i zaključene 5. ožujka 2025. u nazočnosti okrivljenice i tužitelja BE, **.**.2025. bez nazočnosti okrivljenice i ovlaštenog tužitelja, objavio je i

p r e s u d i o  j e

Na temelju članka 182. točke 1. Prekršajnog zakona ("Narodne novine" broj: 107/07., 39/13., 157/13., 110/15., 70/17., 118/18., 114/22.)

Okrivljenik: EE, OIB: [osobni identifikacijski broj], kći E i B, dj. G, rođena **.**.1999. u [adresa], s prebivalištem u [adresa], završena SSS, po zanimanju zrakoplovni prometnik, zaposlena, lošeg imovnog stanja, neudana, bez djece, državljanka Republike Hrvatske, prekršajno neosuđivana,

o s l o b a đ a  s e  o p t u ž b e

I. da bi 1. svibnja 2024. u 14:30 sati u mjestu Tugare parkirala svoj automobil na putu i BE onemogućila pristup svojoj nekretnini sa njegovim osobnim automobilom, a isti prekršaj da je počinila dana 4. srpnja 2024. na potpuno isti način, tako da ni tada nije mogao u 5:56 sati svojim automobilom prići svojoj nekretnini. Na taj način da bi počinila prekršaj opisan u članku 13. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira jer je i na drugi način remetila javni red i mir, a ne tučom, svađom ili vikom. Kako je prekršajno djelo svako djelo kojim se na nedozvoljen način remeti mir, rad-ili normalan život građana, kojim se stvara nemir, neraspoloženje, uznemirenost ili ometa kretanje građana na putu radi ostvarenja prava i dužnosti tužitelja, prilaza njegovoj nekretnini, sve opisano u članku 1. istog Zakona o javnom redu i miru, za oba prekršaja da je intervenirala policija, a nakon njihove zapovijedi da je EE sklonila svoje vozilo i omogućila im pristup svojoj nekretnini, putem javnog i fiktivnog mjesta, čime bi počinila djelo prekršaja opisano u članku 13. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira,

II. da bi počinila isti prekršaj dana 15. ožujka 2024., 13. travnja 2024., 30. travnja 2024., 9. srpnja 2024. (i lažno prijavila oštećenje auta), 31. srpnja 2024 i 31. kolovoza 2024. i sve prekršaje počinila na potpuno identičan način, kažnjiv po članku 82. stavku 1. točka 11. Zakona o sigurnosti prometa na cestama NN 67…. 133/23. koji glasi "Vozač ne smije zaustaviti ili parkirati vozilo ispred kolnog ulaza u zgradu, sklonište dvorište ili garažu….",

čime bi počinila djelo prekršaja kažnjivo po članku 82. stavku 1. točka 11. Zakona o sigurnosti prometa na cestama NN 67…. 133/23.

Na temelju članka 140. stavku 1. Prekršajnog zakona trošak ovog Suda u paušalnom iznosu pada na teret proračunskih sredstava, dok na temelju čl. 149. st. 3. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12., 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19., 126/19., 80/22.., 36/24), trošak prekršajnog postupka tužitelja i okrivljenika snosi oštećenik kao tužitelj.

Obrazloženje

1. Tužitelj-oštećenik BE je 17. srpnja 2024. podnio optužni prijedlog protiv okrivljene EE zbog prekršaja činjenično opisanog pod točkom I. izreke, nakon čega je 3. ožujka 2025. podneskom dopunio optužni prijedlog na način kako je to činjenično navedeno pod točkom II. izreke.

2. Okrivljenica je ispitana pred ovim Sudom na glavnoj raspravi te se očitovala da se ne smatra krivom zbog prekršaja činjenično opisanih u optužnom prijedlogu tužitelja BE, odnosno da na opisani način nije remetila javni red i mir, te da nije parkirala svoje osobno vozilo ispred kolnog ulaza u zgradu, sklonište, dvorište ili garažu. Navela je da je mjesto u neposrednoj okolini mjesta gdje je fotografirano njeno vozilo nenaseljeno, odnosno da u bližoj okolini vozila nitko ne stanuje.

2.1. Tužitelj je prigovorio iskazu okrivljenice navodeći da je predmetno vozilo parkirano na njegovom privatnom putu na kojem on ima uredno građevinsku dozvolu i da u okolini mjesta gdje je uslikano vozilo nema naseljenih objekata.

3. U dokazne svrhe su pregledane četiri fotografije mjesta događaja priložene uz optužni prijedlog, te potvrda iz prekršajne evidencije Ministarstva pravosuđa Republike Hrvatske iz koje je razvidno da okrivljenica nije prekršajno osuđivana.

3.1. Iz priloženih fotografija je vidljivo da su fotografirane kamerom Samsung SM-J415FN, i to 1. svibnja 2024. u 14:30 sati, 1. svibnja 2024. 14:31 sati, 4. srpnja 2024. u 05:56 sati i 4. srpnja 2024. u 07:00 sati i na svim fotografijama je prikazano vozilo VW crvene boje, stariji model, parkiralo na početku prilaznog zemljanog puta uz rub kojeg je vidljivo drveće i zelena vegetacija.

4. Na temelju ovako provedenog postupka u kojem je sud sve izvedene dokaze cijenio po svom slobodnom uvjerenju, s jednakom pažnjom utvrđujući činjenice koje terete okrivljenicu i koje joj idu u korist, pri čemu nije ograničen ili vezan nikakvim dokaznim pravilima, sve sukladno članku 88. Prekršajnog zakona, ovaj sud smatra da djelo koje se optužnim prijedlogom stavlja na teret okrivljenoj EE, po propisu nije prekršaj.

5. Člankom 1. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira propisano je: "Prekršaji protiv javnog reda i mira su djela kojima se na nedozvoljen način remeti mir, rad ili normalan način života građana, stvara nemir, neraspoloženje, uznemirenost ili ometa kretanje građana na ulicama i drugim javnim mjestima ili ometa ostvarivanje njihovih prava i dužnosti, vrijeđa moral, ometa vršenje zakonitih mjera državnih organa i službenih osoba, ugrožava opća sigurnost ljudi i imovine, vrijeđaju državni organi ili se na drugi način narušava javni red i mir građana te djela utvrđena ovim zakonom."

5.1. Člankom 13. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira je propisano da će se kazniti za prekršaj tko se na javnom mjestu tuče, svađa, viče ili na drugi način remeti javni red i mir.

5. 2. Člankom 1. Zakona o sigurnosti prometa na cestama propisano je : (1) Ovim se Zakonom utvrđuju temeljna načela međusobnih odnosa, ponašanje sudionika i drugih subjekata u prometu na cesti, osnovni uvjeti kojima moraju udovoljavati ceste glede sigurnosti prometa, pravila prometa na cestama, sustav prometnih znakova i znakova koje daju ovlaštene osobe, dužnosti u slučaju prometne nesreće, osposobljavanje kandidata za vozače, polaganje vozačkog ispita i uvjeti za stjecanje prava na upravljanje vozilima, vuča vozila, uređaji i oprema koje moraju imati vozila, dimenzije, ukupna masa i osovinsko opterećenje vozila te uvjeti kojima moraju udovoljavati vozila u prometu na cestama.

(2) Prometom na cesti, prema ovom Zakonu, podrazumijeva se promet vozila, pješaka i drugih sudionika u prometu na javnim cestama i nerazvrstanim cestama koje se koriste za javni promet.

5.3. U članku 2. stavku 1. točka 1., 2., 8. Zakona o sigurnosti prometa na cestama („Narodne novine“ broj 67/08., 48/10., 74/11., 80/13., 158/13., 92/14., 64/15., 108/17., 70/19., 42/20.., 85/22., 114/22., 133/23.) propisano je:

(1) Pojedini izrazi u smislu ovoga Zakona imaju sljedeća značenja:

1) »cesta« je svaka javna cesta, ulice u naselju i nerazvrstane ceste na kojima se obavlja promet,

2) »javna cesta« je površina od općeg značenja za promet kojom se svatko može slobodno koristiti uz uvjete određene ovim Zakonom i koju je nadležno tijelo proglasilo javnom cestom,

9) »nerazvrstana cesta« je cesta koja se koristi za promet po bilo kojoj osnovi, a koja nije razvrstana kao javna cesta po posebnom propisu i koja je dostupna većem broju raznih korisnika (ulice u naseljima, pristupne i spojne ceste, prostori parkirališta, benzinskih crpki i sl.),

5.4. Odredba članka 82. stavka 1. točke 11. Zakona o sigurnost prometa na cestama propisuje da vozač ne smije zaustaviti ili parkirati vozilo ispred kolnoga ulaza u zgradu, sklonište, dvorište ili garažu, iznad priključka na vodovodnu mrežu i ulaza u kanalizaciju ili drugu komunalnu mrežu te na mjestima rezerviranim za vozila opskrbe ili na mjestima namijenjenim i obilježenim kao mjesta za odlaganje kućnog otpada, ispred i na vatrogasnim i drugim komunalnim i javnim prolazima i prilazima te na punionicama za vozila na električni pogon, osim za vrijeme punjenja vozila električnom energijom. Stavak 4. propisuje da će se novčanom kaznom u iznosu od 30,00 eura kazniti za prekršaj vozač ako postupi suprotno odredbama stavka 1. točke 1. do 12. ovoga članka.

6. U postupku je okrivljenica negirala da bi u navedenim razdobljima i na opisan način remetila javni red i mir, te da bi parkirala svoje osobno vozilo ispred kolnog ulaza u zgradu, sklonište, dvorište ili garažu.

7. Iz očitovanja tužitelja nesporno proizlazi da vozilo okrivljenice koje je vidljivo na fotografijama koje je tužitelj priložio uz optužni prijedlog nije parkirano na javnim cestama ili nerazvrstanim cestama koje se koriste za javni promet, već da privatnoj nekretnini za koju tužitelj navodi da se radi o njegovom privatnom putu na kojem on ima uredno ishođenu građevinsku dozvolu. Nadalje, i tužitelj i okrivljenica su suglasni da u okolini mjesta gdje je fotografirano vozilo u vlasništvu okrivljenice nema naseljenih objekata, te nitko od stranaka u postupku nije predložio potencijalne svjedoke, očevidce na okolnost remećenja javnog reda u vrijeme i u okolini mjesta događaja.

7.1. Ovako opisano mjesto počinjenja prekršaja kao zakonsko obilježje predmetnog prekršaja (po izjavi tužitelja pristupni put na privatnoj nekretnini) , predstavlja tzv. fiktivno javno mjesto koje po svojoj namjeni nije javno mjesto, ali pod određenim uvjetima može postati, a uvjeti i okolnosti koje su postojali u vrijeme izvršenja radnje, a koji bi činili takvo mjesto javnim, odnosno, dostupnost takvog ponašanja, čujnosti ili vidiku, iz neograničenog javnog mjesta, odnosno nastupanja posljedice u javnosti, predstavlja odlučnu činjenicu koja čini biće prekršaja iz članka 13. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira, koja odredba sankcionira počinitelja koji vikom, svađom ili tučom na javnom mjestu remeti javni red i mir. Dakle, činjenični opis djela, čak i u slučaju da se dokazalo da bi utužene prigode okrivljenica vikala i galamila na tužitelja, nije u dovoljnoj mjeri konkretiziran da bi se mogao pravno kvalificirati kao narušavanje javnog reda i mira u smislu članka 13. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira.

7.2. Nadalje, prema stavu izraženom u Zaključku sjednice Odjela javnog reda i mira i javne sigurnosti od 22. listopada 2022., posljedica dostupnosti takvog ponašanja na neograničenom otvorenom javnom mjestu, mora biti navedena u činjeničnom opisu izreke jer predstavlja zakonsko biće predmetnog prekršaja. Reflektiranje u javnosti nekog od ponašanja iz članka 13. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira kada se ono nije dogodilo na neograničeno otvorenom javnom mjestu, već na tzv. fiktivnom javnom mjestu, predstavlja jednu od odlučnih činjenica prekršaja iz navedene odredbe koja kao takva mora biti i navedena u činjeničnom opisu optužnog prijedloga. Budući da se u činjeničnom opisu kako je to navedeno u optužnom prijedlogu, ne naznačuje da se ponašanje okrivljenice moglo čuti s neograničenog otvorenog javnog mjesta (javne ceste ili puta…) niti da bi posljedica nastupila na neograničenom javnom mjestu, činjeničnom opisu prekršaja nedostaje javnost mjesta kao jedan od konstitutivnih elemenata prekršaja koji se okrivljenoj stavlja na teret. S obzirom je zakonski opis djela, odnosno pravno kvalificiranje prekršaja podvođenje odlučnih činjenica sadržanih u činjeničnom opisu pod biće odgovarajućeg prekršaja, zbog navedenog sve odlučne činjenice nužno moraju biti navedene isključivo u činjeničnom opisu prekršaja.

7.3. Potrebno je istaknuti da je u činjeničnom opisu prekršaja tužitelj naveo da bi okrivljenica nepropisnim parkiranjem vozila na njegovom privatnom zemljištu remetila javni red i mir na način da je izazvala nemir, neraspoloženje, uznemirenost ili ometala kretanje na putu radi ostvarenja prava i dužnosti tužitelja, odnosno prilaza njegovoj nekretnini čime se ponašanje okrivljenice neprijeporno nije reflektiralo na neograničenom otvorenom javnom mjestu, niti citirani opis nema značaj nastupanja posljedice na neograničenom otvorenom javnom mjestu, odnosno mjestu dostupnom neograničenom krugu ljudi.

7.4. Za ispunjenje bića onih prekršaja iz Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira kod kojih je javnost mjesta bitno i konstitutivno obilježje bića djela, a počinjena su na fiktivnom javnom mjestu, u konkretnom slučaju – privatnoj nekretnini, nužno je da činjenični opis sadrži naznaku odnosno opis da se ponašanje okrivljenice reflektiralo, što znači da je bilo vidljivo ili čujno, na neograničenom otvorenom javnom mjestu dostupnom neograničenom krugu ljudi što nikako ne može biti parkiranje vozila na nečijem privatnom zemljištu. U protivnom, dakle u nedostatku tog konstitutivnog elementa bića prekršaja u činjeničnom opisu, opisano djelo nije prekršaj.

7.5. Nadalje, Sud smatra kako nije pravno utemeljen optužni prijedlog tužitelja koji smatra da je opisanim ponašanjem okrivljenica počinila djelo prekršaja opisano u članku 13. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira, a što je kažnjivo po članku 82. stavku 1. točka 11. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, kojim se propisuje zabrana parkiranja ispred kolnoga ulaza u zgradu, sklonište, dvorište ili garažu, iznad priključka na vodovodnu mrežu i ulaza u kanalizaciju ili drugu komunalnu mrežu te na mjestima rezerviranim za vozila opskrbe ili na mjestima namijenjenim i obilježenim kao mjesta za odlaganje kućnog otpada, ispred i na vatrogasnim i drugim komunalnim i javnim prolazima i prilazima te na punionicama za vozila na električni pogon, odnosno na javnim prometnim površinama, ali ne i na privatnom zemljištu na koje nije dopušten pristup neograničenog i neodređenog broja raznih korisnika bez pristanka vlasnika privatnog zemljišta. Posebno je potrebno istaknuti da se Zakonom o sigurnosti prometa na cestama utvrđuju temeljna načela međusobnih odnosa, ponašanje sudionika i drugih subjekata u prometu na cesti, pravila prometa na cestama, te uvjeti kojima moraju udovoljavati vozila u prometu na cestama, ali ne i na privatnim zemljištima. Sukladno odredbi članka 1. stavka 2. Zakona o sigurnosti prometa na cestama pod prometom na cesti podrazumijeva se promet vozila, pješaka i drugih sudionika u prometu na javnim cestama i nerazvrstanim cestama koje se koriste za javni promet, a mjesto na kojem je okrivljenica parkirala svoje vozilo je nesporno privatno zemljište koje nije površina od općeg značenja za promet, kojom se svatko može slobodno koristiti uz uvjete određene ovim Zakonom i koju je nadležno tijelo proglasilo javnom cestom, te se opisano ponašanje okrivljenice ne može smatrati prekršajem kažnjivim po članku 82. stavku 1. točka 11. Zakona o sigurnosti prometa na cestama. U konkretnom slučaju nedvojbeno je kako tužitelj i okrivljenica imaju neriješena pitanja vezano uz sadržaj vršenja imovinsko-pravnih ovlaštenja oko korištenja nekretnine na kojoj je okrivljenica parkirala svoje vozilo, međutim ovaj Sud nije stvarno nadležan za odlučivanje u sporovima oko rješavanja imovinsko-pravnih odnosa, već je navedene sporove ovlašten rješavati isključivo nadležni općinski građanski sud u parničnom postupku po tužbi ovlaštenih tužitelja.

8. Slijedom svega navedenog Sud smatra da djelo za koje se okrivljenica optužuje i za koje se protiv iste vodi postupak, a na način kako je to činjenično opisano u izreci pobijane presude po propisu nije prekršaj, radi čega je pazeći na pravilnu primjenu zakona, na temelju članka 182. točke 1. Prekršajnog zakona, okrivljenika oslobodio od optužbe zbog utuženog prekršaja, kako je to i navedeno u izreci ove presude.

9. Odluka o paušalnom trošku ovog Suda temelji se na članka 140. stavka 1. Prekršajnog zakona, dok trošak prekršajnog postupka tužitelja i okrivljenika, temeljem članka 149. stavka 3. Zakona o kaznenom postupku, snosi oštećenik kao tužitelj.

U Omišu, 7. ožujka 2025.

Zapisničarka

Sudac

Matea Jonjić, v.r.

Tonči Rakela, v.r.

Viša sudska savjetnica

Snježana Ćubić, v.r.

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude okrivljenik i tužitelj-oštećenik imaju pravo žalbe u roku od 8 (osam) dana od dana primitka iste Visokom prekršajnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi pismeno u 2 (dva) istovjetna primjerka putem ovog Općinskog prekršajnog suda.

Dostaviti: okrivljenici, tužitelju-oštećeniku, u spis.