Poslovni broj: K-282/2025-22

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI KAZNENI SUD U ZAGREBU

Zagreb, Ilica-Selska, Ilica 207

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski kazneni sud u Zagrebu, po sucu tog suda Ivani Milički, kao sucu pojedincu, uz sudjelovanje Anamarie Schmidt, kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv optuženog VH, zbog kaznenog djela iz članka 179.a Kaznenog zakona (Narodne novine broj 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18, 126/19, 84/21, 114/22, 114/23 i 36/24), povodom optužnice Općinskog kaznenog državnog odvjetništva u Zagrebu (u daljnjem tekstu: OKDO Zagreb) broj KO-DO-58/2025 od 16. siječanja 2025. godine, nakon javne rasprave održane 24. veljače 2025. godine i 06. ožujka 2025. godine, u prisutnosti savjetnice OKDO-a Zagreb DH, punomoćnice oštećene, odvjetnice CH, optuženog osobno i branitelja optuženog, odvjetnika Nine Ćosića, dana 06. ožujka 2025. godine objavio je i

p r e s u d i o  j e

I. Optuženi VH, OIB: [osobni identifikacijski broj], sin ĆH i KH rođene V, rođen **.**.1986. u [adresa], s prijavljenim prebivalištem u [adresa], sada u istražnom zatvoru Zatvora u Zagrebu, državljanin Republike Hrvatske, po zanimanju vozač, sa završenom VSS, zaposlen kao vozač taksija u vlastitom obrtu naziva Taxi Zeko, sa mjesečnim primanjima u iznosu od 1.000,00 – 1.200,00 eura, srednjeg imovnog stanja, vlasnik stana na adresi u [adresa], površine 59 m[2] , vlasnik osobnog automobila marke Škoda Octavia, godina proizvodnje 2019., vlasnik motora marke Yamaha X-max godina proizvodnje 2023., oženjen sa VHU, na porodiljnom dopustu, prima mjesečnu naknadu, ali ne zna u kojem iznosu, otac jednog maloljetnog djeteta u dobi od 5 mjeseci i 9 dana, služio vojsku 2006. u Koprivnici, nema vojni čin, niti odlikovanje, kazneno neosuđivan, prekršajno kažnjavan, ne vodi se drugi kazneni postupak k r i v  j e

što je

– u vremenu od početka siječnja 2024. do 16. prosinca 2024., u Zagrebu, u stanu na adresi [adresa], gdje je živio sa suprugom VHU, protivno članku 10. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji (''Narodne novine'' broj 70/17., 126/19., 84/21., 114/22., 36/24.), u nakani da obezvrijedi dostojanstvo svoje supruge, istu ponizi i ustraši, te joj nanese fizičku i psihičku bol, imenovanu učestalo vrijeđao i psovao govoreći joj da je žensko i da zbog toga ništa ne vrijedi, da je drolja, kurva, glupača, gadura, ništa koristi, da ništa ne zna, a ako ne može zapamtiti, da si zapiše, da je smeće siromašno, da će mu plaćati podstanarstvo jer živi u njegovom stanu, a za roditelje joj je govorio da su idioti i sektaši jer idu u crkvu, također ju za vrijeme trudnoće naguravao i čupao za kosu, pa ju tako jednom prilikom kada nije stisnula tipku u liftu, kad su ušli u stan, bacio ju na krevet i udario u butni mišić, gurao ju u zid, a znao ju je i obuhvatiti rukama i snažno stiskati te joj zabranjivao druženje s prijateljicama, dok je 30. studenog 2024., oko 12,00 sati na adresi stanovanja u [adresa], fizički nasrnuo na VHU na način ju je više puta ošamario po lijevoj i desnoj strani lica uslijed kojih udaraca joj je s glave izbio naočale i naušnice, nakon čega je 15. prosinca 2024., nakon što je upitao VHU zašto je loše volje, na što mu je D odgovorila da već dva tjedna, otkad ju je istukao, zbog straha i bolova ne spava da bi ju potom udario u nogu i počeo savijati prste ruke, sve za vrijeme dok je u naručju držala njihovu bebu, a potom joj dijete istrgnuo iz ruku i odnio ga u drugu sobu, a koje njegovo cjelokupno ponašanje je kod njegove supruge DHU izazvalo osjećaj straha, osobne ugroženosti i obezvrijeđenosti,

- dakle, grubo i učestalo teško kršio propise o zaštiti od nasilja u obitelji i time kod člana obitelji izazvao strah za njezinu sigurnost, doveo ju u ponižavajući položaj, a time nije počinjeno teže kazneno djelo,

- čime je počinio kazneno djelo protiv braka, obitelji i djece – nasiljem u obitelji – opisano i kažnjivo po članku 179.a Kaznenog zakona (Narodne novine broj 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18, 126/19, 84/21, 114/22, 114/23 i 36/24; u daljnjem tekstu: KZ/11).

II. Temeljem članka 179.a KZ/11 optuženi VH se

o s u đ u j e

NA KAZNU ZATVORA U TRAJANJU OD 1 (JEDNE) GODINE i 6 (ŠEST)

MJESECI.

III. Temeljem članka 57. KZ/11 optuženom VH se

i z r i č e

DJELOMIČNA UVJETNA OSUDA

time da se od kazne na koju je osuđen ima izvršiti 8 (osam) mjeseci, dok se preostali dio kazne zatvora u trajanju od 10 (deset) mjeseci neće izvršiti ukoliko optuženi u vremenu provjeravanja od 4 (četiri) godine od pravomoćnosti presude ne počini novo kazneno djelo, te ukoliko se podvrgne sigurnosnoj mjeri obveznog psihosocijalnog tretmana, s time da vrijeme provjeravanja iz uvjetovanog dijela kazne ne teče za vrijeme izdržavanja neuvjetovanog dijela kazne.

VI. Temeljem članka 54. KZ/11 optuženom VH se u neuvjetovani dio izrečene kazne zatvora uračunava vrijeme uhićenja i vrijeme provedeno u istražnom zatvoru od 17. prosinca 2024. godine pa nadalje, najdulje do pravomoćnosti presude, a nakon pravomoćnosti presude najdulje do pravomoćnosti rješenja o upućivanju na izdržavanje kazne zatvora, odnosno, najdulje do isteka izrečene kazne zatvora, ali ne dulje od rokova iz članka 133. ZKP/08.

VII. Temeljem članka 70. KZ/11 optuženom VH se izriče sigurnosna mjera obveznog psihosocijalnog tretmana, koja će se za vrijeme neuvjetovanog dijela kazne zatvora izvršavati u ustanovi za izvršenje kazne zatvora, a za vrijeme uvjetovanog dijela kazne će se izvršavati ili u zdravstvenoj ustanovi ili u pravnoj osobi ili kod fizičke osobe specijalizirane za otklanjanje nasilničkog ponašanja pod uvjetima određenima posebnim propisom, s time da ista može trajati najdulje dvije godine.

IX. Temeljem članka 58. stavak 5. KZ/11 sud može opozvati djelomičnu uvjetnu osudu i odrediti izvršenje izrečene kazne zatvora optuženom koji bez opravdanog razloga krši obveze koje su mu određene sigurnosnom mjerom obveznog psihosocijalnog tretmana izrečenom uz djelomičnu uvjetnu osudu.

X. Temeljem članka 148. stavak 6. u vezi s člankom 145. stavak 2. točka 1. do 6. Zakona o kaznenom postupku (Narodne novine broj 152/08, 76/09, 80/11, 121/11, 91/12 - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19 i 80/22; u daljnjem tekstu: ZKP/08) optuženi VH se u cijelosti oslobađa plaćanja troškova kaznenog postupka iz članka 145. stavak 2. točke 1. do 6. ZKP/08.

Obrazloženje

1. Uvodno označenom optužnicom OKDO Zagreb optužilo je optuženog VH za počinjenje kaznenog djela nasilja u obitelji iz članka 179. a KZ/11, počinjenog na način opisan u izreci presude.

2. Pozvan da se očituje o osnovanosti optužnice, optuženi VH je naveo da se ne smatra krivim za počinjenje kaznenog djela stavljenog mu na teret optužnicom.

3. Tijekom dokaznog postupka uz suglasnost stanaka pročitana je i pregledana dokumentacija koja prileži spisu, i to izvješće o pruženoj intervenciji povodom dojave o nasilju u obitelji od 16. prosinca 2024. godine, osim dijelova koji sadrže obavijesti građana policiji (list 10-12 spisa), te pisani nalaz i mišljenje sudskog vještaka prim. dr. sci. ĆH od 03. ožujka 2025. godine (list 161-172 spisa). Potom je reproducirana snimka ispitivanja oštećene DHU u svojstvu svjedoka sa dokaznog ročišta od 13. siječnja 2025. godine, koja prileži listu 77 spisa, a pročitani su i zapisnici sa dokaznog ročišta od 13. siječnja 2025. godine o ispitivanju svjedokinje AH (list 73-74 spisa) i sa dokaznog ročišta o ispitivanju svjedoka EH (list 75-76 spisa), potom su na raspravi ispitani svjedoci ĐH (list 187- 190 spisa), FH (list 190-192 spisa) i HH (list 193-195 spisa), dok je svjedokinja KH na raspravi uzela blagodat nesvjedočenja (list 193 spisa). Zatim je pročitana izreka Općinskog suda u Novom Zagrebu broj Pp-1977/2023-4 od 24. svibnja 2023. godine (list 102-103 spisa), te izvadak iz kaznene evidencije (list 100-101 spisa) i iz prekršajne evidencije (list 92-93 spisa) za optuženog, a optuženi je ispitan na kraju dokaznog postupka.

4. Optuženi po branitelju je predložio da se oštećena, koja je ispitana na dokaznom ročištu, neposredno ispita na raspravi, kao i svjedoci AH i ŠH, također ispitani na dokaznom ročištu, navodeći da su sadržaji iskaza nekritički uneseni u činjenični opis optužnice, iz kojeg razloga da se predlaže iste neposredno na raspravi ispitati, neovisno o tome što su svi navedeni svjedoci ispitani na dokaznom ročištu. Navedene prijedloge u odnosu na svjedoke AH i ŠH sud je odbio kao nevažne i odugovlačeće, a u odnosu na oštećenu kao nevažan budući da su oštećena i svjedoci ispitani na dokaznom ročištu, u prisustvu optuženog i njegovog branitelja, te je obrana imala pravo postavljati pitanja, koja je i postavljala, tako da se radi o dokazima koji su izvedeni uz poštivanje načela kontradiktornosti i "jednakosti oružja", pa se njihovim ponovnim ispitivanjem ne bi utvrdile činjenice odlučne za meritum jer obrana nije niti predlagala njihovo ispitivanje na neke nove okolnosti, već na koji način je optužba koristila iskaze u činjeničnom opisu, što je u konačnici onda stvar ocjene dokaza, a koju ocjenu dokaza provodi sud nakon provedenog dokaznog postupka, uz naglasak da bi ponovno ispitivanje oštećene na raspravi, a koja je kontradiktorno već ispitana na dokaznom ročištu, dovelo do sekundarne viktimizacije žrtve, a što sud nije imao opravdani razlog učiniti. Nadalje je kao nevažan i odugovlačeći odbijen prijedlog optuženog po branitelju da se u svojstvu svjedoka ispita PH, za kojeg je branitelj naveo da je zajednički prijatelj optuženog i oštećene, ističući da ga predlaže ispitati na okolnosti da nije bilo nasilja od strane optuženog prema oštećenoj, budući se ispitivanjem tog svjedoka ne bi utvrdile odlučne činjenice, a uzimajući u obzir činjenični opis terećenog kaznenog djela, kao i okolnost da je ostalim izvedenim dokazima činjenično stanje u dovoljnoj mjeri utvrđeno za donošenje meritorne odluke. Nadalje je sud odbio kao nevažan dokazni prijedlog optuženog po branitelju da se u svojstvu svjedoka ispita njegova bivša supruga NH (ranije KH) budući da je ista predložena kao svjedok na okolnosti događaja u salonu u njenom vlasništvu, o kojem događaju je iskazivala svjedokinja FH, ali koji događaj nije inkriminiran optuženom, dakle, za koji događaj uopće isti nije optužen, slijedom čega je taj dokazni prijedlog odbijen kao nevažan. Isti dokazni prijedlog optuženi je ponovio tijekom davanja svoje obrane, koji prijedlog je ponovno odbijen. Također je odbijen prijedlog optuženog da se ponovno pozove na raspravu i ispita njegova majka KH, navodeći da njoj očito nije bilo dobro, budući je ista upravo na toj raspravi 06. ožujka 2025. godine uzela blagodat nesvjedočenja, pa je očito taj dokazni prijedlog optuženog bio usmjeren na odugovlačenje postupka.

4. U svojoj obrani danoj na kraju dokaznog postupka, optuženi VH je naveo da se ne smatra krivim, da nije počinio ništa od onoga za što je optužen i da to ništa nije istina, da mu njegovo dijete jako fali i nije dugo vidio svoje dijete te se pita da li se njegova kćer njega još uvijek sjeća jer se dugo nisu vidjeli. Potom je optuženi na rubu plača nastavio da su oni to dijete željeli godinama, a sada kada ga napokon ima, da on to dijete ne može vidjeti.

4.1. Budući da je optuženi u obrani na raspravi rekao da nije istina što mu je stavljeno na teret, dok je podrobnije iskazivao u svojoj obrani kod OKDO-a Zagreb, predočeno mu je da je u ranijoj obrani u bitnome naveo da se za vrijeme veze i braka s VHU znao posvađati i reći joj grube riječi, ali ni blizu tako grube kako mu se to stavlja na teret, da su se te svađe događale jednom mjesečno, a da joj je tada znao nešto opsovati ili reći da je glupača kada ne bi napravila nešto kako su se dogovorili. Nadalje je naveo da joj nije zabranjivao izlaske iz kuće, niti joj je zavrtao prste, no da su se tijekom svađa znali nagurivati. U odnosu na događaj od 30. studenog 2024. godine potvrdio je da su se posvađali, da joj je tom prilikom psovao, ali da to nije bilo s takvim riječima kakve se navode. Također je naveo da VHU nije udarao dlanom po licu, a u odnosu na događaj od 15. prosinca 2024. godine je naveo da, iako su se svađali, da ju nije udario šakom u butine. Nakon što mu je predočena ranija obrana, optuženi je naveo da ostaje kod svoje obrane i da nije ništa kriv.

5. Iz izvješća o pruženoj intervenciji povodom dojave o nasilju u obitelji proizlazi da je oštećena dana 16. prosinca 2024. godine u 09,59 sati dojavila II. Policijskoj postaji Zagreb da prijavljuje supruga, ovdje optuženog, za obiteljsko nasilje, te su policijski službenici dolaskom na adresu u [adresa], na drugom katu stambene zgrade zatekli uplakanu i vidno uznemirenu oštećenu, koja je potom pristupila u policijsku postaju i podnijela kaznenu prijavu protiv optuženog.

6. U pisanom nalazu i mišljenju sudskog vještaka prim. dr. sci. ĆH, koji je pročitan na raspravi i na kojeg stranke nisu imale primjedbi nakon što je pročitan, u bitnome je navedeno da su kod optuženog prisutne određene projekcije, pa i ideje odnosa prema supruzi (da je uvredljiva, teškog karaktera, da se dugo ljuti i slično), ali da iste nemaju psihotičnu razinu. Nadalje se navodi da iako isti govori da su se roditelji dobro slagali, da je na emocionalnom i empatijskom planu ostao očito prikraćen jer iz primarnog obiteljskog kruga nije ponio adekvatan nauk o obiteljskom življenju, što je prepoznatljivo i po njegovom odnosu prema obiteljskom životu i obvezama, obzirom je u kratkom vremenu ostvario dvije bračne zajednice, od kojih je prva trajala nekoliko mjeseci. Potom se navodi da se u obje zajednice manifestira njegovo neadekvatno ponašanje, koje je praćeno impulzivnim reakcijama i neprimjerenim vladanjem, prema čemu da je optuženi dosta nekritičan i da iznosi svoja viđenja obiteljskih međuodnosa, pri čemu ne uviđa vlastito sudjelovanje i ozbiljniju krivnju. Također se navodi da je optuženi nezrelih, ali nestabilnih i impulzivnih odlika osobnosti, sa stalno prisutnom potrebom za podrškom, sigurnošću i zaštitom, a što očito nije mogao ostvariti unutar primarnog obiteljskog kruga, ali niti kasnije u vlastitim obiteljskim zajednicama, gdje je svojim ponašanjem, koje je praćeno impulzivnošću i agresivnošću, nastojao potvrditi sebe, ali i kontrolirati obiteljske međuodnose, što je dinamiziralo obiteljske prilike i generiralo nove poteškoće i incidentna događanja, pri čemu isti racionalizira svoje postupke i dobar dio loše situacije projicira prema supruzi. Zatim se navodi da su kod optuženog sada prisutne određene psihičke smetnje u smislu napetosti, nezadovoljstva, anksioznosti, blaže depresivnosti, ali da iste svojom pojavnošću, intenzitetom i trajanjem nemaju atribuciju psihotičnog i prvenstveno su vezane uz njegovu strukturu ličnosti i situacione uvjete u kojem se nalazi. U zaključku vještak navodi da se optuženi deklarirao kao osoba čije se intelektualno funkcioniranje odvija na prosječnom nivou, da je emocionalno sniženog kapaciteta, nezrelih, ali nestabilnih i impulzivnih odlika osobnosti, sa elementima disocijalnog, tako da se može govoriti o miješanom poremećaju ličnosti. Nadalje je vještak naveo da je mišljenja, a cijeneći optuženikov način i stil življenja, strukturu ličnosti i prateće psihičke poteškoće koje proizlaze iz toga, očito duboko poremećene obiteljske međuodnose i dinamiku istih, situacione uvjete u kojima se nalazio, te socijalnu komunikaciju, da je sve to zajedno svakako utjecalo na njegovo ponašanje i odlučivanje, tako da je njegova mogućnost shvaćanja svojih postupaka, kao i vladanja svojom voljom, bila smanjena, ali ne bitno. Nadalje je vještak naveo da je optuženi u potrebi psihoterapijske pomoći i vođenja pa da preporuča sudu izricanje mjere psihosocijalnog tretmana, kako bi optuženi stekao uvid u svoje ponašanje i potrebu korekcije istog. Zaključno je vještak naveo da je optuženi raspravno sposoban.

7. Iz svega navedenog slijedi da nije sporno da su optuženi i oštećena u braku te da su živjeli zajedno na adresi u [adresa], što je u svom iskazu navela oštećena, potvrdio je njene navode i otac optuženog HH, ispitan u svojstvu svjedoka, kao i ispitani svjedoci AH i ŠH, roditelji oštećene, te njene prijateljice ĐH i FH, a isto je potvrdio i optuženi u svojoj obrani. Također nije sporno da su se optuženi i oštećena sukobili 30. studenog 2024. godine i 15. prosinca 2024. godine, što je navela oštećena u svom iskazu i potvrdio optuženi u svojoj obrani.

8. Sporno je da li je optuženi u vremenu od početka siječnja 2024. godine do 16. prosinca 2024., godine protivno članku 10. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji, a u nakani da obezvrijedi dostojanstvo svoje supruge, da je ponizi i ustraši, te da joj nanese fizičku i psihičku bol, istu učestalo vrijeđao i psovao govoreći joj da je žensko i da zbog toga ništa ne vrijedi, da je drolja, kurva, glupača, gadura, ništa koristi, da ništa ne zna, a ako ne može zapamtiti, da si zapiše, da je smeće siromašno, da će mu plaćati podstanarstvo jer živi u njegovom stanu, a za roditelje joj je govorio da su idioti i sektaši jer idu u crkvu. Nadalje je sporno da li je optužen i oštećenu također za vrijeme trudnoće naguravao i čupao za kosu, da li je istu jednom prilikom kada nije stisnula tipku u liftu, kad su ušli u stan, bacio na krevet i udario u butni mišić te je gurao u zid, da li je istu znao i obuhvatiti rukama i snažno stiskati te da li joj je zabranjivao druženje s prijateljicama. Nadalje je sporno da li je optuženi 30. studenog 2024. godine, oko 12,00 sati na adresi stanovanja u [adresa], fizički nasrnuo na VHU na način da ju je više puta ošamario po lijevoj i desnoj strani lica, uslijed kojih udaraca joj je s glave izbio naočale i naušnice, kao što je i sporno da li je optuženi 15. prosinca 2024. godine upitao VHU zašto je loše volje, pa kad mu je odgovorila da već dva tjedna, otkad ju je istukao, zbog straha i bolova ne spava, da li je istu udario u nogu i počeo savijati prste ruke, sve za vrijeme dok je u naručju držala njihovu bebu, kao i da li joj je potom dijete istrgnuo iz ruku i odnio ga u drugu sobu.

8.1. Naime, optuženi u svojoj obrani u cijelosti poriče da bi bilo istina ono što je navedeno u činjeničnom opisu optužnice, s time da je isti prilikom prvog ispitivanja naveo da se znao sa oštećenom posvađati i reći joj grube riječi, ali ne takve kakve mu se stavljaju na teret, što očito ukazuje na nedostatak samokritičnosti u njegovom ponašanju, s time da isti ne navodi koje bi to bile grube riječi, ali ne tako grube kao inkriminirane, tako da je sud ocijenio da je njegova obrana usmjerena na otklanjanje kaznene odgovornosti. Oštećena je u svom iskazu na dokaznom ročištu detaljno opisala da je optuženi bio agresivan prema njoj, da ju je omalovažavao i vrijeđao, govoreći joj da je žensko i da zbog toga ništa ne vrijedi, da je drolja, kurva, glupača, da ništa ne zna, pa ako ne može zapamtiti, da si zapiše, da je smeće siromašno, da će mu plaćati podstanarstvo jer živi u njegovom stanu, te je navela da što god je napravila, da ništa nije vrijedilo, kao i da joj je za roditelje govorio da su idioti i sektaši jer idu u crkvu. Djelomično je u svojoj obrani optuženi potvrdio navode oštećene jer je rekao da joj je znao opsovati i reći da je glupača kad ne bi napravila nešto kako su se dogovorili, očito smatrajući da je takvo ponašanje opravdano i prihvatljivo ako je oštećena nešto "krivo" napravila, a koji njegov stav se uklapa u navode vještaka iz nalaza i mišljenja da optuženi dobrim dijelom za cjelokupnu situaciju krivnju prebacuje na oštećenu, što se posebice vidi i iz njegove izjave na raspravi kad se odlučivalo o prijedlogu za ukidanje istražnog zatvora kad je naveo da on uopće nije ljut na svoju ženu, da je ona u nekoj postporođajnoj depresiji te da su joj se poremetili hormoni pa da joj on stoga ne zamjera. Koliko je optuženi ustrajan u svojem ponašanju sudu ukazuje i okolnost da je oštećena u svom iskazu navela da ju je optuženi za vrijeme trudnoće jednom prilikom u liftu, kad nije stisnula tipku, naguravao i čupao za kosu iako nije bilo povoda za takvo ponašanje, kao da bi nekada mogao postojati razlog/povod za takvo nasilno ponašanje, što se opet uklapa u navode optuženog da je bio grub kada oštećena ne bi nešto napravila kako su se dogovorili, što je potpuno neprimjereno i neprihvatljivo promišljanje, a posljedično onda i ponašanje. Navode oštećene u svojim iskazima su potvrdile ispitane svjedokinje ĐH, kuma oštećene, te FH, obje prijateljice od oštećene. Pa je tako svjedokinja ĐH na raspravi navela da je VH bio dosta grub prema VHU, od vrijeđanja pa do nasilja, znao joj je i zaprijetiti, ali da ona nikada osobno nije to vidjela, već o tome ima saznanja jer joj je D znala o tome pričati, ili telefonski, ili u četiri oka, da joj je oštećena ispričala kako ju je strah VH, zatim da se oštećena dosta žalila da je VH vrijeđa i udara, znalo se i dogoditi da joj je rekao točno kada mora doći doma, pa ako nije došla da je onda krenula „paljba“ prema njoj. Nadalje je kod policijskog istražitelja navela da je u par navrata čula za vrijeme njihovog telefonskog razgovora da joj govori da je glupača i gadura. Također je navela da joj je oštećena rekla da je optuženi nakon sklapanja braka bio nasilan prema njoj, da ju je psihički zlostavljao i vrijeđao je pogrdnim riječima te joj psovao majku i govorio joj da je glupača.

8.2. Nadalje, optuženi u svojoj obrani poriče da bi optuženu za vrijeme trudnoće naguravao i čupao za kosu, kao i da je istu jednom prilikom kada nije stisnula tipku u liftu, kad su ušli u stan, bacio na krevet i udario u butni mišić te je gurao u zid, te da je istu znao i obuhvatiti rukama i snažno stiskati. Međutim, oštećena je u svom iskazu navela da dok je bila trudna, da bi je optuženi naguravao i čupao za kosu iako nije bilo povoda za takvo ponašanje, da ju je jednom, jer nije stisnula tipku u liftu, kad su ušli u stan, bacio i na krevet. Navode oštećene je potvrdila svjedokinja ĐH, koja je u svom iskazu navela da optuženi nije rekao VHU da će je udariti, odnosno, da nije govorio da će je udariti, već je to jednostavno učinio kada je ona došla doma te ju je znao lupiti, gurnuti, primati za ruku, stisnuti ruku te pritisnuti uza zid, za vrijeme otkada su u braku, s time da se to događalo i ranije, dok su bili u vezi.

8.3. Nadalje, optuženi je u odnosu na događaj od 30. studenog 2024. godine potvrdio da su se posvađali, da joj je tom prilikom psovao, ali da to nije bilo s takvim riječima kakve se navode od strane optužbe. Nasuprot tome, oštećena je u svom iskazu navela da ju je optuženi dana 30. studenog 2024. godine istukao, da su taj dan trebali ići na ručak kod njezinih roditelja jer im je bila godišnjica braka. Nadalje je navela da ju je šamarao po licu s lijeve i desne strane te joj izbio naočale i naušnice pa si je stavljala obloge jer ju je sve boljelo i peklo, a zbog bolova u vilici jer ju je izubijao, tri dana je jela samo čokolino, a kako ga ne bi prijavila, da joj je onda kupovao čokolade, no da ju je dalje vrijeđao i nastavljao s istim ponašanjem. Potom je navela da su dana 30. studenog 2024. godine, nakon što ju je istukao, otišli na ručak jer je optuženi inzistirao kako nitko ne bi ništa posumnjao, a s obzirom na to da je medicinska sestra, da si je odmah stavila obloge pa se ozljede nisu vidjele, odnosno, modrice su joj se pojavile sutradan, s time da nije išla doktoru jer nije imala kome ostaviti dijete, a kako je medicinska sestra, znala je što mora napraviti kako se ozljede ne bi vidjele. Otkad ju je okrivljenik istukao, dva tjedna se borila sama sa sobom hoće li ga prijaviti. I otac oštećene ŠH je u svom iskazu potvrdio navode oštećene i ostalih ispitanih svjedoka pa je tako naveo u bitnome da mu je kći tek sada rekla da je optuženi bio agresivan prema njoj i da ju je tukao, te da su na godišnjicu njegovog braka s AH, **.**.2024., optuženi i D trebali doći kod njih te da mu je kći rekla da ju je taj dan optuženi šamarao, a da ga je prijavila dva tjedna od tog događaja, nakon što joj je VH počeo savijati prste. Nadalje je naveo da kada je pitao kći zašto mu ranije nije ništa govorila, da mu je odgovorila da ju je bilo sram, a nakon što je sve prijavila policiji, rekla mu je da ju je optuženi prije znao i gurnuti pa ju je tako za vrijeme trudnoće gurnuo na krevet i šakom udario u butni mišić, a na tjednoj razini da ju je vrijeđao da je kurva, smeće, ništa koristi i da si zapamti što joj govori, a ako ne, da si sve zapiše. Istaknuo je da je optuženi prema VHU pred njim bio ''svetac'', no da je primijetio da je D tužna, ali im nije ništa htjela reći. Nasuprot tome svjedok HH, otac optuženog, je naveo da su 30. studenog 2024. godine Ivini roditelji imali slavlje povodom godišnjice braka, a dan nakon toga je on došao kod VHU i VH te im je donio ručak koji je poslala njegova žena, kao i da su taj dan kod kuće bili D i dijete te joj je D rekla da ju VH tuče i da ju je udario sedam puta, a da je on šutio, ništa se nije vidjelo i to mu je bilo sumnjivo te se pitao kada je uspjela izbrojiti tih sedam puta, da nije išla kod doktora i da nije imala nikakav dokaz, a da se na njoj ništa nije vidjelo, nikakve masnice, kao i da je 17. prosinca, drugi dan kada je njegov sin uhićen, on nazvao njenog tatu da porazgovaraju o toj novoj situaciji te da ga je pitao kako je bilo na njihovoj proslavi, a da mu je on rekao da je bilo dobro, da je VH mirno sjedio i da se ništa nije desilo. Iskaz oca optuženog nije doveo u pitanje zaključak suda da je optuženi postupio na način opisan u činjeničnom opisu jer činjenica da svjedok nije vidio masnice ne znači da one nisu postojale, tim više što se ista požalila svjedoku da ju je optuženi istukao, na što je njegov otac reagirao u najmanju ruku neprimjereno, ništa ne pitajući iako je čuo tako nešto o svom sinu. Isti je na pitanje optužbe odgovorio da je oštećena navodno htjela postati samohrana majka pa je to mogla učiniti i na drugi način i dogovoriti se sporazumno, a ne preko suda, kao i da mu se čini da je 30. studenoga bila nedjelja, ali da taj dan su oni bili na ručku kod Ivinih roditelja, nakon čega je naveo da mu se čini da je to možda bila subota. Na daljnje pitanje optužbe da zašto je nosio ručak ako je rekao da su oni svake nedjelje bili na ručku kod njih odgovorio je da je njegova supruga skuhala sarmu za više dana pa je to odnio VHU da ne mora kuhati je ima malo dijete, a još jednom negdje u prosincu da su supruga i on bili kod njih pa su naručili ručak izvana, te da je to bio jedini put kada joj je donosio hranu.

8.4. Nadalje, u svojoj obrani optuženi je porekao da bi oštećenoj zabranjivao druženje s prijateljicama, kojoj obrani sud nije povjerovao. Naime, oštećena je u svom iskazu navela da ju je optuženi za vrijeme trudnoće znao naguravati, a da su se jednom kad su šetali posvađali oko njegovog kolege te mu je morala vratiti ključ od stana, zbog čega se morala vratiti u [adresa] te joj rekao da se mora prestati družiti s tom prijateljicom, a da se sve intenziviralo kad su se vjenčali, kad joj je zabranio da se druži s prijateljicom i rekao joj da nije dobro da se druži s njom jer se ona rastaje od svojeg muža. Tako je i svjedokinja ĐH na raspravi navela da je u studenom 2024. godine D jedan dan došla do kod nje sa bebicom te da je bila kod nje možda nekih sat vremena, a u jednom trenutku da ju je nazvao optuženi te su razgovarali na mobitel, a da je ona čula sadržaj tog razgovora te je optuženi pitao oštećenu kada će doći doma i govorio joj da mora krenuti doma, na što je ona rekla da će doći te ga je pitala zašto se tako razgovara s njom i neka se ne dere na nju, a da je oštećenu nakon što je završen taj razgovor pitala da li ona sada mora ići te da je oštećena rekla da mora i počela je spremati sebe i bebicu. Nadalje je svjedokinja navela da joj se sutradan oštećena javila da ju je optuženi zvao praktički par minuta nakon što je ovaj prvi razgovor završio te je pitao da zašto već nije došla doma, a ona da mu je objašnjavala da je morala dijete staviti u sjedalicu i spremiti se, a on da je bio ljut što joj je toliko trebalo, iako od nje (svjedokinje) do oštećene ima nekih deset minuta vožnje. Također je i svjedokinja RH u svom iskazu navela da joj je bilo čudno da nikako nije mogla doći vidjeti dijete te da joj je D govorila. Na pitanja optuženog je odgovorila da da joj je D rekla da je on branio njenim roditeljima da dođu u posjetu pa da je ona (svjedokinja) dojma da on nije dao da se to dijete vidi. Na daljnje pitanje optuženog da li zna da je mala C imala u jedanaestom mjesecu 2024. godine COVID, odgovorila je da zna, nakon čega je optuženi komentirao da zato nitko nije mogao doći, zbog opasnosti od zaraze.

8.5. U odnosu na događaj 15. prosinca 2024. godine optuženi je u obrani naveo da su se on i oštećena taj dan svađali, ali da je nije udarao dlanom u lice niti šakom u butine, koju njegovu obranu je sud cijenio nevjerodostojnom. Naime, oštećena je u svom iskazu navela da ju je optuženi još kada su ranije bili u vezi znao udarati i stiskati, a to se ponavljalo i kada je bila trudna i kada je rodila pa ju je čak udarao i za vrijeme dok je držala njihovu zajedničku bebu, zatim da su ona i optuženi dana 15. prosinca 2024. godine, prije nego su išli kod njegovih roditelja na ručak, sjedili u boravku i da ju je pitao zašto je loše volje, na što mu je ona rekla da ne spava već dva tjedna otkad ju je išamarao, zbog čega je svakodnevno razmišljala da ne bi nešto napravio i djetetu jer ju je bilo strah i jako ju je boljelo nakon tog dana. Nadalje je navela da ju je taj dan udario u nogu i počeo joj savijati prste dok je držala dijete u naručju, zbog čega joj je dijete moglo ispasti, nakon čega joj je dijete iščupao iz ruku i odnio ga u sobu, a kad se vratio, da joj je rekao da treba biti primjer svojem djetetu, na što mu je ona rekla da treba biti primjer, a ne da dijete mora svaku noć jecati i tresti se jer ne zna što joj se događa u životu. Potom mu je navela da mu je predlagala da ide psihijatru jer to nije normalno ponašanje, ali da on uopće ne želi čuti za to. Zatim je navela da ju je strah da se ne dogodi veće zlo, da kad je nasilan prema njoj da se on potpuno promijeni i izokrene, a kad ju je istukao, da je stao samo zato što je dijete počelo plakati, da joj je prste okretao na način da ju uhvati za dlan i okretao joj prste prema gore. Njene navode potvrdila je u svom iskazu svjedokinja ĐH koja je navela na raspravi da se sjeća da joj je oštećena pričala da ju je jedne prilike počeo udarati, a dijete je spavalo u sobi te je ona počela vikati da neka prestane, nakon čega se dijete probudilo i počelo plakati pa da je on stao sa svojim ponašanjem i otišao do djeteta, a pitanje je što bi se dogodilo da dijete nije zaplakalo. Nakon što je svjedokinji predočeno da je u iskazu kod policijskog istražitelja navela da joj se krajem prosinca 2024. godine D povjerila da ju je krajem studenog 2024. godine u njihovom stanu napao optuženi na način da ju je udarao otvorenim šakama po licu, a da ju je prestao udarati jer je Ivin plač probudio dijete, kao i da joj je D pričala da je bio nasilan prema njoj i za vrijeme trudnoće kada ju je hvatao za ruke i čvrsto stiskao te glasno vikao na nju i vrijeđao ju da je glupa i da se spakira i da ide doma te da plaća podstanarstvo jer živi u njegovom stanu, a da iako joj je svjedokinja rekla da ode od optuženog, ona to nije učinila zbog straha, ista je na upit zastupnice optužbe odgovorila da se to upravo tako dogodilo, a da sada na raspravi to nije tako detaljno opisala jer se zablokirala. Na upit branitelja svjedokinja je odgovorila da je sa oštećenom otkad su oni u vezi pa u braku dosta često u kontaktu, s time da to zna biti i pet dana u tjednu, a zna biti i dva dana u tjednu, ovisi o okolnostima. Na daljnji upit da li je ikada, a budući da je sada rekla da se često vidi sa oštećenom, na njoj vidjela bilo kakve fizičke ozljede, odgovorila je da nikada nije vidjela na njoj fizičke ozljede, pa nakon što ju je branitelj pitao da kako onda zna da je istina sve ono što joj je oštećena ispričala, odgovorila je da ona njoj vjeruje jer zna kakav je VH jer ga je čula kako s njom razgovara putem telefona, s time da kada ih je u društvu više, da se on dobro ponaša prema njoj. Također je i svjedokinja RH u svom iskazu potvrdila navode oštećene pa je tako navela da joj je oštećena rekla da je dobila po licu pa da je par dana jela samo kašastu hranu, ali da ona to nije vidjela. Na pitanje je odgovorila da joj je D rekla da je sama sanirala te ozljede hladnim oblozima i slično. Na posebno pitanje punomoćnice oštećene da li zna zašto D nije napustila VH i zašto je ostala u nasilnoj vezi, odgovorila je da to nije učinila zbog straha, a i da sigurno nije lako samo tako otići sa malom bebom. Također je napomenula da su oni živjeli u [adresa], a da D ima stan u [adresa] pa da je istu znala pitati zašto taj stan ne iznajmi, a ona joj je govorila da u njemu ima puno stvari, dok si je ona (oštećena) istodobno mislila da možda to radi jer podsvjesno misli da će joj taj stan trebati. Također je navela da je par dana prije Božića 2024. godine saznala što se dogodilo u listopadu kada ju je udario, svijao ruke te kada su se svađali pred djetetom te ju je vrijeđao, kao i da joj je onda tom prilikom ispričala par ranijih situacija, primjerice kada u kolovozu nije došla na njen rođendan jer on nije htio ići pa je njoj bilo nelagodno da dođe sama ili kada su se vozili u liftu pa ona nije pritisnula dovoljno brzo tipku pa kada su došli u stan da je bilo nasilja te da se isti, koliko joj je poznato, na opisani način ponašao prema VHU bez ikakvog povoda. Također je i majka oštećene, AH, u svom iskazu navela da je primijetila da su se znali nagurivati te da je D imala masnicu na bedru, kao i da je mislila da će to prestati, te da se boji da optuženi ne naudi njihovom djetetu jer zna da je VHU savijao ruke i da ju je udario koljenom. Navela je također da joj se kći ponekad žalila da su se optuženi i ona posvađali te da joj je rekao da je kurva i sirotinja. Svjedok HH je naveo da se sjeća da su **.**.2024. VH, D i dijete bili kod njih te kad je VH bio izvan prostorije da im se D žalila da mora čistiti za njim i kupiti mrvice, s time da se ona i ranije znala žaliti na njega, ali ne kada bi on bio prisutan. Također je naveo da dan prije no što je njegov sin uhićen, njima su dolazili majstori raditi te je D rekla da će otići u svoj stan da ne bude sa malim djetetom u ovom stanu dok se rade radovi, a da je on došao u taj stan gdje su se obavljali radovi dok je njegov sin obavljao poslove po gradu, te da u tom trenutku nisu znali da je D sa svojim ocem otišla prijaviti policiji njegovog sina za nasilje. Istaknuo je da je VH bio VHU dobar kada je trebalo gume promijeniti ili odraditi nešto na kompjuteru i onda je mogla biti napeta situacija kada joj nije trebao, a kada je nešto trebala od njega, onda joj je bio dobar. Navedeni svjedok nije potvrdio navode oštećene, ali isti nije niti bio prisutan događaju, a ostali svjedoci su potvrdili navode oštećene.

9. Sud je prihvatio obranu optuženog samo u dijelu da je između njega i oštećene bilo sukoba, dok u ostalom dijelu njegovu obranu cijeni nevjerodostojnom i usmjerenom na izbjegavanje kaznene odgovornosti, što je već detaljno obrazloženo ranije u presudi. Navodi oštećene su potvrđeni iskazima svih ispitanih svjedoka, osim ispitanog oca optuženog, koji je zapravo samo naveo da on modrice nije vidio i da mu je to sve bilo sumnjivo. Međutim, ostali ispitani svjedoci su potvrdili navode oštećene, iako o svemu što je u činjeničnom opisu navedeno, osim nekih manjih dijelova, nisu imali neposrednih saznanja, ali je oštećena objasnila zašto je svojim roditeljima za to rekla nešto prije prijave, a i svi svjedoci su naveli da se optuženi uvijek pred njima u redu ponašao prema oštećenoj, izuzev u telefonskim razgovorima koje je čula svjedokinja ĐH, iz čega slijedi da je isti pazio na svoje ponašanje kada nije bio nasamo sa oštećenom, a za telefonski razgovor nije mislio da ga itko sluša pa je verbalno napadao oštećenu. Iz svega navedenog sud je ocijenio da je obrana optuženog neuvjerljiva i nevjerodostojna te usmjerena na izbjegavanje kaznene odgovornosti.

9.1. U cijelosti su prihvaćeni kao istiniti i vjerodostojni pročitani pisani dokazi, čiju vjerodostojnost nitko nije osporavao.

9.2. Sud je nalaz vještaka psihijatra u cijelosti prihvatio kao jasan i određen, dan je u skladu s pravilima struke i iskustva te bilo čime nije doveden u sumnju, a stranke nisu imale na raspravi primjedbe na pročitani nalaz i mišljenje. Na temelju istog utvrđeno je da je ubrojivost optuženog u vrijeme počinjenja kaznenog djela bila smanjena, ali ne bitno, te je vještak predložio izreći optuženom sigurnosnu mjeru obveznog psihosocijalnog tretmana. Dakle, svijest o protupravnosti u vrijeme počinjenja djela nije dovedena u pitanje, a na temelju spomenutog nalaza i mišljenja sud je utvrdio da je optuženi, iako smanjen ubrojiv, ali ne bitno, upravo svojim ponašanjem ostvario sva subjektivna i objektivna obilježja kaznenog djela nasilja u obitelji iz članka 179.a KZ/11, a za koje je oglašen krivim.

9.3. Iskazu oštećene je sud poklonio vjeru jer smatra da je njen iskaz vjerodostojan i životno uvjerljiv, te da nije doveden u pitanje navodima obrane. Oštećena je detaljno opisala ponašanje optuženog, riječi koje joj je izgovorio, kao i načine fizičkog nasilja te je navela da se jako bojala da joj ne učini još veće zlo, pogotovo zato jer imaju malu bebu. Zaključak suda da se optužena bojala i da je optuženi zaista počinio ono za što je optužen nije doveden u pitanje time što ga ista nije odmah prijavila budući je razumljivo i životno da osoba koja dugo vremena živi u tako stresnoj i nasiljem nabijenoj atmosferi polako postane naviknuta na isto, te reagira u situaciji kada takvo stanje dođe do kulminacije, a i sama je navela da ga je otišla prijaviti na dan kad su u stan trebali doći majstori jer ju je bilo strah da ne bi bilo nasilja ako bi mu rekla da ide van kako bi ga prijavila policiji. Istaknula je da ju je sram njegovog ponašanja i kako je nazivao njene pa da zato roditeljima nije rekla za njegovo ponašanje.

9.4. Sud je iskaz ispitane svjedokinje ĐH u cijelosti ocijenio vjerodostojnim i životno logičnim unatoč manjim razlikama u iskazima kod policijskog istražitelja i suda. Logično je da je svjedokinji, koja je kuma i bliska prijateljica oštećene, bilo teško svjedočiti, te je odgovarajući na pitanja obrane odgovorila da ona nije prijavila optuženog za nasilje jer nije htjela ići preko volje svoje prijateljice, a za vrijeme davanja iskaza ista je bilo vrlo emotivna te je plakala i ispričavala se zbog toga, iz čega slijedi da je ista teško pogođena ovom situacijom u kojoj se našla njoj bliska osoba. Ona nije imala neposrednih saznanja o ponašanju optuženog u inkriminiranom periodu, osim u onom dijelu da je čula što je optuženi govorio oštećenoj u telefonskim razgovorima koje je oštećena vodila s optuženim u prisustvu svjedokinje, već je iskazivala o onome što joj je prenijela oštećena, ali njeni njegovi navodi daju dodatnu snagu uvjerljivosti iskaza oštećene u cjelini, što onda posljedično upućuje i na istinitost njenog iskaza koji se odnosi na inkriminirani period, a manje razlike u odnosu na njen iskaz kod policijskog istražitelja su životno logične zbog proteka vremena i stresnosti predmetne situacije, uz naglasak da je ista navela da se ne može točno svega sjetiti jer je zablokirala i teško joj je o tome govoriti, što je sasvim razumljivo i životno pa je sud u tom svijetlu prilikom ocjene dokaza cijenio postojeće razlike između iskaza kod policijskog istražitelja i na raspravi, što ni na koji način nije dovelo u pitanje vjerodostojnost i istinitost iskaza ispitane svjedokinje.

9.5. Sud je iskaz ispitane svjedokinje RH u cijelosti ocijenio vjerodostojnim i životno logičnim unatoč manjim razlikama u iskazima kod policijskog istražitelja i suda. Logično je da je svjedokinji, koja je prijateljica oštećene, bilo teško svjedočiti. Obrana je svjedokinji postavila pitanja kojima je pokušala dovesti u pitanje vjerodostojnost njenog iskaza, na koja je ista odgovorila da se ne može točno sjetiti da li je optuženi bio uhićen kada joj je D pričala o svemu u prosincu, pa da li se može sjetiti da li joj je D u razgovoru spomenula da je VH uhićen ili da će biti uhićen, na što je odgovorila da joj se sada čini kako je on već bio uhićen, a da ju je ona zvala par dana nakon toga, te da se sada sjeća da je bila kod nje na Božić, kada je prvi puta vidjela dijete, te je tada on već bio uhićen. Na daljnji upit branitelja da kako zna da je oštećena o ovim događajima puno više razgovarala sa ĐH, odgovorila je da je to normalno jer joj je ĐH kuma, a da je ona (svjedokinja) od početka jasno VHU dala do znanja da je protiv te veze i pretpostavlja da joj iz tog razloga nije puno o tome govorila jer je znala njen stav o tome, a svoje saznanje o tome da je D sa ĐH puno više razgovarala zna jer joj je to ĐH rekla, ali da nije s njom razgovarala o tome prije ove rasprave. Međutim, iako postoje manje razlike u njenom iskazu kod policijskog istražitelja i na raspravi, a koje je ista objasnila navodeći da neke stvari na raspravi nije rekla jer se nije sjetila toga zbog stresa pa da se ispričava jer joj je teško o tome govoriti, ali da ostaje kod svega što je ranije rekla, sud cijeni njen iskaz životno logičnim i vjerodostojnim iako nije imala neposrednih saznanja o ponašanju optuženog u inkriminiranom periodu, već je iskazivala o onome što joj je prenijela oštećena, ali njeni navodi daju dodatnu snagu uvjerljivosti iskaza oštećene u cjelini, što onda posljedično upućuje i na istinitost njenog iskaza koji se odnosi na inkriminirani period, a manje razlike u odnosu na njen iskaz kod policijskog istražitelja su životno logične zbog proteka vremena i stresnosti predmetne situacije,

9.6. Sud je iskaz svjedokinje AH cijenio istinitim i vjerodostojnim, te životno logičnim. Ista je iskazivala o onome što joj je prenijela kćer, kao i o onome što je sama primijetila, te ničime što je obrana navela vjerodostojnost njenog iskaza nije dovedena u pitanje.

9.7. Sud je iskaz svjedoka ŠH cijenio istinitim i vjerodostojnim, te životno logičnim. Isti je iskazivao o onome što mu je prenijela kćer, kao i o onome što je sam primijetio, te ničime što je obrana navela vjerodostojnost njegovog iskaza nije dovedena u pitanje.

9.8. Sud je iskaz svjedoka HH cijenio nevjerodostojnim te usmjerenim na otklanjanje kaznene odgovornosti optuženog. Isti je naveo da je dan nakon što je optuženi optužen da je oštećenu udarao i po licu, došao do oštećene donijeti ručak i da nije vidio modrice na njoj te da mu je bilo sumnjivo što mu je rekla da ju je istukao njegov sin. Kada se ti njegovi navodi uzmu u obzir zajedno sa okolnošću da je oštećena rekla da nije mogla jesti zbog problema sa vilicom, što je ispričala i svjedokinji, a svjedok je po dopuštenju tada nadležnog suda bio u posjeti kod optuženog u istražnom zatvoru, sudu se ukazuje njegov iskaz nevjerodostojnim i iskonstruiranim, s time da je sam svjedok potvrdio da je nakon uhićenja optuženog razgovarao i sa oštećenom, ali da joj nije govorio kako bi se ona trebala ponašati u ovom postupku, kao i da ga ona ionako ne bi poslušala, dok je oštećena navela da je vršio pritisak na nju, što sve dovodi u pitanje vjerodostojnost njegovog iskaza, tim više što su suprotne navode oštećene potvrdili drugi ispitani svjedoci.

10. Uzimajući u obzir navedeno, sud je na nedvojben način utvrdio da je optuženi u inkriminiranom razdoblju od siječnja 2024. godine do 16. prosinca 2024. godine grubo i učestalo teško kršio propise o zaštiti od nasilja u obitelji i time kod člana svoje obitelji, supruge, izazvao strah za njenu sigurnost i doveo je u ponižavajući položaj, a time nije počinjeno neko teže kazneno djelo. Naime, člankom 10. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji određeno je što se smatra nasiljem u obitelji, a to je svako tjelesno nasilje te psihičko nasilje koje je kod žrtve prouzročilo povredu dostojanstva ili uznemirenost. Dakle, optuženi se nasilno ponašao prema supruzi, sa kojom je živio u zajedničkom kućanstvu zajedno sa maloljetnim zajedničkim djetetom, stalno je vrijeđajući raznim pogrdnim riječima, fizički je napadajući udaranjem, stiskanjem, bacanjem na krevet, šamaranjem po licu i svijanjem prsti na ruci te psujući je, čime je isti obezvrijedio njeno dostojanstvo, ponizio je i ustrašio te nanio fizičku i psihičku bol.

11. Slijedom izloženog, proanaliziravši i ocijenivši sve provedene dokaze, svaki pojedinačno, kao i u njihovoj ukupnosti, iako je optuženi neuvjerljivom i neživotnom obranom pokušavao od sebe otkloniti kaznenu odgovornost, umanjujući neprihvatljivost svojeg protupravnog ponašanja i uvjeravajući sud da on ne zamjera oštećenoj, ovaj sud je našao nesporno utvrđenim da su se u radnjama optuženog stekla sva objektivna obilježja kaznenog djela nasilja u obitelji iz članka 179. a KZ/11 prema svojoj supruzi, koja je u smislu članka 87. točka 8. KZ/11 član obitelji, upravo na način kako mu je to činjeničnim opisom stavljeno na teret, zbog čega ga je ovaj sud i oglasio krivim, a optuženi je postupao s oblikom krivnje koji se u pravu naziva izravna namjera, jer je bio svjestan svojeg djela, te je htio radnju počinjenja istog, vršeći i želeći predmetno djelo kao takvo i kao svojo. Naime, sam optuženi je, s obzirom na svoju životnu dob i životno iskustvo, bio svjestan da svojim postupcima verbalnog i fizičkog nasilja, čime je kršio Zakon o zaštiti od nasilja u obitelji, izaziva kod oštećene strah za sigurnost te je dovodi u ponižavajući položaj jer se radi o osobi koju njen suprug, sa kojim ima zajedničko dijete, psihički i fizički zlostavlja, što je sve kod oštećene dovelo do straha i uznemirenosti, uz osjećaj poniženja i obezvređivanja, te je upravo optuženi i postupao s namjerom da istu dovede u ponižavajući položaj, da je uznemiri i izazove strah za njenu sigurnost, što je vidljivo iz njenog iskaza kada navodi da otkad ju je optuženi istukao, da se dva tjedna borila sama sa sobom hoće li ga prijaviti, da ju je bilo strah i loše se osjećala, te da je tada i njegovim roditeljima rekla za njegovo ponašanje, iako je njegov otac znao da ju je isti ranije istukao, no da su joj rekli da im je žao, no da se na nasilje mora naviknuti, da mu je dala milijun šansi, ali da se na nasilje ne može naviknuti pa da je zbog straha odlučila podnijeti kaznenu prijavu. Također je navela da ga je otišla prijaviti na dan kad su u stan trebali doći majstori jer ju je bilo strah da ne bi bilo nasilja ako bi mu rekla da ide van kako bi ga prijavila policiji. Istaknula je da ju je sram njegovog ponašanja i kako je nazivao njene pa da zato roditeljima nije rekla za njegovo ponašanje.

12. Prilikom odluke o kazni sud je primijenio opće pravilo o izboru vrste i mjere kazne, te je u odnosu na optuženog ocijenio sve olakotne i otegotne okolnosti, kao i jačinu ugrožavanja ili povrede zaštićenih dobara, pobude iz kojih je počinio kazneno djelo, način počinjenja i skrivljene učinke djela, njegov prijašnji život te njegove osobne i imovinske prilike, kao i njegovo ponašanje nakon počinjenja kaznenih djela te težinu i društvenu opasnost kaznenog djela.

12.1. Olakotnim je sud cijenio činjenicu da je optuženi kazneno neosuđivana osoba, te je otac jednog maloljetnog djeteta.

12.2. Otegotnom okolnošću optuženom cijenjena je njegova prekršajna kažnjavanost za prekršaj iz Zakona o zašiti nasilja u obitelji, duljina inkriminiranog perioda i iskazana količina kriminalne volje u protupravnom postupanju.

12.3. Sud je nadalje uzeo u obzir pored svih naprijed navedenih olakotnih i otegotnih okolnosti na strani optuženog, i činjenicu da je isti kazneno djelo počinio smanjeno ubrojiv, ali ne u bitnom stupnju.

12.4. Stoga je sud, odlučujući o vrsti i visini kazne, optuženog osudio na kaznu zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine i 6 (šest) mjeseci, za koju kaznu sud smatra da ju nije potrebno neposredno u cijelosti i izvršiti, te da će se ista svrha u vidu generalne i specijalne prevencije postići i samo djelomičnim izvršenjem kazne zatvora, i to u trajanju od 8 (osam) mjeseci, dok se preostali dio kazne u trajanju od 10 (deset) mjeseci neće izvršiti ukoliko optuženi u vremenu provjeravanja od 4 (četiri) godine od pravomoćnosti presude ne počini novo kazneno djelo, te ukoliko se podvrgne izrečenoj sigurnosnoj mjeri obveznog psihosocijalnog tretmana. Sud smatra da će već i sama izdržana kazna zatvora u trajanju od 8 (osam) mjeseci te uvjetna osuda za preostali dio kazne utjecati na optuženog, ali i na sve ostale potencijalne počinitelje kaznenih djela, da kaznena djela ne čine, odnosno, da usklade svoje ponašanje sa društveno priznatim normama, te da će ovakvom kaznom biti izražena i društvena osuda optuženom za počinjeno djelo te se jačati povjerenje građana u pravni poredak utemeljen na vladavini prava, kao i da će se istom jačati svijest optuženog, ali i ostalih potencijalnih počinitelja, o pogibeljnosti činjenja kaznenih djela, kao i o pravednosti kažnjavanja. Prilikom odmjeravanja kazne sud je imao u vidu da je optuženi kazneno neosuđivana osoba, ali da je prekršajno kažnjen za počinjenje prekršaja iz Zakona o zaštiti nasilja o obitelji počinjenog prema bivšoj supruzi na način da je istu prilikom svađe udario otvorenim dlanom ruke u glavu u predjelu obraza, iz čega slijedi da je njegovo nasilno ponašanje iz prekršajne sfere progrediralo u kaznenu sferu, i to sada na štetu nove, sadašnje supruge, tako da je ovakvo ponašanje optuženog očito obrazac koji je usvojio u situacijama kada nije zadovoljan sa emotivnim odnosom u kojem se nalazi, odnosno, kad nije zadovoljan sa osobom sa kojom je u emotivnom odnosu, ili sa njenim ponašanjem, iz kojeg razloga je sud odredio da isti ima jedan dio izrečene kazne izdržati u zatvoru, pogotovo uzimajući u obzir duljinu inkriminiranog perioda te učestalost verbalnog vrijeđanja, psihičkog maltretiranja i fizičkog nasilja prema oštećenoj, čak i za vrijeme dok je ista držala u rukama zajedničko malo dijete, što svakako opravdava izrečenu sankciju, a uzimajući u obzir i navode vještaka iz nalaza i mišljenja da optuženi nije kritičan prema svojem ponašanju i da krivnju za te situacije polaže na suprugu, što ukazuje ovom sudu da isti nije ozbiljno shvatio raniju prekršajnu osudu, već se nastavio nasilno ponašati, pojačavajući intenzitet, što ga je onda dovelo u ovu situaciju u kojoj je proglašen krivim za počinjenje kaznenog djela. Ovakva kazna izrečena optuženom za počinjeno kazneno djelo nasilja u obitelji, uz primjenu sigurnosne mjere obveznog psihosocijalnog tretmana, po ocjeni ovog suda, postići će svrhu kažnjavanja, te djelovati na optuženog da shvati neprihvatljivost svojeg ponašanja i činjenicu da je takvo ponašanje kažnjivo jer se radi o kršenju zakonskih propisa, te da se isti ubuduće kloni protupravnog ponašanja, a sud smatra da će izrečena kazna utjecati i na druge pripadnike društva da shvate neprihvatljivost i kažnjivost za ovakva i slična ponašanja te će se izreći primjerena društvena osuda za počinjeno kazneno djelo.

13. Na temelju članka 54. KZ/11 optuženom je u neuvjetovani dio kazne zatvora uračunato vrijeme uhićenja i vrijeme provedeno u istražnom zatvoru od 17. prosinca 2024. godine pa nadalje pa nadalje, najdulje do pravomoćnosti presude, a nakon pravomoćnosti presude najdulje do pravomoćnosti rješenja o upućivanju na izdržavanje kazne zatvora, odnosno, najdulje do isteka izrečene kazne zatvora, ali ne dulje od rokova iz članka 133. ZKP/08, a budući je navedenom odredbom propisano da se svako oduzimanje slobode u vezi sa kaznenim djelom uračunava u izrečenu kaznu zatvora, kao i vrijeme provedeno u istražnom zatvoru.

14. Nadalje, uzimajući u obzir nalaz i mišljenje liječnika vještaka prim. dr. sci. ĆH da se optuženi deklarirao kao osoba čije se intelektualno funkcioniranje odvija na prosječnom nivou, da je emocionalno sniženog kapaciteta, nezrelih, ali nestabilnih i impulzivnih odlika osobnosti, sa elementima disocijalnog, tako da se može govoriti o miješanom poremećaju ličnosti, te uzimajući u obzir da je vještak naveo da je mišljenja, a cijeneći optuženikov način i stil življenja, strukturu ličnosti i prateće psihičke poteškoće koje proizlaze iz toga, očito duboko poremećene obiteljske međuodnose i dinamiku istih, situacione uvjete u kojima se nalazio, te socijalnu komunikaciju, da je sve to zajedno svakako utjecalo na njegovo ponašanje i odlučivanje, tako da je njegova mogućnosti shvaćanja svojih postupaka, kao i vladanja svojom voljom, bila smanjena, ali ne bitno, kao i uzimajući u obzir da je vještak naveo da je optuženi u potrebi psihoterapijske pomoći i vođenja pa da preporuča sudu izricanje mjere psihosocijalnog tretmana, kako bi optuženi stekao uvid u svoje ponašanje i potrebu korekcije istog, optuženom VH je temeljem članka 70. KZ/11 izrečena sigurnosna mjera obveznog psihosocijalnog tretmana koja će se za vrijeme neuvjetovanog dijela kazne zatvora izvršavati u ustanovi za izvršenje kazne zatvora, a za vrijeme uvjetovanog dijela kazne će se izvršavati ili u zdravstvenoj ustanovi ili u pravnoj osobi ili kod fizičke osobe specijalizirane za otklanjanje nasilničkog ponašanja pod uvjetima određenima posebnim propisom, s time da ista može trajati najdulje dvije godine, a kako bi se utjecalo na optuženog da stekne uvid u svoje ponašanje i potrebu korekcije istoga, uz upozorenje da ukoliko bez opravdanog razloga bude kršio obveze iz izrečene sigurnosne mjere, da će se djelomična uvjetna osuda opozvati i odrediti izvršenje izrečene kazne zatvora.

15. Iako je optuženi VH oglašen krivim za učin kaznenog djela, sud je temeljem zakonske odredbe članka 148. stavak 6. ZKP/08 istoga u cijelosti oslobodio dužnosti naknade troškova ovog kaznenog postupka iz točke 1. do 6. članka 145. stavak 2. ZKP/08, a obzirom ima manja primanja i maloljetno dijete, pa je ocjena suda da nije u mogućnosti podmiriti troškove kaznenog postupka bez opasnosti po svoje uzdržavanje i uzdržavanje svojeg djeteta, a uzimajući u obzir i da ima za izdržati neuvjetovani dio izrečene kazne zatvora.

16. Slijedom svega navedenog, odlučeno je kao u izreci presude.

U Zagrebu, 06. ožujka 2025. godine.

Sudac:

Ivana Milički

POUKA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude stranke imaju pravo žalbe u roku od 15 (petnaest) dana od dana primitka pisanog otpravka presude. Žalba se podnosi ovom sudu u dovoljnom broju primjeraka za sud te za protivnu stranku i branitelja radi ulaganja odgovora, neposredno ili preporučeno putem pošte, a o žalbi odlučuje nadležni Županijski sud.

DNA:

1. OKDO-u Zagreb na broj KO-DO-58/2025

2. optuženom - putem Uprave Zatvora u Zagrebu

3. branitelju optuženog – Nino Ćosić, odvjetnik

4. oštećenoj CHU - po pravomoćnosti

5. punomoćnici oštećene - CH, odvjetnica - po pravomoćnosti