REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U NOVOM ZAGREBU

Novi Zagreb - Istok, Turinina 3

Poslovni broj: Povrv-463/2024-17

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Novom Zagrebu, po sucu toga suda Berislavu Zaninoviću, kao sucu pojedincu na prijedlog više sudske savjetnice - specijalistice Ivone Elez, u pravnoj stvari tužitelja Hrvatski zavod za zdravstveno osiguranje – Regionalni ured Zagreb, Mihanovićeva 3, OIB: 02958272670, protiv tužene LK iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupana po punomoćnici OK, odvjetnici u [adresa], nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 29. siječnja 2025. u nazočnosti punomoćnika tužitelja, MK, punomoćnika po zaposlenju i punomoćnice tužene OK, odvjetnice u [adresa], temeljem odredbe čl. 335. st. 4. ZPP-a, 6. ožujka 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Ukida se platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika Lade Draškić iz Zagreba, poslovni broj Ovrv-1985/2021 od 26. lipnja 2021. u cijelosti te se tužbeni zahtjev tužitelja odbija.

II. Ukida se platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika Lade Draškić iz Zagreba, poslovni broj Ovrv-1985/2021 od 26. lipnja 2021., u dijelu kojim je naloženo tuženoj LK iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], isplatiti tužitelju Hrvatski zavod za zdravstveno osiguranje – Regionalni ured Zagreb, Mihanovićeva 3, OIB: 02958272670, nastale troškove ovršnog postupka u iznosu od 24,89 EUR (slovima: dvadeset četiri eura i osamdeset devet centi) zajedno sa pripadajućim kamatama.

III. Nalaže se tužitelju Hrvatski zavod za zdravstveno osiguranje – Regionalni ured Zagreb, Mihanovićeva 3, OIB: 02958272670, naknaditi tuženoj LK iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], troškove parničnog postupka u iznosu od 113,27 EUR (slovima: sto trinaest eura i dvadeset sedam centi), u roku od 15 dana.

IV. Odbija se zahtjev tužene LK iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], za naknadu troškova parničnog postupka u iznosu od 100,00 EUR (slovima: sto eura), kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Tužitelj, ranije ovrhovoditelj, podnio je javnom bilježniku Ladi Draškić iz Zagreba, 28. svibnja 2021., protiv tužene ranije ovršenice, prijedlog za donošenje rješenja o ovrsi temeljem vjerodostojne isprave – izvatka iz poslovnih knjiga, a radi naplate novčanog potraživanja u iznosu od 170,29 EUR, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama, kao i troškova ovrhe uz pripadajuće zakonske zatezne kamate.

2. Javni bilježnik je na prijedlog tužitelja donio rješenje o ovrsi dana 26. lipnja 2021., poslovnog broja Ovrv-1985/2021, protiv kojeg je tužena u roku uložila prigovor, sada odgovor na tužbu.

3. U prigovoru (list 15-17 spisa), tužena navodi kako osporava osnovanost i visinu ovrhe i troškove ovršnog postupka. Tužena navodi da je korisnik police dopunskog zdravstvenog osiguranja tužitelja od kolovoza 2012. pa do otkaza ugovora 2018. Tužena ističe da je u periodu od 4. svibnja 2018. do 14. kolovoza 2018. bila dvostruko osigurana po policama dopunskog zdravstvenog osiguranja i to kod tužitelja i kod Uniqa osiguranje d.d. Tužena nadalje ističe da tužitelj svoje potraživanje temelji na članku XVI. Općih uvjeta ugovora o dopunskom zdravstvenom osiguranju, koji su se od 16. srpnja 2012. do današnjeg dana izmijenili jedanaest puta, pa tako i odredbe na koje se poziva tužitelj. Tužena ističe da je tužitelj nije obavijestio o promjenama. Nadalje tužena ističe da je sadržaj otkaza ugovora unaprijed formuliran od strane tužitelja, da tužena nije imala utjecaja na sadržaj istoga, da tužitelj nije objasnio i upozorio na izračun eventualne razlike troškova, da je od tužitelja dobila podatak da mora uplatiti iznos od 24,33 EUR (183,30 EUR), a da je o drugim troškovima od tužitelja dobila obavijest tek godinu i pol nakon otkaza ugovora. Zaključno, tužena predlaže sudu prihvatiti prigovor, staviti izvan snage rješenje o ovrsi i ukinuti ovršne radnje te nastaviti postupak kao u povodu prigovora protiv platnog naloga.

4. Tužitelj se podneskom od 3. veljače 2022. (list 34-115) očitovao na odgovor na tužbu te dostavio daljnju dokumentaciju na kojoj prema navodima tužitelja temelji osnovu i visinu tužbenog zahtjeva. U citiranom podnesku tužitelj ističe da svoje potraživanje temelji na točki XVI. Općih uvjeta ugovora o dopunskom zdravstvenom osiguranju, kojom je propisano da ugovaratelj s kojim je raskinut ugovor ili koji je otkazao ugovor obvezan je Zavodu platiti razliku između troškova zdravstvene zaštite i iznosa pripadajuće premije. Tužitelj ističe da je pozivima od 14. listopada 2019. i 4. studenoga 2019. pozvao tuženu da podmiri svoje dugovanje s obzirom da trošak zdravstvene zaštite premašuje iznos pripadajuće premije od 192,06 EUR (1.447,11 kune). Nadalje tužitelj navodi da su točni navodi tužene da je podmirila iznos od 24,33 EUR, koji se odnosi na dugovanje po polici dopunskog zdravstvenog osiguranja te da po toj osnovi tužitelj nema potraživanja. Tužitelj ističe da je tužena ugovor otkazala dana 2. svibnja 2018. te da je u smislu članka XII. Općih uvjeta o dopunskom zdravstvenom osiguranju istek ugovora nastupio 2. kolovoza 2018. Također, tužitelj ističe da je na samoj tiskanici otkaza ugovora o radu, svaki osiguranik upozoren na odredbe članka XII. Općih uvjeta te se obvezao podmiriti eventualnu razliku troškova zdravstvene zaštite i iznosa pripadajuće premije, sukladno točki XVI. Općih uvjeta, a prema konačnom obračunu koji će mu Zavod dostaviti nakon isteka otkaznog roka. Zaključno, tužitelj predlaže donošenje rješenja u kojem u cijelosti održava na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika. Predmetni podnesak dostavljen je tuženoj što je razvidno iz potvrde o otpravku koja se nalazi na poleđini lista 115 spisa.

5. Tijekom postupka sud je proveo dokaz čitanjem i uvidom u: - naknadu troškova zdravstvene zaštite (list 9), pregled premija i uplata za DZO (list 10), Dopunsko osiguranje – Trošak po osiguranoj osobi (list 11-12), dopis od 21. listopada 2019., predmet – isplata računa dopunskog zdravstvenog osiguranja (list 19), otkaz ugovora o dopunskom zdravstvenom osiguranju (list 20), Poziv na plaćanje troškova zdravstvene zaštite od 4. studenoga 2019. (list 21), prigovor protiv poziva na plaćanje troškova zdravstvene zaštite klasa: 502-01/18-02/2889 Ur. Broj: 338-02-06-19-01 od 14. listopada 2019. (list 22-23), analitička kartica dopunskog osiguranja (list 36-43), Hrvatski zavod za zdravstveno osiguranje; ponuda za sklapanje ugovora o dopunskom zdravstvenom osiguranju od 16. srpnja 2012. uz Opće uvjete (list 44-45), Izvodi stavaka (list 46-79), popis računa ispostavljenih na ime LK, OIB: [osobni identifikacijski broj] (list 80), poziv na plaćanje troškova zdravstvene zaštite od 4. studenoga 2019. (list 81-82), poziv na plaćanje troškova zdravstvene zaštite od 14. listopada 2019. (list 83), pregled premija i uplata za DZO (list 84), Naknada troškova zdravstvene zaštite (list 85), Popis računa ispostavljenih na ime LK, OIB: [osobni identifikacijski broj] (list 86), računi troškova zdravstvene zaštite uz potvrde o plaćanju (list 87-114), Otkaz ugovora o dopunskom zdravstvenom osiguranju od 2. svibnja 2018. (list 115). Sud nije saslušao svjedoka ĆK i tuženu jer je činjenično stanje utvrđeno na temelju isprava koje prileže spisu.

6. Na temelju tako provedenog dokaznog postupka, a cijeneći svaki dokaz za sebe i sve dokaze u njihovoj ukupnosti u smislu odredbe članka 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/1991, 91/1992, 112/1999, 129/2000, 88/2001, 117/2003, 88/2005, 2/2007, 96/2008, 84/2008, 123/2008, 57/2011, 25/2013, 89/2014, 70/2019, 80/2022, 114/2022, 155/2023), sud je utvrdio da tužbeni zahtjev nije osnovan.

7. Između stranaka postupka nije sporno da je tužena bila korisnica dopunskog zdravstvenog osiguranja kod tužitelja te da je tužena otkazala ugovor o dopunskom zdravstvenom osiguranju. Naime, između stranaka postupka sporno je pitanje ima li tužitelj ovlaštenje za naplatu utužene tražbine, jer je tužena u svom odgovoru na tužbu sadržajno osporila zakonitost naplate tražbine u ovom postupku.

8. Sukladno Općim uvjetima Ugovora o dopunskom zdravstvenom osiguranju tužitelja (dalje: Opći uvjeti), pravo na dopunsko zdravstveno osiguranje realizira se na temelju ponude za sklapanje ugovora, Ugovor se sklapa na rok od jedne godine s mogućnošću produljenja na novo osigurateljno razdoblje od jedne godine. Osiguranje prestaje i prije isteka utvrđenog roka policom i to u slučaju: smrti osiguranika, gubitkom statusa osigurane osobe Zavoda, raskida ugovora, otkaza ugovora, odustanka od ugovora i gubitka prava na policu na teret državnog proračuna.

9. Točkom XII. Općih uvjeta propisano je da ugovaratelj može pisanim putem otkazati ugovor uz otkazni rok od tri mjeseca uz obvezu plaćanja pripadajuće premije, a za koje vrijeme ostvaruje sva prava iz dopunskog zdravstvenog osiguranja. U slučaju otkaza ugovora iz stavka 1. ove točke ugovaratelj je obvezan platiti iznos utvrđenih troškova zdravstvene zaštite iz točke XVI. Općih uvjeta.

10. Točkom XVI. Općih uvjeta propisano je da Ugovaratelj s kojim je raskinut ugovor ili koji je otkazao ugovor, obvezan je Zavodu platiti razliku između iznosa štete i iznosa pripadajuće premije.

11. Člankom 4. stavak 1. točka 21. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" broj: 19/22, 59/23), određeno je da je potrošač svaka fizička osoba koja sklapa pravni posao ili djeluje na tržištu izvan svoje trgovačke, poslovne, obrtničke ili profesionalne djelatnosti, dok je točkom 34. određeno da je trgovac bilo koja osoba koja sklapa pravni posao ili djeluje na tržištu u okviru svoje trgovačke, poslovne, obrtničke ili profesionalne djelatnosti, uključujući i osobu koja nastupa u ime ili za račun trgovca.

12. Odredbom članka 33. Zakona o zaštiti potrošača određeno je da je nepoštena poslovna praksa zabranjena. Odredbom članka 34. stavak 4. Zakona, propisano je da se nepoštenom poslovnom praksom posebno smatra: zavaravajuća poslovna praksa i agresivna poslovna praksa. Odredbom članka 34. stavak 1. Zakona propisano je da se poslovna praksa smatra zavaravajućom ako u konkretnom slučaju, uzimajući u obzir sva obilježja i okolnosti slučaja, kao i ograničenja konkretnog sredstva komunikacije, ne sadrži važne obavijesti koje su, ovisno o kontekstu, potrebne prosječnom potrošaču kako bi mogao donijeti odluku o kupnji utemeljenu na potpunoj obavijesti i time ga navede ili je vjerojatno da će ga navesti da donese odluku o kupnji koju inače ne bi donio.

13. Nadalje, poslovna praksa je nepoštena ako je suprotna zahtjevima profesionalne pažnje i bitno utječe ili je vjerojatno da će bitno utjecati na ekonomsko ponašanje potrošača. Jedan od oblika nepoštene poslovne praske jest zavaravajuća poslovna praksa. Odredbom članka 59. stavak 1. Zakona o zaštiti potrošača određeno je da je nepoštena ugovorna odredba ništetna.

14. U konkretnom slučaju tužitelj navodi da je tužena u smislu točke XVI. Općih uvjeta, dužna platiti razliku između troškova zdravstvene zaštite i iznosa pripadajuće premije, budući su troškovi zdravstvene zaštite viši od iznosa premije pripadajuće razdoblju osiguranja do dana raskida.

15. Iz spisa predmeta ne proizlazi niti je tužitelj predlagao dokaze na tu okolnost da je jasno i nedvojbeno obavijestio tuženu kao potrošača ugovaratelja da će u slučaju otkaza ili raskida ugovora o dopunskom zdravstvenom osiguranju, biti u obvezi platiti razliku između iznosa pune cijene troškova obveznog zdravstvenog osiguranja i iznosa pripadajuće premije dopunskog zdravstvenog osiguranja. Navedeno posebno iz razloga jer tužena i u odgovoru na tužbu ističe da nigdje nije bila informirana da će je radi sklopljene police dopunskog zdravstvenog osiguranja, naknadno teretiti za medicinske usluge iz obveznog zdravstvenog osiguranja. Slijedom navedenoga, proizlazi da tužitelj nije dokazao da je o spornoj ugovornoj odredbi i to točki XVI. Općih uvjeta, pojedinačno pregovarao s tuženom oko sadržaja te odredbe, a na tužitelju je teret dokaza da je pregovarao sukladno odredbi članka 53. Zakona o zaštiti potrošača.

16. Zakonom o dobrovoljnom zdravstvenom osiguranju ("Narodne novine" broj 85/06, 150/08, 71/10, 53/20), određuju se vrste, uvjeti i način provođenja dobrovoljnog zdravstvenog osiguranja. Odredbom članka 5. navedenoga zakona određeno je da dopunsko zdravstveno osiguranje jest osiguranje kojim se osigurava pokriće troškova zdravstvene zaštite iz obveznoga zdravstvenog osiguranja iz članka 19. stavaka 3. i 4. i članka 20. stavka 5. Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju ("Narodne novine", br. 80/13., 137/13. i 98/19.), dok je odredbom članka 6. određeno da se dodatnim zdravstvenim osiguranjem osigurava viši standard zdravstvene zaštite u odnosu na standard zdravstvene zaštite iz obveznoga zdravstvenog osiguranja te veći opseg prava u odnosu na prava iz obveznoga zdravstvenog osiguranja.

17. Odredbom članka 4. Pravilnika o uvjetima i načinu provođenja dopunskog zdravstvenog osiguranja ("Narodne novine" broj: 02/09, 123/09), određeno je da se sklapanjem ugovora o dopunskom zdravstvenom osiguranju sa osiguravateljem, odnosno Zavodom osiguranik osigurava da pokriće troškova zdravstvene zaštite iz obveznog zdravstvenog osiguranja iz članka 16. stavka 3. i 4. i članka 17. stavka 5. Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju umjesto njega osigurava osiguravatelj, odnosno Zavod.

18. Ugovor o dopunskom zdravstvenom osiguranju, kao i svaki ugovor o osiguranju je aleatorni pravni posao jer u trenutku sklapanja ugovora nije poznato koja će od ugovornih strana biti na gubitku ili na dobitku. Nadalje, sama svrha dopunskog zdravstvenog osiguranja je da se osiguratelj ugovorom obveže na pokriće troškova zdravstvene zaštite u slučaju nastupa osiguranog slučaja, a radi navedenoga osiguranik plaća premiju osiguratelju. U navedenoj situaciji osiguratelj snosi rizik ukoliko troškovi po osiguraniku premašuju iznos premije te razlika između iznosa koje je tužitelj platio radi pokrića troškova zdravstvene zaštite tužene i uplaćenih premija prema ocjeni ovog suda ne može predstavljati štetu.

19. Analizirajući odredbu točke XVI. Općih uvjeta u odnosu na tražbinu na ime razlike između troškova zdravstvene zaštite i iznosa pripadajuće premije, prema ocjeni ovog suda proizlazi da ista sadržajno predstavlja unaprijed dogovoreni iznos naknade štete koji tužitelj obračunava kao razliku troškova zdravstvenog osiguranja i iznosa pripadajuće premije.

20. Pravo na naknadu štete u ugovornom odnosu, odnosno zbog neispunjenja ili zakašnjenja s ispunjenjem ugovorne obveze regulirano je odredbama članaka 342. – 349. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22; dalje ZOO) te je primarna pretpostavka odgovornosti za naknadu štete iz ugovornog odnosa da je uzrokovana neispunjenjem ili zakašnjelim ispunjenjem ugovora.

21. U konkretnom slučaju tužitelj ne potražuje tražbinu koja bi se odnosila na neplaćene premije po polici dopunskog zdravstvenog osiguranja niti je tijekom postupka osporio navode tužene da je tražbinu po premiji dopunskog zdravstvenog osiguranja naknadno u cijelosti podmirila. Slijedom navedenoga, navedeno je prema ocjeni ovog suda nesporno među strankama postupka. Nadalje, ugovor o dopunskom zdravstvenom osiguranju prestao je otkazom te je stoga tužitelj trebao dokazati da mu je uslijed toga nastupila stvarna šteta u smislu odredbe članka 1046. ZOO. Prema ocjeni ovog suda u konkretnom slučaju nema štetne radnje tužene kao osiguranika te stoga ni uzročne veze između postupanja tužene i eventualne štete. Naime, tužena se ugovorom o dopunskom zdravstvenom osiguranju obvezala na plaćanje premije tužitelju kao protučinidbu za pokriće troškova zdravstvene zaštite iz točke VI. Općih uvjeta, međutim tužitelj snosi rizik ukoliko ti troškovi premašuju iznos ugovorene naknade za dopunsko osiguranje (premije), a što je smisao ugovora o osiguranju (tako i Županijski sud u Rijeci u presudi poslovnog broja Gž-2322/2015 od 13. veljače 2017., Županijski sud u Opatiji u presudi poslovnog broja Gž-130/2023 od 8. ožujka 2023., Županijski sud u Varaždinu, Stalna služba u Koprivnici, poslovnog broja Gž-673/2024 od 31. srpnja 2024.).

22. Odredbom članka 296. stavak 1. ZOO, određeno je da su ništetne odredbe općih uvjeta ugovora koje, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, prouzroče očiglednu neravnopravnost u pravima i obvezama strana na štetu suugovaratelja sastavljača ili ugrožavaju postizanje svrhe sklopljenog ugovora, čak i ako su opći uvjeti koji ih sadrže odobreni od nadležnog tijela.

23. Prema ocjeni ovog suda, odredba XVI. Općih uvjeta tužitelja, predstavlja ništetnu odredbu ugovora u smislu odredbe članka 296. stavak 1. ZOO, kao i odredbe članka 59. stavak 1. Zakona o zaštiti potrošača, budući se o istoj prije sklapanja ugovora nije pojedinačno pregovaralo. Nadalje, navedenom odredbom suprotno načelu savjesnosti i poštenja u smislu odredbe članka 4. ZOO, prouzročena je očigledna neravnopravnost u pravima i obvezama strana na štetu tužene te je ugroženo postizanje svrhe sklopljenog ugovora. Naime, citirana odredba očito je povoljnija za tužitelja, budući od istoga otklanja rizik poslovanja te omogućava povrat troškova liječenja tužene u razdoblju u kojem je ugovor o dopunskom zdravstvenom osiguranju bio na snazi, dok istovremeno u slučaju otkaza ugovora od strane druge ugovorne strane (tužene) tužitelj nije obvezan pružiti nikakvu protučinidbu u slučaju ako troškova zdravstvene zaštite u osigurateljnom razdoblju nije bilo.

24. Odredbom članka 12. stavak 1. ZPP, određeno je da kad odluka suda ovisi o prethodnom rješenju pitanja postoji li neko pravo ili pravni odnos, a o tom pitanju još nije donio odluku sud ili drugi nadležni organ (prethodno pitanje), sud može sam riješiti to pitanje ako posebnim propisima nije drugačije određeno.

25. U konkretnom slučaju, o pitanju ima li tužitelj pravo naplaćivati razliku između troškova zdravstvene zaštite i iznosa pripadajuće premije dopunskog zdravstvenog osiguranja, odlučeno je i u upravnim postupcima. Naime, rješenjem Ministarstva gospodarstva, Uprave za inspekcijske poslove u gospodarstvu, Sektor tržišne inspekcije, Područna jedinica – Služba inspekcijskog nadzora u Zagrebu, klasa: UP/I- 336-02/16-01/12, Urbroj: 526-12-01-06/04-16-1 od 20. travnja 2016., rješenjem zabranjeno je tužitelju, obavljanje zavaravajuće poslovne prakse u vidu naplate razlike vrijednosti korištenih zdravstvenih usluga i uplaćene premije zbog otkaza ugovora, a da o tome nisu pružene jasne, razumljive, pravodobne i potpune obavijesti u Općim uvjetima ugovora o dopunskom zdravstvenom osiguranju. U odnosu na citirano rješenje, tužitelj je izjavio žalbu koja je rješenjem Ministarstva Gospodarstva, povjerenstva za žalbe, UP/II-336-02/16-01/25, Urbroj: 526-12-01-01-01/2-16-2 od 15. lipnja 2016., odbijena kao neosnovana te je potvrđeno pobijano rješenje od 20. travnja 2016. Tužitelj je pred Upravnim sudom u Zagrebu osporavao drugostupanjsko rješenje, međutim presudom Upravnog suda u Zagrebu, poslovnog broja Usl-2226/16 od 23. srpnja 2018., odbijen je tužbeni zahtjev za poništavanje rješenja Ministarstva gospodarstva, Povjerenstva za žalbe, Klasa: UP/II-336-02/16-01/25, Urbroj: 526-12- 01-01-01/2-16-2 od 15. lipnja 2016. Navedena presuda Upravnog suda u Zagrebu, potvrđena je i presudom Visokog upravnog suda Republike Hrvatske, poslovnog broja Usž-4533/18 od 12. prosinca 2019.

26. Slijedom navedenoga, tužitelj nije dokazao da je tuženoj pružio potpune, jasne, razumljive i nedvosmislene obavijesti vezano za obvezu plaćanja razlike između troškova zdravstvene zaštite i iznosa pripadajuće premije dopunskog zdravstvenog osiguranja te je obavljanje navedene poslovne prakse u upravnim postupcima pravomoćnim odlukama zabranjeno. Također, u konkretnom slučaju tužitelj nije dokazao da tužena prema njemu ima obvezu u smislu odredbe članka 9. ZOO.

27. Slijedom navedenoga, temeljem odredbe članka 451. stavak 3. ZPP-a koji određuje da će u odluci o glavnoj stvari sud odlučiti da li se platni nalog u cijelosti ili djelomično održava na snazi ili se ukida, platni nalog sadržan u predmetnom rješenju o ovrsi valjalo je ukinuti i tužbeni zahtjev odbiti i u smislu odredbi članaka 9. i 296. stavak 1. ZOO, kao i odredbi članaka 53. i 59. stavak 1. Zakona o zaštiti potrošača, kako je to navedeno u izreci presude (točka I. izreke).

28. U točki II. izreke presude ovaj sud ukinuo je platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika Lade Draškić iz Zagreba, poslovni broj Ovrv-1985/2021 od 26. lipnja 2021., u dijelu koji se odnosi na nastale troškove ovršnog postupka u iznosu od 24,89 EUR s pripadajućim kamatama. Naime, odredbom članka 164. stavak 4. ZPP, propisano je da o zahtjevu za naknadu troškova postupka sud odlučuje u presudi (ili rješenju) kojim se završava postupak pred tim sudom. Prema Zaključku sa sastanka Vrhovnog suda Republike Hrvatske s predsjednicima građanskih odjela županijskih sudova održanog 2. lipnja 2017. u Zagrebu, presudom kojom se odlučuje o osnovanosti platnog naloga, platni nalog iz rješenja o ovrsi ne održava se na snazi u odnosu na trošak postupka koji se odnosi na donošenje rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave. O tom trošku odlučuje se presudom kojom se odlučuje o osnovanosti prigovora protiv platnog naloga zajedno s ostalim troškovima nastalim u tom dijelu parničnog postupka, a zatezne kamate na dosuđeni trošak teku od donošenja prvostupanjske presude. Slijedom navedenoga, u smislu odredbe članka 451. stavak 3. ZPP, sukladno kojoj će u odluci o glavnoj stvari sud odlučiti da li se platni nalog u cijelosti ili djelomično održava na snazi ili se ukida, odlučeno je kao u točki III. izreke.

29. Tuženoj je primjenom članka 154. i članka 155. ZPP-a i Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 138/2023 dalje: Tarifa) priznat i dosuđen trošak parničnog postupka i to: iznos od 50,00 EUR za sastav prigovora na rješenje o ovrsi u smislu 11. t. 1. Tarife i iznos od 50,00 EUR za pristup na ročište od 29. siječnja 2025. u smislu Tbr. 9. t. 1. Tarife te iznos od 13,27 na ime troška pristojbe za prigovor protiv rješenja o ovrsi. Napominje se da punomoćnica tužene nije potraživala porez na dodanu vrijednost niti zakonske zatezne kamate.

30. Tužena je za sastav prigovora na predmetno rješenje o ovrsi potraživala iznos od 100,00 EUR (50 bodova), kao i iznos od 100,00 EUR (50 bodova) za pristup na ročište od 29. siječnja 2025. U konkretnom slučaju vrijednost predmeta spora iznosi 170,29 EUR, iz čega proizlazi da u smislu Tbr. 7.t. 1. Tarife, punomoćnici tužene pripada 25 bodova po poduzetoj radnji. Obzirom da vrijednost boda u smislu Tbr. 54. Tarife iznosi 2,00 eura, to punomoćnici tužene po poduzetoj radnji pripada iznos od 50,00 EUR. Iz navedenih razloga valjalo je odbiti zahtjev tužene za naknadu troškova parničnog postupka koji visinom prelazi iznos od 100,00 EUR za sastav prigovora na predmetno rješenje o ovrsi i pristup na ročište od 29. siječnja 2025. te je stoga odlučeno kao pod točkom IV. izreke presude.

31. Slijedom navedenoga, odlučeno je kao u izreci.

U Zagrebu, 6. ožujka 2025.

SUDAC:

Berislav Zaninović

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba nadležnom Županijskom sudu. Žalba se podnosi putem ovog suda, u četiri istovjetna primjerka, u roku 8 dana od dana obavljene dostave presude (čl. 335. st. 6., 7., 8., 9., 10. i 11. ZPP-a). Presuda u sporu male vrijednosti može se pobijati samo zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 1, 2, 4, 5, 6, 8, 9, 10 i 11 ZPP-a i zbog pogrešne primjene materijalnog prava.

DNA:

- tužitelju

- tužena po punomoćnici