REPUBLIKA HRVATSKA

TRGOVAČKI SUD U PAZINU

Dršćevka 1, 52000 Pazin

P-318/2023-23

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Trgovački sud u Pazinu, po sucu Tamari Lakoseljac Benčić, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja Centar za restrukturiranje i prodaju, Ivana Lučića 6, OIB 38083028711, protiv prvotuženika BIFIX d.o.o., [adresa], OIB 05392930222, kojeg zastupa punomoćnik Frane Dobrović, odvjetnik u Rijeci i drugotuženika BE, [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnica mr. sc. Anamarija Kvaternik, odvjetnica u Zajedničkom odvjetničkom uredu Vladimir Kvaternik i mr. sc. Anamarija Kvaternik, Rijeka, radi prijenosa poslovnih udjela, nakon održane i zaključene glavne i javne rasprave 30. siječnja 2025., u nazočnosti punomoćnika stranaka, na ročištu za objavu održanom 6. ožujka 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

"Nalaže se drugotuženiku BE, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koji je u Popisu članova društva BIFIX d.o.o. sa sjedištem u [adresa], MBS 040130902, OIB 05392930222, sastavljen 14.08.2023. po javnom bilježniku u Bujama, Snježani Nazarević, Trg J. Broza Tita 1, Broj: OU-133/23- 7, naveden pod rednim brojem 27. kao imatelj 10713 poslovnih udjela u nominalnim iznosima od po 180,00 EUR, ukupno 1.928.340,00 EUR, uplaćeni u novcu i iz sredstava ostvarene dobiti društva, sredstava rezervi i sredstava zadržane dobiti društva, sklopiti s tužiteljem Centrom za restrukturiranje i prodaju, Zagreb, Ivana Lučića 6, OIB: 38083028711, u roku od 15 dana, ugovor o prijenosu poslovnih udjela u obliku privatne isprave solemnizirane (potvrđene) kod javnog bilježnika, sljedećeg sadržaja:

" BE, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] (dalje: Prenositelj), s jedne strane,

i Centar za restrukturiranje i prodaju, Zagreb, Ivana Lučića 6, OIB: 38083028711

(dalje: Stjecatelj), s druge strane,

zaključili su:

Ugovor o prijenosu poslovnih udjela

I. Ugovorne strane suglasno utvrđuju da je trgovačko društvo BIFIX d.o.o. sa sjedištem u [adresa], upisano u sudski registar Trgovačkog suda u Pazinu, s matičnim brojem subjekta (MBS) 040130902, OIB: 05392930222.

II. Ugovorne strane suglasno utvrđuju da je prema Popisu članova društva sastavljen 14.08.2023. po javnom bilježniku u Bujama, Snježani Nazarević, Trg J. Broza Tita 1, Broj OU-133/23-7, pod rednim brojem 27. navedeno da član društva BE iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] preuzima 10713 (deset tisuća sedamsto trinaest) poslovnih udjela u nominalnim iznosima od po 180,00 (sto osamdeset) EUR, ukupno 1.928.340,00 (milijun devetsto dvadeset osam tisuća tristo četrdeset tisuća) EUR, uplaćeni u novcu i iz sredstava ostvarene dobiti društva, sredstava rezervi i sredstava zadržane dobiti društva.

III. Ovim Ugovorom Prenositelj prenosi, a Stjecatelj prihvaća prijenos i stječe 68 (šezdeset osam) poslovnih udjela Društva, u nominalnim iznosima od po 180,00 (sto osamdeset) EUR ukupne nominalne vrijednosti 12.240,00 (dvanaest tisuća dvjesto četrdeset) EUR, što čini 0,29% (nula cijelih dvadeset devet posto) temeljnog kapitala Društva.

IV. Ugovorne strane suglasno utvrđuju da se prijenos poslovnog udjela vrši bez naknade.

V. Prenositelj poslovnih udjela ovime izjavljuje i jamči Stjecatelju da je isključivi imatelj poslovnih udjela iz članka III. Ovog Ugovora te da isti nisu opterećeni nikakvim stvarnopravnim ni obveznopravnim zahtjevima bilo kojih osoba.

VI. Prenositelj ovlašćuje Stjecatelja poslovnih udjela da se može i smije temeljem ovog Ugovora bez ikakvog daljnjeg pitanja ili odobrenja upisati kao imatelja poslovnih udjela iz članka III. Ovog Ugovora u Knjizi poslovnih udjela Društva i u sudskom registru Trgovačkog suda u Pazinu.

VII. Svaka Ugovorna strana plaća svoj trošak solemnizacije ovog Ugovora.

VIII. Ovaj Ugovor je sastavljen u 6 primjeraka od kojih 2 za Stjecatelja, 1 za prenositelja, 1 za Društvo, 2 za potrebe javnog bilježnika."

a u protivnom ova presuda u cijelosti zamjenjuje takav Ugovor."

II. Nalaže se tužitelju da prvotuženiku naknadi trošak parničnog postupka u iznosu od 1.000,00 eur, u roku od 15 dana.

III. Nalaže se tužitelju da drugotuženiku naknadi trošak parničnog postupka u iznosu od 1.000,00 eur, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj je protiv tuženika, 8. prosinca 2023., podnio ovome sudu tužbu radi radi prijenosa poslovnih udjela.

2. U tužbi navodi da je **.**.1992. PE sklopio s Hrvatskim fondom za razvoj, Ugovor o prodaji dionica s popustom dioničkog društva „Bifix d.d.“, broj: 3037690/46. Na temelju predmetnog ugovora kupac PE da stječe 200 dionica uz popust u ukupnoj nominalnoj vrijednosti od 20.000,00 DEM koje dionice da se kupac obvezuje otplaćivati obročno u 60 mjesečnih obroka. Ugovorom o prijenosu dionica zaključenim 21. ožujka 1994. između PE kao prenositelja i BE kao stjecatelja, ovdje drugotuženika, prenositelj da prenosi, a stjecatelj da stječe dionice prvotuženog društva, te preuzima sva prava i obveze po Ugovoru broj 3037690/46 od 19. prosinca 1992. Međutim, predmetni Ugovor broj: 3037690/46 od 19. prosinca 1992. da je sklopljen protivno kogentnoj odredbi članka 19. stavak 1. Zakona o pretvorbi društvenih poduzeća (Narodne novine, broj: 19/91, 82/92, 94/93, 2/94, 9/95, 118/99 dalje u tekstu Zakon o pretvorbi društvenih poduzeća), jer da se pravo na kupnju dionica s popustom moglo koristiti najviše do iznosa od 20.000,00 DEM, bez obzira na broj društava u kojima se pravo na kupnju dionica s popustom ostvaruje, a da je PE, prethodno, osim Ugovora broj: 3037690/46 od 19. prosinca 1992., dana 24. listopada 1992. s Hrvatskim fondom za privatizaciju sklopio i Ugovor broj 3474780/4590 o prodaji dionica s popustom dioničkog društva PLAVA LAGUNA, kojim ugovorom da je već iskoristio svoje pravo na popust temeljem odredaba Zakona o pretvorbi društvenih poduzeća.

3. Tužitelj Centar za restrukturiranje i prodaju (CERP) da je pravni sljednik Hrvatskog fonda za privatizaciju, na osnovi članka 25. stavak 1. Zakona o upravljanju i raspolaganju imovinom u vlasništvu Republike Hrvatske (Narodne novine, broj 94/13, 18/16, 89/17 – Odluka i Rješenje Ustavnog suda Republike Hrvatske) i članka 58. stavak 3. Zakona o upravljanju državnom imovinom (Narodne novine, broj: 145/10, 70/12), a koji da je je slijednik Hrvatskog fonda za razvoj sukladno odredbi članka 15. Zakon o Hrvatskom fondu za privatizaciju (Narodne novine, broj: 84/92, 70/93, 76/93, 19/94, 52/94, 87/96).

4. Nakon sklapanja predmetnih Ugovora, društvo BIFIX d.d. da je preoblikovano u društvo BIFIX d.o.o., a dioničari društva upisani u Knjizi dionica društva na dan objave saziva Glavne skupštine društva BIFIX d.d. da su postali članovi društva s ograničenom odgovornošću, zamjenom dionica da su stekli razmjerne poslovne udjele u Društvu te ukupni iznosi njihovih dionica da se pretvorio u poslovne udjele i da su upisani u Knjigu poslovnih udjela društva.

5. Odredbom članka 66. stavak 2. Zakona o upravljanju državnom imovinom (Narodne novine, broj 52/18, dalje: Zakon o upravljanju državnom imovinom) da je propisano da kupci dionica i/ili poslovnih udjela temeljem neizvršenih ugovora sklopljenih nakon 1. siječnja 1992. protivno članku 19. stavku 1. Zakona o pretvorbi društvenih poduzeća (Narodne novine, broj: 19/91, 83/92, 94/93, 2/94, 9/95, 118/99) koji su uz popust i na obročnu otplatu kupili dionice i/ili poslovne udjele u više trgovačkih društava u ukupnoj nominalnoj vrijednosti višoj od protuvrijednosti 20.000,00 njemačkih maraka (DEM) odnosno njihovi zakonski nasljednici, mogu u roku od 6 mjeseci od stupanja na snagu ovog Zakona podnijeti Centru pisani zahtjev da temeljem svih ili nekih sklopljenih ugovora izvrše jednokratno plaćanje revaloriziranog duga u cijelosti ili da temeljem svih ili nekih sklopljenih ugovora izvrše djelomično plaćanje revaloriziranog duga u roku od 60 dana od dana izrade obračuna od strane CERP-a tako da se temeljem svih uplata po pojedinom ugovoru otplati minimalno 5% ugovorene cijene te da se nakon toga ugovor raskine i neotplaćene dionice prenesu u vlasništvo CERP-a. Nadalje, stavkom 3. navedene odredbe da je propisano da ako kupci dionica i/ili poslovnih udjela odnosno njihovi zakonski nasljednici ne podnesu pisani zahtjev u rokovima i na način kako je to navedeno u stavku 2. navedenog članka ili ne izvrše jednokratno plaćanje revaloriziranog duga u cijelosti u jednom ili više sklopljenih ugovora u rokovima i na način kako je to navedeno u stavku 2. ili ne izvrše plaćanje minimalno 5% ugovorene cijene svi ugovori sklopljeni protivno odredbi članka 19. stavka 1. Zakona o pretvorbi društvenih poduzeća da će se smatrati raskinutima istekom rokova iz stavka 2. Raskid ugovora da će se izvršiti tako da kupcu odnosno njegovom zakonskom nasljedniku u vlasništvo pripada broj otplaćenih dionica i/ili udjela temeljem stvarno izvršenih uplata po pojedinom ugovoru, a preostale dionice i/ili udjeli da će se prenijeti u vlasništvo CERP-a.

6. Drugotuženik kao stjecatelj iz Ugovora broj: 3037690/46 od 19. prosinca 1992. da nije postupio sukladno odredbama članka 66. stavak 2. Zakona, pa da je tužitelj, 26. ožujka 2019. izdao Potvrdu KLASA: 943-06/19-06/92 URBROJ: 360-05- 0201/02-2019-1 kojom se potvrđuje da je drugotuženi BE temeljem Ugovora broj: 3037690/46 otplatio 10 udjela, a 68 udjela da pripada Centru za restrukturiranje i prodaju.

7. Protekom zakonskog, prekluzivnog roka u kojemu stjecatelj poslovnih udjela nije otplatio revalorizirani iznos neotplaćenih poslovnih udjela, Ugovor broj: 3037690/46 da je raskinut po samom zakonu na način da su kupcu, odnosno drugotuženiku kao stjecatelju pripali otplaćeni poslovni udjeli, dok neotplaćeni poslovni udjeli da pripadaju tužitelju o čemu da je tužitelj izdao Potvrdu i istu dostavio prvotuženiku.

8. Tužitelj da je 26. ožujka 2019. uputio dopis prvotuženiku kojim je zatražio da se temeljem dostavljenih Potvrda, između ostalih i temeljem Potvrde KLASA: 943- 06/19-06/92 URBROJ: 360-05-0201/02-2019-1 od 26. ožujka 2019. izvrši prijenos neotplaćenih poslovnih udjela na tužitelja. Prvotuženik da nije postupio sukladno dostavljenim potvrdama i traženju tužitelja, a dopisom od 26. travnja 2019. da je obavijestio tužitelja da BE, ovdje drugotuženik, dolazi upisan kao imatelj ukupno 10.713 poslovnih udjela prvotuženog društva BIFIX d.o.o., no da isti odbija izvršiti prijenos neotplaćenih poslovnih udjela na CERP. Stoga da je tužitelj 12. kolovoza 2020. drugotuženiku uputio dopis KLASA: 740-02/20-02/15, URBROJ: 360- 04-01/05-2020-1 kojim je drugotuženog pozvao na sklapanje Ugovor o prijenosu poslovnih udjela. Nakon poziva upućenog drugotuženiku, drugotuženik da je putem e- maila od 27. kolovoza 2020. zatražio dostavu prijedloga ugovora o prijenosu poslovnih udjela. Sukladno tome tužitelj da je 1. lipnja 2021. drugotuženiku dostavio na potpis i solemnizaciju 6 primjeraka prijedloga Ugovora o prijenosu poslovnih udjela što da je drugotuženik zaprimio 8. lipnja 2021., ali da nije dostavio tužitelju potpisane primjerke Ugovora o prijenosu poslovnih udjela, a također da se oglušio i na požurnicu tužitelja od 6. rujna 2022.

9. Uvidom u Popis članova Društva BIFIX d.o.o., OIB: 05392930222, da je utvrđeno da je BE upisan kao imatelj 10713 poslovnih udjela u nominalnim iznosima od po 180,00 EUR, ukupno 1.928.340,00 EUR.

10. Iz svega naprijed navedenog da je razvidno da je propuštanjem podnošenja zahtjeva za otplatu neotplaćenih poslovnih udjela u zakonskom, prekluzivnom roku, po samom zakonu (ex lege) došlo do raskida naprijed navedenih ugovora i to na način da 10 otplaćenih poslovnih udjela pripada stjecatelju odnosno ovdje drugotuženiku dok 68 neotplaćenih poslovnih udjela pripada CERP-u, ovdje tužitelju, slijedom čega tužitelj predlaže da se na temelju članka 66. stavak 3. Zakona o upravljanju državnom imovinom i članka 412. stavak 3. Zakona o trgovačkim društvima (Narodne novine, broj: 111/93, 34/99, 121/99, 52/00, 118/03, 107/07, 146/08, 137/09, 111/12, 125/11, 68/13, 110/15, 40/19, 34/22, 114/22, 18/23, 130/23), donese presuda na način da se usvoji postavljeni tužbeni zahtjev.

11. U odgovoru na tužbu, prvotuženik BIFIX d.o.o. je u cijelosti osporio tužbu i tužbeni zahtjev, istinitost svih činjenica koje tužitelj navodi u tužbi, osim onih koje će izričito priznati tijekom postupka, te je istaknuo i prigovor zastare. Istaknuo je da je u odnosu na tuženika BIFIX d.o.o. postavljena točka II. tužbenog zahtjeva kojom se traži nalaganje da se u knjigu poslovnih udjela izvrši upis tužitelja kao imatelja 68 poslovnih udjela, svaki nominalne vrijednosti 180,00 EUR ukupne nominalne vrijednosti 12.240,00 EUR što da navodno čini 0,29% temeljnog kapitala uz istovremeno brisanje tog prava s imena drugotuženika BE. Ne ulazeći u odnose tužitelja s drugotuženikom BE, niti u odnose drugotuženika BE s PE, tuženik navodi kako je tužbeni zahtjev postavljen spram njega, u smislu relevantne odredbe ZTD-a (čl. 410. st. 2.) u cijelosti neosnovan. Istaknuo je da je postavljeni tužbeni zahtjev neprovediv obzirom da tužitelj nije u dovoljnoj mjeri, tj. uopće da nije individualizirao i opisao poslovne udjele u odnosu na koje zahtjeva upis.

12. Prema odredbi čl. 410. st. 2. ZTD-a u knjizi poslovnih udjela da se upisuje, na temelju prijave zainteresirane osobe ili na temelju saznanja nekoga od organa društva, svaka izmjena podataka koji su u njoj navedeni (...) te je uprava društva dužna o svakoj promjeni članova društva ili njihovih poslovnih udjela bez odgađanja izvijestiti registarski sud dostavljanjem popisa članova društva koji potpišu članovi uprave, u kome se navode imena i prezimena članova društva, prebivalište, a za pravne osobe tvrtka i sjedište, osobni identifikacijski broj, nominalni iznosi poslovnih udjela koji im pripadaju i redni brojevi pod kojima ih se u društvu vodi, ono što je na temelju toga uplaćeno društvu te što je ono eventualno vratilo članu; uprava mijenja popis članova društva na temelju priopćenja o promjeni i podnesenog dokaza da je do promjene došlo.

13. Slijedom navedenog, iz te zakonske odredbe da proizlazi da se u knjizi poslovnih udjela upisuje svaka izmjena podataka koji su u njoj navedeni, te da uprava društva mora o svakoj promjeni članova društva i/ili njihovih poslovnih udjela obavijestiti registarski sud, a uprava da mijenja popis članova društva na temelju priopćenja o promjeni i podnesenog dokaza da je do promjene došlo. Zbog navedenog, uprava tuženika BIFIX d.o.o. da je mogla u knjigu poslovnih udjela upis vršiti samo ukoliko bi tužitelj kao imatelj točno identificiranog poslovnog udjela podnio dokaz o stjecanju udjela i to na temelju određenog pravnog posla - ugovora sklopljenog s ovdje drugotuženikom BE. Taj bi pravni posao trebao biti sklopljen u obliku javnobilježničkog akta ili privatne isprave koju je potvrdio javni bilježnik sukladno odredbi čl. 412. st. 3. ZTD-a, a ako tužitelj ne bi raspolagao takvim ugovorom, mogao bi dostaviti sudsku odluku koja bi zamijenila takav ugovor te bi uprava tuženika na temelju tih isprava u knjizi poslovnih udjela upisala promjenu. Odnosno, pojednostavljeno i sumarno rečeno, a što da je i sukus predmetnog odgovora na tužbu

– tužbeni zahtjev spram tuženika da je neosnovan u smislu prije citiranih odredaba materijalnog prava obzirom da se upisi u knjigu poslovnih udjela trgovačkih društva s ograničenom odgovornošću vrše isključivo i jedino na temelju prijave zainteresirane osobe ili na temelju saznanja nekog od organa društva, a takvu prijavu da ne može niti jedna druga isprava, pa čak niti eventualna pravomoćna presuda. Predlaže sudu da po provedenom dokaznom postupku spram BIFIX d.o.o. donese presudu kojom odbija tužbeni zahtjev uz istovremeno nalaganje tužitelju da tuženiku naknadi nastale parnične troškove.

14. Drugotuženik BE je u svom odgovoru na tužbu naveo da u cijelosti osporava osnovanost tužbe i postavljenog tužbenog zahtjeva, te isti predlaže odbiti kao neosnovan. Ističe kako je točno da je s PE zaključio Ugovor o prijenosu dionica kojeg tužitelj dostavlja uz podnesenu tužbu i to prije gotovo 20 godina, pa da je sasvim očigledno nastupila zastara u odnosu na postavljeni tužbeni zahtjev. Drugotuženik da je sve svoje obveze iz ugovora o prijenosu dionica kojeg je zaključio s PE uredno izvršio, pa da na drugotuženika kao savjesnog stjecatelja dionica ne bi imao nikakvog učinka čak i eventualni raskid ugovora o kupoprodaji dionica zaključenog između pravnog prednika tužitelja (Hrvatski fonda za razvoj) i PE, sve obzirom da je tuženik ishodio upis prava vlasništva nad kupljenim dionicama Bifix d.d. u javne upisnike, sve sukladno tada važećim propisima, a u istima (knjiga poslovnih udjela Bifix d.o.o. i sudski registar) je upisan i na dan podnošenja predmetne tužbe. Osporava pravni slijed između kupljenih dionica i ovdje utuženih poslovnih udjela. Navodi da se u podnesenoj tužbi tužitelj izričito poziva na odredbu čl. 66. st. 2. ZUDI, ali da je tužitelj sasvim očito propustio smisleno razumijeti tu odredbu materijalnog prava, jer da ovdje drugotuženi nije niti jedna od kategorija odnosno adresata na koje se ta odredba odnosi. Naime, drugotuženik da niti je kupac dionica i/ili poslovnih udjela temeljem neizvršenih ugovora sklopljenih nakon 01. siječnja 1992. protivno čl. 19. st. 1. ZPDP koji je uz popust i na obročnu otplatu kupio dionice i/ili poslovne udjele u više trgovačkih društava u ukupnoj nominalnoj vrijednosti višoj od 20.000,00 DEM, niti je zakonski nasljednik takvog kupca. Drugotuženik da je samo treća osoba koja da je valjanim i naplatnim pravnim poslom stekla dionice, pa da je očito da se odredba na koju se poziva tužitelj ne može primijeniti na drugotuženika. Drži da je tužbeni zahtjev neosnovan u cijelosti, te predlaže donijeti presudu kojom se tužbeni zahtjevi odbija u cijelosti, uz obvezu tužitelja da drugotuženiku naknadi trošak ovog postupka u roku petnaest dana, sve zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom sukladno odredbi čl. 29. ZOO-a, od dana donošenja presude pa do isplate.

15. Podneskom od 22. veljače 2024. tužitelj se očitovao na navode iz odgovora na tužbu drugotuženika, te naveo da drugotuženik prije svega ističe da je ugovor o prijenosu dionica zaključen prije više od 20 godina te da je u odnosu na postavljeni tužbeni zahtjev nastupila zastara. Glede navedenog prigovora, tužitelj ponavlja da je odredbom članka 66. stavak 2. Zakona o upravljanju državnom imovinom (Narodne novine, broj 52/2018, 155/2023 dalje: Zakon o upravljanju državnom imovinom) propisano da kupci dionica i/ili poslovnih udjela temeljem neizvršenih ugovora sklopljenih nakon 1. siječnja 1992. protivno članku 19. stavku 1. Zakona o pretvorbi društvenih poduzeća (Narodne novine, broj: 19/91, 83/92, 94/93, 2/94, 9/95, 118/99) koji su uz popust i na obročnu otplatu kupili dionice i/ili poslovne udjele u više trgovačkih društava u ukupnoj nominalnoj vrijednosti višoj od protuvrijednosti 20.000,00 njemačkih maraka (DEM) odnosno njihovi zakonski nasljednici mogu u roku od 6 mjeseci od stupanja na snagu ovog Zakona podnijeti Centru pisani zahtjev da temeljem svih ili nekih sklopljenih ugovora izvrše jednokratno plaćanje revaloriziranog duga u cijelosti ili da temeljem svih ili nekih sklopljenih ugovora izvrše djelomično plaćanje revaloriziranog duga u roku od 60 dana od dana izrade obračuna od strane CERP-a tako da se temeljem svih uplata po pojedinom ugovoru otplati minimalno 5% ugovorene cijene te da se nakon toga ugovor raskine i neotplaćene dionice prenesu u vlasništvo CERP-a. Nadalje, stavkom 3. navedene odredbe da je propisano da ako kupci dionica i/ili poslovnih udjela odnosno njihovi zakonski nasljednici ne podnesu pisani zahtjev u rokovima i na način kako je to navedeno u stavku 2. navedenog članka ili ne izvrše jednokratno plaćanje revaloriziranog duga u cijelosti u jednom ili više sklopljenih ugovora u rokovima i na način kako je to navedeno u stavku 2. ili ne izvrše plaćanje minimalno 5% ugovorene cijene svi ugovori sklopljeni protivno odredbi članka 19. stavka 1. Zakona o pretvorbi društvenih poduzeća, da će se smatrati raskinutima istekom rokova iz stavka 2. Iz navedene zakonske odredbe da nedvojbeno proizlazi da je propuštanjem podnošenja zahtjeva u zakonskom, prekluzivnom roku, po samom zakonu došlo do raskida ugovora odnosno da je ugovor raskinut s danom 15. prosinca 2018. te da od tog datuma teče rok u kojemu tužitelj može potraživati povrat stečenog bez osnove, odnosno po osnovi koja je kasnije otapala. Slijedom toga, prigovor zastare da je neosnovan. U odnosu na navode drugotuženika kojima osporava pravni slijed između kupljenih dionica i poslovnih udjela čiji se prijenos traži, tužitelj navodi da je odlukom Glavne skupštine društva održane 30. kolovoza 2002. društvo BIFIX d.d. preoblikovan u društvo s ograničenom odgovornošću BIFIX d.o.o., te da su sukladno navedenoj odluci o preoblikovanju, dosadašnji dioničari društva upisani u Knjigu dionica društva na dan saziva objave Glavne skupštine društva BIFIX d.d. postaju članovi društva s ograničenom odgovornošću te u zamjenu za dionice stječu poslovne udjele razmjerno nominalnom iznosu. Stoga da je i ovaj prigovor drugotuženika neosnovan. U odnosu na navod drugotuženika da se citirana odredba članka 66. Zakona o upravljanju državnom imovinom ne odnosi na istog jer da je drugotuženik treća osoba koja je valjanim, naplatnim pravnim poslom stekla dionice, tužitelj navodi da je nesporno da je drugotuženik dionice stekao Ugovorom o prijenosu dionica zaključenim 21. ožujka 1994. između PE kao prenositelja i BE kao stjecatelja, kojim prenositelj prenosi, a stjecatelj stječe dionice prvotuženog društva te preuzima sva prava i obveze po Ugovoru broj 3037690/46 od 19. prosinca 1992., pa da je stoga zaključenjem predmetnog Ugovora stjecatelj u potpunosti stupio na mjesto prijašnjeg dužnika, odnosno prenositelja i preuzeo sva njegova prava i obveze. Drugotuženik kao stjecatelj da je imao mogućnost temeljem neizvršenog ugovora u zakonskom roku otplatiti dionice odnosno poslovne udjele, no obzirom da je isti to propustio učiniti ugovor da je raskinut, a neotplaćeni poslovni udjeli da pripadaju tužitelju. Slijedom svega naprijed navedenog, tužitelj u cijelosti ostaje pri tužbi i tužbenom zahtjevu te predlaže isti usvojiti.

16. Tužitelj se očitovao na odgovor na tužbu prvotuženika podneskom od 22. veljače 2024., te je u odnosu na prigovor da tužitelj nije u dovoljnoj mjeri, tj. uopće individualizirao i opisao poslovne udjele u odnosu na koje zahtjeva upis, naveo da je potvrdom javnog bilježnika Snježane Nazarević iz [adresa], poslovni broj OU-133/23-7 izrađenoj po Odluci o usklađenju temeljnog kapitala i nominalnog iznosa poslovnog udjela i izmjeni osnivačkog akta trgovačkog društva BIFIX d.o.o., a sve sukladno odredbi članka 81. Zakona o javnom bilježništvu (Narodne novine, broj 78/93, 29/94, 162/98, 16/07, 75/09, 120/16, 57/22) u svezi s odredbom članka 410. stavak 3. Zakona o trgovačkim društvima (Narodne novine, broj: 111/1993, 34/1999, 121/1999, 52/2000, 118/2003, 107/2007, 146/2008, 137/2009, 111/2012, 125/2011, 68/2013, 110/2015, 40/2019, 34/2022, 114/2022, 18/2023, 130/2023, dalje: ZTD) izrađen popis članova društva BIFIX d.o.o. sa svim podacima koje ZTD propisuje. Sukladno navedenoj Potvrdi da je postavljen predmetni tužbeni zahtjev kojim se nalaže drugotuženiku sklopiti s tužiteljem Ugovor kako je to opisano u tužbi pa da je jasno da je predmetni prigovor također istaknut paušalno i potpuno neosnovano.

17. U odnosu na istaknut prigovor zastare, tužitelj ponavlja da je na temelju članka 66. stavak 2. i 3. Zakona o upravljanju državnom imovinom, propuštanjem podnošenja zahtjeva u zakonskom, prekluzivnom roku, po samom zakonu došlo do raskida ugovora odnosno da je ugovor raskinut s danom 15. prosinca 2018. te da od tog datuma teče rok u kojemu tužitelj može potraživati povrat stečenog bez osnove, odnosno po osnovi koja je kasnije otapala. Slijedom toga, prigovor zastare da je neosnovan.

18. Što se tiče navoda prvotuženika da je u odnosu na njega tužbeni zahtjev neosnovan, sve u smislu odredbe članka 410. Zakona o trgovačkim društvima ZTD-a, da nesporno iz odredbe članka 410. stavka 2. ZTD-a proizlazi da se upisi u knjizi poslovnih udjela vrše temeljem prijave zainteresirane osobe ili na temelju saznanja nekog od organa društva, te da je uprava društva dužna o svakoj promjeni članova društva ili njihovih poslovnih udjela bez odgađanja izvijestiti registarski sud dostavljanjem popisa članova društva koji potpišu članovi uprave, u kome se navode imena i prezimena članova društva, prebivalište, a za pravne osobe tvrtka i sjedište, osobni identifikacijski broj, nominalni iznosi poslovnih udjela koji im pripadaju i redni brojevi pod kojima ih se u društvu vodi, ono što je na temelju toga uplaćeno društvu te što je ono eventualno vratilo članu. Uprava da mijenja popis članova društva na temelju priopćenja o promjeni i podnesenog dokaza da je do promjene došlo. Tužitelj da je prije podnošenja ove tužbe od prvotuženika zatražio da izvrši prijenos neotplaćenih poslovnih udjela na tužitelja no prvotuženik da je isto odbio učiniti bez suglasnosti ovdje drugotuženika. Nadalje, na poziv tužitelja, drugotuženik da je pristao sklopiti ugovor o prijenosu poslovnih udjela, a zatim da je isti odbio potpisati, slijedom čega da je tužitelj pokrenuo ovaj parnični postupak kako bi ishodio sudsku presudu u smislu odredbe članka 412. stavka 3. ZTD-a. Dakle, tužitelj da je poduzeo sve što je bilo u njegovoj moći da provede raskid Ugovora o prodaji dionica s popustom dioničkog društva BIFIX iz [adresa], broj: 3037690/46 (danas BIFIX d.o.o. iz [adresa]), međutim kako je drugotuženik odbio potpisati ugovor sklopljen u obliku javnobilježničkog akta odnosno privatne isprave koju potvrdi javni bilježnik, tužitelju da nije preostalo drugo nego tužiti prvo i drugo tuženika te ishoditi sudsku odluku koja zamjenjuje takav ugovor, u smislu odredbe članka 412. stavka 3. pri čemu da je uprava društva dužna izvijestiti sud o svakoj promjeni članova društva ili njihovih poslovnih udjela. Slijedom svega naprijed navedenog, tužitelj da u cijelosti ostaje pri tužbi i tužbenom zahtjevu, te predlaže isti usvojiti.

19. Proveden je dokazni postupak uvidom u dokumentaciju u spisu i dokumentaciju priloženu uz tužbu (str. 7-31 spisa), dokumentaciju uz podnesak tužitelja od 22. veljače 2024. (str. 54-61 spisa), te je izvršen uvid u zbirku isprava za prvotuženika.

20. Nakon provedenog dokaznog postupka utvrđeno je da tužbeni zahtjev tužitelja specificiran podneskom od 11. prosinca 2024. nije osnovan.

21. Prigovor zastare istaknut od strane tuženika nije osnovan. Naime, člankom 66. stavak 2. i 3. Zakona o upravljanju državnom imovinom (Narodne novine, broj 52/18, dalje: Zakon o upravljanju državnom imovinom), propisano je da kupci dionica i/ili poslovnih udjela temeljem neizvršenih ugovora sklopljenih nakon 1. siječnja 1992. protivno članku 19. stavku 1. Zakona o pretvorbi društvenih poduzeća (Narodne novine, broj: 19/91, 83/92, 94/93, 2/94, 9/95, 118/99) koji su uz popust i na obročnu otplatu kupili dionice i/ili poslovne udjele u više trgovačkih društava u ukupnoj nominalnoj vrijednosti višoj od protuvrijednosti 20.000,00 njemačkih maraka (DEM) odnosno njihovi zakonski nasljednici, mogu u roku od 6 mjeseci od stupanja na snagu ovog Zakona podnijeti Centru pisani zahtjev da temeljem svih ili nekih sklopljenih ugovora izvrše jednokratno plaćanje revaloriziranog duga u cijelosti ili da temeljem svih ili nekih sklopljenih ugovora izvrše djelomično plaćanje revaloriziranog duga u roku od 60 dana od dana izrade obračuna od strane CERP-a tako da se temeljem svih uplata po pojedinom ugovoru otplati minimalno 5% ugovorene cijene te da se nakon toga ugovor raskine i neotplaćene dionice prenesu u vlasništvo CERP-a, odnosno da ako kupci dionica i/ili poslovnih udjela odnosno njihovi zakonski nasljednici ne podnesu pisani zahtjev u rokovima i na način kako je to navedeno u stavku 2. navedenog članka ili ne izvrše jednokratno plaćanje revaloriziranog duga u cijelosti u jednom ili više sklopljenih ugovora u rokovima i na način kako je to navedeno u stavku 2. ili ne izvrše plaćanje minimalno 5% ugovorene cijene svi ugovori sklopljeni protivno odredbi članka 19. stavka 1. Zakona o pretvorbi društvenih poduzeća da će se smatrati raskinutima istekom rokova iz stavka 2. Raskid ugovora da će se izvršiti tako da kupcu odnosno njegovom zakonskom nasljedniku u vlasništvo pripada broj otplaćenih dionica i/ili udjela temeljem stvarno izvršenih uplata po pojedinom ugovoru, a preostale dionice i/ili udjeli da će se prenijeti u vlasništvo CERP-a. S obzirom da prednik drugotuženika u zakonskom roku od 6 mjeseci od stupanja na snagu naprijed citiranog zakona nije u roku od 6 mjeseci podnio pisani zahtjev da izvrše jednokratno plaćanje revaloriziranog duga u cijelosti ili da izvrše djelomično plaćanje revaloriziranog duga u roku od 60 dana od dana izrade obračuna od strane CERP-a, došlo je do raskida ugovora po samom zakonu s danom 15. prosinca 2018., od kojeg datuma teče rok u kojemu je tužitelj mogao podnijeti tužbu radi povrata stečenog bez osnove, a za stjecanje bez osnove vrijedi petogodišnji zastarni rok koji nije protekao do podnošenja tužbe 8. prosinca 2023.

22. Između stranaka su sporne sve činjenice koje su predmetom ovoga postupka.

23. Tužitelj tužbom traži da se presudom nadomjesti sklapanje Ugovora o prijenosu poslovnih udjela između tužitelja Centra za restukturiranje i prodaju Zagreb i drugotuženika BE iz [adresa], kojim će drugotuženik BE prenijeti na tužitelja 68 poslovnih udjela koje ima u društvu drugotuženika BIFIX d.o.o., bez naknade, a koju promjenu članova društva prvotuženiK BIFIX d.o.o. treba provesti u Knjizi poslovnih udjela.

24. Na temelju Ugovora broj 3037690/46 o prodaji dionica s popustom dioničkog društva BIFIX iz [adresa], sklopljenog 19. prosinca 1992., između Fonda za razvoj iz Zagreba i PE iz [adresa], prodavatelj Fond za razvoj je prodao kupcu Ivanu Karliću 200 dionica uz popust u ukupnoj nominalnoj vrijednosti od 20.000,00 DEM, što je u dinarskoj protuvrijednosti iznosilo 7.060.000,00 HRD-a. Vrijednost jedne dionice utvrđena je u iznosu od 35.300,00 HRD-a, a kupac ima pravo na popust u visini od 41%. Ukupna ugovorna cijena za dionice uz popust je utvrđena u visini od 4.165.400,00 HRD-a. Navedenim Ugovorom je, između ostalog, ugovoreno da se sklapanjem ovog Ugovora, uplatom prvog obroka otplate ugovorene cijene i ispunjenjem drugih uvjeta predviđenih Odlukom o pretvorbi i Poduzeća ili Programom pretvorbe, kupac stječe prava utvrđena Odlukom o pretvorbi i Programom pretvorbe poduzeća i Zakonom o pretvorni društvenih poduzeća. Također je ugovoreno da kupac ne može raspolagati dionicama koje nije otplatio, te da je svako raspolaganje i stavljanje u promet dionica koje nisu otplaćene od strane kupca ništave.

25. Iz Ugovora o prijenosu dionica kojega su 21. ožujka 1994. zaključili PE i ovdje tuženik BE proizlazi da su u navedenom Ugovoru stranke utvrdile da je prenositelj PE kupio dionice na temelju Zakona o pretvorbi društvenih poduzeća u d.d. Bifix Buje, da neotplaćeni broj dionica prema navedenom ugovoru iznosi 78 dionica (broj 3037690-A46-9200), ukupne nominalne vrijednosti 29.471.819,00 HRD, odnosno 7.800 DEM, da je Ugovor o kupnji dionica koji je prenositelj zaključio s Hrvatskim fondom za privatizaciju 19. prosinca 1992., registriran pod brojem 3037690/46 od 19. prosinca 1992. Nadalje, navedenim Ugovorom o prijenosu dionica, prenositelj PE je prenio, a stjecatelj BE je stekao 78 neotplaćenih dionica koje po Ugovoru broj 3037690-A46-9200 od 19. prosinca 1992. pripadaju prenositelju PE.

26. Prema Potvrdi tužitelja, Klasa: 943-06/19-06/92, Ur.broj:360-05-0201/02- 2019-1 od 26. ožujka 2019., tuženik BE je na temelju Ugovora broj 3037690- 46, sklopljenog 19. prosinca 1992., za kupnju udjela društva Bifix d.d. [adresa], otplatio 10 udjela, dok 68 udjela pripada Centru za restrukturiranje i prodaju.

27. Pregledom Zbirke isprava za društvo Bifix d.o.o. utvrđeno je BIFIX d.o.o. osnovan na temelju rješenja Okružnog privrednog suda u Rijeci, posl. broj Fi-1486/78 od 26. listopada 1979. kao INDUSTRIJA I PROMET- Radna organizacija za proizvodnju kemijskih proizvoda „BIFIX “ Buje s potpunom odgovornošću, [adresa]. Rješenjem Trgovačkog suda u Rijeci posl. broj Tt-95/3973-4 od 13. srpnja 1998. u sudskom registru je provedeno usklađenje općih akata sa Zakonom o trgovačkim društvima, tako da je upisan BIFIX dioničko društva za proizvodnju kemijskih proizvoda i trgovinu sa sjedištem u [adresa]. Rješenjem Trgovačkog suda u Rijeci posl. broj Tt-02/3607-4 od 28. siječnja 2003. u sudskom registru je provedeno preoblikovanje dioničkog društva u društvo s ograničenom odgovornošću na način da je upisan BIFIX društvo s ograničenom odgovornošću za proizvodnju kemijskih proizvoda i trgovinu sa sjedištem u [adresa].

28. Iz Potvrde o članovima društva BIFIX d.o.o., koji je sastavljen od strane javnog bilježnika Snježane Nazarević iz [adresa] na dan 14. kolovoza 2023. proizlazi da je BE iz [adresa], ovdje drugotuženika, imatelj 10713 poslovnih udjela u nominalnim iznosima od po 180,00 eur, odnosno ukupno 1.928.340,00 eur, uplaćenih u novcu i iz sredstava ostvarene dobiti društva, sredstava rezervi i sredstava zadržane dobiti.

29. Na temelju provedenog dokaznog postupka je utvrđeno da je PE **.**.1992. sklopio s Hrvatskim fondom za razvoj, Ugovor o prodaji dionica s popustom dioničkog društva „Bifix d.d.“, broj: 3037690/46, na temelju kojega je stekao 200 dionica uz popust u ukupnoj nominalnoj vrijednosti od 20.000,00 DEM koje dionice se obvezao otplaćivati obročno u 60 mjesečnih obroka. PE je Ugovorom o prijenosu dionica zaključenim 21. ožujka 1994. prenio na BE kao stjecatelja, ovdje drugotuženika, 200 dionica koje je prenositelj imao u društvu „Bifix d.d.“.

30. Drugotuženik osporava tvrdnju tužitelja da se radi o ništetnom ugovoru pozivajući se na svoju savjesnost u zaključenju Ugovora o prijenosu dionica zaključenim 21. ožujka 1994.

31. Tužitelj nije predložio nikakve dokaze na ovu okolnost, dok su tuženici predložili provođenje dokaza saslušanjem svjedoka i drugotuženika. Sud je raspravnim rješenjem posl. br. P-318/2023-15 od 27. kolovoza 2024. pozvao tuženike da dostave u spis pisane izjave stranaka i svjedoka s ovjerenim potpisom davatelja izjave kod javnog bilježnika, što tuženici nisu učinili.

32. Da bi se u postupku moglo utvrditi je li drugotuženik BE imao saznanja da je u Ugovoru o prodaji dionica s popustom dioničkog društva „Bifix d.d.“, broj: 3037690/46, od 19. prosinca 1992. na temelju kojega je PE stekao 200 dionica uz popust u ukupnoj nominalnoj vrijednosti od 20.000,00 DEM, stajala klauzula da kupac (PE), ne može raspolagati dionicama koje nije otplatio, te da je svako raspolaganje i stavljanje u promet dionica koje nisu otplaćene od strane kupca ništetno, bilo je potrebno na te okolnosti provesti dokaze koje tužitelj nije predložio, a tuženik ih po pozivu suda nisu dostavili.

33. Naime, iako je u Ugovoru o prodaji dionica s popustom dioničkog društva „Bifix d.d.“, broj: 3037690/46, od 19. prosinca 1992. na temelju kojega je PE stekao 200 dionica uz popust u ukupnoj nominalnoj vrijednosti od 20.000,00 DEM koje dionice se obvezao otplaćivati obročno u 60 mjesečnih obroka, navedeno da je taj ugovor ništetan ukoliko se dionice otuđe prije no što u cijelosti budu otplaćene, sud je stava da se ta odredba Ugovora ne može tumačiti bez uzimanja u obzir odredbe čl. 66. st. 2. i 3. Zakona o upravljanju državnom imovinom, jer je sam zakonodavac davanjem mogućnosti naknadne mogućnosti osnaženja Ugovora jednokratnim plaćanjem revaloriziranog duga u cijelosti ili izvršenjem djelomičnog plaćanje revaloriziranog duga, derogirao ove ugovorne odredbe o ništetnosti Ugovora u slučaju prijenosa dionica prije njihove cjelokupne otplate. Kada se to tako ne bi tumačilo, tada svi kupci dionica ne bi bili u istoj poziciji.

34. Radi navedenog je sud stava da je tužitelj bio dužan dokazati da drugotuženik nije bio savjestan stjecatelj dionica, danas udjela u društvu prvotuženika, posebice kraj činjenice što tužitelj nije zaključio Ugovor o prodaji dionica s popustom s drugotuženikom, već s PE.

35. Naime, dužnost je stranaka u parnici iznijeti činjenice na kojima temelje svoje zahtjeve i predložiti dokaze kojima se te činjenice mogu utvrditi, sukladno čl. 219. ZPP. Njihova je dužnost također iznijeti sudu činjenice i predložiti dokazna sredstva prikladna za stjecanje uvjerenja suda u istinitost tvrdnji od kojih ovisi osnovanost zahtjeva stranke. Ako stranka u tome ne uspije, sud će izvesti zaključak o nedokazanosti, odnosno neistinitosti njezine tvrdnje. Predlaganjem dokaza stranka ostvaruje povoljnije uvjete za svoj uspjeh u parnici. Slijedi da je pravilo da je svaka stranka dužna dokazati istinitost svojih tvrdnji, a ako u tome ne uspije, njezin zahtjev za pružanje pravne zaštite treba odbiti.

36. S obzirom da tužitelj, u prilog svojih tvrdnji nije priložio dokaze iz kojih bi proizlazilo da je drugotuženik ŠE bio nesavjestan prilikom stjecanja dionica od PE, po pravilu o teretu dokazivanja proizlazi da tužitelj nije dokazao svoje tvrdnje, odnosno, nije dokazao da je drugotuženik znao da PE od kojega je otkupio dionice s popustom nije bio ovlašten te dionice prenijeti dok ih nije otplatio u cijelosti. Također, tužitelj nije dokazao niti da je PE otkupio dionice s popustom i od društva prvotuženika i od društva Plava Laguna, za što nije bio ovlašten, niti da je drugotuženik BE za to znao. Uz to, tužitelj nije individualizirao i opisao poslovne udjele u odnosu na koje zahtjeva upis, s obzirom na to da BE ima 10713 poslovnih udjela u društvu prvotuženika, iako je na to bio pozvan. Na to je tužitelj bio pozvan rješenjem posl. br. P-318/2023-18 od 5. prosinca 2024. kojim je ponovno otvorena glavna rasprava, a sve s obzirom na to da tužbeni zahtjev mora biti određen ili odrediv a u situaciji kada član društva ima 10713 poslovnih udjela a tužitelj traži prijenos 68 poslovnih udjela isti nije precizno određen.

37. Stoga je sud ocijenio kako tužitelj nije dokazao osnovanost činjenica na kojima temelji svoj tužbeni zahtjev, te je tužbeni zahtjev kojim tužitelj traži sklapanje Ugovora o prijenosu poslovnih udjela između njega i drugotuženika BE za prijenosom na tužitelja 68 poslovnih udjela koje drugotuženik BE ima u društvu drugotuženika BIFIX d.o.o., bez naknade, a koju promjenu članova društva bi prvotuženik BIFIX d.o.o. trebao provesti u Knjizi poslovnih udjela, ocijenio neosnovanim, slijedom čega je odlučeno kao u t. I. izreke.

38. Odluka o troškovima postupka temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. ZPP-a u vezi sa čl. 155. ZPP-a.

39. Tuženici su uspjeli u sporu, pa im je s obzirom na to, priznato pravo na naknadu troškova na vrijednost predmeta spora od 12.240,00 eur.

40. Na ime troškova postupka prvotuženiku je priznat trošak u iznosu od 1.000,00 eur i to za sastav odgovora na tužbu, pristup na ročišta od 27. kolovoza 2024., 29. listopada 2024. i 30. siječnja 2025. u iznosu od po 200,00 eur, te PDV 25% u iznosu od 200,00 eur, na temelju Tbr. 8.1., 9.1., 46. i 54. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine br. 138/2023, dalje Tarifa), kako je to odlučeno u t. II. izreke odluke.

41. Drugotuženiku je priznat trošak u iznosu od 1.000,00 eur i to za sastav odgovora na tužbu, pristup na ročišta od 27. kolovoza 2024., 29. listopada 2024. i 30. siječnja 2025. u iznosu od po 200,00 eur, te PDV 25% u iznosu od 200,00 eur, na temelju Tbr. 8.1., 9.1., 46. i 54. Tarife, kako je to odlučeno u t. III. izreke odluke.

U Pazinu 6. ožujka 2025.

Sudac

Tamara Lakoseljac Benčić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom trgovačkom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda u roku od 15 dana računajući od dana objave presude, ako je stranka bila uredno obaviještena o održavanju ročišta za objavu, odnosno od primitka prijepisa presude, ako stranka nije bila uredno obaviještena o ročištu za objavu presude.

DNA:

- Pun. tužitelja,

- Pun. prvotuženika

- Pun. drugotuženika.