REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Revd-912/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Ante Perkušića predsjednika vijeća, Đura Sesse člana vijeća i suca izvjestitelja, Goranke Barać-Ručević, Mirjane Magud i mr. sc. Neri Radas članica vijeća, u pravnoj stvari tužitelja ĆJ, iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Mateo Barbir, odvjetnik u Vrgorcu, protiv prvotuženika KJ, sina Ć, iz [adresa] i drugotuženika ZJ, sina Ć, iz [adresa], koje zastupa punomoćnik Nikola Pervan, odvjetnik u Vrgorcu, radi smetanja posjeda, odlučujući o prijedlogu prvo i drugotuženika za dopuštenje revizije protiv rješenja Županijskog suda u Puli-Pola poslovni broj Gž-947/2023-2 od 16. prosinca 2024., kojim je djelomično preinačeno i djelomično potvrđeno rješenje Općinskog suda u Metkoviću poslovni broj Psp- 12/2021-20 od 12. srpnja 2023., u sjednici održanoj 6. ožujka 2025.,

r i j e š i o  j e:

I. Odbija se prijedlog za dopuštenje revizije prvo i drugotuženika u odnosu na prvo postavljeno pitanje.

II. Odbacuje se prijedlog za dopuštenje revizije prvo i drugotuženika u odnosu na drugo i treće pitanje.

Obrazloženje

1. Tuženici su podnijeli prijedlog za dopuštenje revizije protiv rješenja Županijskog suda u Puli-Pola poslovni broj Gž-947/2023-2 od 16. prosinca 2024., kojim je djelomično preinačeno (glede odluke o glavnoj stvari i o trošku parničnog postupka za iznos od 19,91 eur na način da je odbijen tužbeni zahtjev radi smetanja posjeda, kao i dio zahtjeva za trošak postupka) i djelomično potvrđeno (glede odluke o trošku parničnog postupka kojim je naloženo tuženicima naknaditi tužitelju trošak parničnog postupka u iznosu 1.041,87 eura) rješenje Općinskog suda u Metkoviću poslovni broj Psp-12/2021-20 od 12. srpnja 2023.

2. U prijedlogu za dopuštenje revizije tuženici postavljaju pitanja za koja navode da su važna za odluku o sporu, za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu, te predlažu da se dopusti revizija radi postavljenih pitanja:

„1. Da li sud treba odbaciti tužbu i tužbeni zahtjev u parnici smetanja posjeda, i to na stvari koja je javno dobro (na kojem nije moguće tražiti posjedovnu zaštitu)?

2. Da li je tuženik u obvezi plaćanja troškova postupka uslijed tužiteljevog gubitka posjedovne parnice na javnom dobru, koja je taj status stekla tijekom glavne rasprave, a na koju činjenicu tuženik ničim nije utjecao i na koju se činjenicu tužena strana pozvala tijekom postupka?

3. Da li je stranka koja izgubi parnicu (u konkretnom slučaju tužitelj) dužna platiti troškove parničnog postupka protivnoj stranci (u konkretnom slučaju tuženima)?“.

2.1. Kao razlog važnosti prvo postavljenog pitanja tuženici ističu postojanje različite prakse sudova drugog stupnja, pozivajući se pri tome na odluku Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž-4206/2024-2 od 9. prosinca 2024.

3. Odgovor na prijedlog nije podnesen.

4. Postupajući sukladno odredbama čl. 385.a i čl. 387. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 57/11., 148/11.-proč.tekst, 25/13., 28/13., 89/14., 79/19., 80/22., 114/22. i 155/23. - dalje: ZPP), revizijski sud je ocijenio da prvo pitanje koje su tuženici naznačili u prijedlogu za dopuštenje revizije nije važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu u smislu odredbe čl. 385.a ZPP.

5. Navedeno stoga što u odnosu na prvo postavljeno pitanje, u odluci na koju su se tuženici pozvali nije izraženo pravno shvaćanje da sud treba odbaciti tužbu i tužbeni zahtjev u parnici smetanja posjeda na stvari koja je javno dobro, već je u toj odluci navedeno da je prvostupanjski sud pogrešno odbacio tužbu zbog nenadležnosti, jer je za odlučivanje u sporu zbog smetanja posjeda nadležan općinski sud u smislu odredbe čl. 34. st. 1. toč. 6. ZPP te čl. 438. do 445. ZPP, kao i da je prvostupanjski sud trebao meritorno odlučiti o tužbenom zahtjevu primjenjujući relevantno materijalno pravo na utvrđeno činjenično stanje te odbiti tužbeni zahtjev, jer nisu ispunjene pretpostavke za pružanje posjedovne zaštite iz čl. 22. ZV.

6. Slijedom navedenog, a s obzirom da prvo postavljeno pitanje nije važno pitanje u smislu odredbe čl. 385.a st. 1. ZPP valjalo je prijedlog za dopuštenje revizije prvo i drugotuženika odbiti na temelju odredbe čl. 389.b st. 1. ZPP, te odlučiti kao pod točkom I. izreke ovog rješenja.

7. U odnosu na drugo i treće postavljeno pitanje valja reći da tuženici nisu određeno naveli razloge važnosti naznačenih pitanja, jer u prijedlogu ne navode da bi o tim pitanjima postojala različita praksa drugostupanjskih sudova, koju bi trebalo ujednačiti, niti ukazuju na nesuglasnost pobijane odluke s nekom drugom odlukom ovog suda, a što su bili dužni prema izričitoj odredbi čl. 387. st. 2. t. 3. ZPP.

8. Slijedom navedenog, a s obzirom da u odnosu na drugo i treće pitanje nije ispunjena pretpostavka iz čl. 387. st. 2. t. 3. ZPP za dopuštenje revizije, valjalo je na temelju odredbe čl. 389.a st. 3. ZPP riješiti kao pod točkom II. izreke ovog rješenja.

Zagreb, 6. ožujka 2025.

Predsjednik vijeća:

dr. sc. Ante Perkušić