REPUBLIKA HRVATSKA

Općinski sud u Čakovcu

Ruđera Boškovića 18

40000 Čakovec

Poslovni broj: P-173/2024-30

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Čakovcu, po sutkinji toga suda Valentini Varga Gombar, u pravnoj stvari tužitelja ĐI, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], protiv tuženika Strniščak Tomislava iz [adresa] (adresa odvjetničkog ureda ), OIB [osobni identifikacijski broj] kojeg zastupa punomoćnik Darko Kožić, odvjetnik iz Ivanca, radi utvrđenja nedopuštenosti ovrhe, nakon glavne i javne rasprave, održane i dovršene dana 21. siječnja 2025.god., u nazočnosti tužitelja ĐI osobno, te punomoćnika tužitelja Kožić Darka, odvjetnika, dana 06. ožujka 2025.god.,

p r e s u d i o  j e :

I. U cijelosti s e o d b i j a tužbeni zahtjev tužitelja ĐI koji glasi : " Proglašava se nedopuštenom ovrha po prijedlogu ovrhovoditelja – tuženika EI iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] protiv ovršenika – tužitelja ĐI iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] u predmetu Općinskog suda u Čakovcu Ovr-297/23, temeljem ovršne isprave – pravomoćne presude Općinskog suda u Čakovcu broj 29 Povrv-39/20-27 od 24. lipnja 2021."

II. Nalaže se tužitelju VI da tuženiku TI naknadi trošak postupka u iznosu od 900,00 EUR ( devetsto eura ) u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom od presuđenja do isplate.

Obrazloženje :

1. Tužitelj je dana 06. svibnja 2024.god. podnio tužbu protiv tuženika, radi proglašenja ovrhe nedopuštenom u kojoj navodi da je temeljem zaključka Općinskog suda u Čakovcu br. 29 Ovr-297/23-14 od dana 9. travnja 2024. godine, zaprimljen dana 20.04.2024. upućen na pokretanje parnice protiv tuženika radi proglašenja da je ovrha u tom predmetu nedopuštena. Općinski sud u Čakovcu je donio rješenje o osiguranju broj Ovr-297/23-2 od 10. svibnja 2023. godine na nekretnini tužitelja, a tužitelj je protiv navedenog rješenja o osiguranju podnio žalbu 25. svibnja 2023. godine, koja je odbijena rješenjem Županijskog suda u Slavonskom Brodu broj Gž Ovr-255/23 od 15. studenog 2023. dok je u odnosu na žalbeni razlog iz članka 50. stavka 1. točka 7. i 9. Ovršnog zakona predmet vraćen prvostupanjskom sudu radi ponovnog postupanja.

2. Tužitelj navodi da se obratio tuženiku kao odvjetniku radi pružanja pravne pomoći te mu je isplatio iznos od 597,25 EUR (4.500,00 kn) bez ikakvog računa i potvrde za proučavanje predmeta Općinskog suda u Čakovcu P-669/18 i P-349/15 time da se za taj iznos nisu provodile nikakve pravne radnje jer su se sudovi proglasili nenadležnima. Tužitelj ističe da u predmetu Općinskog suda u Čakovcu Ovr-1027/18 tuženik kao odvjetnik nije poduzimao nikakve pravne radnje jer je ovrha već bila u tijeku te se nije moglo ništa poduzimati. U predmetu KR-DO-298/18 nije jasno koje je radnje poduzimao tuženik jer tužitelj u tom predmetu nikad nije pozvan na nikakvo saslušanje. Tužitelj je tuženiku potpisao deset praznih izjava bez datuma koje je tuženik iskorištavao, a tužitelju nije pružio nikakvu pravnu pomoć. Tuženik je prisilio tužitelja da potpiše zahtjev za postupanje jer tužitelj nije imao iznos od 10.000,00 kn, koliko je tuženik tražio za daljnje vođenje postupka. Slijedom svega navedenog, tužitelj predlaže sudu da nakon provedenog postupka donese presudu kojom će ovrhu u ovosudnom postupku broj Ovr-297/2023 proglasiti nedopuštenom.

3. Tuženik u odgovoru na tužbu navodi da pobijajući sve navode iz tužbe, protivi se tužbi i tužbenom zahtjevu u cijelosti. Tuženik ističe prigovor vrijednosti predmeta spora kojega je tužitelj naznačio u tužbi. Naime, tužitelj je sudu podnio tužbu radi proglašenja ovrhe nedopuštenom i to po Zaključku Naslovnog suda poslovni broj 29 Ovr-297/202314 kojim je utvrđeno da je tužitelj rješenje o osiguranju pobijao zbog žalbenog razloga sadržanog u odredbi čl. 50. st. 1. toč. 7. i 9. Ovršnog zakona te je tužitelj tom prilikom u tužbi naznačio vrijednost predmeta spora u iznosu od 597,25 EUR. Predmetnim rješenjem o osiguranju poslovni broj 37 Ovr-297/23-2 od dana 10. svibnja 2023. godine je određeno predloženo osiguranje prisilnim zasnivanjem založnog prava na nekretnini protivnika osiguranja, ovdje tužitelja i to u sveukupnom iznosu od 1.435,37 EUR uvećano za zakonsku zateznu kamatu. Obzirom da je rješenjem o osiguranju određeno osiguranje novčane tražbine u iznosu od 1.435,37 EUR uvećano za zakonsku zateznu kamatu, tuženik predlaže Naslovnom sudu da sukladno odredbi članka 40. st. 3. Zakona o parničnom postupku kao vrijednost predmeta spora odredi iznos od 1.435,37 EUR.

4. Nadalje, tuženik ističe kako tužitelj nema pravni interes za podnošenje ove tužbe jer je sud dana 24.06.2021. godine donio Presudu poslovni broj Povrv-39/20-27, a kojom presudom je naloženo tuženiku, ovdje tužitelju, isplatiti tužitelju, ovdje tuženiku iznos od 754,36 EUR / 5.683,75 kn kao i naknaditi mu parnični trošak u iznosu od 681,00 EUR / 5.130,99 kn, sve uvećano za zakonsku zateznu kamatu, sveukupno 1.435,37 EUR. Tužitelj nije podmirio dug ni u jednom dijelu te svi navodi koje tužitelj sada iznosi u tužbi je trebao isticati u postupku u kojem je donesena spomenuta presuda. Tuženik je u skladu sa zakonom podnio prijedlog za osiguranje novčane tražbine prisilnim zasnivanjem založnog prava na nekretnini, a sve jer tužitelj u roku za dobrovoljno ispunjenje nije postupio sukladno spomenutoj presudi. Također, navodi tužitelja da bi tuženik njega prisiljavao na bilo kakvo postupanje ili radio nekorektno odnosno neprofesionalno su neistiniti, ničime potkrijepljeni niti dokazani. Tuženik je profesionalno i korektno izvršio usluge za koje ga je angažirao tužitelj, a tužitelj je taj koji nije podmirio dugovanje tuženiku. O svemu navedenom riječi je bilo u postupku koji se vodio pri sudu pod poslovnim brojem Povrv-39/20. Dakle, ne može se ponovno preispitivati ono što je bilo predmet postupka u ovosudnom predmetu Povrv-39/20. U tom predmetu su stranke dale svoje iskaze i nije niti ekonomično niti svrhovito da ih ponavljaju. Tuženik ima valjanu ovršnu ispravu donesenu u ovosudnom postupku poslovni broj Povrv-39/20 temeljem koje je bio ovlašten podnijeti prijedlog za osiguranje novčane tražbine prisilnim zasnivanjem založnog prava na tužiteljevoj nekretnini. Predmetnu presudu je preispitivao i Županijski sud u Zagrebu koji je žalbu tužitelja ovog postupka odbio kao neosnovanu te potvrdio presudu prvostupanjskog suda kojom je naloženo tužitelju ovog postupka da tuženiku ovog postupka isplati iznos od 754,36 EUR / 5.683,75 kuna sa zakonskom zateznom kamatom uvećano za parnični trošak u iznosu od 681,00 EUR / 5.130,99 kn. Predmetnom presudom je utvrđeno da utuženo potraživanje tužitelja (ovdje tuženika) iznosi 754,36 EUR / 5.683,75 kuna, i to s osnove duga za poduzete pravne radnje zastupanja tuženika ( ovdje tužitelja) od strane tužitelja ( ovdje tuženika). Tuženik je profesionalno obavio sve dogovorene radnje te je za izvršene usluge izdao račune u skladu sa Zakonom o odvjetništvu i Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika. Ukoliko bi Naslovni sud u postupku Povrv-39/20 smatrao da tuženik kao punomoćnik tužitelja nije obavljao pravne radnje zastupanja, zasigurno mu ne bi dosudio iznos koji čini zbroj neplaćenih računa izdanih tužitelju za izvršene odvjetničke usluge. Također, i sam tužitelj je dana 02. rujna 2019. godine potpisao izjavu iz koje proizlazi postojanje i priznanje duga za izvršene odvjetničke usluge te stoga ostaje nepoznato zbog čega bi tužitelj potpisao takvu izjavu ako bi smatrao da tuženik kao njegov punomoćnik nije obavljao pravne radnje zastupanja. Tužitelj nikad nijeizrazio nezadovoljstvo za izvršene odvjetničke usluge koje mu je pružao tuženik sve do pokretanja sudskih postupaka koji se vode ili su se vodili između parničnih stranaka. Tražbina tuženika nije prestala te ne postoje činjenice koje bi ukazivale na suprotno, a niti sam tužitelj u tužbi ne navodi da je tražbina tuženika prestala na temelju činjenice koja je nastala u vrijeme kad je tužitelj više nije mogao istaknuti u postupku iz kojeg potječe ovršna odluka. Sve i da su navodi tužitelja izneseni u tužbi istini, a nisu, tužitelj ih je mogao istaknuti tijekom ovosudskog postupka Povrv-39/20 što je i učinio pa je stoga vođenje ovoga postupka bespredmetno, nesvrhovito i neekonomično. Tužitelj svojim navodima nije istaknuo niti dokazao da bi postojao barem jedan razlog radi kojeg bi se mogla ovrha proglasiti nedopuštenom već opetovano iznosi ne potkrepljene navode koji su već o ovosudnom postupku poslovni broj Povrv-39/20 proglašeni kao nedokazani. Slijedom svega navedenog, predlaže se Sudu da odbije tužbeni zahtjev u cijelosti te naloži tužitelju da naknadi parnični trošak postupka tuženiku, uvećano za zakonsku zateznu kamatu.

5. Stranke su tijekom postupka ostale kod svojih navoda, te su se dodatno pismeno detaljno očitovale na navode suprotne strane.

6. Tužitelj tijekom postupka ističe da je 100% gluha osoba, teško bolesna osoba s invaliditetom 4. stupnja bez doma, bez obitelji zbog nepravičnog suđenja u predmetu davanjem lažnih iskaza vršiti istinite dokaze koje nije bio u stanju izložiti poslovni broj 29 Povrv-39/20-27. Njemu je odvjetnica gospođa Maja Oreški savjetovala i preporučila odvjetnika EI. Dana 11. veljače 2019. izravno je donio na stol predmete te sam jedan po jedan davao u ruke odvjetniku, a isti je bilježio u svoj rokovnik formata A4. Upozorio ga je da ne čuje te mu je isti predao ponudu za proučavanje spisa na iznos od 5.000,00 kn sa PDV-om. Isti nije potpisao i predao sam mu 2.500,00 kn, 2.300,00 kn od ino mirovine za 12. mjesec 2018. I 300,00 kn od domaće mirovine za siječanj 2019 Daljnjih 1.500,00 kn predao je 11. veljače od domaće mirovine za siječanj 2019. godine. Potvrdu o uplati i potvrdu o primitku dokumentacije nije dobio. Potpisao je 10 praznih punomoći. Posebno ga je upozorio na predmet P-349/15-2 od 29. srpnja 2015. godine i P-69/18 od 09. srpnja 2018., 14.12.2018. te rješenje Vrhovnog suda RH broj GR-1364/2018-2. Svi računi odvjetnika su fiktivni, lažni i nije imao pravo na bilo kakvu naknadu. Tužitelj u bitnome smatra da tuženik kao odvjetnik od njega traži plaćanje odvjetničkih usluga u previsokom iznosu.

7. Tuženik tijekom postupka ističe da je tužitelj sve te predmetne navode već isticao u postupku koji se vodio pri Općinskom sudu u Čakovcu pod poslovnim brojem Povrv-39/2020 te je sud u presudi poslovni broj 29 Povrv-39/20-27 od dana 24. lipnja 2021. godine utvrdio kako tužitelj ( u postupku poslovni broj Povrv-39/2020 – tuženik) u tijeku postupka nije dokazao iznesene navode pa se stoga oni kao takvi ne mogu uzeti u obzir kao relevantni u ovome postupku. Tuženik je u postupku poslovni broj Povrv-39/2020 detaljno obrazložio koje je usluge i u kojem vremenskom periodu odradio za tužitelja, odnosno koje je sve pravne radnje poduzimao u različitim postupcima u ime i za račun tužitelja, a koji navodi su bili potkrijepljeni preslikama predmetnih podnesaka, zapisnika s ročišta, preslika povratnica te prijamnim žigovima nadležnih tijela. U točci 12. obrazloženja Presude Općinskog suda u Čakovcu poslovni broj Povrv-39/20-27 od dana 24. lipnja 2021. godine je navedeno da je utuženo potraživanje tužitelja ( ovdje tuženika) iznosi 5.683,75 kuna, i to s osnove duga za poduzete pravne radnje zastupanja tuženika ( ovdje tužitelja) od strane tužitelja ( ovdje tuženika). Ukoliko bi sud u postupku Povrv-39/20 smatrao da tuženik kao punomoćnik tužitelja nije obavljao pravne radnje zastupanja, zasigurno mu ne bi dosudio iznos koji čini zbroj neplaćenih računa izdanih tužitelju za izvršene odvjetničke usluge.

8. Svi podnesci stranaka iz spisa su uredno uručeni drugoj strani.

9. Sud je na ročištu održanom dana 21. siječnja 2025.god. utvrdio da su na ovaj spis priključeni svi ovršni i parnični spisi koje su stranke predložile.

10. Također je sud na tom ročištu utvrdio da je tužitelj po pozivu suda dana 18. prosinca 2024.god. dostavio podnesak da ne razumije znakovni jezik, niti se njime služi, a da se može sporazumijevati na način da mu se napišu pitanja na koja onda on može odgovarati usmeno.

11. Stoga je sud na tom ročištu 21. siječnja 2025.god. donio rješenje da će se tužitelju pismeno na papiru postavljati pitanja po sutkinji, a on će na njih usmeno odgovarati, a sve radnje na ročištu će se unijeti u zapisnik. Na taj način je nakon toga i u cijelosti provedeno cijelo to ročište, te je sve uneseno u zapisnik s tog ročišta.

12. Tužitelj je na tom ročištu izjavio da u cijelosti ostaje kod tužbe i tužbenog zahtjeva i svih navoda iznijetih u tijeku postupka, te kod sve dokumentacije koju je predao u spis. Predao je u spis Dopis koji je poslao Ministarstvu financija 19. studenog 2018. iz kojeg se vidi kako je došlo do njegove teške financijske situacije što je navedeno u tom dopisu, te je predao i dopis odvjetnice Maje Oreški iz Nedelišća od dana 10. rujna 2019. gdje je njemu po odvjetniku otkazana punomoć, a bez njegova znanja. Ista dokumentacija je u kopiji uložena u spis, a drugi primjerak je predan punomoćniku tuženika.

13. Punomoćnik tuženika je ostao kod odgovora na tužbu, svih navoda, svih dokaznih prijedloga. Izjavio je da nema daljnjih dokaznih prijedloga osim uvida u dokumentaciju, te je predložio da se na tom ročištu glavna rasprava zaključi.

14. S obzirom da je tuženik stavio prigovor na vrijednost predmeta spora, sud je na tom ročištu donio i rješenje da se temeljem čl. 40. st. 2. i 3. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 84/08, 123/08, 57/11 i 148/11-pročišćeni tekst, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 ), utvrđuje vrijednost predmeta spora u visini od 1.327,22 EUR (tisućutristo- dvadesetsedam eura i dvadesetdva centi), a s obzirom da se radi o postupku radi utvrđenja ovrhe nedopuštenom i ista vrijednost je utvrđena temeljem čl. 19. Zakona o sudskim pristojbama ( Narodne novine RH broj 118/18, 51/23), te je odlučeno da temeljem čl. 40. st. 3. Zakona o parničnom postupku protiv ovoga rješenja nije dopuštena posebna žalba.

15. Tužitelj je na ročištu održanom dana 21. siječnja 2025.god. izjavio da se slaže da se izvrši uvid u svu dokumentaciju koja je dostavljena u spis i u sve spise koji su priloženi na uvid u ovaj spis i da se rasprava zaključi i donese odluka.

16. Stoga je sud odmah na tom ročištu donio Rješenje da se zaključuje prethodni postupak, te da se utvrđuje plan upravljanja postupkom.

17. S obzirom na navode stranaka da se izvrši uvid u dokumentaciju i glavna rasprava zaključi, sud je odlučio da će se na tom ročištu odmah provesti glavna rasprava kako se ne bi stvarali daljnji visoki troškovi postupka, s obzirom da sud smatra da se odluka može donijeti na temelju cjelokupne priložene dokumentacije.

18. Sud je stoga odmah proveo postupak dokazivanja, te je na ročištu održanom dana 21. siječnja 2025.god. izvršio uvid u svu dokumentaciju koja se nalazi u spisu, te je nakon toga glavna rasprava zaključena.

19. U postupku dokazivanja sud je izvršio uvid u prijedlog za osiguranje, rješenje o osiguranju iz ovosudnog spisa broj Ovr-297/2023 (list 16-21 spisa), Presudu Općinskog suda u Čakovcu broj Povrv-39/2020 (list 23-30 spisa), podnesak – dopis (list 31 spisa), dokumentaciju i prepiske (list 36-37 spisa), rješenje HZMO, Područna služba u Varaždinu (list 38 i 39 spisa), rješenja – sudske odluke (list 40-42 spisa), izjave i dopise (list 43 i 44 spisa), punomoći (list 45 i 46 spisa), očevidnik FINE (list 47 spisa), dopise (list 48 i 49 spisa), zaključak iz ovosudnog spisa broj Ovr-297/2023 (list 60-63 spisa), rješenje HZMO, Područna služba u Varaždinu (list 72 i 73 spisa),

dopis i odluku Hrvatskog zavoda za socijalni rad, Područni ured Čakovec (list 74-77 spisa), odluku Zavoda za vještačenje i dr. (list 78-86 spisa), Presudu Općinskog suda u Čakovcu broj P-293/2023 (list 100-105 spisa), te je izvršen uvid u cjelokupne ovosudne spise broj Ovr-297/2023, Ovr-176/2023, Ovr-61/2023, te u spis Povrv- 39/2020, kao i u dopis Ministarstva financija i podnesak odvjetnice Maje Oreški koji su predani u spis na ročištu održanom dana 21. siječnja 2025.god.

20. Analizom izvedenih dokaza u smislu odredbe čl. 8. Zakona o parničnom postupku kao i rezultata cjelokupnog raspravljanja ovaj sud nalazi da je tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti neosnovan.

21. U čl. 2. st. 1. Zakona o parničnom postupku određeno je da u parničnom postupku sud odlučuje u granicama zahtjeva koji su stavljeni u postupku. Odredbom čl. 7. Zakona o parničnom postupku, određeno je da su stranke dužne iznijeti činjenice na kojima temelje svoje zahtjeve i predložiti dokaze kojima se utvrđuju te činjenice, a u čl. 219. istog Zakona da je u parnici svaka stranka dužna iznijeti činjenice i predložiti dokaze na kojima temelji svoj zahtjev ili kojim pobija navode i dokaze protivnika.

22. U čl. 221.a. Zakona o parničnom postupku određeno je da ako sud na temelju izvedenih dokaza (članak 8) ne može sa sigurnošću utvrditi neku činjenicu; o postojanju činjenice zaključit će primjenom pravila o teretu dokazivanja.

23. Sud je u dokaznom postupku izvršio uvid u svu dokumentaciju, u cjelokupne spise Općinskog suda u Čakovcu broj Ovr-297/2023, Ovr-176/2023, Ovr-61/2023, te u ovosudni spis broj Povrv-39/2020.

24. Predmet tužbenog zahtjeva tužitelja (tamo protivnika osiguranja ) ĐI je utvrđivanje nedopuštenosti ovrhe u ovršnom predmetu Općinskog suda u Čakovcu broj Ovr-297/2023 u kojem se vodi ovršni postupak po prijedlogu tuženika (tamo predlagatelja osiguranja) radi osiguranja novčane tražbine prisilnim zasnivanjem založnog prava na nekretninama tužitelja ( protivnika osiguranja).

25. Prema navodima tužitelja tijekom ovog postupka on smatra da tuženik kao odvjetnik od njega traži plaćanje odvjetničkih usluga u previsokom iznosu, te navodi da te odvjetničke usluge nisu niti izvršene. Također tvrdi da je dio tih odvjetničkih usluga već platio.

26. Dakle, između stranaka je očito kroz više godina sporno u kojim radnjama je tuženik kao odvjetnik zastupao tužitelja kao stranku i koje radnje mu onda može naplatiti. Isto je bilo predmetom već više parničnih postupaka kod ovoga suda, te više ovršnih postupaka pred ovim sudom.

27. Sud tužbu nije odbacio jer nisu ispunjeni uvjeti za isto, već je proveo dokaze i sada odlučuje ovom meritornom odlukom – presudom.

28. Nije sporno da je Zaključkom Općinskog suda u Čakovcu, broj Ovr-297/23-14 od dana 09. travnja 2024. god. sud uputio tužitelja u ovu parnicu iz razloga što je razmatranjem žalbe protivnika osiguranja ( ovdje tužitelja) utvrdio da se rješenje o osiguranju pobija zbog žalbenog razloga sadržanog u odredbi čl. 50. st. 1. toč. 7. i 9. Ovršnog zakona.

29. Ovrha u tom ovršnom postupku se provodi po odredbama Ovršnog zakona (Narodne novine RH broj 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17, 131/20 i 114/22 -koji se primjenjuje u tom postupku s obzirom na vrijeme pokretanja postupka).

30. Uvidom u cjelokupni spis Općinskog suda u Čakovcu broj Ovr-297/2023 sud je utvrdio da je u tom postupku sud donio rješenje o osiguranju broj Ovr-297/23-2 dana 10. svibnja 2023.god. i to radi osiguranja novčane tražbine ovdje tuženika (kao predlagatelja osiguranja) na nekretnini ovdje tužitelja ( kao protivnika osiguranja).

31. U tom spisu broj Ovr-297/2023 je Rješenjem o osiguranju određeno osiguranje na nekretninama u vlasništvu protivnika osiguranja ( tužitelja ) upisanih u upisanih u z. k. ul. br. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina]: čest br. 55/9, voćnjak u selu površine 469 čhv i čest. br. 55/10, voćnjak u selu površine 248 čhv, u suvlasničkom dijelu ½ dijela, na temelju ovršne isprave, pravomoćne presude Općinskog suda u Čakovcu poslovni broj: 29 Povrv-39/2929-27 od 24. lipnja 2021, radi osiguranja tražbine predlagatelja osiguranja (tuženika ) u ukupnom iznosu od 754,36 eura / 5.683,75 kuna, uvećanih za zateznu kamatu i troškova parničnog postupka u iznosu od 681,00 euro / 5.130,99 kuna sa zateznom kamatom, te troškovima ovršnog postupka.

32. Na to Rješenje o osiguranju je ovdje tužitelj (tamo protivnik osiguranja ) podnio pravodobnu žalbu dana 25. svibnja 2023.god.

33. O toj podnesenoj žalbi protivnika osiguranja ( ovdje tužitelja ) je odlučivao Županijski sud u Slavonskom Brodu, Stalna služba u Požegi koji je pod brojem Gž Ovr-255/2023 dana 15. studenog 2023.god. donio Rješenje kojim je pod I.odbio žalbu protivnika osiguranja ĐI kao neosnovanu i potvrdio je rješenje Općinskog suda u Čakovcu, poslovni broj: Ovr-297/2023-5. od 10. svibnja 2023., zatim je pod toč. II.odbio zahtjev predlagatelja osiguranja EI za naknadu troškova odgovora na žalbu i pod toč. III.je odlučio da u odnosu na žalbeni razlog iz članka 50. stavka 1. točke 7. i 9. Ovršnog zakona, predmet se vraća prvostupanjskom sudu radi postupanja sukladno odredbi članka 52. Ovršnog zakona.

34. Taj II-stupanjski sud je u obrazloženju svojeg Rješenja jasno naveo da je uvidom u spis utvrđeno da je rješenje o osiguranju doneseno na osnovu ovršne isprave, pravomoćne presude Općinskog suda u Čakovcu poslovni broj: 29 Povrv39/2929-27 od 24. lipnja 2021.god., radi osiguranja tražbine predlagatelja osiguranja u ukupnom iznosu od 754,36 eura / 5.683,75 kuna, uvećanih za zateznu kamatu i troškova parničnog postupka u iznosu od 681,00 eura / 5.130,99 kuna sa zateznom kamatom, te troškovima ovršnog postupka, koja nije ukinuta, poništena, preinačena ili na drugi način stavljena izvan snage, odnosno ako je na drugi način izgubila svoju djelotvornost ili je utvrđeno da je bez učinka. Navedeno je u tom Rješenju i da što se tiče navoda žalbe protivnika osiguranja da je predlagatelju osiguranja isplatio bez izdavanja računa iznos od 4.500,00 kuna, te da predlagatelj osiguranja kao odvjetnik nije poduzimao nikakve druge radnje, radi se o žalbenim razlozima sadržanim u članku 50. stavak 1. točka 7. i 9. OZ-a.

35. Iz razloga jer je Županijski sud u Slavonskom Brodu, Stalna služba u Požegi pod brojem Gž Ovr-255/23 od 15. studenog 2023. potvrdio ovosudno rješenje broj Ovr- 297/2023 od 10. svibnja 2023., dok je u odnosu na žalbeni razlog iz članka 50. stavka 1. točke 7. i 9. Ovršnog zakona, predmet vraćen prvostupanjskom sudu radi postupanja sukladno odredbi članka 52. Ovršnog zakona, to je ovaj sud dana 09. travnja 2024.god. pod brojem Ovr-297/2023-14 donio Zaključak kojim je protivnika osiguranja ĐI (ovdje tužitelja ) uputio na parnicu, kako je gore navedeno, a taj Zaključak suda je ovdje tužitelj uredno primio dana 20. travnja 2024.god., dok je ovu tužbu podnio dana 06. svibnja 2024.god., dakle u roku od 15 (petnaest ) dana kako mu je bio naznačen rok u tom Zaključku.

36. U tom Zaključku ovoga suda dana 09. travnja 2024.god. pod brojem Ovr- 297/2023-14 je jasno navedeno da budući da je razmatranjem žalbe protivnika osiguranja (ovdje tužitelja ) sud utvrdio da se rješenje o osiguranju pobija zbog žalbenog razloga sadržanog u odredbi čl. 50. st. 1. toč 7. i 9. Ovršnog zakona tj. toč. 7. ako ovrhovoditelj nije ovlašten tražiti ovrhu na temelju ovršne isprave, odnosno ako nije ovlašten na temelju nje tražiti ovrhu protiv ovršenika, odnosno toč. 9. ako je tražbina prestala na temelju činjenice koja je nastala u vrijeme kad je protivnik osiguranja više nije mogao istaknuti u postupku iz kojeg potječe odluka, odnosno nakon zaključenja sudske ili upravne nagodbe ili sastavljanja, potvrđivanja ili ovjeravanja javnobilježničke isprave), to je ovaj sud, a u smislu odredbe čl. 52. st. 3. OZ-a, prema kojoj će odredbi, u slučaju da ovrhovoditelj ospori postojanje razloga iz čl. 50. st. 1. toč. 7. i toč. 9. do 11. OZ-a ili se ne očituje u roku od 8 dana, bez odgode donijeti zaključak kojim će ovršenika uputiti da u roku od 15 dana od dostave toga zaključka pokrene parnicu radi proglašenja ovrhe nedopuštenom.

37. Ovaj sud je u postupku pod brojem Ovr-297/2023 tim zaključkom jasno uputio protivnika osiguranja (sada tužitelja) da pokrene parnicu protiv predlagatelja osiguranja (sada tuženika) kojom će iz razloga koje je naveo u žalbi podnesenoj protiv rješenja o osiguranju tražiti da se osiguranje u tom ovršnom predmetu proglasi nedopuštenom.

38. Naime, sukladno sudskoj praksi tužbu kojom pokreće parnicu na koju je upućen protivnik osiguranja ( tužitelj ) može utemeljiti samo na razlozima koje je istaknuo u žalbi u povodu koje je upućen na parnicu, dakle u konkretnom slučaju samo iz razloga navedenih u čl. 50. st. 1. toč. 7. i toč. 9. Ovršnog zakona, kako je gore obrazloženo.

39. Stoga sud odlučuje samo sukladno navedenom.

40. Tužitelj u ovoj parnici ne može isticati navode niti predlagati dokaze koji ne potpadaju pod razlog zbog kojeg je tužitelj (kao protivnik osiguranja u ovršnom postupku ) upućen u ovu parnicu jer se navodi u postupku radi proglašenja ovrhe nedopuštenom ograničavaju samo na one razloge radi kojih je tužitelj upućen u parnicu Zaključkom suda.

41. Prema tom načelu strogog formalnog legaliteta ovog postupka mogu se provesti dokazni prijedlozi koji se tiču istog, a ne i oni koji bi samo uzrokovali odugovlačenju postupka.

42. Ističe se da je tužitelj predao u spis opsežnu pisanu dokumentaciju, međutim ista datira od datuma prije nego je uopće donesena ovosudna presuda broj Povrv- 39/2020, odnosno koja dokumentacija je već razmatrana u tom parničnom postupku, a kako će dalje biti obrazloženo.

43. Stranke su u ovom postupku na ročištu 21. siječnja 2025.god. izjavile da provođenje daljnjih dokaza, osim ovih predanih u spis, nije potrebno i da se glavna rasprava može zaključiti.

44. Ovršni postupak u spisu ovoga suda broj Ovr-297/2023 je dakle pokrenut temeljem ovršne isprave i to pravomoćne i ovršne presude Općinskog suda u Čakovcu broj Povrv-39/2020 koju I-stupanjsku presudu je preispitivao i Županijski sud u Zagrebu koji je žalbu tužitelja odbio kao neosnovanu te potvrdio presudu I.stupanjskog suda kojom je naloženo ovdje tužitelju da ovdje tuženiku isplati iznos od 5.683,75 kuna sa zakonskom zateznom kamatom.

45. Prema čl. 21. Ovršnog zakona propisano je da se na materijalno-pravne pretpostavke i posljedice provedbe ovršnoga postupka i postupka osiguranja na odgovarajući način primjenjuju odredbe zakona kojima se uređuju stvarna prava, odnosno obvezni odnosi.

46. U čl. 23. Ovršnog zakona je određeno u toč. 1. da je ovršna isprava i ovršna sudska odluka.

47. Dakle, presuda iz sudskog postupka donesena u parničnom postupku broj Povrv- 39/2020, na koju je stavljena klauzula ( potvrda ) pravomoćnosti i ovršnosti po nadležnom sudu je ovršna isprava.

48. Uvidom u spis Povrv-39/2020 je utvrđeno da je Općinski sud u Čakovcu pod brojem Povrv-39/20-27 od 24. lipnja 2021.god. donio Presudu kojom je odlučio i to : pod I. u cijelosti se održava na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika Ivana Kvakana iz Čakovca, R. Boškovića 21, broj Ovrv-3/2020 od 16. siječnja 2020. kojim se nalaže tuženiku VI, [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], da tužitelju odvjetniku EI, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], isplati iznos od 5.683,75 kuna (pet tisuća šesto osamdeset tri kune i sedamdeset pet lipa) sa zakonskom zateznom kamatom koje teku na iznos od: 1.350,00 kuna od 2. kolovoza 2019. pa do isplate, 1.365,00 kuna od 1. rujna 2019. pa do isplate, 1.562,50 kuna od 5. rujna 2019. pa do isplate, 781,25 kuna od 7. rujna 2019. pa do isplate , 625,000 kuna od 11. rujna 2019. pa do isplate, za period od 2. kolovoza 2019. pa do 31. prosinca 2019. po stopi od 6,30 %, od 1. siječnja 2020. pa do isplate po stopi od 6,11 %, a u slučaju promjene po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, u roku od 8 dana, zatim pod II. da se nalaže tuženiku VI, [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], naknaditi tužitelju odvjetniku EI, Bana [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], troškove parničnog postupka u iznosu od 5.130,99 kuna (pet tisuća sto trideset kuna i devedeset devet lipa) zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana donošenja presude pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, u roku od 8 dana i pod III.je odbijen zahtjev tužitelja odvjetnika EI, [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], za naknadu troškova postupka u iznosu od 5.645,70 kuna, kao neosnovan.Radi toga je, na temelju čl. 763. i 776. st. 1. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine br. 35/05, 41/08, 78/15, 29/18, dalje: ZOO) između stranaka sklopljen i izvršen ugovor o nalogu, te je tuženik kao nalogodavac dužan isplatiti tužitelju kao nalogoprimcu naknadu nakon obavljenog posla. Citirana izjava predstavlja priznanje duga u smislu čl. 240. st. 2. ZOO.

49. Nadalje je uvidom u taj spis utvrđeno da je Županijski sud u Zagrebu dana 14. ožujka 2022.god. pod brojem Gž-2729/2021-2 donio Presudu kojom je odbio žalbu tamo tuženika VI (ovdje tužitelja ) kao neosnovanu i u cijelosti je potvrdio presuda Općinskog suda u Čakovcu poslovni broj Povrv-39/20-27 od 24. lipnja 2021. u pobijanoj točki I. i II. izreke. U obrazloženju te II.stupanjske oluke je jasno navedeno da je visina te naknade utvrđena je u skladu s odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (NN br. 142/12, 103/14, 118/14, 107/15, dalje: OT), što se u postupku određeno ne osporava i da je u postupku pred prvostupanjskim sudom utvrđeno je, u bitnom: da je tuženik potpisao Izjavu dana 2. rujna 2019. kako je račune broj 127 na 750,00 kuna, 135 na 1.350,00 kuna, 157 na 1.365,00 kuna, 160 na 1.562,50 kuna, 163 na 781,25 kuna i 170 na iznos od 625,00 kuna izdane od strane odvjetnika EI preuzeo te ih u cijelosti priznaje, te da će iste o dospjelosti podmiriti, a tuženik je na ročištu od 11. svibnja 2021. izjavio da je on potpisao tu izjavu, kako to proizlazi i iz iskaza svjedokinje MI, odvjetničke vježbenice tužitelja, da iz računa tužitelja izdanih pod citiranim brojevima proizlazi da su izdani upravo radi isplate navedenih iznosa, a na njima se navode brojevi sudskih predmeta i radnje koje je tužitelj izvršio, da je tuženik na ročištu od 9. ožujka 2021. iskazao da je bio na pravnom savjetovanju kod tužitelja do pet puta, da tuženik svoj navod, da bi tužitelju platio u dva navrata i to prvi puta iznos od 2.500,00 kn, a drugi puta 1.500,00 kn, nije ničim dokazao, a tužitelj je isto osporio.Tuženik je osporavao da bi tužitelj za njega izvršio usluge, za koje je izdao račune koji su predmet spora; tužitelj je uz podnesak od 9. lipnja 2020., kojim se očituje na prigovor tuženika, dostavio dokaze, i to kako potpisane punomoći, tako i preslike zapisnika iz postupka Ovr-1027/18., podneska iz tog postupka, te podnesaka u postupcima pred Trgovačkim sudom u Zagrebu P-659/18. i KR-DO298/2018. upućenog Općinskom državnom odvjetništvu u Čakovcu, iz čega proizlazi da je usluge i izvršio. Tuženik je pri tom u podnesku od 4.8.2020. naveo da se obratio tužitelju za stručnu pomoć, ali da je istu platio (za što nema dokaze), dok iz Izjave samog tuženika od 2. rujna 2019. proizlazi da je račune priznao i obvezao se iste podmiriti. Radi toga je materijalno pravo pravilno primijenjeno, kada je tuženik obvezan na isplatu utuženih iznosa.

50. U istom predmetu broj Povrv-39/2020 je ovdje tužitelj GI podnio i prijedlog za dopuštenje za podnošenje revizije, te je Vrhovni sud Republike Hrvatske pod brojem Revd-2947/22 u sjednici održanoj 21.rujna 2022. donio rješenje kojim se prijedlog za dopuštenje revizije odbacuje kao nedopušten.

51. Dakle, parnični postupak koji se vodio kod ovoga suda pod brojem Povrv-39/2020 je pravomoćno okončan i presuda ovoga suda je pravomoćna i ovršna, te se na temelju iste može pokrenuti ovršni postupak.

52. Uvidom u ovaj spis i u spis Povrv-39/2020, te dokumentaciju koju je tužitelj GI priložio u ovaj spis, sud je utvrdio da je tužitelj te sve navode isticao već u ovosudnom postupku Povrv-39/2020, te stoga u ovome postupku nema mjesta za preispitivanje činjenica koje su bile predmet drugog postupka koji je sada pravomoćno okončan.

53. Ističe se da je uvidom u cjelokupni ovosudni spis broj Povrv-39/2020, koja donesena presuda u tom pravomoćno okončanom postupku je ovršna isprava za pokretanje i donošenje odluke u ovosudnom spisu broj Ovr-297/2023, utvrđeno da se u tom pravomoćno okončanom postupku raspravljalo i donosila se odluka na temelju uvida u sudske predmete, provjereno je zastupanje tuženika kao odvjetnika za tužitelja kao stranku, te su provjereni izdani računi za idvjetničke usluge, a koje tužitelj navodi u ovoj sada podnesenoj tužbi pod brojevima i to u konkretno ovosudne predmete P-349/15, Ovr-1027/18, KR-DO-298/18, te Trgovačkog suda u Zagrebu broj P-669/18, za koji tužitelj u ovoj tužbi pogrješno navodi da je spis Općinskog suda u Čakovcu (s obzirom da je provjerom e-spisa utvrđeno da takav predmet pod tim brojem ne postoji na ovome sudu ).

54. U tom postupku broj Povrv-39/2020 se detaljno razmatralo, na temelju uvida u sve te naprijed navedene postupka koji su se vodili, na koje pravne radnje ovdje tuženik kao odvjetnik ima pravo naplatiti zastupanje ovdje tužitelju (kao stranci u tim svim postupcima ), to je navedeno u presudi broj Povr-39/2020, pa se sada u ovom postupku isto niti ne može više raspravljati ili utvrđivati jer se radi o pravomoćno presuđenoj stvari.

55. Isto tako tužitelj u ovoj podnesenoj tužbi navodi da tuženik kao odvjetnik u tim sudskim predmetima "nije poduzimao nikakve radnje", kao i da je tužitelj tuženiku "potpisao deset praznih izjava bez datuma koje je tuženik iskorištavao" , međutim uvidom u ovosudni spis broj Povrv-39/2020 je utvrđeno da je sve to tužitelj već i tamo isticao, isto je uzeto u obzir prilikom donošenja I-stupanjske presude, a to sve utvrđeno je potvrdio i II-stupanjski Županijski sud u Zagrebu, te se to ne može ponovno preispitivati i razmatrati u ovom postupku.

56. U ovom postupku je tužitelj ograničen samo raspravljati o tome zašto je ovrha tj. osiguranje prisilnim zasnivanjem založnog prava na nekretnini nedopuštena u ovosudnom spisu broj Ovr-297/2023, a ne o tome što je prethodilo donošenju presude u ovosudnom postupku poslovni broj Povrv-39/2020.

57. U ovosudnoj presudi broj Povrv-39/2020 su jasno navedeni iznosi koje ovdje tužitelj duguje ovdje tuženiku, kako je već naprijed navedeno, i svi ti iznosi kako u ukupnom zbroju, tako i u pojedinačnim utvrđenim iznosima su kao takvi navedeni u prijedlogu za osiguranje koji je ovdje tuženik kao predlagatelj osiguranja podnio ovome sudu kao nadležnom radi osiguranja svoje novčane tražbine, osiguranjem prisilnim zasnivanjem založnog prava na nekretnini ovdje tužitelja kao protivnika osiguranja, samo što su svi iznosu osim u valuti HRK (hrvatske kune ) kako su bili navedeni u pravomoćnoj i ovršnoj presudi, sada navedeni i u valuti EUR ( euro ) sukladno Zakonu o uvođenju eura kao službene valute u RH sukladno fiksnom tečaju konverzije HRK/EUR 7,53450.

58. Dakle, ovdje tuženik kao predlagatelj osiguranja je potpuno osnovano temeljem ovršne isprave – presude ovoga suda broj Povrv-39/2020 pokrenuo tak postupak osiguranja prisilnim zasnivanjem založnog prava na nekretnina ovdje tužitelja kao protivnika osiguranja.

59. Stoga sud utvrđuje da je ovrha tj. osiguranje u ovosudnom postupku broj Ovr- 297/2023 dopuštena.

60. Još se navodi da Ovršni zakon ne zabranjuje istovremeno vođenje više ovršnih postupaka radi naplate iste novčane tražbine na različitim predmetima ovrhe pa se ovrha može istovremeno provoditi npr. po računu ovršenika (putem FINA-e), kao i na nekretninama ako su ispunjeni uvjeti (a u konkretnom slučaju tuženik ima ovršnu ispravu ), a vjerovnik ( ovdje tuženik) je dužan voditi brigu da se ne namiri za iznos koji je veći od njegove ukupne tražbine prema dužniku.

61. Što se tiče navoda tužitelja ( kao protivnika osiguranja ) da je tuženiku (kao predlagatelju osiguranja ) isplatio bez izdavanja računa iznos od 4.500,00 kuna, što navodi i u ovoj sada podnesenoj tužbi, sve to je ovdje tužitelj iznosio već i u postupku koji se vodio pred ovim sudom pod brojem Povrv-39/2020 i to je sve utvrđeno i obrazloženo u toj sada pravomoćnoj i ovršnoj presudi, a obrazloženo je i u II- stupanjskoj odluci Županijskog suda u Zagrebu broj Gž-2729/2021.

62. Tijekom ovog postupka tužitelj ničim nije dokazao da je platio troškove zastupanja po tuženiku kao odvjetniku, koji iznosi su navedeni u ovršnoj ispravi – presudi broj Povrv-39/2020, odnosno barem dio tih priznatih troškova u pravomoćnoj sudskoj odluci, pa stoga sud utvrđuje da tužitelj tuženiku nije po toj sudskoj presudi još ništa platio.

63. Kako za navodnu isplatu 4.500,00 kuna mimo računa, što tužitelj (protivnik osiguranja) navodi u ovršnom postupku broj Ovr-297/2023 u ovom parničnom postupku niti ne navodi niti je dostavio bilo kakav dokaz kada je to navodno platio tuženiku (predlagatelju osiguranja ) i na koji način, tako sud utvrđuje da je osiguranje u tom ovršnom predmetu u cijelosti dopušteno za puni iznos tražbine kako je ista navedena u ovršnoj ispravi- presudi broj Povrv-39/2020.

64. Još se navodi da je tužitelj protiv tuženika vodio još jedan parnični postupak pod brojem P-293/2023 u kojem je predlagao da se proglasi nedopuštenom ovrha u ovosudnom predmetu broj Ovr-176/2023 ( ovršni postupak- pravna sredstva ovršenika u postupku izravne naplate po čl. 210. Ovršnog zakona ) isto temeljem ovosudne presude broj Povrv-39/2020 (koja je predmet i ovog postupka ) i u kojoj tužbi tužitelj opet ponavlja sve te iste navode kao i u ovom postupku (da tuženik kao odvjetnik nije poduzimao nikakve radnje u sudskim postupcima i da je tuženiku platio iznos od 4.500,00 kuna za koji se nisu provodile nikakve radnje ), a koji parnični postupak je dovršen donošenjem Presude dana 28. studenog 2024.god. kojom je odbijen tužbeni zahtjev ovdje tužitelja. Ista presuda još nije pravomoćna jer je podnesena žalba i spis je na odlučivanju na nadležnom Županijskom sudu.

65. Taj parnični postupak se vodio u svezi drugog ovršnog ovosudnog spisa, tako da se ne radi o presuđenoj stvari, te je stoga ovaj sud provodio ovaj postupak za duri ovršni predmet gdje je ovdje tužitelj isto tužbu podnio radi proglašenja ovrhe nedopuštenom.

66. Tako je sud, primjenjujući pravila o teretu dokazivanja, kako je obrazloženo, u cijelosti odbio tužbeni zahtjev tužitelja radi nedopuštenosti ovrhe u ovosudnom spisu broj Ovr-297/2023, pa je stoga tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti odbijen, te je odlučeno toč. I. izreke ove presude.

67. Odluka o troškovima postupka temelji se na čl. 154. stav 1. Zakona o parničnom postupku, jer je tuženik u cijelosti uspio u ovom postupku jer je tužitelj u cijelosti odbijen sa svojim tužbenim zahtjevom radi utvrđenja nedopuštenosti ovrhe u spisu Općinskog suda u Čakovcu broj Ovr-297/2023.

68. Trošak tuženika odnosi se na troškove zastupanja po punomoćniku – odvjetniku sukladno čl. 164. Zakona o parničnom postupku kako je zatraženo u predanom troškovniku, sve sukladno u ovom postupku po sudu utvrđenoj vrijednosti predmeta spora u iznosu od 1.327,22 EUR (rješenje na ročištu održanom 21. siječnja 2025.god.) i sukladno Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ( Narodne novine RH broj 138/23 ), što iznosi za svaku radnju 100 bodova, a vrijednost boda je 2,00 EUR/bod.

69. Tuženiku se priznaju troškovi zastupanja po punomoćniku- odvjetniku za slijedeće radnje : za sastav odgovora na tužbu u iznosu 200,00 EUR (tbr.8./1.), sastav podneska od 07.10.2024.god. u iznosu od 200,00 EUR (tbr.8/1 ), sastav podneska od 29.11.2024.god. u iznosu od 200,00 EUR (tbr.8/1 ), zastupanje na ročištu 21.01.2025. u iznosu od 200,00 EUR (tbr.9/1), te zastupanje na ročištu za objavu presude u iznosu od 100,00 EUR (tbr.9/3), sve uz pripadajući PDV po Tbr. 42. Tarife.

70. Sukladno Zakonu o sudskim pristojbama (Narodne novine RH broj 118/18, te 51/23), tuženik za sada nije platio nikakve sudske pristojbe jer se sudska pristojba na odgovor na tužbu plaća tek po pravomoćnosti postupka i to sukladno uspjehu u sporu (čl. 4. Zakona ).

71. Tako ukupno priznati trošak tuženika iznosi 900,00 EUR, a na platež je obvezan tužitelj koji je u cijelosti izgubio spor. Stoga je odlučeno kao pod toč. II. izreke.

72. Zbog svega navedenog, odlučeno je kao u izreci ove presude.

U Čakovcu, 06. ožujka 2025. godine

S U T K I N J A:

Valentina Varga Gombar

POUKA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana, od dana primitka iste, putem ovog suda na nadležni Županijski sud sukladno Zakonu o područjima i sjedištima sudova ( Narodne novine RH broj 67/18 i 21/22 ) pismeno u tri istovjetna primjerka.

Ako stranka nije pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje, a uredno je obaviještena o ročištu smatrat će se da je dostava presude obavljena onoga dana kada je održano ročište na kojem se presuda objavljuje (čl. 335 st. 9. Zakona o parničnom postupku).

O tom obavijest:

1. tužitelj osobno

2. punomoćnik tuženika