REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Posl.broj Pn-1327/2019-61

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu po sucu toga suda Vesni Horvat kao sucu pojedincu u pravnoj stvari tužitelja IZ, OIB [osobni identifikacijski broj], Zlatarova Zlata 97, Zagreb, kojeg zastupa Blaženka Musulin, odvjetnica iz odvjetničkog društva Musulin i suradnici d.o.o. iz Zagreba, protiv tuženika ADRIATIC OSIGURANJE dioničko društvo, OIB 94472454976, Listopadska 2, Zagreb, kojeg zastupa Marijana Tokić, odvjetnica iz odvjetničkog društva Grgić & Partneri d.o.o. iz Zagreba, radi naknade štete, nakon održane javne i glavne rasprave dana 20. siječnja 2025. u nazočnosti zz punomoćnika tužitelja Gabrijela Domagoja Žimbreka, odvjetnika iz Zagreba i zz punomoćnika tuženika Davora Bubalo, odvjetnika iz Zagreba, dana 6. ožujka 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku ADRIATIC OSIGURANJE dioničko društvo, OIB 94472454976, Listopadska 2, Zagreb, s naslova naknade štete isplatiti tužitelju IZ, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], iznos od 10.254,97 EUR sa zakonskom zateznom kamatom i to na pojedine iznose kako slijedi: za mjesec lipanj 2012.g. iznos od 411,76 EUR od 15. srpnja 2012.g.

za mjesec srpanj 2012.g. iznos od 411,76 EUR, od 15. kolovoza 2012.g. za mjesec kolovoz 2012.g. iznos od 411,76 EUR, od 15. rujna 2012.g.

za mjesec rujan 2012.g. iznos od 411,76 EUR, od 15. listopada 2012.g. za mjesec listopad 2012.g. iznos od 411,76 EUR, od 15. studeni 2012.g. za mjesec studeni 2012.g. iznos od 411,76 EUR, od 15. prosinca 2012.g. za mjesec prosinac 2012.g. iznos od 411,76 EUR, od 15. siječnja 2013.g. za mjesec siječanj 2013.g. iznos od 417,65 EUR, od 15. veljače 2013.g. za mjesec veljaču 2013.g. iznos od 417,65 EUR, od 15. ožujka 2013.g. za mjesec ožujak 2013.g. iznos od 417,65 EUR, od 15. travnja 2013.g.

za mjesec travanj 2013.g. iznos od 417,65 EUR, od 15. svibnja 2013.g. za mjesec svibanj 2013.g. iznos od 417,65 EUR, od 15. lipnja 2013.g.

za mjesec lipanj 2013.g. iznos od 417,65 EUR, od 15. srpnja 2013.g.

za mjesec srpanj 2013.g. iznos od 417,65 EUR, od 15. kolovoza 2013.g. za mjesec kolovoz 2013.g. iznos od 417,65 EUR, od 15. rujna 2013.g.

za mjesec rujan 2013.g. iznos od 417,65 EUR, od 15. listopada 2013.g. za mjesec listopad 2013.g. iznos od 417,65 EUR, od 15. studeni 2013.g. za mjesec studeni 2013.g. iznos od 417,65 EUR, od 15. prosinca 2013.g. za mjesec prosinac 2013.g. iznos od 417,65 EUR, od 15. siječnja 2014.g. za mjesec siječanj 2014.g. iznos od 421,58 EUR, od 15. veljače 2014.g. za mjesec veljaču 2014.g. iznos od 421,58 EUR, od 15. ožujka 2014.g. za mjesec ožujak 2014.g. iznos od 421,58 EUR, od 15. travnja 2014.g.

za mjesec travanj 2014.g. iznos od 421,58 EUR, od 15. svibnja 2014.g. za mjesec svibanj 2014.g. iznos od 421,58 EUR, od 15. lipnja 2014.g.

za mjesec lipanj 2014.g. iznos od 252,95 EUR, od 15. srpnja 2014.g. i to od 15. srpnja 2012. do 31. prosinca 2022. po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 31.12.2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za pet postotnih poena, a od 1.1.2024. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referenta stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine time da je referentna stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, u roku od 15 dana.

II. Nalaže se tuženiku da naknadi tužitelju trošak parničnog postupka u iznosu od 3.952,95 EUR sa zakonskom zateznom kamatom po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referenta stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine time da je referentna stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke tekućom od 6. ožujka 2025. do plateža, sve to u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi od 27.2.2018. navodi da je dana 24.6.2012. na kolniku stradao kao vozač osobnog vozila registarskih oznaka [registarska oznaka] uslijed naleta vozila registarske oznake [registarska oznaka] koje je u trenutku iste bilo osigurano kod tuženika te je povodom navedenog štetnog događaja vođen sudski postupak pred ovim sudom pod posl.br. Pn-137/13 u kojem je donesena nepravomoćna presuda. Za predmetnu nesreću osiguranik tuženika oglašen je krivim presudom Općinskog kaznenog suda u Zagrebu KO-2326/12 od 14.12.2012. Navodi da je u predmetnoj nezgodi zadobio teške tjelesne ozljede radi kojih je bio nesposoban za rad i obavljanje poslova taksi prijevoznika, pretrpio je štetu radi nemogućnosti ostvarivanja primanja zbog čega je imao izgubljenu zaradu pa konačno postavljenim tužbenim zahtjevom kao u podnesku od 28.8.2024. godine predlaže da mu sud s naslova naknade štete isplati ukupan iznos od 10.254,97 EUR sa pripadajućom kamatom i troškovima postupka.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu osporava osnov i visinu tužbenog zahtjeva u cijelosti. Ističe materijalnopravni prigovor zastare budući tužitelj potražuje naknadu s osnova izgubljene zarade koja je nastala u lipnju 2012. pa nadalje za svaki mjesec ubuduće dok je tužba podnesena 27.2.2018. Tužitelj je saznao za štetu 2012., saznao je za štetnika 2012. godine što ukazuje na nastup zastare. Pojašnjava ovakvo svoje stajalište. Tuženik ne osporava da se dana 24.6.2012. godine dogodila prometna nezgoda u kojoj je sudjelovalo vozilo registarskih oznaka [registarska oznaka] osigurano kod tuženika. Tuženik ističe prigovor podijeljene odgovornosti na strani tužitelja jer u trenutku nezgode nije bio vezan sigurnosnim pojasom čime je doprinio nastanku i visini štete. Osporava činjenične navode da bi tužitelj prije štetnog događaja bio zaposlen 8 sati dnevno te osporava da bi zarađivao mjesečno iznos od 3.062,80 kn kao taksista. Osporava se visina iznosa navedenih u tužbi. Ističe da tužitelj nije dokazao da je prije štetnog događaja bio zaposlena osoba te da bi zarađivao mjesečno utuženi iznos. Također osporava da bi kod tužitelja postojao takav invaliditet koji bi ga u cijelosti spriječio u mogućnosti ostvarivanja zarade te vezano uz navedeno iznosi svoja stajališta. Slijedom svega izloženog predlaže tužitelja odbiti s tužbom i tužbenim zahtjevom uz naknadu troškova tuženiku.

3. U tijeku dokaznog postupka izvršen je uvid u presudu ovog suda posl.br. Pn- 137/13 od 25.11.2016., presudu Općinskog kaznenog suda u Zagrebu posl.br. Ko- 2326/12 od 14.12.2012. u postupku protiv osiguranika tuženika EZ, nalaze i mišljenja vještaka iz predmeta ovog suda Pn-137/13, rješenje Ministarstva financija, Porezna uprava, Ispostava Zagreb - Novi Zagreb od 18.1.2011., dopis HZZO-a, odštetni zahtjev, podneske stranaka, proveden je dokaz saslušanjem tužitelja, presudu Županijskog suda u Zagrebu posl.br. Gž-696/17 od 1.10.2019., ugovor o koncesiji za obavljanje autotaksi prijevoza osoba, ugovor o izmjeni ugovora o koncesiji za obavljanje autotaksi prijevoza osoba, potvrdu o upisu u upisnik članova Radio taksi Zagreb, rješenje Gradskog ureda za prostorno uređenje Grada Zagreba o izdavanju licence, ugovor o produženje koncesije za obavljanje autotaksi prijevoza osoba, obavijest o upisu u registar koncesija, proveden je dokaz financijsko knjigovodstvenim vještačenjem po vještaku Darku Prpić iz Darfin d.o.o. sa zadatkom utvrđenja visine izgubljene zarade tužitelja, PO SD obrazac za 2013. i 2014., porezno rješenje za 2013. i 2014., porez na tvrtku za 2015. godinu, dopis Ministarstva financija od 11.1.2024.

4. Predmet spora je naknada imovinske štete s osnove izgubljene zarade koju je tužitelj pretrpio zbog nesposobnosti za rad, a uslijed tjelesnih ozljeda zadobivenih u štetnom događaju dana 24.6.2012.

5. Među strankama je nesporna pasivna legitimacija, nastanak štetnog događaja dana 24.6.2012. time da je sporan osnov i visina tužbenog zahtjeva.

6. Nije osnovan prigovor zastare istaknut od strane tuženika budući je odredbom čl. 231 Zakona o obveznim odnosima, dalje ZOO određeno da je za štetu koja je prouzročena kaznenim djelom zahtjev za naknadu štete zastarijeva kada istekne vrijeme određeno za zastaru kaznenog progona. Kako je osiguranik tuženika pravomoćnom presudom Općinskog suda u Zagrebu posl.br. Ko-2326/12 proglašen krivim za počinjenje kaznenog djela protiv sigurnosti prometa – izazivanje prometne nesreće, a čl. 81 Kaznenog zakona propisana je zastara kaznenog progona od 6 godina od dana počinjenja kaznenog djela, a kazneno djelo je počinjeno dana 25.6.2012. to zastara kaznenog progona pa tako i zastara u građanskopravnom smislu nastupa dana 25.6.2018. Tužba u ovoj pravnoj stvari podnesena je 27.2.2018. godine što ukazuje da nije nastupila zastara potraživanja naknade štete. U konkretnom slučaju ovaj sud vezan je pravomoćnom osuđujućom kaznenom presudom Općinskog kaznenog suda u pogledu postojanja kaznene odgovornosti osiguranika tuženika. Vezano uz navode tuženika koji se odnose na pitanja vezana uz izgubljenu zaradu valja reći da izgubljena zarada zbog nesposobnosti za rad za vrijeme liječenja nije ograničena na određenu vrstu zarade niti postoji propis koji bi ograničavao tužitelja u pravu na naknadu štete zbog gubitka bilo koje zarade koju je ostvarivao prije štetnog događaja, a koju zbog posljedica nastalih u štetnom događaju više nije u mogućnosti ostvarivati. Svaka zarada koju je tužitelj ostvarivao ili ju je mogao ostvarivati, a zbog prometne nezgode nije istu ostvarivao predmet je gubitka u njegovoj imovini te postoj pravna osnova za naknadu štete u smislu odredbe čl. 1095 st. 1 ZOO-a. Među strankama nije sporno da je tužitelj u ovosudnom spisu posl.br. Pn-137/13 ostvarivao naknadu imovinske i neimovinske štete iz istog štetnog događaja te ostvario naknadu štete temeljem odgovornosti osiguranika tuženika EZ. Kako je u navedenom predmetu utvrđena odgovornost tuženika odnosno njegovog osiguranika za predmetni štetni događaj bez doprinosa i odgovornosti tužitelja istome to sud nalazi ne svrsishodnim provođenje dokaza predloženim od strane tuženika na navedenu okolnost. Unatoč činjenice što u navedenom predmetu odgovornost tuženika nije utvrđena izrekom presude valja reći da je uvidom u navedeni spis utvrđeno da su provedeni svi dokazi potrebni za utvrđivanje odgovornosti uključujući i dokaz kombiniram sudsko medicinsko prometnim vještačenjem te je utvrđena odgovornost osiguranika tuženika za nastanak štetnog događaja zbog vožnje prekomjernom brzinom i neoprezne radnje prestrojavanja. Navedeno upućuje da je u spomenutom parničnom postupku pravomoćno utvrđena i građanska odgovornost osiguranika tuženika za nastalu štetu tužitelju. Vezano uz prigovore tuženika koji se odnose na prekluziju dostave daljnje dokumentacije valja reći da je sud stajališta da tužitelj nije prekludiran u dostavljanju dokumentacije budući je ista dostavljena nakon prigovora tuženika.

7. Saslušan tijekom postupka tužitelj je u svojem jasnom i uvjerljivom iskazu te kao takovom i prihvaćenom od strane ovog suda naveo da je u predmetnom štetnom događaju zadobio tjelesne ozljede te da je pred ovim sudom ostvario naknadu štete. Naveo je da se predmetni štetni događaj desio za vrijeme obavljanja njegovog tada redovnog rada točnije radio je kao taksi prijevoznik. Naveo je da je za vrijeme vožnje bio vezan sigurnosnim pojasom a vezano uz dinamiku odvijanja štetnog događaja naveo je da je u njegovo vozilo tijekom kretanja udarilo vozilo i to osiguranika tuženika i to sa stražnje strane te je od siline tog udarca njegovo vozilo bilo odbačeno. Naveo je da je u štetnom događaju zadobio čitav nit teških tjelesnih ozljeda što je vidljivo iz medicinske dokumentacije te da je vezano uz te ozljede ostvario i naknadu štete. Naveo je da je prije štetnog događaja bio potpuno zdrava osoba i nikada nije koristio usluge liječenja. Nakon provedenog liječenja više nikada se nije vratio obavljati poslove taksi vozača uz napomenu da je na bolovanju bio više godina, misli 4, 5 godina. Naveo je da je nastojao svoj status regulirati zahtjevom za prijevremenu mirovinu međutim nije imao uvjeta za istu tako da nije niti zaposlen niti je u mirovini, navedeno vrijeme davanja iskaza. Naveo je i to da se taksi prijevozom bavio od 1980. godine do predmetnog štetnog događaja, a vezano za visinu izgubljene zarade naveo je da se ista kreće ovisno o tome koliko se radi, a to znači otprilike 400,00 do 500,00 kn dnevno. Naveo je da je vozio svaki dan u mjesecu što znači i nedjeljom i blagdanom i vikendom. Zbog ozljeda zadobivenih u štetnom događaju točnije posljedice istih više nije sposoban obavljati poslove taksi prijevoznika. Nije se mogao točno očitovati o nekakvoj mjesečnoj zaradi . Naveo je da nije morao voditi knjige, a porez je platio kada je mogao. Naveo je da nije imao odakle platiti mirovinsko i zdravstveno osiguranje. Naveo je i to da nakon štetnog događaja više nema obrta, dok nije radio nije dobivao naknadu od nikoga, a isto tako ni sada. Podnio je zahtjev za invalidsku mirovinu te prijevremenu mirovinu time da nije proveo profesionalnu prekvalifikaciju iz razloga što s obzirom na sadašnje zdravstveno stanje koje je posljedica prometne nezgode "nema šanse", a nije se prijavljivao na druga radna mjesta.

8. Uvidom u naprijed citiranu dokumentaciju vezano uz zaposlenje tužitelja u vrijeme štetnog događaja valja reći da je iz iste razvidno kako je tužitelj u trenutku štetnog događaja bio upisan kao vlasnik obrta autotaksi prijevoznik broj 2643 čija j e pretežita djelatnost taksi služba. Isto tako iz dostavljene dokumentacije proizlazi da je tužitelj posjedovao valjanu licencu za obavljanje javnog cestovnog prijevoza u unutarnjem cestovnom prometu za vozilo registarskih oznaka [registarska oznaka], a koja licenca je vrijedila do 2.11.2015. te da je tužitelj imao koncesiju za obavljanje autotaksi prijevoza za vozilo spomenute registarske oznake, bio član udruženja autotaksi prijevoznika Grada Zagreba, imao registriranu djelatnost taksi službe te bio u posjedu temeljem leasinga jednog registriranog vozila. Jasan i uvjerljiv iskaz tužitelja te kao takav i prihvaćen od strane ovog suda jasno ukazuje da je prije predmetnog štetnog događaj bio zdravstveno i radno sposoban obavljati posao taksiste, ukazuje na ostvarivanje dnevno bruto zarade od 400,00 do 500,00 kn, činjenicu da zbog zadobivenih ozljeda u štetnom događaju nije bio sposoban raditi kao vozač taksija kao i to da nije primio niti prima nikakve novčane naknade i potpore od strane HZZO-a i HZMO-a.

9. Tijekom postupka utvrđeno je da je tužitelj prije štetnog događaja redovito ostvarivao zaradu temeljem obavljanja taksi djelatnosti. Nadalje utvrđeno je da je uslijed štetnog događaja i zadobivenih tjelesnih ozljeda u istom u određenom razdoblju nije uopće mogao raditi što ukazuje na gubitak u zaradi. Svaka zarada koju je tužitelj ostvarivao ili mogao ostvariti, a zbog štetnog događaja istu nije ostvario predmet je gubitka u njegovoj imovini odnosno predstavlja pravnu osnovu za naknadu štete. Na okolnost utvrđivanja visine izgubljene zarade proveden je dokaz financijsko knjigovodstvenim vještačenjem po vještaku Darku Prpić iz Darfin d.o.o. Valja reći da zbog proteka vremena određena dokumentacija zatražena od strane vještaka više nije dostupna međutim vještak je temeljem dostavljene i raspoložive dokumentacije visinu izgubljene zarade izračunao u nekoliko varijanti dajući za svaku od njih određene razloge zbog kojih se ista može primijeniti time da valja reći da konačnu odluku o navedenom donosi sud. U donošenju odluke o visini tužbenog zahtjeva tužitelja sud se rukovodio odredbom čl. 223 st. 1 ZPP-a kojom je propisano da ako se utvrdi da stranci pripada pravo na naknadu štete, nenovčanu svotu ili zamjenjive stvari, ali se visina svote odnosno količina stvari ne može utvrditi ili bi se mogla utvrditi samo s nerazmjernim teškoćama, sud će o tome odlučiti prema slobodnoj ocjeni. Imajući u vidu navedeno stajalište je ovog suda da je visinu štete moguće utvrditi temeljem nalaza i mišljenja vještaka pri tome vodeći činjenicu da je tužitelj nesporno pretrpio štetu te da ima pravo na odštetu, dok je sporna visina iste. Navedeno je ujedno i stajalište važeće sudske prakse (primjerice Rev-x 295/18, i Rev 2595/11). Vezano uz navode tuženika koji se odnose na preinaku odnosno smanjenje tužbenog zahtjeva valja reći da se u predmetnom slučaju ne radi o preinaci tužbenog zahtjeva, već usklađenju tužbenog zahtjeva nakon provedenog vještačenja točnije kada je tužitelj imao saznanja o obimu štete što ukazuje na potrebu specifikacije tužbenog zahtjeva. Radi se o okolnostima koje su samo i isključivo rezultat provedenog dokaza – financijsko knjigovodstvenog vještačenja te je tužitelj tužbeni zahtjev prilagodio rezultatima raspravljanja. U predmetnom slučaju nije došlo do preinake tužbe budući se radi o specifičnosti postupka za naknadu štete jer u trenutku zaključenja prethodnog postupka po samoj prirodi stvari tužitelj ne može istaknuti potpuno određeni tužbeni zahtjev.

10. Nalazu i mišljenju vještaka Darka Prpić iz tvrtke Darfin d.o.o. ovaj sud kao stručnom, objektivnom i obrazloženom u cijelosti poklanja vjeru budući je isti izrađen korištenjem dokumentacije relevantne za odlučivanje o visini tužbenog zahtjeva. Valja reći da stranke na nalaz i mišljenje vještaka nisu stavljale prigovore, a sud nalazu i mišljenju vještaka kao stručnom, objektivnom i obrazloženom datom korištenjem relevantne dokumentacije i elemenata izračuna u cijelosti poklanja vjeru. Sud je stajališta o prihvatljivosti izračuna vještaka u toč. 4. nalaza i mišljenja imajući u vidu okolnosti konkretnog slučaja i radni status tužitelja u vrijeme nastanka štetnog događaja, a prema kojem se gubitak zarade utvrđuje na temelju rješenja Porezne uprave za obvezne doprinose obveznika paušalista. Iz dostavljene dokumentacije točnije potvrde Radio taxi Zagreb, Udruženje autotaksi prijevoznika Grada Zagreba proizlazi da je tužitelj bio član spomenutog Udruženja sa evidencijskim brojem taksija 2643 od 13.8.1980. do 16.6.2014. godine te da je u obrtnom registru kao dan prestanka obavljanja obrta naveden dan 18.6.2014. dakle dostavljena dokumentacija potvrđuje navode tužitelja da je obavljao samostalnu djelatnost kao obrtnik – paušalist te da je dan prestanka obavljanja obrta 18.6.2014. Naknada štete tužitelju bi pripadala zaključno do 18.6.2014. kada je rješenjem Gradskog ureda za gospodarstvo, rad i poduzetništvo utvrđen prestanak njegovog taksi obrta što znači da mu ne bi pripadao za lipanj mjesec 2014. godine cjelokupni po vještaku utvrđeni mjesečni iznos od 421,58 EUR, već srazmjerno broju dana iznos od 252,95 EUR kako to tužitelj i potražuje. Navedeni iznosi u svom zbiru čine ukupan iznos od 10.254,97 EUR. Sam izračun visine vještak je pojasnio u spomenutoj točki 4 zaključka nalaza i mišljenja (list 166 spisa). Odluka o kamatama temeljena je na odredbi čl. 29 st. 1 i 2 ZOO-a, tekuća od dospijeća svakog pojedinog mjesečnog iznosa izgubljene zarade. Slijedom navedenog zahtjev tužitelja u cijelosti je valjalo usvojiti te odlučiti kao u izreci ove presude.

11. Odluka o trošku parničnog postupka tužitelja temeljena je na odredbi čl. 154 st. 1 ZPP-a. Trošak zastupanja tužitelja po punomoćniku odvjetniku određen je sukladno važećoj Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika i to temeljem Tbr. 7 toč. 1, Tbr. 8, Tbr. 9 toč. 1 te Tbr. 42 i 48. Trošak se sastoji od troška sastava odštetnog zahtjeva 100 bodova, tužba 100 bodova, podnesak 19.4.2018. 100 bodova, ročište 12.7.2018. 100 bodova, ročište 20.11.2018. 100 bodova, podnesak 4.11.2019. 100 bodova, podnesak 29.11.2019. 100 bodova, podnesak 26.8.2020. 50 bodova, ročište 15.10.2020. 100 bodova, ročište 28.9.2021. 100 bodova, ročište 6.10.2022. 100 bodova, podnesak 4.4.2023. 25 bodova, podnesak 12.6.2023. 25 bodova, podnesak 16.1.2024. 25 bodova, podnesak 5.4.2024. 100 bodova, podnesak 28.8.2024. 100 bodova, podnesak 9.9.2024. 50 bodova te ročište 20.1.2025. 100 bodova ili ukupno 1475 bodova što pomnoženo sa vrijednošću jednog boda od 2,00 EUR daje ukupan iznos parničnog troška od 2.950,00 EUR te 25% PDV-a 737,50 EUR ili ukupno 3.687,50 EUR. Tužitelju je dosuđen trošak financijsko knjigovodstvenog vještačenja u iznosu od 265,45 EUR koji trošak je bio nužan za vođenje ovog postupka te je tako tužitelju ukupno dosuđen parnični trošak u iznosu od 3.952,95 EUR. Tužitelju nije dosuđen trošak sudskih pristojbi budući je podnesen zahtjev za oslobođenje istih nadležnom tijelu državne uprave. Odluka o kamatama na trošak temeljena je na odredbi članka 30 st. 2 Ovršnog zakona.

U Zagrebu, 6. ožujka 2025.

Sudac:

Vesna Horvat

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana od dana dostave prijepisa presude. Žalba se podnosi putem ovog suda županijskom sudu u četiri primjerka.

Dna:

1. punomoćniku tužitelja

2. punomoćniku tuženika