Poslovni broj:P-1947/2019-32

Republika Hrvatska

Općinski sud u Osijeku

Europska avenija 7

31000 Osijek

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Osijeku, po sucu Lidiji Šmit, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja ŽS iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Goranu Jariću, odvjetniku iz Odvjetničkog društva Mišević i Jarić iz Osijeka, protiv tuženika Raiffeisenbank Austria d.d., Zagreb, Magazinska cesta 69, OIB 53056966535, zastupanog po punomoćniku Ivanu Glamuzini, odvjetniku iz Odvjetničkog društva Glamuzina i Grošeta iz Zagreba, radi utvrđenja ništetnosti i isplate, nakon održane i zaključene glavne i javne rasprave dana 6. veljače 2025., a u prisutnosti tužitelja osobno uz punomoćnika tužitelja HS, odvjetničkog vježbenika u Odvjetničkom društvu Mišević i Jarić iz Osijeka i zamjenika punomoćnika tuženika Mislava Srba, odvjetnika iz Osijeka, nakon donošenja i objave dana 6. ožujka 2025.,

p r e s u d i o  j e

I/ Nalaže se tuženiku Raiffeisenbank Austria d.d. iz Zagreba, Magazinska cesta 69, OIB 53056966535 da tužitelju TS iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], isplati preplaćeni iznos s osnove ništetnosti odredbe kojom je ugovorena promjenjivost kamatne stope u iznosu od 1.103,37 eura (slovima: tisućustotrieuraitridesetsedamcenti) zajedno s pripadajućom zateznom kamatom tekućom:

• na iznos od 7,79 EUR od 05. studenog 2007.g

• na iznos od 7,79 EUR od 03. prosinca 2007.g.

• na iznos od 7,79 EUR od 04. siječnja 2008.g.

• na iznos od 7,79 EUR od 06. veljače 2008.g.

• na iznos od 7,79 EUR od 05. ožujka 2008.g.

• na iznos od 7,79 EUR od 18. travnja 2008.g.

• na iznos od 10,14 EUR od 13. svibnja 2008.g.

• na iznos od 10,14 EUR od 13. lipnja 2008.g.

• na iznos od 10,14 EUR od 14. srpnja 2009.g.

• na iznos od 10,14 EUR od 13. kolovoza 2008.g.

• na iznos od 10,14 EUR od 19. rujna 2008.g.

• na iznos od 10,14 EUR od 14. listopada 2008.g.

• na iznos od 10,14 EUR od 21. studenog 2008.g.

• na iznos od 10,14 EUR od 12. prosinca 2008.g.

• na iznos od 10,14 EUR od 21. siječnja 2009.g.

• na iznos od 10,14 EUR od 16. veljače 2009.g.

• na iznos od 17,40 EUR od 14. ožujka 2009.g.

• na iznos od 17,40 EUR od 15. travnja 2009.g.

• na iznos od 17,40 EUR od 18. svibnja 2009.g.

• na iznos od 17,40 EUR od 15. lipnja 2009.g.

• na iznos od 17,40 EUR od 21. srpnja 2009.g.

• na iznos od 17,40 EUR od 18. kolovoza 2009.g.

• na iznos od 17,40 EUR od 30. rujna 2009.g.

• na iznos od 17,40 EUR od 30. listopada 2009.g.

• na iznos od 17,40 EUR od 30. studenog 2009.g.

• na iznos od 17,40 EUR od 29. prosinca 2009.g.

• na iznos od 17,40 EUR od 22. siječnja 2010.g.

• na iznos od 17,40 EUR od 19. veljače 2010.g.

• na iznos od 17,40 EUR od 17. ožujka 2010.g.

• na iznos od 17,40 EUR od 28. travnja 2010.g.

• na iznos od 17,40 EUR od 19. svibnja 2010.g.

• na iznos od 17,40 EUR od 28. lipnja 2010.g.

• na iznos od 17,40 EUR od 30. srpnja 2010.g.

• na iznos od 17,40 EUR od 31. kolovoza 2010.g.

• na iznos od 17,40 EUR od 20. rujna 2010.g.

• na iznos od 17,40 EUR od 26. listopada 2010.g.

• na iznos od 17,40 EUR od 30. studenog 2010.g.

• na iznos od 17,40 EUR od 30. prosinca 2010.g.

• na iznos od 17,40 EUR od 25. siječnja 2011.g.

• na iznos od 17,40 EUR od 22. veljače 2011.g.

• na iznos od 17,40 EUR od 25. ožujka 2011.g.

• na iznos od 17,40 EUR od 14. travnja 2011.g.

• na iznos od 17,40 EUR od 31. svibnja 2011.g.

• na iznos od 17,40 EUR od 27. lipnja 2011.g.

• na iznos od 16,01 EUR od 29. srpnja 2011.g.

• na iznos od 16,01 EUR od 31. kolovoza 2011.g.

• na iznos od 16,01 EUR od 23. rujna 2011.g.

• na iznos od 12,00 EUR od 14. listopada 2011.g.

• na iznos od 12,00 EUR od 18. studenog 2011.g.

• na iznos od 12,00 EUR od 23. prosinca 2011.g.

• na iznos od 12,00 EUR od 18. siječnja 2012.g.

• na iznos od 12,00 EUR od 20. veljače 2012.g.

• na iznos od 12,00 EUR od 13. ožujka 2012.g.

• na iznos od 12,00 EUR od 11. travnja 2012.g.

• na iznos od 12,00 EUR od 11. svibnja 2012.g.

• na iznos od 12,00 EUR od 19. lipnja 2012.g.

• na iznos od 12,00 EUR od 24. srpnja 2012.g.

• na iznos od 12,00 EUR od 10. kolovoza 2012.g.

• na iznos od 12,00 EUR od 28. rujna 2012.g.

• na iznos od 12,00 EUR od 17. listopada 2012.g.

• na iznos od 12,00 EUR od 16. studenog 2012.g.

• na iznos od 12,00 EUR od 17. prosinca 2012.g.

• na iznos od 12,00 EUR od 11. siječnja 2013.g.

• na iznos od 12,00 EUR od 21. veljače 2013.g.

• na iznos od 12,00 EUR od 11. ožujka 2013.g.

• na iznos od 12,00 EUR od 15. travnja 2013.g.

• na iznos od 12,00 EUR od 10. svibnja 2013.g.

• na iznos od 12,00 EUR od 14. lipnja 2013.g.

• na iznos od 12,00 EUR od 15. srpnja 2013.g.

• na iznos od 12,00 EUR od 13. kolovoza 2013.g.

• na iznos od 12,00 EUR od 16. rujna 2013.g.

• na iznos od 12,00 EUR od 14. listopada 2013.g.

• na iznos od 12,00 EUR od 12. studenog 2013.g.

• na iznos od 12,00 EUR od 12. prosinca 2013.g.

• na iznos od 12,00 EUR od 14. siječnja 2014.g.

• na iznos od 12,00 EUR od 13. veljače 2014.g.

• na iznos od 12,00 EUR od 28. ožujka 2014.g.

• na iznos od 12,00 EUR od 29. travnja 2014.g.

• na iznos od 12,00 EUR od 23. svibnja 2014.g.

• na iznos od 12,00 EUR od 13. lipnja 2014.g.

• na iznos od 12,00 EUR od 30. srpnja 2014.g.

• na iznos od 12,00 EUR od 14. kolovoza 2014.g.,

i to po godišnjoj kamatnoj stopi od 15 % za razdoblje do 31. prosinca 2007.g., za razdoblje od 01. siječnja 2008.g. do 31. srpnja 2015.g. po stopi koja se određuje uvećanjem eskontne stope HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za 5 postotnih poena, za razdoblje od 1. kolovoza 2015.g. do 31. prosinca 2022.g. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotna poena, a od 01. siječnja 2023.g. po stopi koja se obračunava za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena do 31. prosinca 2023.g., a od 01. siječnja 2024.g. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

II/ Nalaže se tuženiku Raiffeisenbank Austria d.d. iz Zagreba, Magazinska cesta 69, OIB 53056966535 da tužitelju TS iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] isplati preplaćeni iznos s osnove ništetnosti odredbe kojom je ugovorena valutna klauzula vezana za CHF u iznosu od 5.207,30 EUR zajedno s pripadajućom zateznom kamatom tekućom:

• na iznos od 0,87 EUR od 06. veljače 2008.g.

• na iznos od 5,55 EUR od 05. ožujka 2008.g.

• na iznos od 10,36 EUR od 18. travnja 2008.g.

• na iznos od 0,49 EUR od 13. svibnja 2008.g.

• na iznos od 1,42 EUR od 13. lipnja 2008.g.

• na iznos od 0,89 EUR od 19. rujna 2008.g.

• na iznos od 6,73 EUR od 14. listopada 2008.g.

• na iznos od 9,12 EUR od 21. studenog 2008.g.

• na iznos od 4,74 EUR od 12. prosinca 2008.g.

• na iznos od 21,60 EUR od 21. siječnja 2009.g.

• na iznos od 20,67 EUR od 16. veljače 2009.g.

• na iznos od 15,92 EUR od 14. ožujka 2009.g.

• na iznos od 17,25 EUR od 15. travnja 2009.g.

• na iznos od 18,04 EUR od 18. svibnja 2009.g.

• na iznos od 15,26 EUR od 15. lipnja 2009.g.

• na iznos od 15,52 EUR od 21. srpnja 2009.g.

• na iznos od 14,19 EUR od 18. kolovoza 2009.g.

• na iznos od 28,47 EUR od 30. listopada 2009.g.

• na iznos od 15,26 EUR od 30. studenog 2009.g.

• na iznos od 18,71 EUR od 29. prosinca 2009.g.

• na iznos od 20,60 EUR od 22. siječnja 2010.g.

• na iznos od 21,90 EUR od 19. veljače 2010.g.

• na iznos od 22,69 EUR od 17. ožujka 2010.g.

• na iznos od 24,81 EUR od 28. travnja 2010.g.

• na iznos od 30,12 EUR od 19. svibnja 2010.g.

• na iznos od 35,69 EUR od 28. lipnja 2010.g.

• na iznos od 35,30 EUR od 30. srpnja 2010.g.

• na iznos od 46,84 EUR od 31. kolovoza 2010.g.

• na iznos od 42,60 EUR od 20. rujna 2010.g.

• na iznos od 39,28 EUR od 26. listopada 2010.g.

• na iznos od 48,97 EUR od 30. studenog 2010.g.

• na iznos od 62,24 EUR od 30. prosinca 2010.g.

• na iznos od 52,55 EUR od 25. siječnja 2011.g.

• na iznos od 53,35 EUR od 22. veljače 2011.g.

• na iznos od 54,67 EUR od 25. ožujka 2011.g.

• na iznos od 51,09 EUR od 14. travnja 2011.g.

• na iznos od 71,13 EUR od 31. svibnja 2011.g.

• na iznos od 73,73 EUR od 27. lipnja 2011.g.

• na iznos od 86,20 EUR od 29. srpnja 2011.g.

• na iznos od 79,57 EUR od 31. kolovoza 2011.g.

• na iznos od 69,08 EUR od 23. rujna 2011.g.

• na iznos od 66,85 EUR od 14. listopada 2011.g.

• na iznos od 64,86 EUR od 18. studenog 2011.g.

• na iznos od 70,17 EUR od 23. prosinca 2011.g.

• na iznos od 74,01 EUR od 18. siječnja 2012.g.

• na iznos od 75,48 EUR od 20. veljače 2012.g.

• na iznos od 74,83 EUR od 13. ožujka 2012.g.

• na iznos od 72,82 EUR od 11. travnja 2012.g.

• na iznos od 74,28 EUR od 11. svibnja 2012.g.

• na iznos od 76,01 EUR od 19. lipnja 2012.g.

• na iznos od 74,28 EUR od 24. srpnja 2012.g.

• na iznos od 74,08 EUR od 10. kolovoza 2012.g.

• na iznos od 70,17 EUR od 28. rujna 2012.g.

• na iznos od 72,69 EUR od 17. listopada 2012.g.

• na iznos od 74,68 EUR od 16. studenog 2012.g.

• na iznos od 73,22 EUR od 17. prosinca 2012.g.

• na iznos od 74,81 EUR od 11. siječnja 2013.g.

• na iznos od 70,17 EUR od 21. veljače 2013.g.

• na iznos od 69,67 EUR od 11. ožujka 2013.g.

• na iznos od 74,55 EUR od 15. travnja 2013.g.

• na iznos od 70,57 EUR od 10. svibnja 2013.g.

• na iznos od 67,91 EUR od 14. lipnja 2013.g.

• na iznos od 67,64 EUR od 15. srpnja 2013.g.

• na iznos od 67,78 EUR od 13. kolovoza 2013.g.

• na iznos od 69,24 EUR od 16. rujna 2013.g.

• na iznos od 71,50 EUR od 14. listopada 2013.g.

• na iznos od 71,76 EUR od 12. studenog 2013.g.

• na iznos od 74,55 EUR od 12. prosinca 2013.g.

• na iznos od 71,62 EUR od 14. siječnja 2014.g.

• na iznos od 74,28 EUR od 13. veljače 2014.g.

• na iznos od 75,74 EUR od 28. ožujka 2014.g.

• na iznos od 74,55 EUR od 29. travnja 2014.g.

• na iznos od 73,75 EUR od 23. svibnja 2014.g.

• na iznos od 73,22 EUR od 13. lipnja 2014.g.

• na iznos od 75,48 EUR od 30. srpnja 2014.g.

• na iznos od 1.486,61 EUR od 14. kolovoza 2014.g.

i to po godišnjoj kamatnoj stopi od 15 % za razdoblje do 31. prosinca 2007.g., za razdoblje od 01. siječnja 2008.g. do 31. srpnja 2015.g. po stopi koja se određuje uvećanjem eskontne stope HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za 5 postotnih poena, za razdoblje od 1. kolovoza 2015.g. do 31. prosinca 2022.g. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotna poena, a od 01. siječnja 2023.g. po stopi koja se obračunava za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena do 31. prosinca 2023.g., a od 01. siječnja 2024.g. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

III/ Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju prouzročeni parnični trošak u iznosu od 2.275,00 eura, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, od presuđenja do isplate, sve u roku od 15 dana.

IV/ U preostalom dijelu zahtjev tužitelja za naknadom parničnog troška se odbija.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi podnesenoj po punomoćniku i tijekom postupka navodi da je dana 16. kolovoza 2007., s tuženikom sklopio Ugovor o kreditu broj: 528-50-4316985, potvrđenog dana 16. kolovoza 2007., po javnom bilježniku Mirjane Borić iz Osijeka pod brojem Ov-26964/07, kojim je tuženik kao kreditor tužitelju kao korisniku kredita odobrio i stavio na raspolaganje kredit u kunskoj protuvrijednosti u iznosu od 24.551,73 CHF, po srednjem tečaju kreditora-tuženika na dan korištenja kredita, dok se tužitelj obvezao otplatiti glavnicu i kamatu sukladno ugovoru u iznosu od 18.635,94 CHF, u jednakim mjesečnim anuitetima u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju kreditora za CHF važećem na dan dospijeća dok preostali dio glavnice kredita u iznosu od 5.915,79 CHF u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju tuženika važećem na dan dospijeća isplatiti u zadnjem mjesecu ugovorenog roka otplate kredita zajedno sa zadnjim anuitetom otplate kredita. Ugovoreni rok otplate kredita je bio 84 mjeseca, a tužitelj je u cijelosti otplatio kredit dana 14. kolovoza 2014. Predmetni ugovor je sklopljen kao tipski (adhezijski) potrošački ugovor. Člankom 2. ugovora je utvrđeno da je redovna kamatna stopa 5,49% godišnje promjenjiva u skladu s odlukom o kamatnim stopama kreditora odnosno tuženika. Tužitelj drži da je takav način promjene kamatne stope ništetan, obzirom da se ista mijenjala bez tužitelju jasnih parametara, odnosno bez posebnog pregovaranja o istom. Spornim ugovorom o kreditu ugovorena je i valutna klauzula vezana uz CHF na način da je člankom 1. Ugovora, utvrđeno da će tuženik isplatiti tužitelju iznos kredita u kunskoj protuvrijednosti CHF od 24.551,73 CHF, po srednjem tečaju tuženika na dna korištenja kredita, a odredbom članka 7. Ugovora utvrđeno je da se iznos kredita otplaćuje u jednakim mjesečnim anuitetima u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju kreditora važećem na dan dospijeća. Ugovorna odredba kojom je ugovorena valutna klauzula u spornom ugovoru o kreditu je kao takva također nepoštena i ništetna, budući je tuženik postupao suprotno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" broj 79/2007.). S obzirom da su pravomoćnim presudama Visokog Trgovačkog suda broj: Pž- 7129/13-4 od 13. lipnja 2014., i Pž-6632/2017, od 14. lipnja 2018., utvrđene ništenosti ugovorne odredbe o promjenjivosti kamatne stope u skladu s jednostranom odlukom banke, za sve Ugovore o potrošačkom kreditu, koji su sklapani u razdoblju iz među 10. rujna 2003., do 31. prosinca 2008., kao i ništetnost ugovorne odredbe na način da je ugovorena valuta, uz koju je vezana glavnica CHF, za sve ugovore o potrošačkom kreditu koji su sklapani u razdoblju između 1. siječnja 2004., do 31. prosinca 2008., to je tuženik sukladno članku 323. Zakona o obveznim odnosima, dužan vratiti sve što je primio na temelju takvih odredbi ugovora, sve to u svezi s člancima 1111. i 1115. Zakona o obveznim odnosima. Tužitelj se poziva i na članak 502. c. Zakona o parničnom postupku, u kojemu je propisano da se fizičke i pravne osobe mogu se u posebnim parnicama za naknadu štete pozvati na pravno utvrđenje iz presude kojom će biti prihvaćeni zahtjevi iz tužbe iz članka 502. a. stavak 1., ovog zakona, da su određenim postupanjem uključujući i propuštanjem tuženika, povrijeđeni ili ugroženi zakonom zaštićeni kolektivni interesi i prava osoba koje je tužitelj ovlašten štititi. U tom slučaju sud će biti vezan za ta utvrđenja u parnici u kojoj će se ta osoba na njih pozvati. Uslijed nepoštenih i ništetnih ugovornih odredbi iz predmetnog ugovora o kreditu u kojem je ugovorena primjena promjenjive kamatne stope i valutne klauzule u CHF-u, odnosno činjenice da je ugovorena kamatna stopa u više navrata mijenjana jednostranom odlukom tuženika na štetu tužitelja kao i činjenice da je u međuvremenu od podizanja kredita došlo i do aprecijacije tečaja CHF u odnosu na HRK, tužiteljevi mjesečni anuiteti su od početnog iznosa od 1.311,72 kune, porasli do iznosa od 2.095,28 kuna, pa je time tuženik, a sve temeljem ništetnih ugovornih odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli u CHF-u, sve do dana konačne otplate kredita od tužitelja kroz povećanje anuiteta bez ikakve pravne osnove stekao iznos od najmanje 55.000,00 kuna, a u odnosu na početni mjesečni iznos anuiteta koji je određen prilikom sklapanja ugovora o kreditu. Slijedom navedenog, a nakon provedenog dokaznog postupka, predlaže donošenje presude kojom se zbog ništetnih ugovornih odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli nalaže tuženiku platiti tužitelju preplaćeni iznos od 55.000,00 kuna, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od svake pojedine uplate tužitelja pa do isplate, uz naknadu prouzročenog parničnog troška.

2. Tuženik po punomoćniku u odgovoru na tužbu i tijekom postupka osporava navode iz tužbe i tužbeni zahtjev u cijelosti, prvenstveno ističući prigovor mjesne nenadležnosti Općinskog suda u Osijeku, budući su parnične stranke odredbom članka 12. Ugovora o kreditu ugovorile mjesnu nadležnosti u mjestu sjedišta kreditora, tj. tuženika, što je u konkretnom slučaju Općinski građanski sud u Zagrebu, te predlaže da se predmetni postupak uputi na Općinski građanski sud u Zagrebu. Protivi se dokaznim prijedlozima tužitelja, ističe prigovor zastare predmetnog potraživanja, kao i visinu potraživanja. Netočna je tvrdnja tužitelja da se u pogledu kamatne stope iz ugovora o kreditu nisu utvrdili egzaktni parametri i metode izračuna parametara koji bi utjecali na odluku tuženika o promjeni kamatne stope, te da ista nije bila moguća dopuštena i određena odnosno odrediva. Naime, kriteriji o promjenama kamatne stope su utvrđeni u Pravilnicima o obračunu kamata i naknada tuženika koji predstavljaju Opće uvjete poslovanja u smislu odredbi Zakona o obveznim odnosima, i kao takve obvezuju ugovorne strane na isti način kao i same ugovorne odredbe. Nije sporno da tužitelj i tuženik prilikom sklapanja Ugovora o kreditu nisu imali namjeru ugovarati fiksnu kamatnu stopu, niti je tužitelj u vrijeme sklapanja Ugovora o kreditu istu mogao ugovoriti pod financijskim uvjetima koji bi nastupili kao posljedica poništavanja promjenjive kamatne stope u ugovoru o kreditu, a kako je to zatraženo u petitu tužbe. Promjena kamatne stope tužitelju nije posljedica tuženikove nesavjesnosti i nepoštenja, nego objektivnih tržišnih okolnosti, a sukladno svojim uredno objavljenim i zakonito dostupnim općim aktima. Tužitelj je u potpunosti svjesno odabrao kredit denominiran u CHF, te mu je u svakom slučaju moralo biti jasno da će se isplata vršiti u protuvrijednosti te valute, budući se radilo u cijelosti o jasnoj odredbi, koja sama po sebi ne može biti preciznija, a tužitelj je mogao odabrati i druge valute pa i fiksnu kamatnu stopu ali je odabrao predmetni kreditni aranžman upravo iz razloga jer je isti bio za njega najpovoljniji. Ugovor o kreditu je solemnizirana isprava koja je kao takva bila jasno istumačena tužitelju, od strane javnog bilježnika, slijedom čega je nesporno kako je tužitelj bio upoznat s činjenicom da će se ta klauzula primjenjivati. Tužitelj se neosnovano poziva na presude Visokog trgovačkog suda RH poslovni broj Pž- 7129/2013, od 13. lipnja 2014., i Pž-6632/2017, od 14. lipnja 2018., donesenim u postupku zaštite kolektivnih interesa potrošača, no unatoč navedenom ukoliko sud zauzme suprotan stav tužitelj mora dokazati nepoštenost, odnosno ništetnost konkretnih ugovornih odredaba, a na koju okolnost nije predložio nikakve dokaze. Slijedom navedenog predlaže odbiti tužbeni zahtjev tužitelja kao neosnovan, uz naknadu prouzročenog parničnog troška.

3. Očitujući se na odgovor na tužbu tužitelj se po punomoćniku protivi prigovoru tuženika mjesne nenadležnosti Općinskog suda u Osijeku, kao i prigovoru zastare, kao neosnovanom, a što potvrđuje i recentna sudska praksa, kako zastarni rok za restituciju od pet godina počinje ponovo teći tek od 13. lipnja 2014., u odnosu na ništetnost odredbe o promjenjivosti kamatne stope u skladu s jednostranom odlukom Banke, a u odnosu na ništetnost valutne klauzule od 14. lipnja 2018. Osporava sve navode tuženika iz odgovora na tužbu.

4. Rješenjem Općinskog suda u Osijeku broj P-1947/2019-, od 6. ožujka 2023., odbijen je prigovor tuženika mjesne nenadležnosti Općinskog suda u Osijeku, kao neosnovan, koje rješenje je potvrđeno rješenjem Županijskog suda u Splitu, broj Gž- 1722/2023-2, od 18. rujna 2023.

5. Kako bi utvrdio odlučne činjenice sud je proveo dokaze uvidom u: Ugovor o kreditu broj: 528-50-4316985, sklopljen dana 16. kolovoza 2007., potvrđen dana 16. kolovoza 2007., po javnom bilježniku Mirjani Borić iz Osijeka pod brojem Ov-26964/07; otplatni plan od 17. kolovoza 2007; prijepis financijsko-knjigovodstvene kartice na dan 19. studenog 2018.; sudsku praksu; zahtjev tužitelja za kredit; promotivne uvjete važeće u vrijeme zaključenja Ugovora; pregled kretanja tržišnih parametara od prvog kvartala 2004., do četvrtog kvartala 2013.; Promotivne uvjete za odobravanje kredita građanima za kupnju novih i rabljenih automobila u periodu od 1. srpnja 2007., do 30. rujna 2007.; proveo vještačenje po stalnom sudskom vještaku DV Consulting iz Osijeka i izvršio uvid u nalaz i mišljenje vještaka od 17. rujna 2024., te saslušao tužitelja na ročištu od 6. veljače 2025. Na ročištu od 23. siječnja 2023., tuženik je odustao od prijedloga za saslušanjem svjedoka MS, a ostao kod prijedloga za saslušanjem javnog bilježnika, koji prijedlog za saslušanjem javnog bilježnika je sud odbio na ročištu od 27. svibnja 2024.

6. Iz nalaza i mišljenja stalnog sudskog vještaka od 17. rujna 2024., slijedi kako je dana 16. kolovoza 2007., tužitelj kao Korisnik kredita sa tuženikom kao Kreditorom, zaključio Ugovor o kreditu broj: 528-50-4316985, koji je ovjeren po Javnom bilježniku dana 16. kolovoza 2007., pod poslovnim brojem: OV-26964/07. Temeljem tako zaključenog Ugovora, Kreditor je odobrio i stavio na raspolaganje Korisniku kredita iznos u visini od 24.551,73 CHF u protuvrijednosti u kunama prema srednjem tečaju Kreditora, važećem na dan korištenja kredita. Kredit se otplaćuje na način da se iznos u visini od 18.635,94 CHF zajedno sa kamatama, otplaćuje u jednakim mjesečnim anuitetima, a iznos od 5.915,79 CHF u zadnjem mjesecu roka otplate kredita. Prilikom zaključenja Ugovora o kreditu je utvrđena visina kamatne stope od 5,49% godišnje koja je kamatna stopa ugovorena kao promjenjiva. Prema dokumentaciji sa lista 9 spisa, datum korištenja kredita je 17. kolovoza 2007., kada je srednji tečaj iznosio 4,471024 kn za 1 CHF, pa je nastavno na navedeno visina anuiteta iz Prvog otplatnog plana 294,77 CHF x 4,471024 kn=1.317,92 kn mjesečno. Ostatak kredita prema Ugovoru u visini od 5.915,79 CHF x 4,471024 kn=26.449,64 kn. Kamatna stopa se kroz razdoblje otplate kredita mijenjala na slijedeći način i to za 11/2007. iznosila je 6,45% godišnje, za 05/2008. iznosila je 6,75% godišnje, za 03/2009. iznosila je 7,75% godišnje, za 07/2011. iznosila je 7,50% godišnje, i za 10/2011. iznosila je 6,75% godišnje. Izračunata razlika više plaćene kamate iznosi 1.103,37 EUR-a. Tečajna razlika, kao razlika između više i manje plaćenih iznosa (manje plaćeni iznosi su prikazani sa predznakom – (minus), iznosi 5.191,41 €. Obzirom da obveze u početku otplate kredita nisu redovno izvršavane, to je vještak izvršio preknjiženje plaćanja, na način da se zatvore obveze koje nisu plaćene, te nakon toga dostavlja tablicu sa prikazanim samo pozitivnim tečajnim razlikama koje iznose 5.207,30 EUR-a. Svi iznosi prikazani su u odvojenim tablicama po mjesecima i godinama.

7. Tužitelj po punomoćniku nije imao primjedbi na nalaz i mišljenje vještaka, te je uredio tužbeni zahtjev podneskom od 28. studenog 2024. Tužbenim zahtjevima potražuje isplatu iznosa od 1.103,37 eura, po osnovi preplaćenih kamata, u razdoblju od studenog 2007., do kolovoza 2014., i iznos od 5.207,30 eura po osnovi preplaćenog tečaja, u razdoblju od veljače 2008., do kolovoza 2014., zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od dospijeća svakog pojedinog iznosa do isplate. Uređenim tužbenim zahtjevom nisu obuhvaćene tzv. „negativne tečajne razlike“ jer sukladno stajalištu VSRH iz revizijske odluke Rev-549/2023-4, od 18. prosinca 2023., navedene ne treba samoinicijativno uzimati u obzir, niti za iste treba umanjivati visinu ukupne preplate, u slučajevima kada tuženik nije istaknuo prigovor radi prijeboja, niti protutužbeni zahtjev u pogledu prebijanja/potraživanja eventualno manje plaćenih tečajnih razlika u odnosu na početni tečaj. Tužitelj je opreza radi u pogledu tzv. „minus razlika“ ističe i prigovor zastare.

8. Tuženik nije imao primjedbi na matematički izračun vještaka, već su primjedbe tuženika isključivo pravne prirode, ističe da je nalaz izrađen kao da su stranke ugovorile kunski kredit s fiksnom kamatnom stopom, a iako je predmetni kredit nesporno vezan uz valutu CHF te su stranke ugovorile promjenjivu kamatnu stopu. Osim toga, ovakvom simulacijom otplatnog plana na kunski se kredit primjenjuje fiksna kamata u visini početno ugovorene kamate na kredite vezane uz valutu CHF. Budući je tužitelj smanjio tužbeni zahtjev, tuženik se protivi djelomičnom povlačenju tužbe kako je to tužitelj učinio podneskom od 28. studenog 2024. Tužitelj je navedenim podneskom i preinačio tužbu na način da je postavio novi zahtjev i to određeni zahtjev za isplatu zakonskim zateznih kamata, a tuženik se takvoj preinaci tužbe protivi. Ako bi sud dopustio preinaku tužbe, tuženik ističe prigovor zastare jer se zastarni rok u odnosu na preinačenu tužbu ima računati prema danu podnošenja preinačene tužbe, a ranija se tužba smatra povučenom.

9. Očitujući se na navode tuženika u odnosu na „umanjenje nominalne visine tužbenog zahtjeva“ tužitelj ističe kako nije financijski stručnjak već potrošač, koji prilikom podnošenja tužbe nije posjedovao stručna financijsko-knjigovodstvena znanja za egzaktan izračun preplaćenih iznosa iz složene bankovne dokumentacije pa je stoga i inicijalno postavljenu visinu tužbenog zahtjeva odredio aproksimativno s obzirom na iznose koje je plaćao tijekom otplate kredita, dok je nakon provedenog vještačenja svoj zahtjev uskladio s istim. Prvenstveno ističe kako nije povukao tužbeni zahtjev niti po jednoj osnovi, budući tijekom cjelokupnog postupka kontinuirano ustraje na utvrđenju ništetnosti ugovornih odredbi koje se tiču predmeta i cijene ugovora, kao i posljedičnoj isplati temeljem tih odredaba preplaćenih iznosa, slijedom čega nema govora kako je uređivanjem tužbenog zahtjeva tužitelj promijenio njegovu istovjetnost niti je posljedično došlo do preinake tužbenog zahtjeva. Tužitelj se poziva i na Zaključak Vrhovnog suda RH sa sastanka predsjednika Građanskih odjela Županijskih sudova i Građanskog odjela Vrhovnog suda RH broj Su-IV-162/2021, od 26. studenog 2021., iz kojeg je vidljivo da u predmetima po tužbama korisnika kredita u CHF-u je dopuštena preinaka tužbe, nakon provedenog dokaza financijskim vještačenjem, a ovakav stav potvrđen je i odlukom Ustavnog suda U-III/4474/2019, od 29. ožujka 2022. U odnosu na prigovor tuženika o tijeku zakonske zatezne kamate na preplaćene iznose tužitelj se poziva i na stav iznesen u Odluci Vrhovnog suda RH Revd- 1294/2021, od 12. listopada 2021., iz kojeg stava jasno proizlazi da se u slučaju kada se odredbe utvrde nepoštenima podrazumijeva nesavjesnost stjecatelja, te tužitelj smatra da su time otklonjene sve dvojbe oko toga od kojeg trenutka tužitelju pripada pravo na zatezne kamate glede nezakonito utvrđene preplate. Da se radi o nesavjesnosti odnosno nepoštenju tuženika, tužitelj se poziva na utvrđenja iz Kolektivnog spora i to odluku Visokog Trgovačkog suda broj Pž-7129/2013, odluku Vrhovnog suda RH broj Revt-249/2014, i odluku broj Rev-2221/2018. U odnosu na navode koji se tiču prigovora zabrane manjeg značaja, tužitelj ističe kako tuženik pogrešno interpretira zabranu manjeg značaja, te se poziva na pravni stav VSRH, broj Rev-112/2018-2, od 9. ožujka 2022. Slijedom navedenog predlaže sudu odbiti sve prigovore tuženika te u cijelosti usvojiti tužbeni zahtjev tužitelja kao osnovan.

10. Sud je u cijelosti prihvatio nalaz i mišljenje vještaka kao stručno i objektivno sačinjen, budući tužitelj i tuženik nisu imali primjedbi na matematički izračun vještaka, a primjedbe tuženika su pravne prirode, na koje se vještak ne može niti očitovati.

11. Iz iskaza tužitelja u svojstvu stranke slijedi kako je predmetni Ugovor o kreditu s tuženikom sklopio u kolovozu 2007., na iznos od oko 24.000,00 CHF u protuvrijednosti od oko 105.000,00 kuna, na rok otplate od 7 godina za kupnju osobnog automobila u Auto kući Perković, marke Citroen C4 i to za osobne potrebe. U to vrijeme nije imao niti firmu, niti obrt. Kredit je osobno otplaćivao uplatama na šalteru banke i to redovno, a kredit je u cijelosti otplatio. Nije se interesirao u drugim bankama vezano za kredit u CHF-u, to je u to vrijeme bilo uobičajeno. U banci mu nisu nudili kreditu u eurima ili kunama, već je to bio jedini kredit koji su mu nudili, budući je kredit u CHF-u bio najpovoljniji, a Auto kuća je surađivala s tuženikom, te nije imao izbora podići kredit za navedeni automobil u nekoj drugoj banci, niti su mu predočeni ikakvi interni akti vezano za promjenu kamatne stope. Nije mogao pregovarati o pojedinim ugovornim odredbama, budući je to bio unaprijed sastavljen Ugovor, te nije bilo pregovaranja osim o visini iznosa kredita i roku otplate. Ugovor je pročitao no nisu mu bile jasne sve ugovorne odredbe, osim one o iznosu kredita i roku otplate, ali nije tražio nikakva posebna pojašnjenja, budući mu je bilo bitno samo iznos kredita i rok otplate i visina rate. U banci ga nisu upozorili na promjenjivu kamatnu stopu, njen rast i mogućnost povećanja tečaja CHF-a u odnosu na kunu i da bi mogao toliko porasti, te da HNB ne štiti tečaj CHF-a u odnosu na kunu. O valutnoj klauzuli nije znao skoro ništa, odnosno samo da se računa na temelju CHF-a. Kada su se počele povećavati rate kredita nije išao u banku pitati zašto je to tako, jer je banka postala obavijest bez objašnjenja da se promijenila kamatna stopa, odnosno da se ista povećala. Tuženik mu nije nikakvim aktom ili simulacijom objasnio zašto je došlo do promjene anuiteta zbog povećanja tečaja, niti način kretanja rata tokom godina. Prilikom solemnizacije Ugovora kod javnog bilježnika nije bio upozoren na bilo kakve ekonomske ili pravne rizika sklapanja predmetnog Ugovora. Da je znao da će toliko porasti rata, ne bi sigurno podigao takav kredit. Rata se s početnih 1.200,00 kuna povećala do 1.900,00 kuna. Bilo mu je jasno što znači promjenjiva kamatna stopa, ali nije očekivao da će se toliko povećati, a to mu je bio prvi kredit. Punomoćnik tuženika je stavio primjedbu na iskaz tužitelja u dijelu gdje se navodi da je u ponudi bio samo kredit u CHF-u jer iz dokumentacije proizlazi kako je u ponudi bilo kredita i u eurima i u kunama, no tužitelj je u cijelosti ostao kod svog iskaza, budući mu je kredit u CHF-u ponuđen kao najpovoljniji.

12. Sud je u cijelosti povjerovao iskazu tužitelja, budući je isti dan logično, okolnosno, uvjerljivo i nije u suprotnosti s materijalnim dokazima.

13. Prigovor zastare je neosnovan u cijelosti, budući nije protekao rok zastare od pet godina. Zastarni rok za restituciju od pet godina počinje ponovo teći tek od 13. lipnja 2014., u odnosu na ništetnost odredbe o promjenjivosti kamatne stope u skladu s jednostranom odlukom Banke, a u odnosu na ništetnost valutne klauzule od 14. lipnja 2018. Naime, pravomoćnom presudom Visokog Trgovačkog suda, broj Pž-7129/13-4, od 13. lipnja 2014., u t. II/ potvrđena je presuda Trgovačkog suda u Zagrebu, broj P- 1401/12, od 4. srpnja 2013., u dijelu t. 1., 2., 3., 4., 5., 6. i 7. izreke kojom se utvrđuje da između ostalih IV-tuženik Raiffeisenbank Austria d.d., u razdoblju od 1. siječnja 2004. do 31. prosinca 2008., a koje povrede traju i nadalje, povrijedio kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita tako što u potrošačkim ugovorima o kreditima koristi nepoštenu ugovornu odredbu kojom je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja ugovorne obveze promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom banke, o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo, a koja je ništetna. Ista presuda je potvrđena revizijskom odlukom Vrhovnog suda RH broj Revt-249/2014-2, od 9. travnja 2015., a i Vrhovni sud RH je dana 20. ožujka 2018., svojom revizijskom odlukom broj Rev-2245/2017-2, potvrdio presudu u predmetu u kojem je pojedinačnom tužbom korisnik kredita potraživao preplaćene kamate od kreditora, a temeljem toga je i zauzeo stav o tome kako zastarni rok od 5 godina, u kojem potrošači mogu ostvariti svoju individualnu zaštitu prava u ovim posebnim parnicama teče od 14. lipnja 2014., kao i da su pri tome isti ovlašteni zahtijevati povrat cjelokupnog preplaćenog iznosa koji je za njih posljedica ugovaranja ništetne ugovorne odredbe. Pravomoćnom presudom Visokog Trgovačkog suda broj Pž-6632/2017-10, od 14. lipnja 2018., u t. 1. potvrđena je presuda Trgovačkog suda u Zagrebu, poslovni broj P-1401/2012, od 4. srpnja 2013., u dijelu t. 1., 2., 3., 4., 5., 6. i 7. izreke, kojom se utvrđuje da je između ostalih i tuženik u razdoblju od 1. siječnja 2004., do 31. prosinca 2008., povrijedio kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditima koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u Ugovorima o potrošačkom kreditiranju – Ugovorima o kreditima, na način da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica CHF, a da prije i u vrijeme zaključenja predmetnih ugovora nisu kao trgovci potrošače u cijelosti informirali o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u svezi zaključenja predmetnih ugovora o kreditu, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, pa su time tuženici postupili suprotno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača kao i Zakona o obveznim odnosima.

14. Prema pravnom shvaćanju sa sjednice Građanskog odjela Vrhovnog suda RH, broj: Su-IV-47/2020-2, od 30. siječnja 2020., a koje obvezuje sve niže sudove, zastarni rok u slučaju restitucijskog zahtjeva prema kojem su ugovorne strane dužne vratiti jedna drugoj sve ono što su primile na temelju ništetnog ugovora odnosno, iz slučaja članak 323. stavak 1. ZOO-a kao posljedice utvrđenja ništetnosti ugovora, počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ili na drugi način ustanovljena ništetnost ugovora. Prema pravnom shvaćanju sa sjednice Građanskog odjela Vrhovnog suda RH, broj: Su-IV-33/2022-2, od 31. siječnja 2022., slijedi da ako je ništetnost ustanovljena, kao u ovom slučaju već u postupku kolektivne zaštite potrošača, tada zastarni rok, sukladno tekstu oba pravna shvaćanja, počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ništetnost u postupku kolektivne zaštite potrošača, neovisno od (naknadnog) utvrđenja ništetnosti sadržajno istovjetnih ugovornih odredbi kredita u CHF odnosno kredita u kunama s valutnom klauzulom u CHF u svakom pojedinom slučaju, a povodom individualnih parnica potrošača u kojoj se oni pozivaju na pravne učinke presude donesene u postupku kolektivne zaštite. Zaključak iz točke 4. odnosi se na pravne posljedice tužbe za zaštitu kolektivnih interesa potrošača (krediti u CHF odnosno krediti u kunama s valutnom klauzulom u CHF) i stranke (tuženike) iz tog postupka.

15. Zastara prava potraživanja prema pojedinačnim tužbama za preplaćenu razliku zbog ništetne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi nastupa protekom 5 godina od pravomoćnosti odluke Pž-7129/2013-4, od 13. lipnja 2014., dakle, 14. lipnja 2019. Zastara prava potraživanja prema pojedinačnim tužbama za preplaćenu razliku zbog ništetne odredbe Ugovora o kreditu kojom je glavnica vezana za CHF (valutna klauzula) nastupa protekom 5 godina od pravomoćnosti odluke Pž-6632/2017, od 14. lipnja 2018., dakle, 15. lipnja 2023., iz čega jasno proizlazi da zastara nije nastupila.

16. Člankom 138. a. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" broj 79/2007., 125/2007., 79/2009.), propisan je obvezujući učinak te presude za sudove u postupcima koje pojedinačno pokrene potrošač. Prema odredbi Direktive Vijeća 93/13 EEZ, od 5. travnja 1993., u članku 5., u slučaju Ugovora u kojemu se potrošaču sve ili određene odredbe nude u pisanom obliku, te odredbe uvijek moraju biti sročene jasno i razumljivo, kao nepoštene odredbe mogu se smatrati i odredbe čiji predmet ili svrha je davanje mogućnosti prodavatelju robe ili pružatelju usluga da jednostrano izmijeni Ugovor bez valjanog razloga predviđenog Ugovorom.

17. Člankom 502. c. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/1991., 91/1992., 58/1993., 112/1999., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 2/2007., 84/2008., 123/2008., 57/2011., 148/2011., 25/2013., 89/2014., 70/2019., 80/2022., 114/2022., 155/2023., dalje u tekstu: ZPP), propisano je da se fizičke i pravne osobe mogu se u posebnim parnicama za naknadu štete pozvati na pravno utvrđenje iz presude kojom će biti prihvaćeni zahtjevi iz tužbe iz članka 502. a. stavak 1., ovog zakona, da su određenim postupanjem uključujući i propuštanjem tuženika, povrijeđeni ili ugroženi zakonom zaštićeni kolektivni interesi i prava osoba koje je tužitelj ovlašten štititi. U tom slučaju sud će biti vezan za ta utvrđenja u parnici u kojoj će se ta osoba na njih pozvati.

18. Člankom 96. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" broj 79/2007.) propisano je da se ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra nepoštenom ako suprotno načelu savjesnosti i poštenja uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača. Smatra se da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo ako je tu odredbu unaprijed formulirao trgovac, zbog čega potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj poglavito ako je riječ o odredbi unaprijed formuliranog standardnog ugovora trgovca. Činjenica da se o pojedinim aspektima neke ugovorne odredbe odnosno o pojedinoj ugovornoj odredbi pojedinačno pregovaralo ne utječe na mogućnost da se ostale odredbe tog ugovora ocjene nepoštenima ako cjelokupna ocjena ugovora ukazuje na to da se radi o unaprijed formuliranom standardnom ugovoru trgovca. Ako trgovac tvrdi da se o pojedinoj ugovornoj odredbi u unaprijed formuliranom standardnom ugovoru pojedinačno pregovaralo, dužan je to dokazati.

19. Člankom 102. istog zakona, propisano je da je nepoštena ugovorna odredba ništetna. Ništetnost pojedine odredbe ugovora ne povlači ništetnost iz samog ugovora ako on može opstati bez ništetne odredbe.

20. Člankom 322. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/2005., 41/2008., 125/2011., 78/2015., 29/2018., 126/2021., 114/2022., 156/2022., 155/2023., dalje u tekstu: ZOO), propisano je da je ugovor koji je protivan Ustavu Republike Hrvatske, prisilnim propisima ili moralima društva ništetan, osim ako je cilj povrijeđenog prava ne upućuju na neku drugu pravnu posljedicu ili ako zakon u određenom slučaju ne propisuje nešto drugo. Člankom 323. stavak 1. istog zakona, propisano je da u slučaju ništetnosti ugovora svaka ugovorna strana je dužna vratiti drugoj, sve ono što je primila na temelju takvog ugovora.

21. Stav Vrhovnog suda RH u odluci Revt-249/2014-2, je da su banke kao visoko specijalizirane novčarske ustanove bile dužne maksimalno odgovorno pristupiti svakom pojedinom potrošaču i pomoći mu da se u okviru zakonom dopuštenih mogućnosti koristi njihovim uslugama, ali nikako na njihovu štetu. U odnosu na znanje i iskustvo banaka u kreditnom poslovanju iste su bile dužne svakog potrošača ozbiljno informirati o smislu i sadržaju odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi i skrenuti mu pozornost na parametre o kojima ovisi kamatna stopa u budućem razdoblju trajanja kredita, a što iste nisu učinile na valjan način u spornom razdoblju zadovoljavajući se nedorečenim i nerazumljivim formulacijama o promjenjivoj kamatnoj stopi iz unaprijed formuliranog standardnog Ugovora, koja je kao takva ostala nerazumljiva. Navedeno postupanje banke su kasnije otklonile kao i ovdje tuženik, a nakon što je odredbom članka 11. a. Zakona o potrošačkom kreditiranju ("Narodne novine" broj 75/2009. i 112/2012.) i formalno propisano sve što treba sadržavati Ugovorna odredba ako je ugovorena promjenjiva kamatna stopa.

22. Odlukom Vrhovnog suda RH, broj Rev-2221/2018, od 3. rujna 2019., odbijena je kao neosnovana revizija I-VIII-tuženih banaka i potvrđena odluka VTS RH, od 14. lipnja 2018., broj Pž-6632/2017, u dijelu u kojem je utvrđeno da su iste povrijedile kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita zaključujući Ugovore o kreditu koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju – ugovorima o kreditima na način da je ugovorena valuta uz koje je vezana glavnica CHF, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja predmetnih ugovora I-VIII banaka kao trgovci nisu potrošače u cijelosti informirali o svim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u svezi zaključenja predmetnih govora o kreditu što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana.

23. Ocjenom provedenih dokaza utvrđeno je da je tužitelj kao korisnik kredita s tuženikom kao kreditorom sklopio Ugovor o kreditu broj: 528-50-4316985, dana 16. kolovoza 2007., potvrđenog dana 16. kolovoza 2007., po javnom bilježniku Mirjane Borić iz Osijeka pod brojem Ov-26964/07, na iznos od 24.551,73 CHF, po srednjem tečaju kreditora-tuženika na dan korištenja kredita, na rok otplate kredita od 84 mjeseca, a tužitelj se obvezao isplatiti glavnicu i kamatu sukladno ugovoru u iznosu od 18.635,94 CHF, u jednakim mjesečnim anuitetima u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju kreditora za CHF važećem na dan dospijeća dok preostali dio glavnice kredita u iznosu od 5.915,79 CHF u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju tuženika važećem na dan dospijeća isplatiti u zadnjem mjesecu ugovorenog roka otplate kredita zajedno sa zadnjim anuitetom otplate kredita, a na dan sklapanja Ugovora redovna kamata je iznosila 5,49% godišnje, koja se mijenjala u skladu s jednostranim odlukama tuženika, a na štetu tužitelja. Prvotni mjesečni anuitet iznosio je 294,77 CHF, u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju kreditora, a tečaj za CHF na dan plasmana kredita iznosio je 4,471024 kuna za 1 CHF, odnosno 1.317,92 kuna mjesečno, a mjesečni anuiteti tijekom otplate kredita su se plaćali po srednjem tečaju kredita za CHF na dan plaćanja i kredit je u cijelosti otplaćen 14. kolovoza 2014. Iako tuženik navodi da je tužitelja obavijestio i upozorio na rizike koje nosi valutna klauzula, međutim tuženik nije dokazao da je prije zaključenja i u vrijeme zaključenja Ugovora o kreditu u cijelosti informirao tužitelja o rizicima vezanim uz zaključenje ugovora o kreditu ugovaranjem valutne klauzule u CHF.

24. Kako su odredbe koje su se odnosile na ugovorenu promjenjivu kamatnu stopu bile sastavni dio standardnog unaprijed sastavljenog Ugovora o kreditu od strane banke, a o kojim se odredbama s tužiteljem nije pojedinačno pregovaralo, niti je tužitelj imao utjecaj na njegov sadržaj, niti je tuženik prije i u vrijeme zaključenja ugovora u cijelosti informirao tužitelja o rizicima vezanim uz zaključenje ugovora o kreditu ugovaranjem valutne klauzule u CHF, to je na taj način temeljem nepoštenih odredbi stekao određenu nepripadnu korist jer je povrijedio interes i prava tužitelja kao potrošača, korisnika kredita, jer se u ugovoru koristio ništetnim i nepoštenim ugovornim odredbama, na način da je tuženik povećavao kamatnu stopu sukladno jednostranoj odluci banke i na način da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, čime je tuženik postupio suprotno odredbama Zakona o zaštiti potrošača/07.

25. Slijedom navedenog sud je utvrdio ništetnim dijela ugovornih odredbi iz članka 2. Ugovora o kreditu broj: 528-50-4316985, sklopljenog dana 16. kolovoza 2007., između tužitelja i tuženika, kojim je ugovorena redovna kamatna stopa od 5,49% godišnje koja je promjenjiva u skladu s odlukom o kamatnim stopama tuženika i članka 7. Ugovora, kojim se kredit otplaćuje u kunskoj protuvrijednosti za CHF po srednjem tečaju kreditora na dan dospijeća. Sud nije uzeo u obzir i tzv. negativne tečajne razlike, kada je tečaj bio niži od početnog, tuženik nije na određen način istaknuo procesno pravni prigovor radi prebijanja iz članka 323. ZPP-a ili materijalno-pravni prigovor prijeboja (kompenzacija) iz članka 195. i članka 196. ZOO-a, odnosno ako nije podnesena protutužba tada nema ni postupovnih pretpostavki za bilo kakvo odlučivanje o osnovanosti ili neosnovanosti potraživanja tuženika na ime restitucije u vezi s negativnim tečajnim razlikama, temeljem nepoštenih i ništetnih odredbi ugovora o kreditu u CHF, sukladno odluci VSRH broj: Rev-549/2023-4, od 18. prosinca 2023.

26. Kako je tuženik temeljem ništetnih odredbi, a koje se odnose na odredbe ugovora o valutnoj klauzuli vezanoj za CHF i kamatnoj stopi koja je mijenjana jednostranom odlukom banke, stekao određenu nepripadnu korist, to tužitelju pripada pravo da mu tuženik vrati ono što je na temelju takvog ugovora, odnosno dijela ugovora u konkretnom slučaju primio, sukladno odredbi članka 323. stavak 1. ZOO-a, u svezi s člancima 1111. i 1115. ZOO-a ("Narodne novine" broj 35/2005., 41/2008., 125/2011., 78/2015., 29/2018., 126/2021., 114/2022., 156/2022., 155/2023.), pa je sud obvezao tuženika na isplatu ukupnog iznosa od 6.310,67 eura i to na ime promjene kamatne stope jednostranom odlukom banke na štetu tužitelja, u iznosu od 1.103,37 eura i na ime razlike tečaja u iznosu od 5.207,30 eura, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama od dospijeća svakog pojedinog iznosa pa do isplate, sve pobliže opisano pod I i II/izreke presude. Provedenim financijsko-knjigovodstvenim vještačenjem utvrđena je tečajna razlika u ukupnom iznosu od 5.191,41 eur, kao razlika između pozitivne i negativne tečajne razlike, a samo pozitivne tečajne razlike iznose 5.207,30 eura, no tužitelj tužbenim zahtjevom potražuje samo razliku više plaćene tečajne razlike koja je utvrđena vještačenjem, a tuženik nije isticao prigovor prijeboja, niti protutužbeni zahtjev u točno određenom iznosu, a i postavljanje prigovora radi prebijanja koji bi se odnosio na tzv. "negativne razlike" je u zastari. Navedeni iznos predstavlja tečajnu razliku po tečaju za CHF na dan korištenja kredita i tečaja za CHF unutar svakoga anuiteta na dan plaćanja kojeg je tužitelj plaćao do otplate kredita, a koji iznos je utvrđen provedenim financijsko-knjigovodstvenim vještačenjem, stoga odluka kao pod II/izreke presude. Tužitelj nije preinačio tužbu, budući je okvirno postavljenim tužbenim zahtjevom na ime tečajne razlike i razlike u kamatama tražio isplatu ukupnog iznosa od 55.000,00 kuna (7.299,75 eura), zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od na svaki pojedini uplaćeni anuitet za razdoblje od 5. studenog 2007., pa do isplate, dok je u konačno postavljenom tužbenom zahtjevu na ime tečajne razlike tražio isplatu iznosa od 5.207,30 eura, a na ime razlike u kamatama iznos od 1.103,37 eura, odnosno ukupno iznos od 6.310,67 eura, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od dospijeća svakog pojedinog iznosa do isplate, budući sukladno članku 191. stavak 3. ZPP-a, tužba nije preinačena ako je između ostalog tužitelj smanjio tužbeni zahtjev za navedeno potraživanje, a tužitelj nije niti mogao postaviti točno određeni tužbeni zahtjev prije provedenog financijsko- knjigovodstvenog vještačenja.

27. U odnosu na smanjenje tužbenog zahtjeva za navesti je da presudom suda Europske unije u spojenim predmetima C-224/2019 i C-259/2019, prema kojima u slučaju smanjenja tužbenog zahtjeva potrošačima (kao tužiteljima) treba u cijelosti priznati nastale parnične troškove, obzirom da bi suprotno postupanje bilo protivno članku 6. i članku 7. Direktive, te ne bi odvraćalo trgovce od korištenja nepoštenih ugovornih odredaba u budućnosti. Prema tome, imajući u vidu da su Direktive 93/13, obvezujuće i za hrvatski sud, te su po svojoj pravnoj snazi iznad domaćeg prava, kao i da stajalište suda EU obvezuje nacionalni sud u sporovima pokrenutima radi zaštite potrošačkih prava istima neovisno o postotku njegova uspjeha u sporu u cijelosti prizna i dosudi naknadu parničnog troška koji je bio nužan za svrhovito vođenje parnice, pa u konkretnom slučaju nije moguće primijeniti odredbu članka 154. stavak 2. ZPP-a, u pogledu djelomičnog priznavanja uspjeha u parnici jer bi opisano postupanje bilo u suprotnosti s relevantnim tumačenjem odredbi Direktive 93/13. Za navesti je da tužitelj nije povukao tužbu niti po jednoj osnovi, niti je došlo do preinake tužbe, budući je tužitelj uskladio tužbeni zahtjev s nalazom i mišljenjem vještaka.

28. Odluka o kamatama, temelji se na odredbi članka 29. stavak 1. i 2., u svezi s člankom 1115. ZOO-a.

29. Odluka o trošku temelji se na odredbi članka 154. stavak 1., u svezi člankom 151. i člankom 155. ZPP-a, a koji trošak se odnosi na zastupanje tužitelja po punomoćniku u osobi odvjetnika, sukladno važećoj Odvjetničkoj tarifi.

30. Tužitelju je priznat trošak sastava tužbe u iznosu od 200,00 eura, sastav obrazloženih podnesaka od 23. srpnja 2020., 16. siječnja 2023., i 13. siječnja 2025., u iznosu od 200,00 eura za svaki podnesak, zastupanje na ročištima od 23. siječnja 2023., 27. svibnja 2024., i 6. veljače 2025., u iznosu od 200,00 eura za svako ročište, kao i trošak pristupa na ročište za objavu odluke u iznosu od 100,00 eura, na koje iznose je obračunat PDV od 25%, u ukupnom iznosu od 375,00 eura, trošak vještačenja u iznosu od 400,00 eura, što čini ukupno priznat trošak u ukupnom iznosu od 2.275,00 eura, stoga odluka kao pod III/izreke presude.

31. U preostalom dijelu zahtjev za naknadom parničnog troška je neosnovan i to za trošak sudske pristojbe na tužbu u iznosu od 109,56 eura, budući tužitelj navedeni trošak nije ni platio, kao ni trošak sudske pristojbe na presudu u iznosu od 109,56 eura, budući je tužitelj oslobođen plaćanja sudske pristojbe, sukladno članku 11. stavak 1. točka 20. Zakona o sudskim pristojbama, stoga odluka kao pod IV/izreke presude.

U Osijeku, dana 6. ožujka 2025.

S U D A C:

Lidija Šmit

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU

Protiv ove odluke nezadovoljna stranka ima pravo žalbe. Žalba se podnosi putem ovog suda nadležnom Županijskom sudu u roku od 15 dana. Za stranku koja je uredno obaviještena o ročištu za objavu presude rok za žalbu teče od dana objave presude, a za stranku koja nije uredno obaviještena o ročištu za objavu presude rok za žalbu teče od dana primitka pisanog otpravka presude.

DOSTAVITI:

1. pun. tužitelja

2. pun. tuženika