Republika Hrvatska

P-694/2022-36

Općinski sud u Bjelovaru

J. Jelačića 3, Bjelovar

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E NJ E

Općinski sud u Bjelovaru po sucu toga suda Miroslavu Borkoviću kao sucu pojedincu u pravnoj stvari tužiteljice EP iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], koju zastupaju punomoćnici Zajedničkog odvjetničkog ureda Vesne Vignjević – Žak i Boška Žaka, odvjetnici u Bjelovaru, protiv tuženog DP iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Žarko Obradović, odvjetnik u Bjelovaru, radi predaje nekretnine u posjed, nakon održane i zaključene javne glavne rasprave 20. siječnja 2025. u nazočnosti tuženika osobno i punomoćnika stranaka, primjenom čl. 335. st. 1. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine br. 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19 i 80/22; dalje: ZPP), dana 6. ožujka 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku DP iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], da tužiteljici EP iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], preda spremište u dvorištu koje pripada stanu na prvom ulazu, drugi kat, istočna strana zgrade u [adresa], sagrađene na čk.br. 2628/1, upisanom u [broj poduloška], zk. ul. br. [broj ZK uloška] knjige položenih ugovora k. o. [katastarska općina], slobodno od osoba i stvari, u roku od 15 dana.

i

r i j e š i o  j e

II. Nalaže se tuženiku da tužiteljici naknadi parnične troškove u iznosu od 2.317,57 EUR sa zakonskom zateznom kamatom po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, tekućom od 6. ožujka 2025. kao dana donošenja ove presude do isplate, u roku od 15 dana.

III. Nalaže se tužiteljici da na gornji broj spisa dostavi podatke o računu na koji će joj se vratiti neiskorišteni predujam.

Obrazloženje

1. Tužiteljica je protiv tuženika podnijela tužbu radi predaje u posjed spremišta koje se nalazi u dvorištu zgrade u [adresa], sagrađene na čk.br. 2628/1 iz k. o. [katastarska općina]. Tužiteljica tvrdi da je ona vlasnica stana u toj zgradi, da je stan upisan u [broj poduloška], zk. ul. br. [broj ZK uloška] knjige položenih ugovora k. o. [katastarska općina], da se stan sastoji od dvije sobe, kuhinje i hodnika ukupne površine 56,33 m2, a pripadaju mu zajednički wc i sporno spremište u dvorištu. Tužiteljica opisuje da je nekadašnja vlasnica stana i spremišta bila ŽP, a naslijedio ju je njezin sin BP rješenjem o nasljeđivanju javnog bilježnika Marije Čulo Poljak iz [adresa] broj O-408/11. Potom je nekretninu u ovršnom postupku u predmetu Općinskog suda u Daruvaru, Stalne službe u Pakracu, broj Ovr-1941/2012 u kojem je BP sudjelovao kao ovršenik kupila KP, a tužiteljica je nekretninu kupila od KP ugovorom o kupoprodaji nekretnine od 26. travnja 2021. koji su njih dvije sklopile posredstvom agencije MT-nekretnine d.o.o. [adresa]. Tužiteljičino pravo vlasništva nekretnine upisano je u zemljišnoj knjizi rješenjem ovoga suda broj Z-7852/2021 od 26. travnja 2021.. Tužiteljica tvrdi da je nakon sklapanja ugovora o kupoprodaji stupila u posjed stana, a naknadno je pokušala ući u posjed spornoga spremišta u dvorištu. Budući da je to spremište bilo zaključano, tužiteljica je saznala da je tuženik spremište kupio od ŽP. Tuženik je odbio predati spremište u posjed tužiteljici. Tužiteljica nadalje opisuje da je tuženik u posjedu susjedne nekretnine koju čini čk.br. 3718 k. o. [katastarska općina] i da sporno spremište zajedno s još četiri spremišta pripada vlasnicima stanova iz zgrade u [adresa] u [adresa]. Ta spremišta sagrađena su gotovo na samoj međi između čk.br. 3722 i čk.br. 3718 iz k. o. [katastarska općina]. Smatrajući da je vlasnica cjelokupne nekretnine koja obuhvaća i stan na prvom katu zgrade i sporno spremište u dvorištu, a oni su kao cjelina bili predmet ovršnog postupka, da je sporno spremište pripadak njezinog stana koji trajno služi svrsi stana i ne može služiti za korištenje susjedne čk.br. 3718 iz k. o. [katastarska općina] čiji je vlasnik tuženik i da sporno spremište nije moglo biti predmetom kupoprodajnog ugovora zbog čega se tuženik nije mogao upisati kao vlasnik spremišta u zemljišnoj knjizi, tužiteljica predlaže da sud prihvati tužbu i tužbeni zahtjev i tuženiku naloži plaćanje parničnih troškova. Osim toga, tužiteljica ukazuje na činjenicu da je u kupoprodajnom ugovoru koji su sklopili ŽP i tuženik naznačeno da se spremište u dvorištu nalazi na čk.br. 2628/1 (katastarski broj 3722), a zemljište ispod spremišta vlasništvo je trgovačkog društva Moslavka d.o.o. koje je vlasnik čk.br. 2628/1. Ovlaštene osobe toga trgovačkog društva upozorile su tuženika na opisano zemljišnoknjižno stanje.

Tužiteljica u podnesku od 24. listopada 2022. ponavlja tvrdnju da sporno spremište nije moglo biti samostalni predmet ugovora o kupoprodaji, da je stan i spremište kupila povodom javno objavljenog oglasa u kojem je jasno navedeno da se prodaje stan sa spremištem u dvorištu pa je postupala s povjerenjem u istinitost podataka zemljišne knjige i da je ugovor o prodaji koji su sklopili tuženik i ŽP ništetan jer je predmet toga ugovora stvar koja nije u prometu.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu ne osporava tužiteljičinu tvrdnju da je tužiteljica kupila stan iz [broj poduloška], zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] koji se nalazi u zgradi u [adresa], i da iz podataka zemljišnoknjižnog izvatka proizlazi da stanu pripadaju zajednički wc i spremište u dvorištu. Međutim, tuženik tvrdi da je ugovorom o kupoprodaji od 12. ožujka 2009. od tadašnje vlasnice ŽP kupio spremište – šupu u dvorištu površine 11 m2, da je u cijelosti platio cijenu i odmah je stupio u posjed spremišta tako da je u nesmetanom posjedu spornoga spremišta od 2009.. Budući da cijela nekretnina nije etažirana, tuženik se nije mogao upisati kao vlasnik spremišta, iako je to želio učiniti. Tvrdi da je vlasnik susjednih nekretnina i da se sporno spremište nalazi na samoj međi između nekretnine tuženika i nekretnine na kojoj je zgrada s tužiteljičinim stanom. Tuženiku nije poznato da se vodio bilo kakav ovršni postupak na nekretnini i smatra da se sporno spremište ne može smatrati pokretnom stvari koja trajno služi svrsi glavne stvari jer je nekadašnja vlasnica spremište prodala tuženiku. Predlaže da sud tužbu i tužbeni zahtjev odbije kao neosnovane i zahtijeva naknadu troškova postupka.

3. Tijekom postupka radi utvrđivanja odlučnih činjenica izvedeni su dokazi čitanjem izvatka iz knjige položenih ugovora za [broj poduloška] knjige položenih ugovora za Grad Bjelovar, rješenja od 26. travnja 2021., posjedovnog lista broj 5757 k. o. [katastarska općina], povijesnog prikaza izvatka iz knjige položenih ugovora, ugovora o kupoprodaji nekretnine od 26. travnja 2021., izvoda iz katastarskog plana, ugovora o kupoprodaji nekretnine od 12. ožujka 2009., izvatka iz zemljišne knjige za zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], kopije katastarskog plana (predloženo novo stanje) iz lipnja 2020. i podataka oglasnika o prodaji nekretnine.

Pročitani su iskazi svjedoka KP, ĐP, ZP, HP, BP i LP.

Pročitani su iskazi stranaka.

Pročitan je zapisnik o uviđaju od 15. travnja 2024..

Pročitani su nalaz i mišljenje stalnog sudskog vještaka GEO – Agi d.o.o. Grubišno Polje.

Pročitan je predmet Stalne službe ovoga suda u Pakracu broj Ovr-7010/2016.

4. Izvedeni dokazi ocjenjeni su sukladno čl. 8. ZPP-a.

5. Tužbeni zahtjev je osnovan.

6. Nije sporno, a proizlazi i iz priloženog izvatka iz zemljišne knjige da je tužiteljica u zemljišnoj knjizi upisana kao vlasnica nekretnine iz [broj poduloška], zk. ul. br. [broj ZK uloška] knjige položenih ugovora Grad Bjelovar koju čini stan na prvom ulazu, drugi kat, istočna strana i sastoji se od dvije sobe, kuhinje i hodnika ukupne površine 56,33 m2. Stan se nalazi u zgradi u [adresa], koja je sagrađena na čk.br. 2628/1, i stanu pripadaju zajednički wc i spremište u dvorištu.

Među strankama je sporno postoji li pravna osnova na temelju koje tuženik drži u posjedu sporno spremište u dvorištu.

7. Radi utvrđivanja položaja i dimenzija spremišta u dvorištu koje pripada tužiteljičinom stanu, a predmet je ovoga spora, 15. travnja 2024. održan je uviđaj na licu mjesta na kojem su sudjelovali tužiteljica, tuženik, punomoćnici stranaka i stalni sudski vještak Alen Loncman iz trgovačkog društva GEO – Agi d.o.o. Grubišno Polje. Među strankama nije bilo sporno o kojem spremištu u dvorištu se radi, a neposrednim opažanjem utvrđeno je da je u naravi riječ o zidanom spremištu koje se nalazi kao prvo u nizu od više spremišta, time da su sva ostala spremišta izrađena od drvene građe. Stalni sudski vještak utvrdio je da je sporno spremište dio pomoćne zgrade koja je sagrađena na čk.br. 2628/1 iz k. o. [katastarska općina] (u katastarskom operatu ta čestica označena je brojem 3722) i nalazi se na adresi u [adresa]. Vanjske dimenzije spremišta su cca 2.76 x 3.95 m, tj. približna tlocrtna površina spornog spremišta iznosi 11 m2. Spremište ima svoj posebni ulaz s dvorišne strane čk.br. 2628/1 k. o. [katastarska općina] i zatvoreni ulaz s čk.br. 3718 iste k.o..

8. Iz pročitanih isprava proizlazi da je tužiteljica ugovorom o kupoprodaji nekretnine broj gl-1441 od 26. travnja 2021. od KP kupila stan, a u ugovoru je naznačeno da stanu pripada i spremište u dvorištu. Također, iz pročitanih isprava proizlazi i to da je tuženik ugovorom o kupoprodaji nekretnine od 12. ožujka 2009. od ŽP kupio spremište – šupu u dvorištu na adresi u [adresa], površine 11 m2.

Zgrada u [adresa], na adresi [adresa], u kojoj se nalazi tužiteljičin stan sagrađena je na čk.br. 2628/1 koja je upisana u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], a kao vlasnik te nekretnine upisano je trgovačko društvu Moslavka d.o.o. [adresa]. Tuženik je suposjednik susjedne čk.br. 3718 upisane u posjedovni list broj 5757 katastarske općine [katastarska općina] koja se nalazi na adresi u [adresa]. Čitanjem predmeta ovoga suda, Stalne službe u Pakracu, broj Ovr-7010/2016 (taj ovršni predmet prethodno je bio u radu Općinskog suda u Bjelovaru i Općinskog suda u Daruvaru, Stalne službe u Pakracu, i nosio je poslovne brojeve Ovr-1734/2010, Ovr-1086/2012, Ovr-1941/2012, Pu Ovr-2444/2015 i Ovr-1317/2016) sud utvrđuje da je u tom ovršnom postupku provedena ovrha na nekretnini koju čini stan iz [broj poduloška], zk. ul. br. [broj ZK uloška] knjige položenih ugovora k. o. [katastarska općina] na prvom ulazu, drugi kat, istočna strana zgrade u [adresa], koja je sagrađena na čk.br. 2628/1, koji se sastoji od dvije sobe, kuhinje i hodnika ukupne površine 56,33 m2, a pripadaju mu zajednički wc i spremište u dvorištu. Dakle, predmet ovrhe bila je nekretnina koja je danas tužiteljičino vlasništvo, a ovrhom je bilo obuhvaćeno i sporno spremište u dvorištu. Ovršenik u tom postupku bila je ŽP, a nakon njezine smrti 25. travnja 2011. status ovršenika stekao je BP (ovrha je na prijedlog ovrhovoditelja Grada Bjelovara određena rješenjem o ovrsi broj Ovr-1734/10- 2 od 7. lipnja 2020. u odnosu na ovršenika ŽP, a na prijedlog ovrhovoditelja KP ovrha je određena rješenjem o ovrsi broj Ovr-1086/12-2 od 29. ožujka 2012. u odnosu na ovršenika BP i ti predmeti spojeni su). Nekretnina je dosuđena ovrhovoditelju kao kupcu KP rješenjem o dosudi broj Ovr- 1941/12-37 od 12. studenoga 2024., a to rješenje potvrđeno je rješenjem Županijskog suda u Bjelovaru broj Gž-3335/2014-2 od 3. ožujka 2016.. Kupac je položio kupovninu o čemu je ovršni sud sastavio potvrdu od 6. lipnja 2016., a zaključkom ovršnog suda broj Pu Ovr-2444/15-13 od 6. svibnja 2016. ovršeniku BP naloženo je da ovrhovoditelju kao kupcu KP preda nekretninu koja je bila predmet ovrhe. Rješenjem ovoga suda broj Z-8314/2016 od **.**.2016. KP upisana je kao vlasnica predmetne nekretnine. Sve vrijeme ovršnog postupka u svim odlukama ovršnog suda naznačeno je da stanu koji je predmet ovrhe pripada spremište u dvorištu.

9. Iskazi svih saslušanih svjedoka i stranaka u bitnome potvrđuju tvrdnje tužiteljice i tuženika iznesene u tužbi i u odgovoru na tužbu i činjenice koje su utvrđene čitanjem isprava priloženih u spis. Nekadašnja vlasnica stana i spornog spremišta u dvorištu bila je ŽP, a nju je naslijedio njezin sin BP. Stan je zajedno sa spremištem u dvorištu u ovršnom postupku kupila KP koja je cijelu nekretninu prodala tužiteljici. Prethodno, ŽP sporno spremište u dvorištu prodala je tuženiku.

Svjedok BP navodi da je stan čiji je tužiteljica danas vlasnik naslijedio nakon smrti svoje majke ŽP i da mu je poznato da je njegova majka sporno spremište prodala tuženiku, ali mu nije poznato da li je to spremište bilo predmetom ovrhe jer nije aktivno sudjelovao u ovršnom postupku. BP prije 20-ak godina bio je u braku sa KP i opisuje da KP i ŽP u stanu nikada nisu stanovale, a on je u stanu povremeno boravio. Svjedok KP u iskazu navodi da je stan i spremište u dvorištu kupila u sudskom ovršnom postupku i da prije kupnje nekretninu nije pregledala. Upisala se kao vlasnica nekretnine, a u posjed stana ušla je tako što je upravitelj zgrade Beming d.o.o. [adresa] nasilno ušao u stan zbog problema s instalacijama i potom joj predao ključeve stana. KP opisuje da je bila u stanu, ali tamo nije stanovala, i da je vidjela spremište u dvorištu, ali u spremište nije ulazila. I stan i spremište potom je posredstvom agencije prodala tužiteljici, no tužiteljici nije pokazivala nekretninu koja je predmet kupoprodaje i tužiteljicu nije uvela u posjed nekretnine. KP navodi da nije imala ključ od spremišta u dvorištu jer joj takav ključ nitko nije dao. Svjedok GP kao direktor agencije za posredovanje u prodaji nekretnina MT – nekretnine d.o.o. [adresa] u iskazu opisuje da je ta agencija posredovala u sklapanju kupoprodajnog ugovora između tužiteljice i KP tako što je objavila oglas o prodaji stana i tako što je pripremila potrebne isprave, ali agencija tužiteljici nije pokazala nekretninu koja je predmet ugovora i nije tužiteljici nekretninu predala u posjed. Tužiteljica i svjedok ZP, tužiteljičin otac, u bitnome suglasno opisuju da su prije kupoprodaje stana bili u kontaktu s prodavateljicom KP i da im je jedan čovjek, poznanik KP, pokazao stan i rekao im da stanu pripada šupa u dvorištu jer svaki stan u zgradi ima svoju šupu, a u agenciji za posredovanje predočen im je izvadak iz zemljišne knjige prema kojem stanu pripada spremište u dvorištu. U vrijeme kada su tužiteljica i njezin otac pregledavali stan prije sklapanja ugovora o kupoprodaji ta šupa – spremište u dvorištu bila je zaključana, a kako tužiteljica u prvo vrijeme nije imala razloga koristiti spremište, tako je tužiteljica htjela otvoriti spremište tek nakon što je renovirala stan. Budući da ni jedan ključ koji je tužiteljica dobila od čovjeka koji joj je pokazivao stan nije otvarao vrata spremišta, tužiteljica je daljnjim istraživanjem došla do podatka da je tuženik u posjedu spornog spremišta. Tuženik u svome iskazu tvrdi da je u ožujku 2009. od ŽP kupio sporno spremište u dvorištu i da je prilikom sklapanja ugovora o kupoprodaji nazočan bio i njezin sin BP (svjedok BP potvrđuje tu činjenicu), da je platio cijenu spremišta i porez i stupio u posjed spremišta. Nekoliko puta pokušao je u zemljišnoj knjizi upisati se kao vlasnik spremišta, ali bez uspjeha jer cjelokupna nekretnina nije etažirana. Tuženik opisuje da je spremište koje je kupio od ŽP bilo sagrađeno od drveta, u izuzetno derutnom stanju, trulo i nakrivljenog krova tako da je nakon neuspješnih pokušaja saniranja spremišta tuženik u istim granicama sagradio čvrsti objekt sagrađen od cigle. Budući da je tuženik vlasnik susjedne građevinske čestice na adresi u [adresa], gdje ima poslovni prostor, tuženik je na sagrađenom čvrstom objektu postavio vrata prema svojoj građevinskoj čestici, a zatim je na tom objektu na inzistiranje HP postavio još jedna vrata koja su okrenuta prema dvorištu zgrade u [adresa] u [adresa]. Tuženik u iskazu navodi da je prilikom kupoprodaje spremišta od ŽP utvrdio da je u zemljišnoj knjizi upisan stan sa šupom u dvorištu, ali nije provjeravao što može kupiti i tko je bio vlasnik zemljišta ispod zgrade smatrajući da je vlasnik objekta ujedno i vlasnik zemljišta. Svjedoku LP poznato je da je tuženik 2008. ili 2009. u dvorištu zagrade u [adresa] u [adresa] kupio šupu koju je nekoliko puta "krpao", a zatim je na istom mjestu sazidao skladište. Svjedok HP u iskazu opisuje da je trgovačko društvo Moslavka d.o.o. vlasnik zemljišta ispod zgrade, dvorišta i donjeg dijela zgrade u [adresa], u [adresa]. Ta zgrada ima dva kata na kojima su stanovi u vlasništvu stanara, time da stanovima na katu pripadaju spremišta. Sva spremišta u naravi su bila drvene šupe, no prvu od tih šupa kupio je tuženik, srušio je šupu i sagradio zidani objekt. Tuženik nije vlasnik ni jednog stana u zgradi.

10. Čl. 161. st. 1. i čl. 162. st. 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (Narodne novine broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 77/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12 i 152/14) propisuju da vlasnik ima pravo zahtijevati od osobe koja posjeduje njegovu stvar da mu preda svoj posjed te stvari, a pri tom mora dokazati da je stvar koju zahtijeva njegovo vlasništvo i da se nalazi u tuženikovom posjedu. Tuženik temeljem čl. 163. st. 1. istoga zakona ima pravo odbiti predaju stvari njezinom vlasniku ako ima pravo koje ovlašćuje na posjedovanje te stvari (pravo na posjed).

Temeljem priloženog izvatka iz zemljišne knjige sud utvrđuje da je tužiteljica vlasnica nekretnine iz [broj poduloška], zk. ul. br. [broj ZK uloška] knjige položenih ugovora Grad Bjelovar koju čini stan na prvom ulazu, drugi kat, istočna strana i sastoji se od dvije sobe, kuhinje i hodnika ukupne površine 56,33 m2. Stan se nalazi u zgradi u [adresa], koja je sagrađena na čk.br. 2628/1, i stanu pripadaju zajednički wc i spremište u dvorištu. Dakle, iz podataka zemljišne knjige vidljivo je da je tužiteljica vlasnica spremišta u dvorištu koje je predmet ovoga spora, a među strankama nije sporno da je tuženik u posjedu toga spremišta. Na temelju izvedenih dokaza sud utvrđuje da je tužiteljica prilikom sklapanja ugovora o kupoprodaji nekretnine broj gl- 1441 od **.**.2021. sa KP postupala pouzdajući se u istinitost i potpunost podataka zemljišne knjige (čl. 122. – 124. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima) jer tužiteljicu u tom trenutku nitko ni na koji način nije upoznao s činjenicom da su tuženik i ŽP ranije sklopili ugovor o kupoprodaji spornog spremišta, a tužiteljica za tu činjenicu nije mogla saznati čitanjem podataka zemljišne knjige. Tužiteljici se ne može predbaciti nedostatak dobre vjere samo iz razloga što nije istraživala izvanknjižno stanje (čl. 122. st. 3. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima).

11. Čl. 67. st. 1. – 5. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima propisuje da vlasništvo posebnoga dijela može biti uspostavljeno glede dijela suvlasničke nekretnine koji čini samostalnu uporabnu cjelinu, prikladnu za samostalno izvršavanje suvlasnikovih ovlasti. Na primjer, takve samostalne uporabne cjeline mogu biti stan ili druge samostalne prostorije kao što su samostalne poslovne prostorije, samostalne garaže ili jasno omeđena mjesta u zgradi namijenjena ostavljanju motornih vozila, a vlasništvo posebnoga dijela nekretnine uz stan ili drugu samostalnu prostoriju može se protezati i na sporedne dijelove kao što su otvoreni balkoni, terase, podrumske ili tavanske prostorije, kućni vrtovi i mjesta za ostavljanje motornih vozila. Da bi se vlasništvo posebnoga dijela nekretnine moglo protegnuti i na neki dio kao tome sporedan, on treba biti jasno razgraničen od ostalih dijelova nekretnine i dostupan s međe nekretnine ili iz njezinih zajedničkih dijelova ili iz onoga stana ili samostalne prostorije čiji bi bio sporedni dio. Glede sporednih dijelova na odgovarajući se način primjenjuju pravila koja vrijede za pripatke stvari.

Vlasništvo određenog posebnog dijela nekretnine temeljem čl. 72. st. 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima uspostavlja se upisom u zemljišnu knjigu kao pravo povezano s određenim suvlasničkim dijelom te nekretnine.

Na temelju izvedenih dokaza nedvojbeno se može zaključiti da sporno spremište u dvorištu približne površine 11 m2 u zemljišnoj knjizi nije upisano kao posebni dio nekretnine, već se radi o sporednom dijelu tužiteljičinog stana upisanoga u [broj poduloška], zk. ul. br. [broj ZK uloška] knjige položenih ugovora za Grad Bjelovar. Taj sporedni dio tužiteljičinog stana jasno je razgraničen od ostalih dijelova nekretnine i dostupan je iz zajedničkih dijelova nekretnine, tj. iz zajedničkog dvorišta. I sam tuženik u svome iskazu opisuje da je više puta neuspješno pokušao upisati svoje pravo vlasništva na spornom spremištu u zemljišnoj knjizi, ali u tome nije uspio jer nekretnina nije etažirana, dakle, zbog toga što u odnosu na nekretninu nije uspostavljeno vlasništvo posebnih dijelova nekretnine.

Iz čl. 7. st. 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima koji se na sporedni dio nekretnine primjenjuje sukladno čl. 67. st. 5. istoga zakona proizlazi da sporedni dio nekretnine trajno služi svrsi posebnog dijela nekretnine i u odnosu na njega stoji u takvom prostornom odnosu koji odgovara toj namjeni. Po prirodi stvari spremište u dvorištu zgrade sporedni je dio stana kojem pripada i služi svrsi stanovanja. Budući da sporno spremište u dvorištu nije u zemljišnoj knjizi upisano kao posebni dio nekretnine, sud smata da to spremište ne predstavalja samostalnu uporabnu cjelinu i da ne može biti u prometu kao samostalni predmet ugovora o kupoprodaji (zemljišnoknjižni status spornoga spremišta danas je isti kakav je bio 2009. kada je tuženik kupio spremište) u smislu čl. 2. st. 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima. Zbog toga ugovor o kupoprodaji spremišta od 12. ožujka 2009. između ŽP i tuženika ništetan je (čl. 380. st. 1. Zakona o obveznim odnosima; Narodne novine broj 35/05 i 41/08).

12. Vlasništvo nekretnine na temelju pravnog posla sukladno čl. 119. st. 1. i čl. 120. st. 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima stječe se uknjižbom u zemljišnu knjigu na temelju valjanog očitovanja volje dotadašnjeg vlasnika usmjerene na to da njegovo vlasništvo prijeđe na stjecatelja. Nastavno na utvrđenje suda da sporno spremište nije stvar koja može samostalno biti u prometu treba dodati i to da tuženik nije stekao vlasništvo spornog spremišta u dvorištu jer svoje pravo nije uknjižio u zemljišnu knjigu, a to nije mogao učiniti, makar je pokušao, jer sporno spremište nije u zemljišnoj knjizi upisano kao posebni dio nekretnine, iako je ŽP ugovorom o kupoprodaji očitovala svoju volju da vlasništvo spremišta prijeđe na tuženika.

13. Spremište u dvorištu koje je kao sporedni dio tužiteljičinog stana upisano u zemljišnoj knjizi nekada je bilo trošna šupa sagrađena od drvene građe. Tuženik je tu šupu srušio i na istom mjestu sagradio je čvrsti objekt od cigle. Ako se nastalo stanje promatra kroz odredbe čl. 152. i čl. 156. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima, tada se ne može zaključiti da tuženik u odnosu na tužiteljicu raspolaže pravom na posjed spornog spremišta, bez obzira na to što je tuženik gradnjom zapravo u potpunosti promijenio strukturu spremišta. Naime, sporno spremište i u ranijem i u sadašnjem obliku nalazi se na čk.br. 2628/1 iz k. o. [katastarska općina] čiji je vlasnik trgovačko društvo Moslavka d.o.o. [adresa], a to trgovačko društvo nije stranka ove parnice tako da eventualni tuženikovi prigovori koji bi prema tom trgovačkom društvu mogli biti usmjereni primjenom instituta građenja na tuđem zemljištu ne mogu biti predmet razmatranja u ovome sporu. Istovremeno, u odnosu na tužiteljicu i njezine pravne prednike tuženika treba smatrati nepoštenim graditeljem iz čl. 152. st. 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima zbog čega bi izgrađena građevina, da nije riječ o sporednom dijelu tužiteljičinog stana, pripada vlasniku zemljišta. Naime, tuženik je spremište od čvrstog materijala izgradio bez znanja i volje vlasnika zemljišta, na tuđem zemljištu. Čak i da je vlasnik zemljišta na kojem je tuženik sagradio novo spremište bio nepošten (dakle, da je vlasnik znao za gradnju i nije je bez odgode zabranio), zgrada/spremište koju je tuženik kao nepošteni graditelj izgradio pripada vlasniku zemljišta (čl. 154. st. 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima), odnosno vlasniku posebnog dijela nekretnine sukladno stanju koje će nastati uspostavom etažnog vlasništva na nekretnini. Također, ako bi se radovi koje je tuženik izveo na spremištu tumačili kao preuređenje ili ulaganje u nekretninu u smislu čl. 156. st. 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima, takvim preuređenjem ili ulaganjem u tužiteljičino spremište koje je sporedni dio tužiteljičinog stana tuženik ne može steći vlasništvo dijela nekretnine (tijekom ove parnice nitko nije ni tvrdio ni dokazao da je vlasnik preuređene nekretnine odredio nešto drugo). U ovim situacijama tuženiku bi eventualno moglo pripasti pravo na naknadu sukladno pravilima obveznog prava, ali to nije predmet ovoga spora.

14. Zbog toga sud smatra da tuženik nema pravo koje ga ovlašćuje na posjed spornog spremišta i zaključuje da je tužbeni zahtjev u cijelosti osnovan (toč. I. izreke).

15. Tužiteljica je u cijelosti uspjela u sporu pa joj je tuženik temeljem čl. 154. st. 1. Zakona o parničnom postupu dužan naknaditi parnične troškove u ukupnom iznosu od 2.317,57 EUR. Ti troškovi odnose se na sastav tužbe u iznosu od 200,00 EUR, zastupanje punomoćnika na ročištima i uviđaju 13. travnja 2023., 13. listopada 2023., 15. travnja 2024. i 20. siječnja 2025. u iznosu od 200,00 EUR za svaku radnju, sastav podneska od 24. listopada 2022. u iznosu od 200,00 EUR, sastav podneska od 29. svibnja 2024. u iznosu od 100,00 EUR, PDV u iznosu od 325,00 EUR, predujam za očevid i mjerničko vještačenje u iznosu od 289,48 EUR (neiskorišteni predujam od 110,52 EUR vratit će se tužiteljici), sudsku pristojbu za tužbu i za presudu u iznosu od 53,08 EUR i trošak pristupa svjedoka KP na raspravu u iznosu od 350,00 EUR. Ti troškovi bili su potrebni za vođenje ove parnice i odmjereni su sukladno važećoj Odvjetničkoj tarifi i Tarifi sudskih pristojbi, time da će odluka o trošku zastupanja punomoćnika na ročištu za uručenje i objavu presude uslijediti nakon što se to ročište održi.

U Bjelovaru 6. ožujka 2025.

Sudac

Miroslav Borković

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude i rješenja može se izjaviti žalba u roku od 15 dana nadležnom županijskom sudu. Žalba se podnosi ovome sudu u tri istovjetna primjerka.