Zakon.hr

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U SESVETAMA

Sesvete, Industrijska cesta 15

Poslovni broj: P-891/2019-59

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Sesvetama, po sucu toga suda Lovri Tomičiću, u pravnoj stvari tužitelja-protutuženika IZ, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], kojeg zastupa punomoćnik Marko Krpan, odvjetnik iz Odvjetničkog društva Krpan & Partneri d.o.o., Zagreb, Boškovićeva 16, protiv tuženika-protutužitelja ZZ, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], kojeg zastupa punomoćnik Tomislav Bujas, odvjetnik u Zagrebu, Kneza Branimira 39, nakon glavne i javne rasprave zaključene 23. siječnja 2025. u prisutnosti zamjenika punomoćnika tužitelja, odvjetnika Mladena Janičića i punomoćnika tuženika, s danom objave 6. ožujka 2025.

p r e s u d i o j e

I. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev, koji glasi:

"Tuženik-protutužitelj, i to ZZ, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], dužan je trpjeti namirenje tražbine tužitelja-protutuženika, i to IZ, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], u iznosu od 12.461,08 eura / 93.888,01 kuna, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom po stopi zatezne kamate koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a sukladno članku 29. stavku 2. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/2005, 47/2008, 125/2011, 78/2015), a koje kamate teku od dana podnošenja tužbe 28.07.2017. pa do isplate, sudskom prodajom založene nekretnine u vlasništvu tuženika, i to: 1. Suvlasnički dio s neodređenim omjerom ETAŽNO VLASNIŠTVO (E- 1) dijela zk.č.br. 5680/3, u naravi STAMBENA ZGRADA, ZAGREB,

ULICA

[adresa], 4, 6, 8, površine 1221 m2, a koji je suvlasnički dio nekretnine neodvojivo povezan s pravom vlasništva na stanu, i to: stan broj 2 na III (trećem) katu desno koji se sastoji od dvije sobe i ostalih prostorija u ukupnoj površini od 53,99 m2, [adresa], neodvojivo povezan s odgovarajućim suvlasničkim dijelom cijele nekretnine koji je jednako velik kao i suvlasnički dijelovi ostalih suvlasnika, sve upisano u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], uknjiženo pri Općinskom građanskom sudom u Zagrebu, te namirenjem tužitelja iz postignute kupoprodajne cijene."

II. Odbija se kao neosnovan protutužbeni zahtjev koji glasi:

"Utvrđuje se da je Ugovor o zajmu ŠB/08 sklopljen 11. studenog 2008. između tužitelja – protutuženika, kao zajmodavca s jedne strane te pok. UZ, MBG: [jedinstveni matični broj građana], [adresa], pravne prednice tuženika – protutužitelja, kao korisnika zajma s druge strane, a koji je potvrđen 11. studenog 2008. g. kod javnog bilježnika Lade Draškić iz Zagreba, pod poslovnim brojem OV- 3579/08, nije nikada bio sklopljen te je nepostojeći i bez ikakvih učinaka."

III. Prihvaća se eventualno kumulirani protutužbeni zahtjev, koji glasi:

"Utvrđuje se da je ništetan Ugovor o zajmu ŠB/08 sklopljen 11. studenog 2008. između tužitelja – protutuženika IZ, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa] (tada na adresi [adresa]) , kao zajmodavca s jedne strane te pokojne UZ, MBG: [jedinstveni matični broj građana], [adresa], pravne prednice tuženika – protutužitelja kao korisnice zajma s druge strane, a koji ugovor je potvrđen 11. studenog 2008. kod javnog bilježnika Lade Draškić, iz Zagreba, pod poslovnim brojem OV-3579/08, a koji ugovor je potvrđen 11. studenog 2008. kod javnog bilježnika Lade Draškić, iz Zagreba, pod poslovnim brojem OV-3579/08.

IV. Nalaže se tužitelju – protutuženiku da u roku od 15 (petnaest) dana naknadi tuženiku – protutužitelju troškove parničnog postupka u iznosu od 3.062,50 eur sa zateznom kamatom od 6. ožujka 2025. po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, dok je referentna stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke.

V. Odbija se kao neosnovan zahtjev tuženika – protutužitelja za naknadu troškova parničnog postupka u iznosu od 4.312,50 eur .

Obrazloženje

1. Tužitelj – protutuženik (dalje: tužitelj) je 19. studenog 2018. podnio tužbu u kojoj u bitnome navodi kako su on i založna dužnica UZ, iz [adresa], OIB 73843060475 11. studenog 2008. sklopili Ugovor o zajmu broj ŠB/08, potvrđen od strane javnog bilježnika Lade Draškić, pod poslovnim brojem OV-3579/08 (dalje: Ugovor o zajmu). Ističe, kako je na temelju Ugovora o zajmu, u korist tužitelja u zemljišnoj knjizi pod poslovnim brojem Z-64676/08 upisana hipoteka na nekretnini tuženika, i to na stanu broj 2 na III (trećem) katu desno koji se sastoji od dvije sobe i ostalih prostorija u ukupnoj površini od 53,99 m2, a koji se stan nalazi u stambenoj zgradi [adresa], sagrađena na čest. br. 5680/3, i koji stan je upisan u podluložak broj 51291, zk. ul. br. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], uknjiženo pri Općinskom građanskom sudu u Zagrebu, a koji stan je neodvojivo povezan s odgovarajućim suvlasničkom dijelom zk. č. br. 5680/3 k. o. [katastarska općina] na kojoj je navedena zgrada izgrađena, u visini od 12.249,34 eur, s godišnjim kamatama 6,51% plativo u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju Hrvatske narodne banke na dan plaćanja, rokom otplate 11. studenog 2018. te eventualnim ovršnim troškovima. Nadalje, navodi kako je na temelju Ugovora o doživotnom uzdržavanju poslovni broj OU-4/2009-1 od 25. svibnja 2009., pravo vlasništva na predmetnoj nekretnini nakon smrti založne dužnice UZ, kao primateljice uzdržavanja stekao tuženik - protutužitelj (dalje: tuženik) ZZ, kao davatelj uzdržavanja. S obzirom na to da je založna dužnica UZ preminula **.**.2016., razvidno je kako je u času smrti vlasništvo predmetne nekretnine prešlo na tuženika. Ističe, kako tuženik do dana podnošenja ove tužbe nije podmirio predmetni zajam, odnosno podmirio je dio istog i to iznose navedene u Izvatku iz otvorenih stavki tužitelja. Imajući u vidu navedeno, založni vjerovnik ima sukladno odredbi čl. 336. st. 3. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima pravo od svagdašnjeg vlasnika založene stvari, a i od svakog trećega, zahtijevati da trpi namirenje zalogom osigurane tražbine iz vrijednosti založene stvari, ako nije što drugo zakonom određeno. Ističe, kako tuženik iako nije osoban dužnik, kao vlasnik založene stvari, mora trpjeti namirenje potraživanja tužitelja iz vrijednosti predmeta zaloga te se stoga na temelju odredbe čl. 38. Zakona o obveznim odnosima istome omogućuje oslobođenje od trpljenja prodaje založene stvari, i to na način da isplati tužitelju iznos od 147.780,11 kuna, zajedno sa pripadajućom kamatom. Navodi kako je u odredbi čl. 9. Ugovora o zajmu ugovoreno da tražbina tužitelja dospijeva u slučaju neplaćanja bilo koje rate za više od osam dana. Ističe, kako je iz Izvatka iz otvorenih stavki razvidno kako tuženik nije ispunio svoju obvezu prema tužitelju te da je tražbina tužitelja dospjela u cijelosti.

2. U odgovoru na tužbu, tuženik najprije ističe prigovor litispendencije, s obzirom da se po istovjetnom tužbenom zahtjevu, utemeljenom na istoj činjeničnoj i pravnoj osnovi između istih stranaka već vodi parnični postupak pred Općinskim građanskim sudom u Zagrebu, poslovni broj P-4024/2018, a u kojem predmetu je sud 6. studenog 2018. donio rješenje kojim se utvrđuje da je tužba u tom predmetu povučena, a nakon čega je tuženik podnio sudu zahtjev za naknadom troška, a o kojem sud još nije odluči. Slijedom navedenoga, razvidno je kako prethodno navedni postupak poslovni broj P-4024/2018 Općinskog građanskog suda u Zagrebu još nije pravomoćno okončan pa tuženik smatra da je tužitelj preuranjeno podnio predmetnu tužbu. Podredno, predlaže prekid ovog postupka do pravomoćnog okončanja postupka P-4024/2018 Općinskog građanskog suda u Zagrebu. Osporava tužbu i tužbeni zahtjev u odnosu na osnovu i visinu istoga. Čini nespornim da je tuženikova pokojna majka UZ s tužiteljem **.**.2008. sklopila Ugovor o zajmu ŠB/08, kao i da je na temelju navedenog Ugovora o zajmu u knjizi položenih ugovora Općinskog građanskog suda u Zagrebu, upisano pravo zaloga na nekretnini u vlasništvu pokojne UZ, a koja nekretnina je predmet namirenja po predmetnom tužbenom zahtjevu. Čini nespornim i da je tuženik ZZ sa svojom pokojnom majkom UZ u odnosu na predmetnu nekretninu sklopio Ugovor o doživotnom uzdržavanju, poslovni broj OU-4/09 od 25. svibnja 2009., međutim, netočan je navod da je Ugovor o doživotnom uzdržavanju proveden u zemljišnoj knjizi, budući da je u knjizi položenih ugovora Općinskog građanskog suda u Zagrebu provedena samo zabilježba predmetnog Ugovora, a ne i upis prava vlasništva tuženika, a što je razvidno i iz dokumentacije koju je dostavio tužitelj. Ističe, kako je u knjizi položenih ugovora na predmetnoj nekretnini upisano pravo zaloga radi osiguranja tražbine u iznosu od 12.249,34 eur s godišnjom kamatom od 6,51 % plativo u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju HNB-a na dan plaćanja, te eventualnim ovršnim troškovima, što odgovara odredbama predmetnog Ugovora o zajmu, međutim, pokojna UZ od tužitelja nije nikada zaprimila ukupan iznos zajma određen predmetnim Ugovorom o zajmu, odnosno 12.249,34 eur, što je na dan sklapanja u kunskoj protuvrijednosti iznosilo 87,500,00 kuna, već je zaprimila od tužitelja po predmetnom Ugovoru o zajmu samo iznos od 31.000,00 kuna, dok do isplate preostalog iznosa zajma nikada nije niti došlo. Naime, tuženica je prilikom potvrde predmetnog Ugovora o zajmu u javnobilježničkom uredu, u prisutnosti svoje prijateljice LZ, primila 31.000,00 kuna, a do isplate preostalog iznosa zajma nije došlo. Naime, tužitelj je na dan dogovoren za isplatu preostalog iznosa zajma, pokojnoj UZ nudio sklapanje novog ugovora, kojim bi se vlasništvo predmetnog stana prenijelo na tužitelja, a na što pokojna UZ nije pristala pa joj tužitelj nije isplatio preostali iznos zajma. Oba navedena sastanka odvijala su se u uredu javne bilježnice Lade Draškić, u Zagrebu, Frana Petrića 1. Slijedom navedenog, tuženik ističe kako je tužba neosnovana jer tužitelj nema niti valjanu pravnu osnovu potraživanja. Nadalje, ističe kako je predmetni Ugovor o zajmu nezakonit budući da je isključivi cilj sklapanja istog od strane tužitelja bilo iskorištavanje teške financijske situacije pokojne UZ i njezine prezaduženosti te protupravno pribavljanje imovinske koristi, a koje postupanje tužitelja je protivno Ustavu Republike Hrvatske, prisilnim propisima i moralu društva, uslijed čega se smatra da Ugovor o zajmu nikada nije niti sklopljen i da ne može proizvoditi pravne učinke, odnosno podredno da je isti ništetan. Nadalje, navodi kako je pokojna UZ isplaćivala tužitelju po navedenom Ugovoru o zajmu iznose sukladno traženju i uputi tužitelja na račune različitih poslovnih subjekata i to Ekstenzija d.o.o., Napredak poslovanja d.o.o., Afel d.o.o., Licentia d.o.o. i Instanter d.o.o., čime je takvim načinom plaćanja podmirila svoje dugovanje prema tužitelju pa tuženik smatra kako nije dužan prema tužitelju po osnovi predmetnog Ugovora o zajmu. S obzirom na sve navedeno, budući da u postupanju tužitelja postoje elementi kaznenog djela prijevare, tuženik je 15. rujna 2016. podnio prijavu Uredu za suzbijanje korupcije i organiziranog kriminaliteta, a koja je proslijeđena na nadležni postupak Općinskom državnom odvjetništvu u Zagrebu. Slijedom navedenoga, predlaže odbiti kao neosnovan predmetni tužbeni zahtjev.

3. U podnesku od 5. rujna 2019. tuženik ističe prigovor zastare utuženog potraživanja. Navodi, kako se u predmetnom slučaju primjenjuje opći petogodišnji zastarni rok te da je isti već istekao u trenutku podnošenja predmetne tužbe 19. studenog 2018. Osporava vjerodostojnost dostavljenog izvatka iz otvorenih stavaka tužitelja i to najprije iz razloga da fizička osoba ne može izdavati izvadak iz otvorenih stavaka, budući da je to računovodstvena kategorija. Ističe, kako je tužitelj obrtimice pružao financijske i bankarske usluge fizičkim osobama, a što može pružati samo ovlašteni pravni subjekt koji za to ispunjava potrebne zakonske uvjete, prikazujući ih pritom kao obične zajmove privatnim osobama. Isto potvrđuje tekst Molbe za odgodu ovršnog postupka koju je u spis dostavio sam tužitelj, a u kojoj se spominju investitor IZ, kreditni ured i druge osobe koje su sudjelovale u sklapanju ugovora. Sam tužitelj upućuje pravnu prednicu tuženika da po nepoznatom ključu uplaćuje anuitete po predmetnom zajmu trećim pravnim osobama, a za koje je naknadno dokazano kako su iste uključene u počinjenje kaznenog djela lihvarenja. Slijedom navedenog, tuženik ističe kako je predmetni Ugovor o zajmu bez pravnog učinka sukladno odredbi čl. 273. Zakona o obveznim odnosima, a podredno je isti ništetan sukladno odredbi čl. 329. Zakona o obveznim odnosima i to stoga što se radi o ugovoru sklopljenom s nedopuštenom pobudom i zelenaškom ugovoru s obzirom da je tužitelj, koristeći se stanjem nužde ili teškim materijalnim stanjem pokojne UZ, njezinim nedovoljnim iskustvom, lakomislenošću i zavisnošću ugovorio za sebe korist koja je u očitom nerazmjeru s onim što je on njoj dao te ujedno sukladno odredbi čl. 322. Zakona o obveznim odnosima, budući da se radi o ugovoru koji je protivan Ustavu Republike Hrvatske, prisilnim propisima i moralu društva. Ističe, kako je tužitelj u predmetnom slučaju u vrijeme sklapanja Ugovora o zajmu postupao s nedopuštenom pobudom, odnosno zlonamjerno i prijevarno, radi stjecanja neosnovane i nepripadajuće imovinske koristi, koja je uz navedeno i u očitom nerazmjeru s onim što je dao, a koje postupanje je protivno ne samo moralu društva i Zakonu o obveznim odnosima već i javnom poretku, iz čega je razvidno kako predmetni Ugovor o zajmu ne može proizvoditi pravne učinke. U predmetnom slučaju ispunjene su i sve zakonske pretpostavke da bi se ugovor imao smatrati zelenaškim. Navodi, kako je tužitelju bilo poznato teško materijalno stanje pokojne UZ, koja je primala mizernu mirovinu u iznosu od 2.100,00 kuna, koja je već bila opterećena kreditom, te je bio svjestan da uz plaćanje anuiteta u iznosu od 994,00 kuna prema predmetnom Ugovoru o zajmu tuženica neće imati dovoljno sredstava za život i podmirivanje njezinih osnovnih životnih potreba i troškova te je postojala jasna namjera tužitelja da nepovoljne životne okolnosti i teško imovinsko stanje u kojem je živjela pokojna UZ iskoristi u svoju korist i eventualno u korist trećih osoba. Ističe, kako je tužitelj pokojnu UZ nepoštenim postupanjem naveo na sklapanje predmetnog za nju nepovoljnog Ugovora o zajmu, na koji, da tuženica nije bila u takvim prilikama zasigurno ne bi pristala, a što potvrđuje okolnost da je pokojna UZ potpisala višestruka sredstva osiguranja, iako bi već i suglasnost o zapljeni primanja te zadužnica s obzirom na njihove pravne učinke bile dovoljne za osiguranje potraživanja zajmoprimca, ali je pristala i na založno pravo na njezinom stanu od 53 m2 čija vrijednost je nerazmjerno veća od vrijednosti potrebne za namirenje potraživanja tužitelja. Evidentno je da se pokojna UZ, zbog svojeg teškog imovinskog stanja u kojem su joj bili ugroženi njezini egzistencijalni uvjeti, našla u takvom stanju nužde da joj je jedini izlaz bilo sklapanje zelenaškog ugovora. Ističe, da je pokojna UZ bila kreditno sposobna za ishođenje daljnjeg kredita kod banke zasigurno bi to i učinila jer bi kod banke ishodila kredit po povoljnijim uvjetima te se ne bi niti upuštala u situaciju pozajmljivanja od nepoznate fizičke osobe posredstvom kreditnih ureda (kasnije zatvorenih od strane USKOK-a) i takve radnje, čijih potpunih pravnih posljedica kao laik nedovoljnog iskustva u potpunosti nije niti mogla biti svjesna s obzirom na namjerno nejasno sročene odredbe Ugovora o zajmu. Međutim, s obzirom na činjenicu da joj je mirovina već bila opterećena kreditom nije imala druge mogućnosti. Ističe, kako je istovjetan način postupanja utvrđen i u pravomoćnoj presudi Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj K-Us/16/2016. Naime, tom presudom je između ostaloga utvrđeno kako su upravo trgovačka društva kojima je pokojna UZ, po uputi tužitelja vraćala anuitete, sudjelovala u počinjenju kaznenih djela sklapanja lihvarskih ugovora. Dakle, povezanost tužitelja i tih pravnih osoba samo potvrđuje zelenašku namjeru iskorištavanja pokojne UZ radi stjecanja koristi koja je u očitom nerazmjeru s onim što je tužitelj dao. Očiti nerazmjer proizlazi iz toga što je vrijednost svih sredstava osiguranja koje je pokojna UZ izdala tužitelju – pri čemu uz založno pravo na nekretnini treba cijeniti i pravne učinke izdane suglasnosti o zapljeni primanja te izdane zadužnice – višestruko prelazi davanja tužitelja prema predmetnom Ugovoru o zajmu. Slijedom navedenoga, tuženik podnosi protutužbu kojom traži da se utvrdi kako je predmetni Ugovor o zajmu bez pravnog učinka i podnosi eventualno kumulirani tužbeni zahtjev kojim traži da se utvrdi da je predmetni Ugovor o zajmu ništetan. Tuženik ističe i prigovor da tužitelj nema pravni interes za vođenje ovog parničnog postupka, budući da raspolaže solemniziranim (potvrđenim) Ugovorom o zajmu.

4. Tužitelj se podneskom od 4. listopada 2019. očitovao na prethodno opisani podnesak tuženika. U bitnome ističe kako nije sporno da predmetni Ugovor o zajmu nije potvrđen u odnosu na tužitelja pa isti ima snagu javne isprave te je tužitelj ovlašten na temelju istoga voditi ovaj parnični postupak. U odnosu na istaknuti prigovor zastare utuženog potraživanja navodi da sve i da je isti osnovan, ukazuje na odredbu čl. 222. Zakona o obveznim odnosima kojom je propisano da kad protekne vrijeme zastare, vjerovnik čija je tražbina osigurana zalogom ili hipotekom može se namiriti iz opterećene stvari ako je njegovo pravo upisano u javnoj knjizi, dakle zastarom prestaje pravo zahtijevati ispunjenje obveze, a ne i samo pravo. U odnosu na prigovor kako UZ nije bio isplaćen cijeli iznos zajma navodi kako je isto u cijelosti protivno spisu priležećoj dokumentaciji. U odnosu na navode tuženika da bi se radilo o lihvarskom ugovoru iste osporava i dostavlja sudsku praksu kojom su odbijeni zahtjevi za utvrđenjem ništetnih ugovora o zajmu. Ističe, kako bavljenje sklapanjem lihvarskih ugovora bez iskorištavanja stanja žrtve više nije kazneno djelo. Predlaže prihvatiti tužbeni zahtjev te odbiti kao neosnovan predmetni protutužbeni zahtjev.

5. U ovoj pravnoj stvari izveden je dokaz financijskim vještačenjem radi utvrđivanja visine dugovanja po predmetnom Ugovoru o zajmu i to po stalnom sudskom vještaku za financije Darku Prpiću, dipl. oec. Vještak je u svom nalazu i mišljenju od 21. studenog 2022. utvrdio kako dug tuženika za nepodmirene anuitete po predmetnom Ugovoru o zajmu na dan 30. lipnja 2018. uvećan za nedospljelu glavnicu u iznosu od 4.890,09 kn iznosi 93.888,01 kunu.

6. Podneskom od 5. prosinca 2022. Tužitelj je uskladio tužbeni zahtjev sa nalazom i mišljenjem vještaka.

7. Potom je ovaj sud na ročištu za glavnu raspravu 9. svibnja 2024. zaključio glavnu raspravu u ovoj pravnoj stvari.

8. Međutim, potom je ovaj sud rješenjem od 11. lipnja 2024. Preotvorio glavnu raspravu u ovoj pravnoj stvari, budući da je utvrdio kako je došlo do promjene u oznakama predmetne nekretnine (stana) te je naložio tužitelju da uskladi svoj tužbeni zahtjev sa važećim stanjem u zemljišnoj knjizi.

9. Tužitelj je podneskom od 19. lipnja 2024. Postupio sukladno nalogu suda i uskladio je svoj tužbeni zahtjev sa važećim zemljišnoknjižnim stanjem predmetne nekretnine, odnosno time je specificirao svoj konačno postavljeni tužbeni zahtjev.

10. Tuženik je na ročištu za glavnu raspravu 23. siječnja 2024. Prigovorio konačno postavljenom tužbenom zahtjevu. Ističe da se u predmetnom slučaju radi o prekoračenju tužbenog zahtjeva, budući da je do obnove zemljišne knjige došlo 2023., a da je glavna rasprava u ovoj pravnoj stvari zaključena 9. svibnja 2024. te je tužitelj do zaključenja glavne rasprave mogao izmijeniti svoj tužbeni zahtjev. Smatra kako su se u predmetnom slučaju ispunile pretpostavke iz odredbe čl. 354. st. 2. t. 12. Zakona o parničnom postupku, odnosno da se radi o prekoračenju tužbenog zahtjeva.

11. Tužitelj je na istom ročištu osporio navode tuženika da bi se u predmetnom slučaju radilo o prekoračenju tužbenog zahtjeva. Ističe, da se ne može raditi o tome, budući da isključivo sud može prekoračiti tužbeni zahtjev prilikom donošenja odluke o istome.

12. Tijekom postupka sud je pregledao Ugovor o zajmu ŠB/08 od 11. studenog 2008. sa potvrdom po javnoj bilježnici Ladi Draškić iz Zagreba poslovni broj OV-3579/08 (str. 6 – 12 spisa), Rješenje o nasljeđivanju iza pokojne UZ (str. 13 i 14 spisa), izvadak iz knjige položenih ugovora za zk. ul. [broj ZK uloška], [broj poduloška] kpu. Vrapče Novo (str. 15 i 16 spisa), izvadak iz otvorenih stavki tužitelja (str. 17 – 19 spisa), tužbu od 22. kolovoza 2018. podnesenu Općinskom građanskom sudu u Zagrebu (str. 27 – 30 spisa), Izjavu pokojne LZ od 30. ožujka 2016. sa ovjerom potpisa po javnom bilježniku Vesni Kelečić iz Zagreba poslovni broj OV-12046/16 od 27. srpnja 2016. (str. 34 i 35 spisa), uplatnice pokojne UZ (str. 36 – 50 spisa), Prijavu tuženika od 14. rujna 2016. podnesenu USKOK-u (str. 51 i 52 spisa), Dopis USKOK-a od 22. rujna 2016. (str. 53 spisa), Isplatnica br. ŠB/08 od 11. studenog 2008. (str. 59 spisa), Izjavu korisnika zajma (str. 60 spisa), Molbu za – odgodu ovršnog postupka pokojne UZ od 2. travnja 2012. (str. 61 spisa), Dio presude Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj K-Us-16/16 od 29. travnja 2016. (str. 64 – 71 spisa), Članak objavljen na internetskom portalu (str. 75 – 77 spisa), Dio presude Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj K-Us-16/16 od 29. travnja 2016. (str. 78 – 85 spisa), Dopis Hrvatske javnobilježničke komore od 21. studenog 2016. (str. 89 spisa), Zapisnik sa ročišta za glavnu raspravu u predmetu Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P- 4731/16-19 od 6. lipnja 2017. (str. 90 i 91 spisa), Sudsku praksu (str. 101 – 123 spisa), Dio iz knjige Opće građansko ovršno pravo, autora RZ iz 2007. (str. 137 i 138 spisa), Članak sa internetskog portala (str. 139 – 141 spisa), Izvadak iz otvorenih stavki tužitelja (str. 142 i 143 spisa), Obveze kupca - analitiku za partnera GPZ-Opskrba d.o.o. (str. 144 – 149 spisa), Izvadak iz knjigovodstvene kartice Gradskog ureda za financije Grada Zagreba (str. 150 – 152 spisa), Ovršni prijedlog podnesen protiv pokojne UZ (str. 153 – 157 spisa), Nagodbu pokojne UZ sklopljenu sa Zagrebačkom bankom d.d. 29. ožujka 2016. (str. 158 i 159 spisa), Obavijest o tražbini društva B2 Kapital od 9. prosinca 2015. (str. 160 spisa), Karticu dužnika Vodoopskrbe i odvodnje d.o.o. (str. 161 – 163 spisa), Dopis punomoćnika Vodoopskrbe i odvodnje upućen pokojnoj UZ od 17. veljače 2016. (str. 164 spisa), Obavijest o usklađivanju visine kamatne stope Erste banke (str. 165 i 166 spisa), Poziv na plaćanje upućen tuženiku kao nasljedniku iz pokojne UZ **.**.2017. (str. 167 spisa), Sudsku praksu (str. 175 – 201 spisa), Dopis Ministarstva pravosuđa sa dopisom Ministarstva pravosuđa Švicarske Konfederacije (str. 202 – 212 spisa), Nalog o provođenju istrage USKOK-a od 17. svibnja 2012. (str. 213 – 227 spisa), Pravno mišljenje prof. dr. sc. ĆZ od 28. veljače 2014. (str. 228 – 231 spisa), Pravno mišljenje prof. dr. sc. GZ od 17. ožujka 2014. (str. 232 – 234 spisa), Zapisnik sa ročišta u predmetu Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj predmeta P-5203/15 od 8. travnja 2019. (str. 235 i 236 spisa), Sudsku praksu (str. 237 – 241 spisa), Dopis javne bilježnice Lade Draškić od 9. ožujka 2021. (str. 256 spisa), Izveden je dokaz saslušanjem tuženika ZZ (str. 258 i 259 spisa), Dopis javne bilježnice Lade Draškić od 2. svibnja 2022. (str. 266 spisa), Ugovor o zajmu dostavljen od javne bilježnice Lade Draškić (str. 268 – 274 spisa), Presliku putovnice tužitelja izdane od Republike Slovenije (str. 282 spisa), Izveden je dokaz saslušanjem svjedokinje ČZ (str. 294 i 295 spisa), Potvrdu o adresama prebivališta tužitelja izdanu od [adresa] (str. 312 spisa), Nalaz i mišljenje stalnog sudskog vještaka za financije Darka Prpića od 21. studenog 2022. (str. 313 – 322 spisa), Pisano očitovanje vještaka Darka Prpića od 4. listopada 2023. (str. 339 i 340 spisa), Izvadak iz zemljišne knjige za zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] (str. 354 – 356 spisa), Povijesni prikaz stanja u zemljišnoj knjizi (str. 360 – 363 spisa) i Sudsku praksu (str. 364 – 366 spisa).

13. Nakon savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i u njihovoj ukupnosti te na temelju rezultata cjelokupno provedenog postupka u skladu s odredbom čl. 8. Zakona o parničnom postupku (''Narodne novine'' broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07 - odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 28/13, 89/14 - odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23, dalje: ZPP), ovaj sud je ocijenio da je konačno postavljeni tužbeni zahtjev u cijelosti neosnovan. Naime, ovaj sud ocjenjuje kako je neosnovan i osnovni protutužbeni zahtjev. Međutim, ocjenjuje osnovanim istaknuti eventualno kumulirani protutužbeni zahtjev, pa je posljedično uslijed ništetnosti predmetnog Ugovora o zajmu neosnovan i predmetni tužbeni zahtjev.

14. Predmet spora u ovom postupku je tužiteljev konačno postavljeni tužbeni zahtjev za namirenjem tražbine u ukupnom iznosu od 12.461,08 eur/93.888,01 kuna i to iz vrijednosti zaloga odnosno predmetne nekretnine (stana) na način da se ista proda sudskom prodajom.

15. Ovdje je najprije potrebno istaknuti da tužitelj, suprotno navodima tuženika, ima pravni interes za podnošenje ovakve tužbe, budući da je predmetni Ugovor o zajmu solemniziran isključivo u odnosu na zajmoprimca pokojnu UZ, dok isti nije solemniziran u odnosu na tužitelja kao zajmodavca pa tužitelj nije bio ovlašten ishoditi izvornik toga Ugovora o zajmu, odnosno tužitelj nije mogao temeljem tog ugovora pokrenuti ovršni postupak, već je morao pokrenuti predmetni parnični postupak i to podnošenjem ovakve hipotekarne tužbe.

16. Nije sporno da je tužitelj kao zajmodavac, sklopio sa pokojnom UZ Ugovor o zajmu ŠB/08 od 11. studenog 2008. Tim Ugovorom o zajmu između ostaloga je i ugovoreno kako zajmodavac radi osiguranja svoje tražbine stječe pravo ishoditi uknjižbu založnog prava na predmetnoj nekretnini (stanu), u vlasništvu pravne prednice tuženika UZ.

17. Nije sporno niti da je tužitelj u zemljišnoj knjizi Općinskog građanskog suda u Zagrebu uknjižio svoje založno pravo na predmetnoj nekretnini (stanu).

18. Nije sporno niti da tuženik ZZ sa svojom majkom pokojnom UZ sklopio Ugovor o doživotnom uzdržavanju, potvrđen pod poslovnim brojem OU-4/09 dana 25. Svibnja 2009. i da je predmet tog Ugovora upravo predmetna nekretnina.

19. Iz prethodno opisanog, proizlazi kako je upravo tuženik pasivno legitimiran u ovoj pravnoj stvari, budući da je on naslijedio predmetnu nekretninu iza svoje pokojne majke UZ.

20. U odnosu na predmetni Ugovor o zajmu ovdje najprije treba istaknuti kako je njime u čl. 1. Ugovoreno da zajmodavac (tužitelj) daje korisnici zajma (pokojnoj UZ) zajam u iznosu od 12.249,34 eur u kunskoj protuvrijednosti na dan zaključenja Ugovora, odnosno zajam u iznosu od 87.500,00 kuna.

21. U odnosu na prethodno navedeno sporno je da li je tužitelj doista pokojnoj UZ isplatio toliki iznos zajma, budući da tuženik tijekom cijelog ovog postupka ustraje na tome da je u stvarnosti njegova pokojna majka od tužitelja primila iznos od 31.000,00 kuna, a ne iznos od 87.500,00 kuna.

22. Taj prigovor ovaj sud ocjenjuje kao neosnovan, odnosno u najmanju ruku kao nedokazan. Naime, u odredbi čl. 2. Ugovora o zajmu ugovoreno je kako korisnik zajma prima iznos iz čl. 1. Ugovora, odnosno 87.500,00 kuna te da isplatu zajma potvrđuje svojim potpisom. Nadalje, spisu prileži preslika Isplatnice br. ŠB/08 od 11. studenoga 2008. (str. 59 spisa) sa potpisom pokojne UZ iz koje je razvidno da je ista potvrdila da joj je isplaćen iznos od 87.500,00 kuna.

23. Tuženik svoju tvrdnju da njegova pokojna majka UZ nije primila cijeli iznos zajma pokušao je dokazati Izjavom LZ, prijateljice njegove pokojne majke od 30. ožujka 2016. sa ovjerom potpisa po javnom bilježniku i predložio je saslušanje LZ ka svjedoka u ovom postupku te je predložio i saslušanje javne bilježnice Lade Draškić. U odnosu na ovjerenu izjavu LZ (str. 34 i 35 spisa) od 30. ožujka 2016., treba istaknuti kako u istoj BZ izjavljuje da je UZ u njenoj nazočnosti u uredu javnog bilježnika Lade Draškić, iz Zagreba isplaćeno 31.000,00 kuna i da joj nikada nije isplaćen puni iznos zajma. Ta Izjava po ocjeni ovog suda nema pravnu snagu za donošenje odluke u ovom postupku, budući da se u parničnom postupku svjedoke saslušava neposredno pred sudom, a ne postoji mogućnosti da isti pošalju svoju pisanu Izjavu. Posljedično, ovaj sud bi svakako prihvatio dokazni prijedlog da se izvede dokaz saslušanjem EZ, u svojstvu svjedoka. Međutim, na pripremnom ročištu 13. ožujka 2019., tužitelj je odustao od dokaznog prijedloga saslušanjem svjedokinje SZ, budući da je ista u međuvremenu preminula pa nije više bilo moguće saslušati istu o okolnostima prilikom sklapanja Ugovora o zajmu i o njenoj ovjerenoj Izjavi od 30. ožujka 2016.

24. U odnosu na predloženu svjedokinju javnu bilježnicu Ladu Draškić, ovdje treba istaknuti kako je ista dopisom od 2. svibnja 2022. (str. 266 spisa) obavijestila ovaj sud da je predmetnu solemnizaciju (potvrdu) Ugovora o zajmu potpisala njezina tadašnja prisjednica TZ te je predložila sudu da nju pozove radi saslušanja.

25. Tuženik je potom predložio da se izvede dokaz saslušanjem svjedokinje ČZ, bivše javnobilježničke prisjednice u uredu javnog bilježnika Lade Draškić u Zagrebu.

26. Svjedokinja TZ je u svom iskazu sa ročišta od 19. rujna 2022. izjavila kako potvrđuje da je ona potpisala predmetnu solemnizaciju (potvrdu). Ne sjeća se samih stranaka ugovora te je izjavila da ispred nje nije nikada vršena isplata po Ugovorima o zajmu, a to se odnosi na sve urede u kojima je radila kao javnobilježnička prisjednica. Nije joj poznato ništa o strankama, niti koliko je isplaćeno po predmetnom Ugovoru o zajmu.

27. Dakle, iz iskaza svjedokinje ČZ nije moguće utvrditi da li je pravnoj prednici tuženika pokojnoj UZ eventualno isplaćeno manje po predmetnom Ugovoru o zajmu od ugovorenog iznosa.

28. Tuženik je u svom iskazu na ročištu 8. ožujka 2022. izjavio da mu je majka kada su dogovorili da mu predmetni stan na adresi [adresa] prepiše na njega, saznao za postojanje predmetnog Ugovora o zajmu te mu je majka tada rekla da je prevarena, odnosno da joj je na ruke isplaćena 31.000,00 kuna, a ne ugovoreni iznos zajma.

29. Tuženik nema neposrednih saznanja o okolnostima sklapanja predmetnog Ugovora o zajmu, budući da istome nije prisustvovao, tako da njegov iskaz nije relevantan za ocjenu osnovanosti prigovora da pravnoj prednici tuženika pokojnoj UZ nije isplaćen ugovoreni iznos zajma u cijelosti, već samo 31.000,00 kuna.

30. Posljedično, tuženik nije tijekom postupka uspio dokazati svoje navode da njegovoj pokojnoj majci UZ nije isplaćen ugovoreni iznos zajma. Naime, predmetni Ugovor o zajmu ima u smislu odredbe čl. 230. ZPP-a snagu javne isprave te je na tuženiku bio teret dokaza da dokaže da eventualno nešto što je u tom ugovoru ugovoreno ne odgovara stvarnom stanju.

31. Slijedom navedenoga, za ovaj sud je nedokazana ostala tvrdnja tuženika da njegovoj pokojnoj majci UZ nije isplaćen cijeli ugovoreni iznos zajma, već isključivo 31.000,00 kuna pa je taj prigovor ocijenjen neosnovanim, odnosno u najmanju ruku nedokazanim primjenom pravila o teretu dokazivanja iz odredbe čl. 221.a ZPP-a.

32. U odnosu na istaknuti prigovor zastare utuženog potraživanja iz konačno postavljenog tužbenog zahtjeva, ovdje treba istaknuti kako je isti po ocjeni ovog suda osnovan, ali nije relevantan za donošenje odluke u ovoj pravnoj stvari. Naime, iz nalaza i mišljenja financijskog vještaka Darka Prpića, dipl. oec. proizlazi kako je tuženica po predmetnom Ugovoru o zajmu podmirila prvih 40 anuiteta i podmirila je kamate dospjele u 42. anuitetu te dio glavnice dospjele u 41. anuitetu. Posljedično, ovdje treba ukazati na odredbu čl. 9. predmetnog Ugovora o zajmu u kojoj je ugovoreno kako zajmodavac može odstupiti od ugovora i zahtijevati od korisnika zajma trenutno vraćanje ukupnog zajma s kamatama, te realizirati sva dana osiguranja: ako korisnik zajma zakasni s plaćanjem dva uzastopna anuiteta ili ako korisnik zajma zakasni s plaćanjem prvog anuiteta više od 5 dana ili ako je korisnik zajma dao lažne podatke o sebi i ne postupa po obvezama iz čl. 8. ovog Ugovora. Dakle, tužitelj je odmah po dospijeću 41. i 42. Anuiteta, a to je bilo 11. svibnja 2012., kada je dospio 42. Anuitet mogao tražiti naplatu cijelog potraživanja po predmetnom Ugovoru o zajmu. Međutim, predmetnu tužbu podnio je tek 19. Studenog 2018., dakle, više od šest godina nakon dospijeća cijelog potraživanja po predmetnom Ugovoru o zajmu. Dakle, potraživanje tužitelja po predmetnom Ugovoru o zajmu bilo je već u zastari u trenutku podnošenja predmetne tužbe, budući da je protekao opći petogodišnji zastarni rok koji se primjenjuje na ugovor o zajmu iz odredbe čl. 225. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05 i 41/08; dalje: ZOO). Međutim, u predmetnom slučaju isto nije relevantno, budući da se radi o hipotekarnoj tužbi na temelju upisanog založnog prava na nekretnini. Posljedično, ovdje treba primijeniti odredbu čl. 222. st. 1. ZOO-a u kojoj je propisano da kad protekne vrijeme zastare, vjerovnik čija je tražbina osigurana zalogom ili hipotekom može se namiriti samo iz opterećene stravi ako je drži u rukama ili ako je njegovo pravo upisano u javnoj knjizi. S obzirom na činjenicu da tužitelj predmetnom tužbom upravo i traži namirenje isključivo iz predmetne nekretnine (stana) na kojem je upisano njegovo založno pravo u zemljišnoj knjizi, kao javnoj knjizi, u predmetnom slučaju je pravno promašeno pozivanje tuženika na zastaru, budući da nema zastare kod podnošenja ovakve hipotekarne tužbe.

33. Ovaj sud ocjenjuje kao neosnovan i prigovor tuženika istaknut na ročištu za glavnu raspravu 23. siječnja 2025. da bi se kod uređenja tužbenog zahtjeva iz tužiteljevog podneska od 19. lipnja 2024. radilo o prekoračenju tužbenog zahtjeva. Naime, ovaj sud je rješenjem od 11. lipnja 2024. ponovno otvorio glavnu raspravu u ovoj pravnoj stvari i naložio je tužitelju da uredi predmetni tužbeni zahtjev sukladno važećim oznakama predmetne nekretnine u zemljišnoj knjizi. Tužitelj je podneskom od 19. lipnja 2024. postupio sukladno nalogu suda. Dakle, u predmetnom slučaju ne može se raditi o prekoračenju tužbenog zahtjeva u smislu odredbe čl. 354. st. 2. t. 12. ZPP-a, a na koju odredbu se pogrešno poziva tuženik, budući da je tom odredbom propisano da uvijek postoji bitna povreda odredaba parničnog postupka ako je presudom prekoračen tužbeni zahtjev. Dakle, o prekoračenju tužbenog zahtjeva može se raditi isključivo kada je sud donio presudu, odnosno isključivo se presudom može prekoračiti tužbeni zahtjev tako da je bespredmetno pozivanje tuženika na to da je sud tijekom prvostupanjskog postupka prekoračio tužbeni zahtjev. Pored toga ovdje je potrebno istaknuti kako se konačno postavljeni tužbeni zahtjev iz tužiteljevog podneska od 19. lipnja 2024. odnosi na istu nekretninu samo sa važećim oznakama u zemljišnoj knjizi tako da sud ni u kojem slučaju odlukom o osnovanosti tog tužbenog zahtjeva ne može prekoračiti tužbeni zahtjev u ovoj pravnoj stvari.

34. Slijedom navedenoga, prethodno opisani prigovori koji se odnose na predmetni tužbeni zahtjev su po ocjeni ovog suda neosnovani.

35. Međutim, da bi se mogla ocijeniti osnovanost predmetnog tužbenog zahtjeva, ovdje je potrebno ocijeniti osnovanost predmetne protutužbe, budući da je riječ o tzv. prejudicijelnoj protutužbi, koja kao takva predstavlja prethodno pitanje za donošenje odluke o tužbenom zahtjevu. Naime, osnovnim protutužbenim zahtjevom tuženik traži da se utvrdi kako je bez ikakvih pravnih učinaka predmetni Ugovor o zajmu, a eventualno kumuliranim tužbenim zahtjevom tuženik traži da se utvrdi da je predmetni Ugovor o zajmu ništetan. Posljedično, odluka o protutužbi svakako predstavlja prethodno pitanje za donošenje odluke o predmetnoj tužbi.

36. U odnosu na osnovni protutužbeni zahtjev kojim tuženik traži da se utvrdi kako je predmetni Ugovor o zajmu bez pravnog učinka, treba istaknuti da on isti temelji na odredbi čl. 273. st. 2. ZOO-a kojom je propisano da ako je nedopuštena pobuda bitno utjecala na odluku jednog ugovaratelja da sklopi ugovor i ako je to drugi ugovaratelj znao ili morao znati, ugovor će biti bez učinka.

37. Ovaj sud ocjenjuje kako se u predmetnom slučaju ne može primijeniti prethodno citirana zakonska odredba, budući da čak i da je na strani tužitelja postojala nedopuštena pobuda, za istu svakako nije znala tuženica a da bi se mogla primijeniti odredba čl. 273. st. 2. ZOO-a mora se raditi o zajedničkoj nedopuštenoj pobudi. Naime, tuženica je pozajmila od tužitelja određeni iznos novca i zasigurno nije znala niti je morala znati da na strani tužitelja postoji nedopuštena pobuda i to u slučaju da je ista doista postojala na strani tužitelja. Primjer nedopuštene pobude kod sklapanja ugovora o zajmu, a koji se navodi u pravnoj literaturi je primjer kad bi netko pozajmio novac za sudjelovanje ili organiziranje zabranjene igre, vođenje nedopuštene trgovine, djelatnosti i sl., a zajmodavac je za to znao ili morao znati, da je uporabio potrebnu pozornost (Komentar Zakona o obveznim odnosima, CZ i dr., [adresa], studeni 2014.). Iz prethodno opisanog primjera koji se navodi u relevantnoj pravnoj literaturi razvidno je kako se u predmetnom slučaju ne može raditi o situaciji gdje bi zajedničke nedopuštene pobude ugovornih stranaka predstavljale razlog za to da bi predmetni Ugovor o zajmu bio bez pravnog učinka.

38. Slijedom navedenoga, ovaj sud ocjenjuje kao neosnovan osnovni protutužbeni zahtjev kojim tuženik traži da se utvrdi kako je bez učinka predmetni Ugovor o zajmu (točka II. izreke presude).

39. S obzirom da je ocijenjen kao neosnovan osnovni protutužbeni zahtjev sada je potrebno ocijeniti osnovanost eventualno kumuliranog protutužbenog zahtjeva kojim tuženik traži da se utvrdi kako je ništetan predmetni Ugovor o zajmu.

40. Eventualno kumulirani protutužbeni zahtjev tuženik temelji na odredbi čl. 322. st. 1. ZOO-a kojom je propisano da je ugovor koji je protivan Ustavu Republike Hrvatske, prisilnim propisima ili moralu društva ništetan, osim ako cilj povrijeđenog pravila ne upućuje na neku drugu pravnu posljedicu ili ako zakon u određenom slučaju ne propisuje što drugo. Nadalje, isti temelji i na odredbi čl. 329. st. 1. ZOO-a kojom je propisano kako je ništetan ugovor kojim netko, koristeći se stanjem nužde ili teškim materijalnim stanjem drugog, njegovim nedovoljnim iskustvom, lakomislenošću ili zavisnošću, ugovori za sebe ili za nekoga trećega korist koja je u očitom nerazmjeru s onim što je on drugom dao ili učinio, ili se obvezao dati ili učiniti.

41. Dakle, tuženik svoj eventualno kumulirani protutužbeni zahtjev najprije temelji na navodima da bi predmetni Ugovor o zajmu bio ništetan prema općem pravilu iz odredbe čl. 322. st. 1. ZOO-a, a pored toga ističe kako je isti ništetan, budući da se radi o zelenaškom ugovoru iz odredbe čl. 329. st 1. ZOO-a za koji je izrijekom zakonom propisano da je isti ništetan.

42. Ovdje je po ocijeni ovog suda odlučno ispitati da li se kod predmetnog Ugovora o zajmu radi o tzv. zelenaškom ugovoru. Dakle, najprije je potrebno ispitati da li je tužitelj kao zajmodavac prilikom sklapanja predmetnog Ugovora o zajmu 11. studenog 2008. iskoristio teško materijalno stanje ili stanje nužde na strani pravne prednice tuženika pokojne UZ, kao zajmoprimca po predmetnom Ugovoru o zajmu.

43. Za ovaj sud iz spisu priležeće dokumentacije i to Obveza kupca – analitike za partnera izdane od društva GPZ- opskrba d.o.o. (str. 144 – 149 spisa), izvatka iz knjigovodstvene kartice gradskog ureda za financije grada Zagreba (str. 150 – 152 spisa), ovršnog prijedloga suvlasnika stambene zgrade protiv pokojne UZ ( str. 150 – 156 spisa), nagodbe sklopljene 29. ožujka 2016. između Zagrebačke banke d.d. i pokojne UZ ( str. 158 – 159 spisa), obavijesti o tražbini društva B2 kapital upućenoj pokojnoj UZ (str. 160 spisa), kartici dužnika društva Vodoopskrba i odvodnja d.o.o. (str. 161 – 163 spisa), dopisa odvjetnik društva Vodoopskrba i odvodnja d.o.o. (str. 164 spisa), obavijesti o usklađivanju visine kamatne stope Erste banke (str. 165 – 166 spisa) i pozivu na plaćanje Erste banke, razvidno je kako je pokojna UZ kontinuirano u dužem vremenskom razdoblju bila u očiglednim financijskim poteškoćama, odnosno postojala su njezina dugovanja prema raznim pružateljima komunalnih usluga kao i prema bankama. Neosnovano tužitelj tijekom postupka navodi da iz prethodno navedene dokumentacije nije razvidno da se ista odnosi na vrijeme sklapanja predmetnog Ugovora o zajmu, već da se ista odnosi na kasnije razdoblje budući da je iz iste vidljivo i postojanje dugovanja pravne prednice tuženika i u vrijeme sklapanja predmetnog Ugovora o zajmu.

44. Prethodno navedeno treba povezati i sa dijelom iskaza tuženika koji je izjavio kako je financijska situacija njegove majke UZ bila teška, jer je imala 900,00 kuna mirovine i on je plaćao režije. U podnesku od 5. rujna 2019. tuženik je naveo kako je pokojna UZ primala mirovinu od 2.100,00 kuna, koja je već bila opterećena kreditom tako da tuženik najvjerojatnije u svom iskazu kada kaže da je njegova pokojna majka imala mirovinu od 900,00 kuna misli na iznos kojeg je ista dobivala kada se njena mirovina umanji za obveze po kreditima.

45. Međutim, za ovaj sud to da je očigledno pokojna UZ, pravna prednica tuženika u vrijeme sklapanja predmetnog Ugovora o zajmu 11. studenog 2008. bila u teškom materijalnom stanju, najasnije proizlazi iz činjenice da je ista odlučila sklopiti Ugovor o zajmu sa tužiteljem kao zajmodavcem fizičkom osobom iz inozemstva, a koga od ranije očigledno nije niti poznavala. Dakle, ovaj sud ocjenjuje kao vjerodostojne navode tuženika kako pokojna UZ očigledno više nije mogla dobiti kredit u banci, gdje bi isti zasigurno bio sklopljen za nju sa povoljnijim uvjetima, već je uslijed svoje teške materijalne situacije bila primorana sklopiti predmetni Ugovor o zajmu sa tužiteljem kao fizičkom osobom iz inozemstva. Naime, potpuno je životno nelogično da pravna prednica tuženika koja je evidentno sklopila više ugovora o kreditu sa bankama ne bi ponovno pristupila sklapanju novog kredita sa bankom da je u vrijeme sklapanja predmetnog Ugovora o zajmu bila kreditno sposobna.

46. Dakle, za ovaj sud je očigledno kako je pravna prednica tuženika UZ u vrijeme sklapanja predmetnog Ugovora o zajmu bila u teškom materijalnom stanju.

47. S obzirom na to da je za postojanje zelenaškog ugovora pretpostavka da je netko iskoristio teško materijalno stanje drugog, ovdje je odlučno pitanje da li je tužitelju kao zajmodavcu u vrijeme sklapanja predmetnog Ugovora o zajmu bilo poznato da se pravna prednica tuženika nalazi u teškom materijalnom stanju.

48. Za utvrđivanje prethodno navedene okolnosti potrebno je istaknuti kako je tužitelj osoba sa iskustvom u poslovima pozajmljivanja novca, a na što je tijekom postupka upirao i tuženik navodeći da se radi o osobi koja je sklopila veći broj ugovora o zajmu, baveći se obrtimice poslovima pozajmljivanja novca. Naime, iz presude Općinskog kaznenog suda u Zagrebu poslovni broj Ko-1975/10-127 od 9. veljače 2017. razvidno je kako je tužitelj IZ sklopio 2008. godine ugovore o zajmu s PZ iz [adresa], NZ iz [adresa], ŠZ iz [adresa], ĐZ iz [adresa] te I i DZ iz [adresa]. Iz prethodno navedene presude a u koju je sud ostvario uvid kroz e spis aplikaciju razvidno je da je tužitelj istom oslobođen optužbi u kaznenom postupku te ista postala pravomoćna 15. svibnja 2019. Međutim, iz iste je ujedno razvidno da je tužitelj netočno tijekom ovog postupka isticao da protiv tužitelja u Republici Hrvatskoj nije vođen kazneni postupak budući da je iz prethodno citirane presude razvidno da je vođen kazneni postupak. Da se radi o istoj osobi razvidno je iz toga da je usporedbom preslike putovnice koju je tužitelj dostavio u spis (str. 282 spisa) i usporedbom osobnih podataka optuženika u prethodno citiranoj kaznenoj presudi utvrđeno da se radi o IZ, rođenom **.**.1979. u [adresa] u Republici Sloveniji. Dakle, iz usporedbe tih osobnih podataka nedvojbeno proizlazi da je riječ o istoj osobi, odnosno da je protiv tužitelja u Republici Hrvatskoj vođen kazneni postupak i to upravo u vezi sa sklapanjem ugovora o zajmu od strane tužitelja u svojstvu zajmodavca.

49. Dakle, za ovaj sud nedvojbeno proizlazi da je tužitelj u svojstvu zajmodavca u Republici Hrvatskoj sklopio veći broj ugovora o zajmu sa fizičkim osobama pa tako i sa pravnom prednicom tuženika pokojnom UZ.

50. To da je tužitelj osoba sa iskustvom u poslovima pozajmljivanja novca proizlazi i iz izvatka iz otvorenih stavki (str. 17 – 19 spisa) kojeg je dostavio u prilogu tužbe kao dokaz visine dugovanja po predmetnom Ugovora o zajmu. Naime, potpuno je neuobičajeno u pravnom prometu da fizička osoba sastavlja izvadak iz otvorenih stavki, budući da fizičke osobe ne vode poslove knjige već iste vode trgovačka društva ili fizičke osobe u svojstvu obrtnika, a očigledno je da je tužitelj izdavao izvatke iz poslovnih knjiga iz razloga što je sklopio velik broj ugovora o zajmu te je morao imati pregled stanja duga po istima.

51. S obzirom na činjenicu da je tužitelj evidentno osoba s velikim iskustvom u pozajmljivanju novca on je zasigurno provjerio odnosno bio je dužan provjeriti kakvog je materijalnog stanja pokojna pravna prednica tuženika UZ i njemu je prema uvjerenju ovog suda bilo poznato da je ista u vrijeme sklapanja predmetnog Ugovora o zajmu bila u teškom materijalnom stanju.

52. O tome da se u predmetnom slučaju radi o neuobičajenom Ugovoru o zajmu najbolje svjedoči odredba čl. 7. Ugovora o zajmu u kojoj je ugovoreno kako se korisnik zajma obvezuje plaćati dospjele mjesečne anuitete na tekući račun zajmodavca ili na žiro – račun druge pravne osobe po pismenom nalogu zajmodavca. Iz dostavljenih uplatnica od strane tuženika, razvidno je kako je tuženica vršila povrat predmetnog zajma na račune društva Ekstenzija d.o.o., Napredak poslovanja d.o.o., Instanter d.o.o. i Afel d.o.o. Isto je relevantno s obzirom na činjenicu da spisu prileži dio presude Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj K-Us-16/16 iz koje je razvidno kako se prethodno navedena društva Napredak poslovanja d.o.o., Instanter d.o.o. i Afel d.o.o. spominju u kontekstu sklapanja većeg broja ugovora pod lihvarskim uvjetima.

53. Dakle, za ovaj sud proizlazi da je tužitelj očigledno znao u trenutku sklapanja predmetnog Ugovora o zajmu 11. studenog 2008. da je pravna prednica tuženika UZ u teškom materijalnom stanju i upravo to je po uvjerenju ovog suda išao iskoristiti.

54. Pored toga je na strani pokojne UZ morala postojati barem još jedna subjektivna pretpostavka da bi se moglo raditi o zelenaškom ugovoru, a to je po uvjerenju ovog suda njezino nedovoljno iskustvo za sklapanje predmetnog Ugovora o zajmu a što je također tužitelj iskoristio. Naime, iz Rješenja o nasljeđivanju javnog bilježnika Velimira Čerića iz Zagreba poslovni broj O-1050/2016 iza pokojne UZ razvidno je kako je ista rođena **.**.1936., dakle, ona je u vrijeme sklapanja predmetnog Ugovora o zajmu već bila starije životne dobi i očigledno se radilo o osobi nedovoljnog iskustva unatoč svojoj životnoj dobi, budući da je ista pristala na sklapanje predmetnog Ugovora o zajmu sa izrazito nepovoljnim uvjetima, posebno uzevši u obzir da je pristala na zasnivanje založnog prava na svome stanu od 53 m2 a čija vrijednost je očigledno znatno veća od iznosa predmetnog zajma i upravo tu činjenicu je tužitelj također iskoristio prilikom sklapanja predmetnog Ugovora o zajmu. Naime, očigledno je kako pokojna UZ s obzirom na svoje nedovoljno iskustvo nije bila svjesna pravnih posljedica zasnivanja založnog prava na svome stanu a posebno uzevši u obzir da nije vodila računa o tome da iz svojih redovitih primanja neće moći uredno podmirivati anuitete po predmetnom zajmu u iznosu od po 994,00 kn.

55. Pored dvaju opisanih subjektivnih pretpostavki na strani pokojne UZ za postojanje zelenaškog ugovora u predmetnom slučaju po uvjerenju ovog suda postoji i objektivna pretpostavka a to je očiti nerazmjer između onoga što je tužitelj kao zajmodavac dao pokojnoj UZ i koristi koju je sebi pribavio.

56. Naime, očiti nerazmjer proizlazi iz toga što je u odredbi čl. 6. predmetnog Ugovora o zajmu pravna prednica tuženika dala suglasnost tužitelju da radi naplate dospjele tražbine po predmetnom Ugovoru o zajmu može vršiti zapljenu do 1/3 njene plaće, mirovine i drugih novčanih primanja, pored toga se pokojna UZ obvezala tužitelju uručiti bjanko zadužnicu koju tužitelj kao ovršnu ispravu također može unovčiti u slučaju ne podmirenja dospjele obveze po predmetnom Ugovoru o zajmu. Nadalje, je predmetnim Ugovorom o zajmu radi osiguranja svoje tražbine tužitelj uknjižio založno pravo na stanu pokojne UZ kao sredstvo osiguranja kojim svoju tražbinu može naplatiti prodajom tog stana u ovršnom postupku.

57. Dakle, za ovaj sud je očigledno da je tužitelj za sebe predmetnim Ugovorom o zajmu a s obzirom na činjenicu da je pravnoj prednici tuženika pokojnoj UZ pozajmio iznos glavnice od 87.500,00 kuna ugovorio nerazmjerno velika sredstva osiguranja tog potraživanja. Naime, sama vrijednost predmetnog stana je zasigurno mnogo veća od cijelog potraživanja a pored toga tužitelj ima pravo zapljene mirovine pravne prednice tuženika i posjeduje od nje izdanu bjanko zadužnicu.

58. Međutim, u tome i je odlučna činjenica a to je da je tužitelju kao osobi sa velikim iskustvom u poslovima pozajmljivanja novca u vrijeme sklapanja predmetnog Ugovora o zajmu itekako bilo poznato da pravna prednica tuženika iz svojih prihoda neće moći uredno vračati predmetni zajam te je zato ugovorio i upisao založno pravo u svoju korist na predmetnom stanu pravne prednice tuženika.

59. Po uvjerenju ovog suda namjera tužitelja u trenutku sklapanja predmetnog Ugovora o zajmu bilo je da potraživanje po istome što više naraste tijekom ugovornih i zateznih kamata i da onda isto namiri unovčenjem predmetnog zaloga odnosno stana. U prilog prethodno navedenom utvrđenju, najbolje govori nalaz i mišljenje sudskog vještaka za financije Darka Prpića. Naime, iz istog je razvidno kako je pravna prednica tuženika svojim uplatama u ukupnom iznosu od 40.694,00 kuna podmirila prvih 40 anuiteta i dio 41. i 42. anuiteta, koji je dospio još 15. svibnja 2012. Od tada više nema evidentiranih uplata pravne prednice tuženika po predmetnom Ugovoru o zajmu. Unatoč tome tužitelj čeka sa podnošenjem predmetne tužbe sve do 19. studenog 2018., dakle, preko šest godina od zadnjih uplata pravne prednice tuženika i predmetnom tužbom želi namiriti svoje potraživanje po predmetnom Ugovoru o zajmu. Pri tome ne podnosi bilo kakve dokaze da li je pokušao namirenje svoje tražbine blažim sredstvima osiguranja a to je zapljenom redovitih primanja pokojne UZ, dok je ona još bila živa, budući da je ista preminula **.**.2016. i eventualnom aktivacijom bjanko zadužnice koju prema predmetnom Ugovoru o zajmu posjeduje.

60. Pored toga tužitelj u već ranije spomenutom izvatku iz otvorenih stavki (str. 17 – 19 spisa) a kojeg je priložio uz predmetnu tužbu navodi kako dug po predmetnom Ugovoru o zajmu na dan 30. lipnja 2018. iznosi sveukupno 147.780,11 kuna. Međutim, provedenim financijskim vještačenjem po stalnom sudskom vještaku za financije Darku Prpiću utvrđeno je kako ukupan dug po predmetnom Ugovoru o zajmu na dan 30. lipnja 2018. iznosi sveukupno 93.888,01 kunu, odnosno 12.461,08 eura. U odnosu na tu razliku iznosa dugovanja po predmetnom Ugovoru o zajmu od čak 53.892,10 kuna po pravnom shvaćanju ovog suda tuženik osnovano ističe kako se očigledno ne radi o omašci jer je prevelika razlika između iznosa dugovanja iskazanom po tužitelju u njegovom izvatku iz otvorenih stavki i utvrđenom iznosu dugovanja u nalazu i mišljenju vještaka Prpića a na koje utvrđenje vještaka tužitelj nije imao prigovore. Dakle, očigledno je da je tužitelj još od sklapanja predmetnog Ugovora o zajmu imao isključivu namjeru da dugovanje po tom Ugovoru što više naraste te da onda krene u namirenje istog unovčenjem zaloga a pri tome je čak i pokušao dugovanje prikazati znatno većim od stvarnog stanja duga a što je nepobitno utvrđeno provedenim financijskim vještačenjem.

61. Slijedom navedenog, za ovaj sud na temelju provedenog postupka proizlazi kako se kod predmetnog Ugovora o zajmu radi o zelenaškom Ugovoru budući da je očigledno kako je tužitelj iskoristio teško materijalno stanje i nedovoljno iskustvo pravne prednice tuženika UZ prilikom sklapanja predmetnog Ugovora o zajmu i to radi stjecanja očito nerazmjerne koristi s onim što je dao pokojnoj UZ. Naime, tužitelj je istoj pozajmio iznos od 87.500,00 kuna a htio je u konačnici unovčenjem predmetnog stana steći znatno veći iznos od toga, a da je pri tome otpočetka znao da UZ neće iz svojih primanja moći uredno vraćati zajam te mu je isključiva namjera bila postići da dugovanje što više naraste i da onda isto namiri prodajom predmetnog stana u ovršnom postupku.

62. Naime, ovdje je potrebno naglasiti kako je provedenim postupkom nepobitno utvrđeno da je tužitelj osoba sa velikim iskustvom u poslovima pozajmljivanja novca i zato se od njega zahtjeva povećani stupanj pažnje u pravnome prometu te je isti zasigurno znao ili je u najmanju ruku bio dužan znati da je pokojna UZ osoba u teškom materijalnom stanju i on je upravo pristupio sklapanju predmetnog Ugovora o zajmu kako bi iskoristio tu okolnost i u konačnici naplatio svoje potraživanje isključivo na način da se pristupi unovčenju zaloga odnosno predmetnog stana i to kada dugovanje u znatnoj mjeri naraste bez da je prije uopće pokušao isto namiriti drugim blažim ugovorenim sredstvima osiguranja svog potraživanja.

63. U prilog prethodno navedenim utvrđenjima govori i činjenica da je ovaj sud na pripremnom ročištu 7. prosinca 2021. odredio da će se na ročištu 10. ožujka 2022. izvesti dokaz saslušanjem stranaka. Međutim, na to ročište radi saslušanja nije pristupio uredno pozvani tužitelj niti je njegov punomoćnik ispričao njegov ne dolazak a nije niti predložio da se istog ponovno pozove radi saslušanja. Posljedično, ovdje treba primijeniti odredbu čl. 269. st. 2. ZPP-a u kojoj je propisano da će sud, s obzirom na sve okolnosti, ocijeniti od kakva je značenja što stranka nije došla na saslušanje ili što je uskratila iskaz. Tu okolnost da tužitelj iako uredno pozvan nije pristupio na ovaj sud radi saslušanja upravo treba ocijeniti na način da isto govori u prilog ocijeni ovog suda kako je predmetni Ugovor o zajmu zelenaški ugovor budući da se radi o valjanom ugovoru onda bi tužitelj svakako pristupio na ročište da posvjedoči o okolnostima sklapanja istog. Naime, tužitelju bi trebalo biti u interesu pristupiti na sud radi saslušanja a činjenicu njegovog nedolaska u predmetnoj pravnoj stvari svakako treba tumačiti na teret tužitelja.

64. Dakle, na temelju provedenog postupka ovaj sud ocjenjuje kako su ispunjene zakonske pretpostavke iz odredbe čl. 329 st. 1. ZOO-a za postojanje zelenaškog ugovora a to je objektiva pretpostavka očitog nerazmjera između onoga što je tužitelj dao i koristi koju je ugovorio za sebe i dvije potrebne subjektivne pretpostavke na strani pokojne UZ a to je njeno teško materijalno stanje u vrijeme sklapanja predmetnog Ugovora o zajmu 11. studenog 2008. i njezino nedovoljno iskustvo.

65. Ovaj sud ocjenjuje kako je predmetni Ugovor o zajmu ništetan i sukladno odredbi čl. 322. st. 1. ZOO-a, budući da je isti protivan prisilnim propisima. Naime, iz provedenog postupka proizlazi kako je tužitelj u svojstvu zajmodavca tijekom 2008. godine sklopio veći broj ugovora o zajmu sa raznim fizičkim osobama i to u najmanju ruku šest ugovora o zajmu kada se uzme u obzir predmetni Ugovor o zajmu i ugovori o zajmu za koje je utvrđeno da ih je tužitelj sklopio u svojstvu zajmodavca uvidom u kaznenu presudu Općinskog kaznenog suda u Zagrebu poslovni broj Ko-1975/10- 127 od 9. veljače 2017. Pored toga je iz dostavljenog članka sa internetskog portala (str. 139 – 141 spisa) razvidno kako je tužitelj očigledno u svojstvu zajmodavca sklopio i Ugovor o zajmu sa MZ. Dakle, to bi po dostupnim podacima već bio sedmi ugovor o zajmu kojeg je tužitelj sklopio u svojstvu zajmodavca. Iz prethodno opisanog za ovaj sud proizlazi kako predmetni Ugovor unatoč tome što je naslovljen kao Ugovor o zajmu po svojim obilježjima predstavlja ugovor o kreditu u smislu odredbe čl. 1021. ZOO-a. U prilog tom utvrđenju govori i činjenica da je iz Molbe za odgodu ovršnog postupka (str. 61 spisa) koju je pokojna UZ uputila tužitelju razvidno kako u istoj navodi da je predmetni Ugovor sklopila sa investitorom IZ, ovdje tužiteljem. Dakle, očigledno je kako se tužitelj prilikom sklapanja ugovora o zajmu predstavljao kao investitor, dakle, on je u pravnom prometu nastupao kao osoba koja se bavi djelatnošću kreditiranja, a to je protivno prethodno spomenutoj odredbi čl. 1021. ZOO-a. Naime, tom odredbom propisano je kako se ugovorom o kreditu banka obvezuje korisniku kredita staviti na raspolaganje određeni iznos novčanih sredstava, na određeno ili neodređeno vrijeme, za neku namjenu ili bez utvrđene namjene, a korisnik se obvezuje banci plaćati ugovorene kamate i iskorišteni iznos novca vratiti u vrijeme i na način kako je ugovoreno. Dakle, davanje kredita predstavlja bankarski posao te ga tužitelj kao fizička osoba nije bio ovlašten obavljati u Republici Hrvatskoj. Posebno treba uzeti u obzir da iz provedenog postupka proizlazi kako je iznos zajma isplaćen na ruke pokojne UZ kao zajmoprimca što ukazuje na to da predmetni Ugovor nije popraćen odgovarajućom financijskom dokumentacijom.

66. Posljedično, predmetni Ugovor naslovljen kao Ugovor o zajmu je ništetan i iz razloga što isti po svojoj pravnoj prirodi predstavlja ugovor o kreditu. Naime, isti je protivan prisilnom propisu, odnosno kogentnoj odredbi čl. 1021. ZOO-a kojom je definiran pojam ugovora o kreditu, odnosno između ostalog je definirano kako ugovor o kreditu sklapa kao kreditor isključivo banka, a s obzirom da je u predmetnom slučaju u svojstvu kreditora isti sklopio tužitelj kao fizička osoba iz inozemstva, predmetni Ugovor je ništetan i na temelju odredbe čl. 322. st. 1. ZOO-a.

67. U prilog prethodnoj ocjeni ovog suda govori i sudska praksa Županijskog suda u Varaždinu, Presuda i Rješenje poslovni broj Gž-1380/2024-2 od 31. listopada 2024.

68. Slijedom svega navedenoga, prihvaćen je eventualno kumulirani protutužbeni zahtjev za utvrđenjem ništetnosti predmetnog Ugovora o zajmu od 11. studenog 2008. (točka III. Izreke presude).

69. S obzirom na činjenicu da je prihvaćen eventualno kumulirani protutužbeni zahtjev i da je predmetni Ugovor o zajmu utvrđen ništetnim, ovdje treba odbiti kao neosnovan predmetni konačno postavljeni tužbeni zahtjev iz tužiteljevog podneska od 19. lipnja 2024. Naime, kao što je to prethodno obrazloženo predmetna protutužba je tzv. prejudicijelna protutužba, koja predstavlja prethodno pitanje za donošenje odluke o predmetnom tužbenom zahtjevu. S obzirom na to da tužiteljev tužbeni zahtjev proizlazi iz predmetnog Ugovora o zajmu koji je odlukom o protutužbenom zahtjevu utvrđen ništetnim, isti je svakako neosnovan jer tužitelj nije ovlašten ostvarivati namirenje svoje tražbine kada je Ugovor iz kojeg proizlazi ta tražbina utvrđen ništetnim, odnosno isti ex tunc ne proizvodi nikakve pravne učinke. Posljedično, odbijen je kao neosnovan predmetni tužbeni zahtjev (točka I. Izreke presude).

70. S obzirom na to da je tuženik u cijelosti uspio u ovom sporu u smislu odredbe čl. 154. st. 1. ZPP-a u vezi s čl. 155. st. 1. ZPP-a, ima pravo na naknadu troškova parničnog postupka i to sastava odgovora na tužbu od 17. siječnja 2019. u iznosu od 200,00 eura prema Tbr. 8. t. 1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj 138/23; dalje: OT), zastupanja na pripremnom ročištu dana 13. ožujka 2019. u iznosu od 200,00 eura (Tbr. 9. t. 1. OT-a), sastava obrazloženog podneska od 19. ožujka 2019. u iznosu od 200,00 eur (Tbr. 8. t. 1. OT- a), sastava obrazloženog podneska od 5. rujna 2019. u iznosu od 200,00 eur (Tbr. 8. t. 1. OT-a), zastupanja na pripremnom ročištu 7. prosinca 2021. u iznosu od 200,00 eur (Tbr. 9. t. 1. OT-a), zastupanja na ročištu za glavnu raspravu 8. ožujka 2022. u iznosu od 200,00 eur (Tbr. 9. t. 1. OT-a), sastava obrazloženog podneska od 4. svibnja 2022. u iznosu od 200,00 eur (Tbr. 8. t. 1. OT-a) zastupanja na ročištu za glavnu raspravu 13. svibnja 2022. u iznosu od 200,00 eur (Tbr. 9. t. 1. OT-a), sastava obrazloženog podneska od 1. srpnja 2022. u iznosu od 200,00 eur (Tbr. 8. t. 1. OT- a), zastupanja na ročištu za glavnu raspravu 19. rujna 2022. u iznosu od 200,00 eur (Tbr. 9. t. 1. OT-a), sastava ostalih podnesaka od 21. prosinca 2022. u iznosu od 50,00 eur (Tbr. 8. t. 4. OT-a), zastupanja na ročištu za glavnu raspravu 9. svibnja 2024. u iznosu od 200,00 eur (Tbr. 9. t. 1. OT-a) i zastupanja na ročištu za glavnu raspravu 23. siječnja 2025. u iznosu od 200,00 eur (Tbr. 9. t. 1. OT-a). Dakle, tuženik ima pravo na naknadu troškova parničnog postupka u iznosu od 2.450,00 eur što uvećano za pripadajući PDV po stopi od 25% iznosi ukupno 3.062,50 eur. Dakle, tuženik ima pravo na naknadu troškova parničnog postupka u sveukupnom iznosu od 3.062,50 eur (točka IV. izreke presude).

71. Tuženik ima pravo sukladno odredbi čl. 151. st. 3. ZPP-a i na zatezne kamate na dosuđene troškove parničnog postupka i to od donošenja prvostupanjske presude pa do isplate.

72. Naprotiv, tuženik nema pravo na naknadu troškova za svaku radnju u iznosu od po traženih 500,00 eur uvećano za pripadajući PDV. Naime, tuženik protutužbom traži utvrđenje ništetnim predmetnog Ugovora o zajmu a koji je sklopljen sa iznosom pozajmice od 12.249,34 eur tako da je to vrijednost njegovog protutužbenog zahtjeva pa tuženik ima pravo na 200,00 eur naknade troška za svaku radnju, uvećano za pripadajući PDV. Dakle, tuženik nema pravo na naknadu troškova parničnog postupka u sveukupnom iznosu sa uračunatim PDV-om od 4.312,50 eur (točka V. izreke presude).

73. Ovaj sud nije smatrao potrebnim u izreci presude odlučivati o tužiteljevom zahtjevu za naknadu troškova parničnog postupka budući da je isti bespredmetan, jer je odbijen kao neosnovan predmetni tužbeni zahtjev a u cijelosti je prihvaćen predmetni eventualno kumulirani protutužbeni zahtjev.

U Sesvetama 6. ožujka 2025.

Sudac

Lovro Tomičić

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka može podnijeti žalbu Županijskom sudu u roku 15 dana od dana ročišta za objavu presude (za stranku koja je bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje) odnosno u roku od 15 dana po primitku presude (za stranku koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje), a podnosi se putem ovog suda u dva istovjetna primjerka za sud i po jedan za svaku protivnu stranku.

DNA:

- tužitelju po odvj. Marku Krpanu uz nalog za sudsku pristojbu na presudu u iznosu od 171,06 eur

- tuženiku po odvjetniku Tomislavu Bujasu uz nalog za sudsku pristojbu na presudu u iznosu od 168,95 eur

Za pristup ovom sadržaju morate biti prijavljeni i imati aktivnu pretplatu.

Prijavite se Besplatno se registrirajte