REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd-882/2025-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Ante Perkušića predsjednika vijeća, Đura Sesse člana vijeća i suca izvjestitelja, Goranke Barać-Ručević, Mirjane Magud i mr. sc. Neri Radas članova vijeća, u pravnoj stvari prvotužitelja ZA, iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], drugotužiteljice ZAH, iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] i trećetužiteljice MA, iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], koje zastupa punomoćnik Petar Krnić, odvjetnik u Slavonskom Brodu, protiv tuženika Hrvatska osiguravajuća kuća d.d., Zagreb, Capraška ulica 6, OIB 00432869176, kojeg zastupaju punomoćnici odvjetnici u Odvjetničkom društvu Olujić, Pezić i partneri d.o.o. u Zagrebu, radi naknade štete, odlučujući o prijedlozima za dopuštenje prvo do treće tužitelja i tuženika protiv presude Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž- 4875/2023-2 od 19. studenoga 2024., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Slavonskom Brodu poslovni broj Pn-59/2020-63 od 13. studenoga 2023., u sjednici održanoj 6. ožujka 2025.,
r i j e š i o j e:
I. Odbija se prijedlog za dopuštenje revizije prvo, drugo i trećetužitelja.
II. Odbija se prijedlog za dopuštenje revizije tuženika.
III. Odbacuje se prijedlog tuženika za dopuštenje revizije u dijelu koji se odnosi na povredu temeljenih ljudskih prava zajamčenih Ustavom Republike Hrvatske.
IV. Odbija se zahtjev prvo, drugo i trećetužitelja za naknadu troškova odgovara na prijedlog tuženika za dopuštenje revizije.
Obrazloženje
1. Tužitelji su podnijeli prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž-4875/2023-2 od 19. studenoga 2024., kojom je odbijena žalba prvo do trećetužitelja i potvrđena presuda Općinskog suda u Slavonskom Brodu poslovni broj Pn-59/2020-63 od 13. studenoga 2023. pod točkom III. i V. izreke.
2. Tuženik je također podnio prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž-4875/2023-2 od 19. studenoga 2024., kojom je odbijena žalba tuženika i potvrđena presuda Općinskog suda u Slavonskom Brodu poslovni broj Pn-59/2020-63 od 13. studenoga 2023. pod točkom I., II. i IV. izreke.
3. Tuženik nije podnio odgovor na prijedlog za dopuštenje revizije prvo do trećetužitelja.
4. Tužitelji u odgovoru na prijedlog za dopuštenje revizije tuženika predlažu da se prijedlog tuženika odbije kao neosnovan, uz naknadu troškova odgovora na prijedlog.
U odnosu na prijedlog za dopuštenje revizije prvo do trećetužitelja
5. U prijedlogu za dopuštenje revizije tužitelji su postavili pitanja za koja su naveli da su važna za odluku u ovom sporu, kao i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, te su predložili da se dopusti revizija radi postavljenih pitanja:
„1. S obzirom na sadržaj odredbe čl. 1101. ZOO, da li suprug i djeca pokojne supruge, odnosno majke, imaju pravo na jednak iznos pravične novčane naknade za smrt supruge, odnosno majke?
2. Da li sudovi pri donošenju odluke o nagradi i naknadi troškova za rad odvjetnika na dan donošenja presude moraju svoju odluku utemeljiti na tarifi i vrijednosti boda koja je na snazi upravo na dan donošenja sudske presude?
3. Da li tužiteljima kojima je osporavan pravni osnov pripada pravo na 100% troškova parničnog postupka temeljem čl. 154. ZPP?“.
5.1. Kao razlog važnosti drugo postavljenog pitanja tužitelji su se pozvali na odluku Županijskog suda u Rijeci poslovni broj Gž-401/2023-2 od 3. svibnja 2024., a u odnosu na treće pitanje pozvali su se na odluku Europskog suda za ljudska prava Klauz protiv Hrvatske broj 28963/10 od 18. srpnja 2013., te na presudu Općinskog suda u Slavonskom Brodu, Stalna služba u Novoj Gradiški poslovni borj Pr-14/2015 od 12. studenoga 2015.
6. Postupajući u skladu s odredbom čl. 385.a st. 1. i čl. 387. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 84/08., 123/08., 57/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23. - dalje: ZPP), revizijski sud je ocijenio da prvo postavljeno pitanje u prijedlogu za dopuštenje revizije prvo do trećetužitelja nije važno pitanje u smislu odredbe čl. 385.a st. 1. ZPP jer u odnosu na isto nisu uopće izneseni razlozi važnosti tog pitanja, niti tužitelji u prijedlogu navode da bi o tom postavljenom pitanju postojala različita praksa nižestupanjskih- žalbenih sudova, koju bi trebalo ujednačiti, što je osnovni smisao revizijskog postupka.
6.1. Nadalje, s obzirom da su sudovi odluku o trošku utemeljili pozivom i na Tarifu o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“, broj 142/12, 103/14, 107/15, 37/22. i 126/22. - dalje: Tarifa) te na vrijednost boda od 15,00 kn, koja je bila na snazi na dan donošenja prvostupanjske presude 13. studenoga 2023., to od odgovora na drugo postavljeno pitanje ne ovisi ishod ovog spora, slijedom čega drugo postavljeno pitanje nije važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.
6.2. Također valja reći da niti treće postavljeno pitanje nije važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni s obzirom da je odluka Europskog suda za ljudska prava u predmetu Z protiv RH donesena u različitoj činjeničnoj i pravnoj situaciji od predmetne, zbog čega se pozivanje na navedenu odluku ne može smatrati navođenjem relevantnih razloga zbog kojih bi treće postavljeno pitanje bilo važno u smislu odredbe čl. 385.a st. 1. ZPP.
6.2.1. Također, valja reći da tužitelji ni pozivom na prvostupanjsku presudu Općinskog suda u Slavonskom Brodu, Stalna služba u Novoj Gradiški Pr-14/2015 nisu naveli odgovarajući razlog važnosti, s obzirom na to da prvostupanjske odluke nisu razlog važnosti koji ima u vidu odredba čl. 385.a ZPP.
7. Slijedom svega navedenog, valjalo je na temelju odredbe čl. 389.b st. 1. i 2. ZPP odbiti prijedlog za dopuštenje revizije prvo do trećetužitelja i riješiti kao pod točkom I. izreke ovog rješenja.
U odnosu na prijedlog za dopuštenje revizije tuženika
8. U prijedlogu za dopuštenje revizije tuženik je postavio pitanja za koja je naveo da su važna za odluku u ovom sporu, kao i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, te je predložio da se dopusti revizija radi postavljenih pitanja:
„1. Dali osiguratelj po polici obveznog osiguranja od automobilske odgovornosti odgovara za štetu koju počini osoba koja nije vozač i od vozila koje se nije kretalo, dakle nije korišteno u svrhu prometa niti prijevoza? Naime, budući je tadašnjim čl. 22. st. 3. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu (NN 151/05, 36/09, 75/09, 76/13, 152/14) decidirano bilo definirano da ugovor o osiguranju pokriva štete nastale od vozila koja se kreću javnim cestama i ostalim površinama kojima se odvija promet, dali je zakonito i pravno osnovano proširivati važenje takvih ugovora i na vozila u mirovanju (parkirana vozila, vozila van prometa…) i ako jest, po kojemu članku kojega zakona? 2. Dali je pravno dopušteno odredbom čl. 1068. st. 3. ZOO-a koja predstavlja općenit propis i definira pojam motornog vozila derogirati odredbu čl. 22. st. 3. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu (NN 151/05, 36/09, 75/09, 76/13, 152/14), a koja se odnosi upravo na odnos osiguratelja i oštećenika (treće osobe)?
3. Predstavlja li parkirano vozilo sa ugašenim motorom, dakle vozilo izvan pogona, opasnu stvar te dali u slučajevima nezgode nastale uporabom takvog vozila osiguratelj odgovara temeljem odredbe čl. 1045. st. 3. ZOO-a, te na kome leži teret dokaza uzroka nastanka štete?“.
8.1. Kao razlog važnosti postavljenih pitanja tuženik ističe da pobija presuda suda drugog stupnja odstupa od prakse revizijskog suda pozivajući se pri tome na revizijske odluke broj Rev-x-153/11 od 4. rujna 2012., Revr-464/08 od 9. prosinca 2008., Rev- 1471/11 od 9. studenoga 2016., Rev-x-1182/11 od 6. ožujka 2012., Rev-627/99 od 18. lipnja 2002., Rev-264/1996 i Revr-1361/14.
8.2. Tuženik je prijedlog podnio i zbog povrede temeljnih ljudskih prava - prava na pravično suđenje zajamčeno Ustavom Republike Hrvatske i Europskom Konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda.
9. Postupajući u skladu s odredbom čl. 385.a i čl. 387. ZPP, ocijenjeno je da pravna pitanja koja postavlja tuženik, a koja se u bitnom svode na pitanje može li se zaustavljeno vozilo smatrati vozilom u prometu, odnosno uporabi, nisu važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu.
9.1. Navedeno stoga, što je riječ o pitanjima u pogledu kojih pobijana odluka (kojom je drugostupanjski sud potvrdio prvostupanjsku presudu prihvaćajući razloge u obrazloženju te presude) ne odstupa od ustaljene prakse revizijskog suda i zauzetih pravnih shvaćanja primjerice u odlukama poslovni broj Rev 4198/2019-2 od 12. srpnja 2023., Rev x-1182/2011 od 6. ožujka 2012., Rev-1471/2011 od 9. studenoga 2016. i dr.
9.1.1. Naime, revizijski sud je primjerice u odluci Rev 4198/2019-2 od 12. srpnja 2023. izrazio sljedeće pravno shvaćanje:
„19. Naime, Vrhovni je sud u nizu svojih revizijskih odluka naveo da eventualne pravne praznine u ZOOP (kao i u ranijem Zakonu o osiguranju ) treba tumačiti u kontekstu društvenog cilja tog propisa, dakle u cilju zaštite žrtava nezgoda uzrokovanih motornim vozilima.
20. Tako je u odluci Rev x-1182/2011 od 6. ožujka 2012., navedeno: "…zakonodavac je imao u vidu štete koje mogu izravno i neizravno nastati uporabom vozila u odvijanju prometa koje u širem smislu mogu nastati od zaustavljenog motornog vozila. Ovo shvaćanje Vrhovni je sud ponovio u više drugih odluka (npr. i u odluci Rev-1471/2011 od 9. studenoga 2016).
21. …sadržaj pojma "upotreba vozila" nije usko ograničen samo na situacije iz cestovnog prometa, tj. na upotrebu na javnim cestama i na vozila koja su u pokretu, nego se odnosi i na svaku upotrebu vozila koja jest u skladu s njegovom uobičajenom funkcijom. Sama činjenica da je vozilo koje je sudjelovalo u nezgodi nije kretalo u trenutku kada se ona dogodila i da je motor vozila bio isključen, nije odlučujuća. Naime, doseg pojma "uporaba vozila" ne ovisi o okolnosti je li predmetno vozilo, u trenutku nezgode, bilo zaustavljano, s ugašenim motorom i je li se nalazilo zaustavljeno na parkiralištu ili u garaži. To stoga što su zaustavljanje i parkiranje vozila, kao i razdoblje mirovanja vozila između dvaju kretanja, uobičajene i nužne faze te svakako predstavljaju dio njegove uporabe kao prijevoznog sredstva, pri čemu parkiranje vozila pretpostavlja da ono, nekad i tijekom duljeg razdoblja, ostaje nepokrenuto prije njegove iduće upotrebe.“…
10. Zbog svega navedenog, valjalo je na temelju odredbe čl. 389.b st. 1. i 2. ZPP odbiti prijedlog za dopuštenje revizije tuženika i riješiti kao pod točkom II. izreke ovog rješenja.
11. Nadalje, tuženik je u prijedlogu za dopuštenje revizije naveo da mu je u prvostupanjskom, a osobito u drugostupanjskom postupku zbog osobito teške povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava povrijeđeno temeljno ljudsko pravo na pravično suđenje.
12. Postupajući po odredbi čl. 385.a ZPP-a, revizijski sud je ocijenio da u prijedlogu za dopuštenje revizije, kao i prilozima koje je tuženik dostavio uz prijedlog u smislu odredbe čl. 387. st. 3. ZPP-a, tuženik nije učinio vjerojatnim da bi mu bilo povrijeđeno temeljno ljudsko pravo u smislu odredbe čl. 385.a st. 2. ovog Zakona.
12.1. Naime, ovaj sud ocjenjuje da je u postupku pred nižim sudovima tuženiku bilo omogućeno da se izjasni o zahtjevima i navodima prvo do trećetužitelja, iznosi činjenice i predlaže dokaze, te na taj način ravnopravno sudjeluje u postupku. U svojim presudama niži sudovi su odgovorili na sve odlučujuće navode tuženika. Njihove presude su detaljno obrazložene, te se ne mogu smatrati arbitrarnima ili očito nerazumnima. Stoga ništa ne upućuje na zaključak da tuženik nije imao pravično suđenje, čime tuženik nije učinio vjerojatnim da bi mu u prvostupanjskom i drugostupanjskom postupku zbog osobito teških povreda odredaba parničnog postupka ili pogrešne primjene materijalnog prava bilo povrijeđeno kakvo temeljno ljudsko pravo u smislu postojanja pretpostavki iz odredbe čl. 385.a st. 2. ZPP-a.
13. Slijedom navedenog prijedlog tuženika za dopuštenje revizije je valjalo u dijelu u kojem je on koncipiran u smislu čl. 385.a st. 2. ZPP-a odbaciti na temelju odredbe čl. 389.a st. 4. ZPP, slijedom čega je odlučeno kao pod točkom III. izreke ovog rješenja.
14. Tužiteljima nisu priznati troškovi sastava odgovora na prijedlog tuženika za dopuštenje revizije jer ta parnična radnja nije bila potrebna prilikom donošenja odluke o prijedlogu (čl. 155. st. 1. ZPP u vezi sa čl. 166. ZPP). Zbog toga je valjalo odlučiti kao pod točkom IV. izreke ovog rješenja.
Zagreb, 6. ožujka 2025.
Predsjednik vijeća:
dr. sc. Ante Perkušić
