Republika Hrvatska

Županijski sud u Varaždinu

Varaždin, Braće Radić 2

Poslovni broj: Gž-200/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Varaždinu u vijeću sastavljenom od sutkinje Sanje Bađun predsjednice vijeća, mr. sc. Bojane Skenderović sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća i suca Milka Samboleka člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice JT iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnica Zorana Živković, odvjetnica u Zagrebu, protiv tuženice ZT iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnik Cvijetko Rihter, odvjetnik u Dubrovniku, radi utvrđenja ništetnosti oporuke, odlučujući o žalbi tužiteljice izjavljenoj protiv presude Općinskog suda u Metkoviću, Stalne službe u Pločama poslovni broj: P-326/2023-13 od 26. srpnja 2024., u sjednici vijeća dana 06. ožujka 2025.

p r e s u d i o  j e

Odbija se kao neosnovana žalba tužiteljice i potvrđuje presuda Općinskog suda u Metkoviću, Stalne službe u Pločama poslovni broj: P-326/2023-13 od 26. srpnja 2024.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom u toč. I. izreke odbijen je tužbeni zahtjev za utvrđenje ništetnosti pisane oporuke pok. FT, (pok. J) iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], sastavljene pred svjedocima u Žuljanima dana 21. srpnja 2015. Pod toč. II. izreke naloženo je tužiteljici nadoknaditi tuženici troškove parničnog postupka u iznosu od 3.187,50 EUR, dok je u ostalom dijelu u iznosu od 2.152,50 EUR zahtjev tuženice za naknadu parničnih troškova odbijen kao neosnovan.

2. Pravodobno podnesenom žalbom navedenu presudu pobija tužiteljica zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07. - Odluka USRH, 84/08., 96/08. – Odluka USRH, 123/08 - ispravak, 57/11., 148/11. - pročišćeni tekst, 25/13., 89/14. – Odluka USRH, dalje u tekstu: ZPP), uz prijedlog drugostupanjskom sudu da istu preinači i usvoji njen tužbeni zahtjev.

3. Tuženica nije odgovorila na žalbu.

4. Žalba tužiteljice nije osnovana.

5. Obrazlažući zauzeto materijalno-pravno stajalište, prvostupanjski sud polazi od utvrđenja proizašlih iz iskaza svjedoka UT i DT te ĐT koji istoznačno opisuju da su vidjeli da je pok. FT ustao iz kreveta, došao do stolice, sjeo i samostalno, bez pomoći trećih osoba, potpisao predmetnu oporuku za stolom. Isto tako iz iskaza tuženice sud utvrđuje da je pok. FT potpisao predmetnu oporuku na način da je lijevom rukom podigao desnu ruku, koja mu je bila jača i s njom se potpisao. Obzirom dakle na utvrđenje da pok. FT nitko nije potpomagao, prvostupanjski sud zaključuje da je pok. FT sam potpisao ovu oporuku i u tom smislu ne prihvaća nalaz stalnog sudskog vještaka za rukopise i dokumente BT da je pok. FT predmetnu oporuku potpisao vjerojatno pasivnim pomaganjem neke druge osobe, dakle uz pomoć tzv. potpomognute ruke.

6. Prvostupanjski sud nadalje utvrđuje i da je oporučitelj FT u vrijeme sastavljanja oporuke bio u potpunosti sposoban za rasuđivanje i slobodno izražavanje, koju činjenicu temelji na suglasnim pisanim nalazima i mišljenjima (vještačenjima) Klinike za psihijatriju Vrapče, Zavoda za forenzičnu psihijatriju i vještaka psihijatra Trpimira Glavine koje ocjenjuje jasnim, potpunim i u skladu s pravilima znanosti, umijeća i vještine, ocjenjujući istodobno neprihvatljivim kontrarni vještački nalaz neurologa AT.

7. Konačno, prvostupanjski sud zaključuje da je sporna pisana oporuka pred svjedocima sastavljena u skladu sa Zakonom o nasljeđivanju ("Narodne novine", broj 48/03., 163/03., 127/13., 33/15. – dalje: ZN) i to u skladu sa čl. 31. ZN, jer je FT znao i mogao čitati i pisati te je za ovu oporuku pred dva, istodobno nazočna, svjedoka izjavio da je to njegova oporuka i pred njima ju potpisao. Svjedoci su se potpisali na samoj oporuci.

8. U žalbi tužiteljica nakon preocjene iskaza svjedoka i tuženice ističe da sud nije valjano obrazložio svoje uvjerenje i razloge neprihvaćanja sudskog vještačenja. Pojašnjava i da ako sud smatra da je nalaz nejasan, nepotpun ili proturječan ili ako se nedostaci ne mogu otkloniti niti ponovljenim saslušanjem sudskog vještaka, da je mogao odrediti vještačenje po drugom vještaku u smislu čl. 261. st. 2. ZPP-a.

9. Tijekom cijelog postupka tužiteljica je tvrdila kako potpis na oporuci (u koverti na listu 138 spisa) nije napisao pok. FT. U tom smislu sud je, nakon utvrđenja o sposobnosti oporučitelja za raspolaganje, dokazni postupak koncentrirao na utvrđenje valjanosti potpisa na oporuci te je na prijedlog tužiteljice provedeno grafološko vještačenje. Iz nalaza i mišljenja stalnog sudskog vještaka za rukopise i dokumente CT proizlazi da je potpis na oporuci vrlo vjerojatno učinio FT, ali potpomognutom rukom. Istodobno iz navoda svjedoka UT i DT te ĐT, kao i tuženice saslušane kao stranke u svrhu dokazivanja, proizlazi da svi istoznačno tvrde kako pok. FT nitko nije pomagao prilikom potpisivanja oporuke u smislu da bi se radilo o „potpomognutoj ruci“.

10. Razmotre li se dokazi provedeni radi utvrđenja da li je pok. FT potpisao predmetnu oporuku, kao cjelina koju predstavljaju, vidljivo je da svjedoci oporuke UT i DT istoznačno tvrde da su u trenutku kad su došli u kuću pokojnog zatekli ĐT i odvjetnika Cvijetka Rihtera te su tvrdili i da je naknadno u kuću došla i tuženica. Sama tuženica svjedočila je da je u kući pok. djeda pristupila kada je on sjedio za stolom te da ga je vidjela da je potpisao oporuku koja je ranije bila napisana. Obzirom na trenutak naknadnog dolaska, koji prisutni svjedoci i tuženica istoznačno opisuju te komplementarnost njihovih navoda, osnovano je prvostupanjski sud vjeru poklonio tvrdnjama očevidaca potpisa te se promašenim ukazuju žalbeni navodi tužiteljice da tužena svojim saslušanjem pokušava popraviti stvari i da sada naknadno tvrdi da je bila prisutna kada se potpisivala oporuka, iako ranije nije inzistirala na svom saslušanju. Okolnost da prvostupanjski sud ranije nije saslušavao stranke uz obrazloženje da se saslušanjem stranaka neće bitnije utvrditi činjenično stanje ne može se tumačiti kao naknadni pokušaj tuženice da različito prikaže događaj, samo zbog toga jer ranije nije inzistirala na svom saslušanju. Naime, prema čl. 220. st.2. ZPP-a sud odlučuje o tome koje će od predloženih dokaza izvesti radi utvrđivanja činjenica, a tuženica je svoje saslušanje predložila već u odgovoru na tužbu. Sama okolnost da je sud u ranijem tijeku postupka odlučio da neće saslušavati stranke, a tuženica na svom saslušanju nije inzistirala ne može se tumačiti u smislu nevjerodostojnosti njenog iskaza.

11. Daljnja slika koju daju iskazi svjedoka i tuženice je također istoznačna jer svo troje identično tvrde da je pok. FT samostalno potpisao oporuku za stolom. Tvrdnju tuženice da je njen djed potpomagao desnu ruku lijevom potvrdio je i svjedok UT, opisujući da se pok. FT najviše tresla desna ruka, pa ju je držao u džepu i pomagao si lijevom rukom. Stoga je zaključak prvostupanjskog suda koji je uslijedio nakon saslušanja svjedoka i stranaka ispravan i kao zakonit prihvaća ga i ovaj sud.

12. Rezimira li se iznijeto, dokazi provedeni tijekom prvostupanjskog postupka kao cjelina ukazuju da je odvjetnik po nalogu pok. FT došao u njegovu kuću, da je pročitao nacrt oporuke, čije sastavljanje je FT ranije zatražio te da su tom prilikom prisutni biti UT i DT, odvjetnik Rihter, pok. FT i ĐT, da je pok. FT odobrio nacrt te samostalno došao do stola potpisao oporuku u kojem trenutku je došla i tuženica. Potpis je učinio potpomažući svoju desnu ruku koja se tresla (kao posljedica Parkinsonove bolesti) lijevom rukom. U okviru ovakvog prikaza dobivenog iz provedenih dokaza osnovano je prvostupanjski sud odbio tužbeni zahtjev, tvrdeći da tužiteljica nije dokazala da pok. FT nije potpisao predmetnu oporuku.

13. Svi dokazi provedeni tijekom postupka i prema ocjeni ovoga suda upućuju upravo suprotno, na zaključak da je FT izrazio svoju volju u oporuci, koju mu je sastavio odvjetnik po njegovu nalogu i da je on oporuku potpisao samostalno i svojevoljno. Isto tako, ispravno je prvostupanjski sud utvrdio da je oporučitelj u trenutku potpisivanja oporuke mogao čitati i pisati i da je za ispravu, koju je sastavio odvjetnik, izjavio pred dva istodobno nazočna svjedoka da je to njegova oporuka te ju pred njima potpisao, nakon čega su se i svjedoci potpisali na oporuci, čime su ispunjeni uvjeti propisani čl.31. ZN-a.

14. Ima li se u vidu da je prvostupanjski sud ispravno i zakonito ocijenio da je oporuka valjana u smislu odredaba Zakona o nasljeđivanju, zaključak je ovog suda da obrazloženje prvostupanjskog suda da ne prihvaća nalaz vještaka Marijana Krajne da je pok. FT oporuku potpisao tzv. potpomognutom rukom druge osobe zbog kontrarnih navoda očevidaca potpisivanja, koji su tvrdili da je potpis učinio sam, ne onemogućava ovom sudu ispitivanje pobijane presude uslijed ne postojanja valjanih razloga za neprihvaćanje nalaza, pa slijedom toga nije ostvarena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP. Naime, pobijana presuda je sastavljena sukladno odredbi čl.338. ZPP-a, izreka je jasna i razumljiva, ne proturječi sama sebi niti razlozima presude, navedeni su razlozi o svim odlučnim činjenicama koji nisu nejasni niti proturječe izvedenim dokazima tako da je istu, suprotno žalbenim navodima tuženice, moguće ispitati i nije počinjena posebno istaknuta bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP-a, na koju ukazuju tuženica.

15. Osim toga, ispitavši, na temelju čl. 365. st. 2. ZPP-a, pobijanu presudu i po službenoj dužnosti u odnosu na daljnje apsolutno bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a, ovaj sud nije našao ostvarenom niti koju od navedenih bitnih povreda.

16. Budući da ovaj sud u cijelosti prihvaća pravilnim i potpunim činjenično stanje utvrđeno po prvostupanjskom sudu te također pravilnim materijalno pravo iz čl. 31. ZN- a, primjenom kojeg je, uslijed utvrđenja pravne valjanosti pisane oporuke pred svjedocima, odbijen tužbeni zahtjev, valjalo je žalbu tužiteljice odbiti kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu primjenom odredbe čl. 368. st. 1. ZPP-a.

U Varaždinu 06. ožujka 2025.

Predsjednica vijeća

Sanja Bađun