REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U RIJECI

[adresa] V 5

Poslovni broj: Us I-2434/2023-7

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Rijeci, po sutkinji Dubravki Zec, uz sudjelovanje zapisničarke Snježane Vukašinović, u upravnom sporu tužitelja VH iz [adresa], kojeg zastupaju opunomoćenici iz Odvjetničkog društva Kovačević, Koren i partneri d.o.o., odvjetnici u Rijeci, Supilova 6/III, protiv tuženika Ministarstva prostornoga uređenja, graditeljstva i državne imovine, Zagreb, Ulica Republike Austrije 20, radi izdavanja rješenja o izvedenom stanju, 6. ožujka 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tužbeni zahtjev radi poništavanja rješenja Ministarstva prostornoga uređenja, graditeljstva i državne imovine KLASA: UP/II-361-05/22-26/308, URBROJ: 531-07-1-4-1/4-23-2 od 24. srpnja 2023.

II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadom troškova ovog upravnog spora.

Obrazloženje

1. Rješenjem Istarske županije, Grada Vodnjana, Upravnog odjela za prostorno uređenje, komunalni sustav, gradnju i zaštitu okoliša KLASA: UP/I-361-14/18-03/272, URBROJ: 2163-10-04-01/43-22-9 od 25. travnja 2022. odbijen je zahtjev ovdje tužitelja za izdavanje rješenja o izvedenom stanju za nezakonito izgrađenu građevinu na k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina].

2. Protiv navedenog rješenja tužitelj je izjavio žalbu koju je tuženik rješenjem KLASA: UP/II-361-05/22-26/308, URBROJ: 531-07-1-4-1/4-23-2 od 24. srpnja 2023. odbio kao neosnovanu.

3. Tužitelj je protiv tuženika pravodobno ovom sudu podnio tužbu kojom osporava citirano rješenje tuženika zbog nepotpuno i pogrešno utvrđenih činjenica, pogrešne primjene pravnog propisa na temelju kojeg se rješava stvar i bitne povrede odredbi upravnog postupka navodeći da je obrazloženje osporenog rješenja manjkavo, nejasno i ima takve nedostatke radi kojih se osporeno rješenje ne može ispitati. Također, isto ne sadrži obrazloženje o svim odlučnim činjenicama u ovom predmetu te tuženik uopće ne spominje sve činjenice bitne za odlučivanje u predmetnoj upravnoj stvari. Osporenim rješenjem odbijena je žalba na rješenje prvostupanjskog tijela kojim je isto odbilo zahtjev za izdavanje rješenja o izvedenom stanju za nezakonito izgrađenu građevinu na k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] s obrazloženjem da zgrada koja je vidljiva na digitalnoj ortofotokarti nije ona ista zgrada za koju se traži ozakonjenje. Odbijanjem žalbe na navedeno rješenje, tuženik je tako potvrdio pravilnost i zakonitost istog, a utvrdio da su navodi žalitelja neosnovani i neodlučni za drukčije rješavanje ove upravne stvari. Takvo utvrđenje tuženika u cijelosti da je pogrešno, neosnovano i u suprotnosti za zakonskim odredbama i samom svrhom Zakona o postupanju s nezakonito izgrađenim zgradama ("Narodne novine" broj: 86/12, 143/13, 65/17 i 14/19, dalje: ZPNIZ) te je donošenjem takve odluke povrijeđeno pravo odnosno pravni interes tužitelja. U konkretnom slučaju tužitelj je tijekom upravnog postupka, kao i u žalbi na prvostupanjsko rješenje, isticao kako se radi o zgradi koja je u istim tlocrtnim gabaritima izgrađena nekoliko godina prije provođenja aerofotogrametrijskog snimanja Republike Hrvatske započetog 21. lipnja 2011., i kao takva predstavlja zgradu na koju se imaju primijeniti odredbe čl. 2. st. 1. i 2. ZPNIZ-a te je navedene činjenice tužitelj dokazao između ostalog uvjerenjem o vremenu građenja građevine od 27. svibnja 2010. izdanim od strane Grada Vodnjana KLASA: 361-06/10-01/03, URBROJ: 2168/04-04/21-10-2 koju je tužitelj dostavio u spis tijekom prvostupanjskog postupka. Međutim, niti prvostupanjsko tijelo niti tuženik se nisu očitovali u odnosu na dostavljeno uvjerenje, već su u obrazloženju samo naveli postojanje navedenog. Također, iz obrazloženja osporenog rješenja nejasno je zašto tuženik nije uzeo u obzir da se radi o istoj zgradi koja se na istom mjestu nalazi neprekidno godinama prije provođenja zračnog snimanja 2011. godine. Također, iako je to tužitelj u žalbi isticao, tuženik utvrđenja s očevida nije usporedio s utvrđenjima iz naprijed navedenog uvjerenja i drugih podataka, snimaka i dr., niti je objasnio s kojim mjerama je izvršena usporedba dimenzija pa je činjenično stanje ostalo nepotpuno utvrđeno. Naime, tužitelj smatra da je prvostupanjsko tijelo sukladno čl. 58. i 65. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“ broj: 47/09 i 110/21, dalje: ZUP) trebalo provesti vještačenje u situaciji kada radi utvrđivanja navedenih činjenica, a koje su bitne za razrješavanje upravne stvari, ne raspolaže posebnim stručnim znanjem. Tako tužitelj smatra da bez utvrđenja naprijed navedenih činjenica tuženik nije na nesumnjiv način mogao utvrditi činjenicu vidljivosti zgrade 2011. godine pa je utvrđenje tuženika da zgrada nije bila vidljiva na DOF5/2011 proizvoljna i nepotkrijepljena. Dakle, tužitelj smatra da je tuženik prilikom donošenja osporenog rješenja trebao utvrditi naprijed navedene činjenice, a što nesporno tuženik nije niti uzeo u obzir prilikom obrazloženja osporenog rješenja i na taj je način činjenično stanje ostalo nepotpuno utvrđeno, a time je stoga povrijeđeno pravo odnosno pravni interes tužitelja. Konačno, s obzirom da je tužitelj u žalbi isticao da je zgrada za koju je podnesen zahtjev po čl. 2. st.1. ZPNIZ-a izgrađena i nekoliko godina prije 2011. godine, potpuno je pogrešan zaključak tuženika da je u prvostupanjskom postupku utvrđeno da je zgrada za koju je podnesen zahtjev za izdavanje rješenja o izvedenom stanju izgrađena nakon 21. lipnja 2011., a da to utvrđenje žalbenim navodima ovdje tužitelja nije dovedeno u sumnju.

4. Slijedom svega navedenog, predloženo je sudu donošenje presude kojom će poništiti osporeno rješenje tuženika uz vraćanje predmeta istom na ponovni postupak.

5. Tuženik je u odgovoru na tužbu ostao kod navoda iz osporenog rješenja te predložio tužbeni zahtjev odbiti.

6. Sud je održao ročište za raspravu 5. ožujka 2025., na koje je pristupila opunomoćenica tužitelja, a kako je tuženik uredno pozvan, sud je ne našavši razloga za odgodu, ročište održao u njegovu odsustvu. Na predmetnom ročištu opunomoćenica tužitelja je navela kako ostaje u cijelosti kod navoda iz tužbe te je predložila provođenje dokaza očevidom i vještačenjem po vještaku građevinske struke. Po provođenju navedenih dokaza predloženo je usvajanje tužbenog zahtjeva te je zatražen trošak.

7. Sud je izveo dokaz uvidom u dokumentaciju koja se nalazi u spisu ovog upravnog spora te u spisu predmeta upravnog postupka koji je ovom sporu prethodio pri tome odbivši provesti daljnje dokaze predložene od strane tužitelja vodeći se načelom učinkovitosti upravnog spora iz čl. 8. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“ broj 36/24, dalje: ZUS), prema kojem se upravni spor ima provesti brzo i bez odugovlačenja, uz izbjegavanje nepotrebnih radnji i troškova, a s obzirom da je dokumentacija sadržana u spisu predmeta upravnog postupka i ovog spora bila dovoljna za donošenje odluke u ovom sporu.

8. Na temelju razmatranja svih činjeničnih i pravnih pitanja sud je utvrdio da tužbeni zahtjev nije osnovan.

9. Prema odredbi čl. 2. st. 1. ZPNIZ-a nezakonito izgrađenom zgradom u smislu toga Zakona smatra se zgrada, odnosno rekonstruirani dio postojeće zgrade izgrađene bez akta kojim se odobrava građenje, odnosno protivno tom aktu, vidljiva na digitalnoj ortofoto karti u mjerilu 1:5000 Državne geodetske uprave izrađenoj na temelju aerofotogrametrijskog snimanja Republike Hrvatske započetog 21. lipnja 2011. (DOF5/2011), na kojoj su izvedeni najmanje grubi konstruktivni građevinski radovi (temelji sa zidovima, odnosno stupovima s gredama i stropom ili krovnom konstrukcijom) sa ili bez krova, najmanje jedne etaže.

10. Odredbom st. 2. istog članka propisano je da se nezakonito izgrađenom zgradom u smislu toga Zakona smatra i zgrada, odnosno rekonstruirani dio postojeće zgrade izgrađen bez akta kojim se odobrava građenje, odnosno protivno tom aktu na kojoj su izvedeni najmanje grubi konstruktivni građevinski radovi (temelji sa zidovima, odnosno stupovima s gredama i stropom ili krovnom konstrukcijom) sa ili bez krova, najmanje jedne etaže, koja nije nedvojbeno vidljiva na DOF5/2011, ako je vidljiva na drugoj digitalnoj ortofoto karti Državne geodetske uprave izrađenoj na temelju aerofotogrametrijskog snimanja do 21. lipnja 2011. ili je do tog dana evidentirana na katastarskom planu ili drugoj službenoj kartografskoj podlozi, a o čemu tijelo nadležno za državnu izmjeru i katastar nekretnina na zahtjev stranke izdaje uvjerenje.

11. Obrazlažući odlučivanje kao u izreci osporene odluke tuženik navodi kako iz obrazloženja prvostupanjskog rješenja kao razlog odbijanja postavljenog zahtjeva, u bitnom, proizlazi da predmetna zgrada, koja je prikazana u priloženoj snimci izvedenog stanja, oznaka projekta 30/18 i geodetskoj snimci izvedenog stanja, oznaka projekta 37- 2018, nije ona zgrada koja je vidljiva na DOF5/2011 niti na DOF5 2014/16, ali jest ona ista zgrada koja je vidljiva na DOF5/2017 i 2018., DOF5/2019 i DOF5/2020. Iz spisa predmeta proizlazi da je 6. srpnja 2020. sukladno odredbi čl. 16. st. 1. ZPNIZ-a prvostupanjsko tijelo izvršilo uvid u DOF5/2011 te je utvrdilo da je na k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] vidljiva zgrada vanjskih mjera cca 8,60 x 4,53 metara. Uvidom u priloženi snimak izvedenog stanja, oznaka projekta 30/18 utvrđeno je da je predmet ozakonjenja zgrada vanjskih mjera prizemlja 8,94 x 6,66 metara, maksimalne visine do vijenca 4,16 metara, dvije podzemne etaže i jedne nadzemne etaže (Po 1 + Po 2 + P), po namjeni stambena. Sukladno odredbi čl. 2. st. 2. ZPNIZ-a podnositelj zahtjeva/tužitelj temeljem traženja prvostupanjskog tijela u spis predmeta dostavlja uvjerenje o vremenu građenja građevine KLASA: 361-06/10-01/03, URBROJ: 2168/04-04/21-10-2 od 27. svibnja 2010., izdano od Grada Vodnjana, Upravnog odjela za komunalni sustav, prostorno uređenje i imovinske poslove, kojim se utvrđuje da je građevina, koja je u naravi gospodarski objekt — spremište poljoprivrednog alata, izgrađena na k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] izgrađena do 15. veljače 1968. koja je maksimalnih dimenzija 8,60 x 4,53 metara, visine do vijenca 3,40 metara i koja ima jednu nadzemnu etažu. U svrhu utvrđenja činjeničnog stanja prvostupanjsko tijelo je 7. srpnja 2020. provelo očevid na k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] te je na licu mjesta utvrdilo da je predmetna zgrada izgrađena u skladu s priloženom dokumentacijom — snimkom izvedenog stanja, oznaka projekta 30/18 i da je predmet ozakonjena zgrada izgrađena na k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], vanjskih mjera prizemlja 8,94 x 6,66 metara, maksimalne visine do vijenca 4,16 metara, dvije podzemne etaže i jedne nadzemne etaže (Po 1 + Po 2 + P), po namjeni stambena. Nadalje, uvidom u spis predmeta utvrđeno je da istom prileži DOF5/2011 kao i preslika DOF5/2014/2016. Spisu prileži i uvjerenje Državne geodetske uprave od 1. lipnja 2017. s preslikom DOF5/2011 na kojoj je označena zgrada čija se vidljivost potvrđuje uvjerenjem. Na temelju navedenih snimaka tuženik bez svake sumnje zaključuje da zgrada koja je vidljiva na DOF5/2011 nije zgrada za koju je podnesen zahtjev za ozakonjenje. Naime, da se ne radi o identičnim zgradama prije svega proizlazi iz geodetske snimke izvedenog stanja čiji je sastavni dio geodetski snimak zgrade preklopljen na DOF5/2011, a iz kojega je razvidno da je na mjestu zgrade označene crvenom bojom čije ozakonjenje se traži samo na manjem dijelu vidljiva zgrada snimljena 2011. godine. Stoga tuženik u cijelosti prihvaća obrazloženje prvostupanjskog tijela da je na DOF5/2011 vidljiva zgrada drugih dimenzija i orijentacije u odnosu na zgradu koja je predmet ozakonjenja. Pri tome tuženik naglašava da je zgrada iz dostavljene projektne dokumentacije u prikazanim tlocrtnim dimenzijama u potpunosti vidljiva na preslici DOF5 iz 2017. i 2018. godine. Kod takvog stanja stvari tuženik zaključuje kako je u prvostupanjskom postupku pravilno utvrđeno da je zgrada za koju je podnesen zahtjev za izdavanje rješenja o izvedenom stanju izgrađena nakon 21. lipnja 2011., a žalbenim prigovorima to utvrđenje nije dovedeno u sumnju. U odnosu na navode da je zgrada za koju je podnesen zahtjev za izdavanjem pobijanog rješenja ona ista zgrada koja je vidljiva na uvjerenju o vremenu građenja građevine od 27. svibnja 2010. izdanom od stane [adresa] KLASA: 361-06/10-01/03, URBROJ: 2168/04- 04/21-10-2 tuženik navodi da ista ne predstavlja zgradu koja je prikazana u priloženoj snimci izvedenog stanja, oznake 30/18 te ista nije predmet ozakonjenja u ovom postupku.

12. Nastavno na izneseno, valja reći kako sud u cijelosti prihvaća jasne i argumentirane razloge koje obrazlaže tuženik u osporenom rješenju, citiranima u ovoj odluci te se stoga tužitelj upućuje na ista radi izbjegavanja nepotrebnog ponavljanja. Ovo osobito imajući u vidu da tužitelj pravilnost osporene odluke pobija ukazujući na iste činjenice i dokaze na kojima su upravna tijela utemeljila svoje odluke, ali ih drukčije tumači, dajući u stvari svoje viđenje i ocjenu činjeničnog stanja utvrđenog u postupku te svoju interpretaciju primijenjenog materijalnog prava, što nije od utjecaja na drukčije rješenje ove upravne stvari.

13. Dodatno se ukazuje kako je u upravnom postupku pravilno utvrđeno da u konkretnom slučaju zgrada koja je predmetom ozakonjenja tlocrtnih dimenzija 8,94 m x 6,66 m, a koje dimenzije su potvrđene i očevidom provedenim 7. srpnja 2020., nije istovjetna zgradi koja je vidljiva na DOF5/2011 dimenzija 8,60 m x 4,53 m, odnosno zgradi iz uvjerenja o vremenu građenja građevine od 27. svibnja 2010., a koje se odnosi na građevinu dimenzija 8,60 m x 4,53 m. Stoga se neosnovanima ocjenjuju navodi tužitelja da se u konkretnom slučaju radi o zgradi koja je u istim tlocrtnim gabaritima izgrađena nekoliko godina prije provođenja aerofotogrametrijskog snimanja Republike Hrvatske započetog 21. lipnja 2011. Usporedba navedenih dimenzija pa tako i onih navedenih u uvjerenju od 27. svibnja 2010., jasno je navedena i u osporenom rješenju, što tužitelj bez temelja osporava.

14. Nastavno na potonje izneseno, u odnosu na istaknuti prigovor u pogledu povrede odredbe čl. 98. ZUP-a valja reći kako, suprotno navodima tužitelja, sud ocjenjuje da osporeno rješenje tuženika sadrži sve zakonom propisane dijelove u smislu navedene odredbe. Predmetnom zakonskom odredbom propisano je da obrazloženje sadržava kratko izlaganje zahtjeva stranke, utvrđeno činjenično stanje, razloge koji su bili odlučujući pri ocjeni pojedinih dokaza, razloge zbog kojih nije usvojen koji od zahtjeva stranaka, razloge donošenja zaključaka tijekom postupka te propise na temelju kojih je riješena upravna stvar. Osporeno rješenje sadrže jasne, cjelovite i argumentirane razloge o odlučnim činjenicama bitnim za rješenje ove upravne stvari, kojima je odgovoreno na navode tužitelja iznesene u tijeku predmetnog upravnog postupka. Slijedom navedenog, ocijenjeni su neosnovanima paušalni navodi tužitelja kojima se ukazuje na predmetne procesne povrede.

15. Zaključno, osporavajući citirane zaključke tuženika na kojima je utemeljeno donošenje osporenog rješenja, tužitelj osporava raspolaganje posebnim stručnim znanjem od strane službene osobe tuženika smatrajući da je u konkretnom slučaju bilo potrebno provesti vještačenje. Vezano za navedeno, valja reći kako sukladno zakonu službena osoba izvršava uvid u DOF5/2011 i o tome sačinjava službenu bilješku (čl. 16. ZPNIZ-a). Službene osobe ovlaštene su za isto te posjeduju stručno znanje potrebno za izvršavanje uvida i donošenje zaključaka temeljem istog, odnosno da daju svoje stručno mišljenje. Stoga, cijeneći ranije navedena nesporna utvrđenja sud ne nalazi da su u konkretnom slučaju bile ispunjene pretpostavke za određivanje vještačenja propisane odredbom čl. 65. ZUP-a. Stoga se niti u navedenom postupanju tuženika ne nalazi počinjenje povrede odredaba postupka.

16. Slijedom svega navedenog, osporena odluka tuženika ocjenjuje se zakonitom te je stoga na temelju odredbe čl. 116. st. 1. ZUS-a tužbeni zahtjev valjalo odbiti kao neosnovan te odlučiti kao pod toč. I. izreke ove presude.

17. Tužitelj je zatražio naknadu troškova ovog spora. Međutim, kako tužitelj nije uspio u ovom sporu, to tužitelju sukladno odredbi čl. 147. st. 4. ZUS-a, a kojom je propisano da stranka koja izgubi spor snosi u cijelosti troškove spora, ne pripada pravo na naknadu troškova ovog spora. Stoga je odbijen zahtjev tužitelja za naknadu troškova spora te je odlučeno kao pod toč. II. izreke ove presude.

U Rijeci 6. ožujka 2025.

Sutkinja

Dubravka Zec

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokome upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave presude.

Dostaviti:

- opunomoćenicima iz Odvjetničkog društva Kovačević, Koren i partneri d.o.o., odvjetnicima u Rijeci, Supilova 6/III

- Ministarstvu prostornoga uređenja, graditeljstva i državne imovine, Zagreb, Ulica Republike Austrije 20