REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: P-7815/2021-38

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu, po sutkinji Sanji Lovrić, u pravnoj stvari tužitelja Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, OIB: 84397956623, Zagreb, Mihanovićeva 3, protiv tuženika Euroherc osiguranje d.d., OIB: 22694857747, Zagreb, Ulica grada Vukovara 282, zastupanog po odvjetnicima u Odvjetničkom društvu Grgić & Partneri d.o.o., Zagreb, radi isplate, nakon zaključene glavne javne rasprave održane dana 11. prosinca 2024. u prisutnosti punomoćnika stranaka, dana 6. ožujka 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

"Nalaže se tuženiku Euroherc osiguranju d.d. iz Zagreba, Ulica grada Vukovara 282, OIB: 22694857747 da tužitelju Hrvatskom zavodu za mirovinsko osiguranje iz Zagreba, A. Mihanovića 3, OIB: 84397956623 isplati na ime naknade štete svotu od 33.725,23 kn uz pripadajuću zateznu kamatu koja teče od 26.05.2021. do isplate prema prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, koju kamatnu stopu utvrđuje Hrvatska narodna banka, kao i naknaditi trošak parničnog postupka, u roku od 15 dana."

II. Nalaže se tužitelju da tuženiku naknadi prouzrokovan parnični trošak u iznosu od 1.718,39 eur sa zateznim kamatama tekućim od 6. ožujka 2025. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, a referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, u roku od 15 dana.

III. Odbija se preostali dio zahtjeva tuženika za naknadu parničnog troška u iznosu od 562,50 eur sa zateznim kamatama.

Obrazloženje

1. U tužbi se tvrdi da je osiguranik tužitelja NO teško ozlijeđen kao pješak u prometnoj nezgodi 12.6.2008. koju je skrivio LO, kao vozač osobnog automobila reg. oznaka [registarska oznaka], u vlasništvu poduzeća Suma-Marketing d.o.o. osiguranog kod tuženika policom broj [broj police]. Kod Općinskog suda u Zaprešiću vođen je kazneni postupak protiv osiguranika tuženika, a koji je pravomoćnom presudom broj K-148/2008 proglašen krivim za navedenu nezgodu. Nadalje, tvrdi se da je na osnovu navedene nezgode rješenjem tužitelja broj 725027 od 10.5.2010. osiguraniku HZMO priznato pravo na invalidsku mirovinu zbog opće nesposobnosti za rad nastale uslijed ozljede izvan rada – prometne nezgode. Tužitelj je za ranija razdoblja ishodio pravomoćnu presudu Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž-7299/18 od 13.11.2019., Pž-2864/19 od 27.1.2021. i nepravomoćnu presudu Trgovačkog suda u Osijeku broj P-623/18 od 6.10.2020., a koji postupak je i dalje u tijeku povodom žalbe tuženika. Nadalje, Tvrdi se da je tužitelj nastavio s isplatom invalidske mirovine te je za razdoblje od 1.12.2019. do 31.12.2020. ukupno isplatio 33.725,23 kn, a koji iznos predstavlja štetu za HZMO u navedenom razdoblju. Tužitelj je zahtjevom za naknadu štete od 4.5.2021. potraživao štetu kako je navedeno u točki IV. tužbe, ali je tuženik takav zahtjev otklonio dopisom od 27.5.2021. pozivajući se na odredbe čl. 27. ZOOP-a osporavajući odgovornost i visinu odštetnog zahtjeva. Tužitelj ističe da pravo na mirovinu i isplatu iste vrši sukladno odredbama Zakona o mirovinskom osiguranju pa tako i naknadu štete u ovom slučaju potražuje temeljem čl. 161. -170. ZOMO. Tvrdi se da je odgovornost utvrđena kaznenom presudom, a što se tiče visine, tužitelj smatra da je dostavio dovoljan broj dokaza iz kojih proizlazi da je mirovina doista i isplaćena u navedenim iznosima.

2. Tužitelj je predložio sudu da presudom naloži tuženiku da tužitelju isplati na ime naknade štete iznos od 33.725,23 kn sa zateznim kamatama tekućim od 26.5.2021. pa do isplate.

3. Tuženik u odgovoru na tužbu, u bitnom, navodi da priznaje činjenicu da se 12.6.2008. dogodila prometna nezgoda u kojoj je sudjelovalo vozilo reg. oznake [registarska oznaka] koje je bilo osigurano kod tuženika policom obveznog osiguranja od automobilske odgovornosti. Ističe da je u ovom predmetu riječ o regresnom zahtjevu HZMO protiv osiguratelja, a ne izvornog štetnika, da HZMO u ostvarenju svog regresnog zahtjeva nema svojstvo treće osobe u smislu odredbi ZOO jer pojam "treće osobe" obuhvaća samo neposrednog oštećenika i u iznimnim slučajevima članove njegove obitelji. Tuženik navodi da, sukladno odredbama Zakona o mirovinskom osiguranju, tužitelj ima pravo na naknadu štete samo od osobe koja je uzrokovala invalidnost ili smrt osigurane osobe, a o odgovornosti tuženika u ovoj pravnoj stvari mora se raspravljati u okviru pravila o krivnji, a teret dokaza svih pretpostavki odgovornosti za štetu i visine štete je na tužitelju. Navodi da je tužitelj svom osiguraniku NO utvrdio pravo na invalidsku mirovinu rješenjem od 10.5.2010. koji datum potom valja uzeti kao nastup štetnih posljedica štetnog događaja. Obzirom da je šteta za tužitelja nastupila isplatom mirovine po rješenju od 10.5.2010. na odnos između stranaka, primjenjuju se odredbe Zakona o obveznim osiguranjima u prometu i to čl. 27. istog, a kojim je regulirano pravo Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje da od osiguravajućeg društva potražuje naknadu samo ako postoji razlika između invalidske mirovine utvrđene oštećeniku i one koja bi mu se odobrila u slučaju povrede na radu i to samo u visini te razlike. Nadalje, tuženik navodi da bi osiguranik tužitelja, da nije bilo štetnog događaja, u lipnju 2017. navršio 65 godina života te opseg štete predstavlja eventualnu razliku između visine invalidske mirovine i visine starosne mirovine, pa bi HZMO imao pravo na naknadu stvarne štete od društva za osiguranje na osnovi isplaćene invalidske mirovine samo ako je iznos invalidske mirovine veći od iznosa starosne mirovine koji se isplaćivao svom osiguraniku da nije bilo štetnog događaja i to za iznos razlike između invalidske i starosne mirovine. Nadalje, tuženik je, opreza radi, istaknuo prigovor zastare potraživanja tužitelja. Nadalje, tuženik osporava isplatu invalidske mirovine NO, te uzročno-posljedičnu vezu između umirovljenja osiguranika tužitelja i štetnog događaja, kao i da je tužitelj iznose koje potražuje ujedno i isplatio te da je tužitelju uopće nastala šteta. Nadalje, tuženik osporava visinu zahtjeva i zatraženi tijek kamata.

4. Tuženik je predložio sudu da odbije tužbeni zahtjev tužitelja i obveže ga na naknadu parničnog troška tuženiku.

5. U dokaznom postupku sud je proveo financijsko vještačenje po vještaku Ručević vještačenja d.o.o. (str. 230-239 spisa), te izvršio uvid u Zapisnik o očevidu PU Zagrebačke, Policijske postaje Zaprešić od 12.6.2008. (str. 3-6 spisa), dopis Općinskog kaznenog suda u Zagrebu posl. br. K-148/08 od 21.7.2021. (str. 7 spisa), presudu Općinskog suda u Zaprešiću posl. br. K-148/08 od 12.9.2008. (str. 8-11 spisa), rješenje Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Područna služba u Zagrebu Klasa: 141-02/10-01 OB: 03023672634, Ur.broj: 341-25-05/3-10-051011 od 10.5.2010. (str. 12-14 spisa), Obračun Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Središnja služba – Sektor za pravne, opće i poslove gospodarenja imovinom Zavoda od 3.5.2021. (str. 16 spisa), podatke iz banke podataka doznačenih mirovinskih primanja (str. 17-24 spisa), dopis Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Središnja služba – Sektor za pravne, opće i poslove gospodarenja imovinom Zavoda od 4.5.2021. i poštansku povratnicu (str. 25 i 26 spisa), dopis tuženika od 27.5.2021. (str. 27 spisa), uvid u spis Trgovačkog suda u Zagrebu posl. br. P-1838/17 te uvid u presliku spisa HZMO broj 000725027.

6. U pisanom Nalazu i mišljenju od 28.11.2023. financijski vještak Ručević vještačenja d.o.o. (str. 230-239 spisa) navodi da bi pretpostavljena invalidska mirovina osiguranika tužitelja u slučaju ozljede na radu iznosila 2.356,74 kn, a kako iz rješenja tužitelja od 10.5.2010. proizlazi da invalidska mirovina osiguranika tužitelja od 24.9.2009. iznosi 1.739,73 kn te uzimajući u obzir činjenicu da na navedeni postotak razlike između iznosa pretpostavljene mirovine i mirovine iz rješenja tužitelja ne utječu periodička uvećanja mirovine, nesporno je da bi pretpostavljena invalidska mirovina koja bi bila određena osiguraniku tužitelja u slučaju ozljede na radu bila veća od invalidske mirovine isplaćene u utuženom razdoblju. Vještak je dao i izračun pretpostavljene starosne mirovine koja bi bila određena osiguraniku tuženika pod pretpostavkom rada do navršenih 65 godina života te je na temelju podatka o početnoj pretpostavljenoj starosnoj mirovini osiguranika tužitelja dao izračun pretpostavljene visine te mirovine za daljnja razdoblja, a zatim je istu usporedio s isplaćenom invalidskom mirovinom u utuženom razdoblju od 1.12.2019. do 31.12.2020. te je utvrdio da isplaćena invalidska mirovina iznosi ukupno 28.585,77 kn, a pretpostavljena starosna mirovina 30.630,82 kn. Mišljenje je vještaka da pod pretpostavkom da je invalidska mirovina osiguranika tužitelja prouzročena ozljedom na radu, iznos pretpostavljene invalidske mirovine osiguranika tužitelja bio bi veći od iznosa invalidske mirovine koju tužitelj isplaćuje, a pod pretpostavkom ostvarenja prava na starosnu mirovinu osiguranika tužitelja, iznos pretpostavljene mirovine osiguranika tužitelja bio bi veći od iznosa invalidske mirovine koju tužitelj isplaćuje.

7. Nalaz i mišljenje financijskog vještaka Ručević vještačenja d.o.o. sud je ocijenio objektivnim, stručnim te datim u skladu sa pravilima znanosti i vještine.

8. Temeljem ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno te na temelju rezultata cjelokupnog postupka u skladu s odredbom čl. 8. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine, br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11 - pročišćeni tekst, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23, dalje: ZPP) sud je utvrdio da tužbeni zahtjev tužitelja nije osnovan.

9. Predmet postupka je zahtjev tužitelja za isplatu iznosa od 4.476,11 eur / 33.725,23 kn sa zateznim kamatama na ime naknade štete zbog isplaćene invalidske mirovine osiguraniku tužitelja ŠO za razdoblje od 1.12.2019. do 31.12.2020.

10. Između stranaka nije sporno:

- nastanak štetnog događaja,

- pasivna legitimacija tuženika.

11. Između stranaka je sporno:

- osnova i visina potraživanja tužitelja,

- uzročno-posljedična veza između umirovljenja osiguranika tužitelja i štetnog događaja,

- je li nastupila zastara potraživanja.

12. Iz Zapisnika o očevidu PU Zagrebačke, Policijske postaje Zaprešić od 12.6.2008. i presude Općinskog suda u Zaprešiću posl. br. K-148/08 od 12.9.2008. (str. 3-6 i 8-11 spisa) utvrđeno je da je presudom Općinskog suda u Zaprešiću posl. br. K-148/08 od 12.9.2008. izdan kazneni nalog protiv okr. MO iz [adresa] kojim je isti proglašen krivim što je 12.6.2008., oko 22,45 sati, u Zaprešiću, upravljajući osobnim automobilom reg. oznake [registarska oznaka], sjevernom prometnom trakom Ulice Pavla Lončara iz smjera istoka u smjeru zapada te dolaskom do u blizinu križanja s Ulicom Drage Švajcera, protivno odredbama čl. 38. st. 2. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, lakomisleno smatrajući da do štetnih posljedica neće doći, propustio prilazeći obilježenom pješačkom prijelazom upravljati vozilom s osobitim oprezom i voziti takvom brzinom da u slučaju potrebe može pravovremeno zaustaviti vozilo ispred pješačkog prijelaza, uslijed čega je prednjim lijevim dijelom vozila naletio na pješaka NO koji je kolnik Ulice Pavla Lončara prelazio po obilježenom pješačkom prijelazu iz smjera juga u smjeru sjevera dolazeći mu s lijeve strane, a kojom prilikom je pješak NO zadobio teške tjelesne ozljede u vidu prijeloma lijeve natkoljenice, prijeloma desne nadlaktice i potresa mozga, dakle, iz nehaja kršenjem propisa o sigurnosti prometa tako ugrozio promet da je izazvao nesreću u kojoj je neka druga osoba teško tjelesno ozlijeđena, čime je počinio kazneno djelo protiv opće sigurnosti ljudi i imovine i sigurnosti prometa – izazivanjem prometne nesreće – opisano u čl. 272. st. 1. i 2. Kaznenog zakona pa je osuđen na novčanu kaznu u iznosu od 50 prosječnih dnevnih dohodaka u Republici Hrvatskoj u iznosu od 167,30 kn po jednom dnevnom dohotku, tako da ukupna novčana kazna iznosi 8.365,00 kn, a označena presuda postala je pravomoćna 26.9.2008.

13. Iz rješenja Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Područna služba u Zagrebu Klasa: 141-02/10-01 OB: 03023672634, Ur. broj: 341-25-05/3-10-051011 od 10.5.2010. (str. 12-14 spisa) proizlazi da se označenim pravomoćnim rješenjem osiguraniku NO, rođ. **.**.1952., kod kojeg je zbog ozljede izvan rada nastala opća nesposobnost za rad, priznaje počevši od 24.9.2009. pravo na invalidsku mirovinu u svoti od 1.739,73 kn mjesečno, te je određeno da će se mirovina isplaćivati iz sredstava Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, mjesečno unatrag.

14. Iz Obračuna Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Središnja služba – Sektor za pravne, opće i poslove gospodarenja imovinom Zavoda od 3.5.2021. i podataka iz banke podataka doznačenih mirovinskih primanja (str. 16-24 spisa) proizlazi da je za osiguranu osobu i to NO, za razdoblje od 1.12.2019. do 31.12.2020. na ime invalidske mirovine isplaćen ukupni iznos od 33.725,23 kn.

15. Za donošenje odluku u ovoj pravnoj stvari mjerodavne su odredbe Zakona o obveznim osiguranjima u prometu (Narodne novine, br. 151/05., 36/09., 75/09., 76/13. i 152/14., dalje: ZOOP) kao posebnog zakona.

16. Člankom 27. st. 1. ZOOP propisano je da je društvo za osiguranje obvezno zavodima koji obavljaju poslove zdravstvenoga, mirovinskog ili invalidskog osiguranja nadoknaditi stvarnu štetu u okviru odgovornosti svoga osiguranika i u granicama obveza preuzetih ugovorom o osiguranju. Stavkom 2. istog člana ZOOP propisano je da se stvarnom štetom u smislu stavka 1. toga članka smatraju troškovi liječenja i drugi nužni troškovi učinjeni sukladno propisima o zdravstvenom osiguranju, kao i razmjerni iznos mirovine oštećene osobe, odnosno članova njezine obitelji. Stavkom 3. istog člana ZOOP propisano je da se razmjerni iznos mirovine određuje prema propisima o mirovinskom osiguranju u visini razlike između invalidske mirovine utvrđene rješenjem Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje i invalidske mirovine koja bi bila utvrđena u slučaju povrede na radu. Stavkom 4. istog člana ZOOP propisano je da se odredbe stavka 1., 2. i 3. toga članka odgovarajuće primjenjuju na subrogacijske zahtjeve društava za osiguranje za naknadu stvarne štete isplaćene na temelju dobrovoljnog zdravstvenog, mirovinskog, rentnog ili sličnog osiguranja. Stavkom 5. istog člana ZOOP propisano je da je obvezu iz stavka 1. toga članka prema zavodu koji obavlja poslove zdravstvenog osiguranja društvo za osiguranje dužno izvršiti u skladu s odredbama zakona koji uređuje obvezno zdravstveno osiguranje.

17. Vrhovni sud Republike Hrvatske je u odluci broj Rev-552/2022 od 17.5.2022., u kojoj je predmet zahtjeva bila naknada štete s naslova isplate mirovine isplaćene u razdoblju od 1.1.2019. do 31.10.2020., zauzeo pravno shvaćanje da je za odluku u sporu koji pokreće Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje protiv osiguravatelja štetnika radi povrata iznosa isplaćenih na ime mirovine mjerodavan ZOOP koji je bio na snazi u vrijeme nastanka štete Hrvatskom zavodu za mirovinsko osiguranje, odnosno u trenutku kada su izvršene isplate mirovine, a ne zakon koji je bio na snazi u vrijeme nastanka samog štetnog događaja - prometne nezgode te da prije svega treba imati u vidu da je tuženik društvo koje se bavi poslovima osiguranja, između ostalih i poslovima obveznog osiguranja od automobilske odgovornosti, a sukladno odredbama ZOOP. Također da osiguravajuća društva nisu štetnici nego temeljem zaključenog ugovora o osiguranju sa vlasnikom opasne stvari/motornog vozila imaju obvezu (u slučaju da su ispunjene ZOOP propisane pretpostavke) naknaditi štetu umjesto odgovorne osobe/štetnika (konkretnog vozača štetnika) i to u okviru obveza preuzetih ugovorom o osiguranju, a koji Ugovor o obveznom osiguranju od automobilske odgovornosti je uređen posebnim zakonom i to ZOOP.

18. Dakle, prema članku 27. ZOOP obveza tuženika, društva za osiguranje, postoji samo onda ukoliko bi razmjerni iznos mirovine koja se isplaćuje osiguraniku Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje bio veći od razmjernog iznosa mirovine koja se isplaćuje zbog umirovljenja zbog povrede na radu, te je stoga u ovom slučaju bilo potrebno utvrditi postoji li razlika između invalidske mirovine utvrđene rješenjem tužitelja i invalidske mirovine koja bi bila utvrđena u slučaju povrede na radu.

19. Nakon provedenog dokaznog postupka utvrđeno je da bi pretpostavljena invalidska mirovina osiguranika tužitelja u slučaju ozljede na radu iznosila 2.356,74 kn, a kako iz rješenja tužitelja od 10.5.2010. proizlazi da invalidska mirovina osiguranika tužitelja od 24.9.2009. iznosi 1.739,73 kn te uzimajući u obzir činjenicu da na navedeni postotak razlike između iznosa pretpostavljene mirovine i mirovine iz rješenja tužitelja ne utječu periodička uvećanja mirovine, nesporno je da bi pretpostavljena invalidska mirovina koja bi bila određena osiguraniku tužitelja u slučaju ozljede na radu bila veća od invalidske mirovine isplaćene u utuženom razdoblju.

20. Prema tome, u razdoblju od 1.12.2019. do 31.12.2020. potencijalna invalidska mirovina kao posljedica ozljede na radu je veća od ostvarene invalidske mirovine, odnosno ostvarena invalidska mirovina je manja od potencijalne invalidske mirovine utvrđene kao posljedica ozljede na radu, pa sukladno odredbi čl. 27. st. 1., st. 2. i st. 3. ZOOP, ne postoji obveza tuženika da tužitelju naknadi štetu za isplate koje je tužitelj učinio svom osiguraniku u utuženom razdoblju.

21. Slijedom naprijed navedenog, ostali prigovori tuženika (prigovor osporavanja uzročno-posljedične veze između umirovljenja osiguranika tužitelja i štetnog događaja te prigovor zastare potraživanja) ukazuju se bespredmetnim.

22. Stoga je sud odbio tužbeni zahtjev tužitelja i odlučio kao u izreci ove presude pod I.

23. Odluka o troškovima postupka utemeljena je na odredbi čl. 154. st. 1. ZPP uz primjenu Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine, br. 138/23, dalje: Tarifa).

24. Trošak tuženika u ukupnom iznosu od 1.718,39 eur, odnosi se na:

- trošak sastava odgovora na tužbu u iznosu od 200,00 eur (Tbr. 8. st. 1. Tarife),

- trošak sastava podneska od 22.12.2021. u iznosu od 50,00 eur (Tbr. 8. st. 3. Tarife),

- trošak sastava podneska od 10.10.2022. u iznosu od 50,00 eur (Tbr. 8. st. 3. Tarife),

- trošak zastupanja tuženika po punomoćniku na ročištu 12.10.2022. u iznosu od 200,00 eur (Tbr. 9. st. 1. Tarife),

- trošak sastava podneska u iznosu od 200,00 eur (Tbr. 8. st. 1. Tarife – očitovanje na nalaz vještaka),

- trošak sastava podneska od 21.6.2024. u iznosu od 50,00 eur (Tbr. 8. st. 3. Tarife),

- trošak zastupanja tuženika po punomoćniku na ročištu 11.12.2024. u iznosu od 200,00 eur (Tbr. 9. st. 1. Tarife),

- PDV od 25% u iznosu od 237,50 eur,

- trošak financijskog vještačenja u iznosu od 530,89 eur.

25. Kako sudu u vrijeme pisanja presude nije poznato hoće li punomoćnik tuženika pristupiti na ročište za objavu presude, tuženiku taj trošak nije priznat, a ako punomoćnik tuženika pristupi na to ročište, sud će o tom trošku odlučiti dopunskim rješenjem.

26. Sud je odbio preostali dio zahtjeva tuženika za naknadu parničnog troška u iznosu od 562,50 eur sa zateznim kamatama (zahtjevan trošak u iznosu od 2.280,89 eur (u koji nije uključen trošak pristupa punomoćnika tuženika na ročište za objavu presude u iznosu od 125,00 eur (PDV uključen) – dosuđen trošak u iznosu od 1.718,39 eur = 562,50 eur).

27. Odluka o kamatama na troškove parničnog postupka sukladna je čl. 151. st. 3. ZPP.

28. Stoga je sud odlučio kao u izreci ove presude pod II. i III.

U Zagrebu 6. ožujka 2025.

Sutkinja

Sanja Lovrić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo podnijeti žalbu Županijskom sudu, u roku od 15 dana, računajući od dana primitka ovjerenog prijepisa iste. Žalba se podnosi pisano, u četiri istovjetna primjerka, putem ovoga suda.

Ako stranka nije pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje, a uredno je obaviještena o ročištu, smatrat će se da joj je dostava presude obavljena onoga dana kada je održano ročište na kojem se presuda objavljuje. Ovjereni prijepis presude stranka može preuzeti u sudskoj zgradi (čl. 335. st. 9. ZPP).

Dostaviti:

1. tužitelju

2. pun. tuženika