Republika Hrvatska

Općinski sud u Đakovu

Đakovo, Trg dr. F. Tuđmana 2

Poslovni broj: P-16/2024-17

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Đakovu, sudac Stanko Kuburić, u pravnoj stvari tužiteljice HB, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], koju zastupa punomoćnik Marinko Brajko, odvjetnik u Đakovu, protiv tuženika Addiko Bank d.d., OIB: 14036333877, Zagreb, Slavonska avenija 6, koju zastupa punomoćnik Iris Šanjug, odvjetnica u Odvjetničkom društvu Ćurković i Šanjug d.o.o. u Zagrebu, radi isplate, dana 29. siječnja 2025. godine, nakon održane glavne i javne rasprave, u prisutnosti punomoćnika tužitelja i zamjenice punomoćnika tuženika UB, odvjetničke vježbenice u odvjetničkom uredu HBR u [adresa], objavio je dana 06. ožujka 2025. i

p r e s u d i o  j e

I. Utvrđuje se ništetnom odredba članka 3.3. Ugovora o kreditu broj 5140230452- 20010427399/2007 sklopljenog između tužiteljice i prednika tuženika Slavonske banke d.d. Osijek, a koja odredba glasi: „kredit se otplaćuje u jednakim mjesečnim anuitetima, uvećano za obračunanu i pripisanu kamatu, a podmiruje se u kunama obračunanim po srednjem tečaju Hrvatske narodne banke na dan dospijeća, odnosno na dan plaćanja, ukoliko se plaćanje vrši prije dospijeća“ i ista ne proizvodi pravne učinke.

II. Nalaže se tuženiku Addiko Bank d.d., Slavonska avenija 6, Zagreb, OIB: 14036333877, da tužiteljici HB iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], isplati iznos od 4.609,12 eura na ime ništetne ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli CHF s pripadajućim zateznim kamatama računajući od dospijeća svakog pojedinog iznosa tj. od 1. siječnja 2008. godine do 30. lipnja 2011. godine po stopi od 14 % godišnje, od 01. srpnja 2011. godine do 31. srpnja 2015. godine, po stopi od 12 % godišnje, a od 01. kolovoza 2015. godine pa do 31. prosinca 2022. godine uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 01. siječnja 2023. godine pa do 31. prosinca 2023. godine prema stopi zatezne kamate koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta uvećanoj za tri postotna poena, od 01. siječnja 2024. godine do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, a koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine, a sve to u roku 15 dana i to na:

- iznos od 4,68 eur počev od 01.01.2008.g. pa do isplate

- iznos od 1,81 eur počev od 01.02.2008.g. pa do isplate

- iznos od 2,00 eur počev od 01.03.2008.g. pa do isplate

- iznos od 5,15 eur počev od 01.04.2008.g. pa do isplate

- iznos od 7,93 eur počev od 01.05.2008.g. pa do isplate

- iznos od 10,70 eur počev od 01.06.2008.g. pa do isplate

- iznos od 4,99 eur počev od 01.07.2008.g. pa do isplate

- iznos od 3,08 eur počev od 01.08.2008.g. pa do isplate

- iznos od 1,54 eur počev od 01.09.2008.g. pa do isplate

- iznos od 2,15 eur počev od 01.10.2008.g. pa do isplate

- iznos od 4,93 eur počev od 01.11.2008.g. pa do isplate

- iznos od 21,33 eur počev od 01.12.2008.g. pa do isplate

- iznos od 9,29 eur počev od 01.01.2009.g. pa do isplate

- iznos od 16,51 eur počev od 01.02.2009.g. pa do isplate

- iznos od 18,53 eur počev od 01.03.2009.g. pa do isplate

- iznos od 21,19 eur počev od 01.04.2009.g. pa do isplate

- iznos od 17,54 eur počev od 01.05.2009.g. pa do isplate

- iznos od 16,30 eur počev od 01.06.2009.g. pa do isplate

- iznos od 12,23 eur počev od 01.07.2009.g. pa do isplate

- iznos od 9,90 eur počev od 01.08.2009.g. pa do isplate

- iznos od 10,59 eur počev od 01.09.2009.g. pa do isplate

- iznos od 13,16 eur počev od 01.10.2009.g. pa do isplate

- iznos od 12,65 eur počev od 01.11.2009.g. pa do isplate

- iznos od 10,95 eur počev od 01.12.2009.g. pa do isplate

- iznos od 14,78 eur počev od 01.01.2010.g. pa do isplate

- iznos od 17,26 eur počev od 01.02.2010.g. pa do isplate

- iznos od 20,49 eur počev od 01.03.2010.g. pa do isplate

- iznos od 21,69 eur počev od 01.04.2010.g. pa do isplate

- iznos od 25,23 eur počev od 01.05.2010.g. pa do isplate

- iznos od 24,73 eur počev od 01.06.2010.g. pa do isplate

- iznos od 26,94 eur počev od 01.07.2010.g. pa do isplate

- iznos od 42,06 eur počev od 01.08.2010.g. pa do isplate

- iznos od 38,49 eur počev od 01.09.2010.g. pa do isplate

- iznos od 50,97 eur počev od 01.10.2010.g. pa do isplate

- iznos od 45,29 eur počev od 01.11.2010.g. pa do isplate

- iznos od 40,17 eur počev od 01.12.2010.g. pa do isplate

- iznos od 55,69 eur počev od 01.01.2011.g. pa do isplate

- iznos od 64,56 eur počev od 01.02.2011.g. pa do isplate

- iznos od 58,20 eur počev od 01.03.2011.g. pa do isplate

- iznos od 60,90 eur počev od 01.04.2011.g. pa do isplate

- iznos od 54,95 eur počev od 01.05.2011.g. pa do isplate

- iznos od 57,16 eur počev od 01.06.2011.g. pa do isplate

- iznos od 73,11 eur počev od 01.07.2011.g. pa do isplate

- iznos od 76,11 eur počev od 01.08.2011.g. pa do isplate

- iznos od 93,81 eur počev od 01.09.2011.g. pa do isplate

- iznos od 87,60 eur počev od 01.10.2011.g. pa do isplate

- iznos od 78,20 eur počev od 01.11.2011.g. pa do isplate

- iznos od 77,80 eur počev od 01.12.2011.g. pa do isplate

- iznos od 77,38 eur počev od 01.01.2012.g. pa do isplate

- iznos od 80,94 eur počev od 01.02.2012.g. pa do isplate

- iznos od 85,30 eur počev od 01.03.2012.g. pa do isplate

- iznos od 86,48 eur počev od 01.04.2012.g. pa do isplate

- iznos od 83,49 eur počev od 01.05.2012.g. pa do isplate

- iznos od 85,18 eur počev od 01.06.2012.g. pa do isplate

- iznos od 86,65 eur počev od 01.07.2012.g. pa do isplate

- iznos od 85,66 eur počev od 01.08.2012.g. pa do isplate

- iznos od 85,78 eur počev od 01.09.2012.g. pa do isplate

- iznos od 84,59 eur počev od 01.10.2012.g. pa do isplate

- iznos od 82,43 eur počev od 01.11.2012.g. pa do isplate

- iznos od 85,84 eur počev od 01.12.2012.g. pa do isplate

- iznos od 87,69 eur počev od 01.01.2013.g. pa do isplate

- iznos od 87,24 eur počev od 01.02.2013.g. pa do isplate

- iznos od 82,59 eur počev od 01.03.2013.g. pa do isplate

- iznos od 87,13 eur počev od 01.04.2013.g. pa do isplate

- iznos od 87,50 eur počev od 01.05.2013.g. pa do isplate

- iznos od 86,52 eur počev od 01.06.2013.g. pa do isplate

- iznos od 82,07 eur počev od 01.07.2013.g. pa do isplate

- iznos od 79,79 eur počev od 01.08.2013.g. pa do isplate

- iznos od 82,45 eur počev od 01.09.2013.g. pa do isplate

- iznos od 84,54 eur počev od 01.10.2013.g. pa do isplate

- iznos od 89,51 eur počev od 01.11.2013.g. pa do isplate

- iznos od 87,27 eur počev od 01.12.2013.g. pa do isplate

- iznos od 88,88 eur počev od 01.01.2014.g. pa do isplate

- iznos od 89,99 eur počev od 01.02.2014.g. pa do isplate

- iznos od 92,07 eur počev od 01.03.2014.g. pa do isplate

- iznos od 94,58 eur počev od 01.04.2014.g. pa do isplate

- iznos od 93,71 eur počev od 01.05.2014.g. pa do isplate

- iznos od 92,40 eur počev od 01.06.2014.g. pa do isplate

- iznos od 91,89 eur počev od 01.07.2014.g. pa do isplate

- iznos od 92,71 eur počev od 01.08.2014.g. pa do isplate

- iznos od 95,29 eur počev od 01.09.2014.g. pa do isplate

- iznos od 97,98 eur počev od 01.10.2014.g. pa do isplate

- iznos od 98,21 eur počev od 01.11.2014.g. pa do isplate

- iznos od 102,03 eur počev od 01.12.2014.g. pa do isplate

III. Nalaže se tuženiku da tužiteljici naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 2.818,68 eura sa zateznim kamatama počev od dana 06. ožujka 2025. po stopi u smislu čl. 29. st. 2. i 8. Zakona o obveznim odnosima do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, a koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine, a sve to u roku 15 dana, a sa zahtjevom iznad toga tužiteljica se odbija.

Obrazloženje

1. Nesporno je između stranaka da je tužiteljica s prednikom tuženika Slavonska banka d.d. Osijek sklopila ugovor o namjenskom kreditu bez depozita broj [broj depozita]/2007 dana 12. listopada 2007. godine na iznos od 22.600,00 CHF s rokom otplate na sedam godina, a koji kredit je u cijelosti otplaćen. Odredbom čl. 3. toč. 3. ugovoreno je da se kredit otplaćuje u jednakim mjesečnim anuitetima, a podmiruje se u kunama obračunatim po srednjem tečaju Hrvatske narodne banke d.d. na dan dospijeća, odnosno na dan plaćanja, ukoliko se plaćanje vrši prije roka dospijeća.

2. Tužiteljica navodi da je tuženik u čl. 3. t. 3. inkorporirao valutnu klauzulu kojom je glavnicu vezao za tečaj švicarskog franka u odnosu na hrvatsku kunu, a čijim nekontroliranim rastom je tužiteljica oštećena za razliku između tečaja švicarskog franka koji je iznosio na dan sklapanja ugovora i tečaja koji se naknadno tijekom postojanja ugovorne obveze povećavao. Ove ugovorne odredbe bile su nerazumljive tužiteljici kao prosječnom potrošaču, nepoštene i prema tome ništetne što je utvrđeno presudom Visokog trgovačkog suda broj Pž-6632/2017 od 14. lipnja 2018. godine.

2.1. Tužiteljica navodi da uzimajući u obzir odredbe čl. 81. i 84. Zakona o zaštiti potrošača/03 i odredbe čl. 96. i 99. Zakona o zaštiti potrošača/07 jasno se da zaključiti da je tuženik ugovaranjem valutne klauzule postupao nepošteno, da su navedene odredbe ništetne te da je tuženik dužan vratiti tužiteljici sve što je temeljem takvog ugovora odnosno dijela ugovora primio sukladno odredbama čl. 1111. Zakona o obveznim odnosima.

2.2. Tužiteljica navodi da su gore navedene presude donesene povodom tužbe za zaštitu kolektivnih prava i interesa od Udruge potrošač a sukladno čl. 502. a Zakona o parničnom postupku, tužiteljica se poziva na utvrđenja iz navedenih presuda.

2.3. Tužiteljica ne raspolaže s kompletnim otplatnim planom niti završnom otplatnom tablicom te je predložila sudu da isti navedene podatke zatraži od tuženika i to takozvani integralni plan otplate i stoga je tužiteljica postavila tužbeni zahtjev sukladno čl. 186. b. st. 3. ZPP-a i isti postavila na iznos od 35.000,00 kn. Nakon dostave dokumentacije tuženika i provedenog vještačenja tužiteljica je podneskom od 28. travnja 2022. godine (list 306 spisa), postavila tužbeni zahtjev kojim je tražila da se utvrdi ništetnom odredba čl.3. ugovora o kreditu te da se nalaže tuženiku da tužiteljici isplati iznos od 34.727,42 kuna. Zbog promjene valute i dopune nalaza i mišljenja tužiteljica je konačni tužbeni zahtjev postavila podneskom od 04.12.2024. godine (list 417 spisa) kako je to navedeno u izreci ove presude.

3. U odgovoru na tužbu tuženik se protivio tužbi i tužbenom zahtjevu u cijelosti. Tuženik je istakao prigovor zastare navodeći da je za sva potraživanja s osnova stjecanja bez osnove koja su nastala prije 16.08.2016. godine nastupila zastara sukladno općem zastarnom roku od 5 godina jer je tužba podnesena dana 16.08.2021. godine. Tuženik ističe kako podnošenjem kolektivne tužbe nije mogla biti prekinuta zastara za povrat pojedinih pretplaćenih iznosa, budući da je takvo tumačenje u suprotnosti sa čl. 241. Zakona o obveznim odnosima. Tuženik navodi da Slavonska banka d.d. nije obuhvaćena kolektivnom tužbom, odnosno nije utvrđeno da bi koristila nepoštenu praksu ugovaranja ništetnih odredbi vezano za promjene kamatne stope i za ugovaranje u valuti CHF, te se odredba čl. 502c ZPP-a ne može primijeniti na ovaj postupak i tužiteljica se ne može pozivati na utvrđenja iz presude Visokog trgovačkog suda broj Pž-6632/2017 od 14. lipnja 2018. godine. Tuženik navodi da tužiteljica nije dokazala pretpostavke za donošenja rješenja po čl. 186. b. ZPP-a.

3.1. Zahtjev za utvrđenje ništetnosti čl. 3. toč. 3. Ugovora o kreditu kojem je ugovorena valutna klauzula nije osnovan, jer je dozvoljeno ugovaranje valutne klauzule. Navedena ugovorna odredba je jasna, lako razumljiva i uočljiva, te da nije dopušteno ocjenjivati jesu li ugovorne odredbe o predmetu ugovora i cijeni poštene sukladno čl. 84. ZZP/03. Ugovorena valutna klauzula nije niti nepoštena, niti ništetna, te je korisnik kredita sam donio odluku uz koju će valutu vezati svoj kredit (EUR ili CHF).

3.2. Tuženik navodi da nisu ispunjene pretpostavke za primjenu Instituta stjecanja bez osnove iz čl. 1111. i 1112. Zakona o obveznim odnosima te da se tužiteljica ne može pozivati na odredbe čl. 502. c ZPP-a.

4. Da bi utvrdio odlučne činjenice sud je saslušao tužiteljicu, pročitan je nalaz i mišljenje, te dopuna nalaza i mišljenja vještaka Ane Šarić, izvršen je uvid u ugovor o kreditu, otplatni i amortizacijski plan.

5. Tužbeni zahtjev je osnovan.

6. Tužiteljica HB iskazala je da je po struci medicinska sestra te joj je automobil trebao da može ići na teren. Otišla je u Slavonsku banku čiji je bila klijent te je tražila kredit na što duži rok i manju ratu jer je u to vrijeme imala plaću od 3.000,00 kn. U banci su joj ponudili kredit u CHF kao najpovoljniji, ona je znala što je valutna klauzula, ali nije mislila da će doći do povećanja rate kredita. Početna rata bila je oko 1.400,00 kn, a kasnije je narasla na 2.000,00 kn, što je za nju bio problem jer je imala mala primanja i veliku obitelj sa četvero djece.

7. Presudom Trgovačkog suda u Zagrebu broj P-1401/2012 od 4. srpnja 2013. godine koja je potvrđena presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž-6632/2017-10 od 14. lipnja 2018. godine, te presudom i rješenjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev-2221/18 od 3. rujna 2019. godine utvrđeno je da je petotužena Addiko Bank d.d. u razdoblju od 1. rujna 2004. do 31. prosinca 2008. godine povrijedila kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditima, koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju – ugovorima o kreditima na način da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja predmetnih ugovora tužena Addiko Bank d.d. kao trgovac nije potrošače u cijelosti informirala o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovara i u svezi zaključenja predmetnih ugovora o kreditu, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana pa je time tužena Addiko Bank d.d. postupila suprotno važećeg Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine broj 96/03 - dalje ZZP- 03) u razdoblju od 1. lipnja 2004. do 6. kolovoza 2007. i to člancima 81., 82. i 90., a od 7. kolovoza 2007. do 31. prosinca 2008. protivno odredbama tada važećeg ZZP 07 i to člancima 96. i 97., te suprotno odredbama Zakona o obveznim odnosima.

8. Gore navedene presude donesene su na temelju odredbe čl. 131. Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine broj 79/07, 125/07, 75/09, 79/09, 89/09, 133/09, 78/12, 58/13 i 41/14), a temeljem odredbe čl. 138. a istog zakona, odluka kojom sud usvaja takav tužbeni zahtjev povodom kolektivne tužbe za zaštitu potrošača obvezuje ostale sudove u postupku koji potrošač osobno pokrene radi naknade štete koja mu je uzrokovana postupanjem tuženika.

9. Pravna utvrđenja iz presuda kojom su prihvaćeni zahtjevi iz tužbe iz čl. 502.a st. 1. ZPP-a da su određenim postupanjem povrijeđeni ili ugroženi zakonom zaštićeni kolektivni interesi i prava osoba koja je tužitelj ovlašten štititi su ona kojima je sud vezan u parnici u kojoj se osoba na njih poziva (čl. 502.c ZPP-a), a što je ovdje slučaj. Stoga nije osnovan prigovor tuženika kako se utvrđenja iz parnice potrošač ne mogu primijeniti na konkretan predmet. Nije pravno odlučno što nekadašnja Slavonska banka d.d. Osijek nije stranka u prethodno navedenim parničnim postupcima jer je tuženica pripajanjem Slavonske banke 2009. godine kao univerzalna pravna slijednica preuzela sva prava i obveze Slavonske banke d.d. kao pripojenog društva. Pored toga, Slavonska banka d.d. u vrijeme pokretanja kolektivnog spora i kasnije presuđenja više nije postojala kao pravni subjekt jer je pripojena tuženici radi čega se učinak presuda u kolektivnom sporu proteže na tuženicu neovisno o tome je li ona ili pak Slavonska banka d.d. zaključila ugovor s tužiteljem.

10. Iz provedenih dokaza utvrđeno je da su odredbe o valutnoj klauzuli određene u tipskom ugovoru od strane tuženika u unaprijed formuliranom obrascu, te da o navedenoj ugovornoj odredbi tužiteljica nije mogla pregovarati niti utjecati na sadržaj ugovora. Iz iskaza tužiteljice utvrđeno je da ju u banci nisu upozorili koje rizike donosi kredit u CHF, da je došlo do znatnog povećanja rate kredita, koje ona nije mogla otplaćivati zbog svojih primanja te je bila prisiljena prodavati i svoju zlatninu radi otplate kredita. Sud smatra da je gore navedena odredba suprotna načelu savjesnosti i poštenja te da je ista prouzrokovala neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana i ista je suprotna odredbama članka 81. i 82. Zakona o zaštiti potrošača, a time je i ništetna temeljem čl. 87. st. 1. istog zakona. Stoga je sud presudio kao pod točkom I. izreke ove presude.

11. Temeljem čl. 323. st. 1. Zakona o obveznim odnosima u slučaju ništetnosti ugovora svaka ugovorna strana dužna je vratiti drugoj sve ono što je primila na temelju takvog ugovora, a ako to nije moguće ili ako se narav onoga što je ispunjeno protivi vraćanju ima se dati odgovarajuća naknada u novcu prema cijenama u vrijeme donošenja odluke. Zahtjev za vraćanje primljenog po osnovi ništetne ugovorne odredbe pravno se smatra zahtjevom za vraćanje stečenog bez osnove iz čl. 1111. Zakona o obveznim odnosima.

12. Prema odredbi čl. 1111. st. 1. ZOO kao dio imovine neke osobe na bilo koji način prijeđe u imovinu druge osobe a taj prijelaz nema osnove u nekom pravnom poslu, odluci suda odnosno druge nadležne vlasti ili zakonu, stjecatelj je dužan vratiti ga odnosno ako to nije moguće naknaditi vrijednost postignute koristi dok je st. 2. istog članka određeno da se pod prijelazom imovine razumijeva i stjecanje koristi izvršenom radnjom. Prema st. 3. istog članka obveza vraćanja, odnosno naknade vrijednosti nastaje i kad se nešto primi s obzirom na osnovu koja se nije ostvarila ili je kasnije otpala.

13. U odnosu na visinu postavljenog tužbenog zahtjeva sud je proveo financijsko-knjigovodstveno vještačenje na način da vještak izračuna svakomjesečnu razliku između plaćenih mjesečnih anuiteta po ugovoru o kreditu u odnosu na anuitete koje bi tužiteljica bila u obvezi plaćati po osnovnom ugovoru o kreditu bez ugovorene valutne klauzule uzimajući u obzir tečaj CHF na dan isplate kredita, za sve vrijeme trajanja otplate kredita. Vještak Ana Šarić, dipl. oec., stalni sudski vještak financijsko – knjigovodstvene struke je u svom nalazu i mišljenju od 11. ožujka 2021. i dopuni nalaza i mišljenja od 22. listopada 2024. utvrdila je da iznos plasiranog kredita iznosi 22.600,00 CHF. Rok otplate kredita je 84 mjeseca, ugovorena je kamatna stopa od 5,10%. Kredit je stavljen u otplatu 30. listopada 2007. godine, a banka je tužiteljici isplatila protuvrijednost 22.509,36 CHF, odnosno 98.611,35 kn, prema važećem srednjem tečaju HNB za CHF koji je na taj datum iznosio 4,380904 kn/CHF. Razlika više obračunatih i naplaćenih anuiteta zbog promjene tečaja CHF od strane banke iznosi 34.727,42 kn, odnosno 4.609,12 eura. U dopuni svog nalaza i mišljenja vještak je utvrdio da u promatranom razdoblju nije bilo tzv. negativnih tečajnih razlika jer je kroz cijelo vrijeme otplate kredita od 01.12.2007. do 01.11.2014. godine početni ugovoreni tečaj bio niži od tečajeva na dan dospijeća anuiteta.

14. Kako je tuženik na temelju ništetnih odredbi o valutnoj klauzuli primio ukupan novčani iznos od 4.609,12 eura odnosno novčani iznos kako je to naznačeno u toč. I. izreke ove presude to je sud tuženika temeljem čl. 1111. Zakona o obveznim odnosima obvezao na povrat te isplatu navedenog iznosa tužiteljici te obvezao tuženika da u smislu odredbe čl. 29. st. 1. Zakona o obveznim odnosima isplati zateznu kamatu tekuću od dana kada je dospio svaki preplaćeni anuitet na isplatu.

15. Tužiteljica se u tužbi pozvala na odredbu čl. 186. b st. 3. ZPP-a zbog čega nije postavila točno određen tužbeni zahtjev a isti je točno odredila i postavila u podnesku od 28. travnja 2022. godine nakon provođenja financijsko- knjigovodstvenog vještačenja. Stav je ovog suda kako tužiteljica nije mogla postaviti točno određen tužbeni zahtjev prije provođenja financijsko-knjigovodstvenog vještačenja jer tužiteljica ne raspolaže stručnim znanjem za postavljanjem takvog zahtjeva zbog čega je provođenje navedenog vještačenja bilo nužno za ovaj postupak pa je stoga neosnovan prigovor kako je tužba neuredna. Stoga je sud dozvolio preinaku tužbenog zahtjeva.

16. Sud nije prihvatio osnovanim istaknuti prigovor zastare. Prema stavu Vrhovnog suda Republike Hrvatske u predmetu Rev-2245/2017 od 20. veljače 2018. godine pokretanjem parničnog postupka za zaštitu kolektivnih interesa potrošača dolazi do prekida zastare na temelju čl. 241. ZOO (dakle 4. travnja 2012. godine) te zastara individualnih restitucijskih zahtjeva počinje teći ispočetka tek od pravomoćnosti sudske odluke u povodu te tužbe (dakle od 14. lipnja 2018. godine). Tužba u ovom predmetu podnesena je dana 12. kolovoza 2021. godine, te nije protekao rok iz čl. 225. ZOO odnosno opći zastarni rok od pet godina, pa stoga nije nastupila zastara potraživanja.

17. Tužiteljica je u cijelosti uspjela u sporu te su istoj temeljem čl. 154. st. 1. ZPP-a dosuđeni nastali parnični troškovi i to za sastav tužbe u iznosu od 200,00 eura, za podneske od 22.11.2021., 28.04.2022. i 04.12.2024., za svaki podnesak iznos od 200,00 eura, te za ročišta održana dana 08.12.2021., 17.01.2022., 27.06.2022., 05.02.2024. i 29.01.2025., za svako ročište iznos od 200,00 eura, odnosno 1.000,00 eura. Ukupno je tužiteljici dosuđen iznos od 1.800,00 eura i pripadajući PDV u iznosu od 450,00 eura. Tužiteljici su dosuđeni troškovi vještačenja u iznosu od 265,45 eura, dopune vještačenja u iznosu od 150,00 eura, te troškovi sudske pristojbe na tužbu u iznosu od 46,45 eura i presudu u iznosu od 92,51 eura, te pristojbe na žalbu u iznosu od 13,27 eura. Ukupno je tužiteljici dosuđen parnični trošak u iznosu od 2.818,68 eura.

17.1. Tužiteljici nije priznat trošak podnesaka od 13.06.2022. i 21.01.2024. jer isti podnesci nisu bili potrebni, a sud nije odlučivao o troškovima pristupa odvjetnika na ročište za objavu presude, jer isti još nisu dospjeli. Stoga je sud tužiteljicu odbio sa gore navedenim troškovima.

U Đakovu, dana 06. ožujka 2025. godine

S U D A C

Stanko Kuburić

POUKA O PRAVU NA ŽALBU:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka može podnijeti žalbu u roku od 15 dana od dana dostave presude. Žalba se podnosi ovome sudu, a o istoj odlučuje nadležan županijski sud..

Dostaviti:

1. Punomoćnik tužiteljice

2. Punomoćnik tuženika