Republika Hrvatska

Županijski sud u Vukovaru

Vukovar, Županijska 33

Broj: Gž-71/2025-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A  I  R J E Š E N J E

Županijski sud u Vukovaru, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Vesne Vrkić Perak predsjednice vijeća, Ivice Raguža člana vijeća i suca izvjestitelja te Ane Bosančić člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice ĆS, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupana po punomoćnici Kseniji Penić, odvjetnici iz Slavonskog Broda, protiv tuženika Raiffeisenbank Austria d.d., OIB: 53056966535, Zagreb, Magazinska cesta 69, zastupan po punomoćniku Branimiru Ivekoviću, odvjetniku iz Zagreba, radi utvrđenja ništetnosti i isplate, odlučujući o žalbi tuženika Raiffeisenbank Austria d.d., izjavljenoj protiv presude i rješenja Općinskog suda u Slavonskom Brodu, poslovni broj P-922/2019-28 od 17. listopada 2024., na sjednici vijeća održanoj 6. ožujka 2025.,

p r e s u d i o j e  i  r i j e š i o  j e

I. Žalba tuženika Raiffeisenbank Austria d.d. odbija se kao neosnovana te se potvrđuju presuda i rješenje Općinskog suda u Slavonskom Brodu, poslovni broj P- 922/2019-28 od 17. listopada 2024.

II. Odbija se zahtjev tuženika za naknadom troškova žalbenog postupka kao neosnovan.

III. Odbija se zahtjev tužiteljice za naknadom troškova žalbenog postupka kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Presudom Općinskog suda u Slavonskom Brodu poslovni broj P-922/2019- 28 od 17. listopada 2024. pod točkom I. utvrđene su ništetnim odredbe Ugovora o kreditu broj 918-50-3506426 od 2. lipnja 2006. sklopljenog između tužiteljice i tuženika i to odredbe članka 1., članka 2. i članka 7. Ugovora o kreditu. Točkom II. izreke naloženo je tuženiku isplatiti tužiteljici temeljem ništetne odredbe o valutnoj klauzuli iznos od 1.588,36 eura sa zateznim kamatama na svaki pojedinačni iznos, a temeljem ništetne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi isplatiti iznos od 344,99 eura sa zateznim kamatama na svaki pojedinačni iznos. Točkom III. izreke presude naloženo je tuženiku isplatiti tužiteljici troškove parničnog postupka u iznosu od 1.803,09 eura sa zateznom kamatom od presuđenja pa do isplate. Rješenjem pod točkom I. izreke dopuštena je preinaka tužbenog zahtjeva tužiteljice dok je pod točkom II. izreke odbijen tuženikov prigovor prijeboja.

2. Protiv naprijed navedene presude i rješenja pravovremeno je žalbu podnio tuženik zbog svih žalbenih razloga propisanih odredbom članka 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91., 91/92., 88/01., 112/99., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 25/13. 89/14., 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23. – u nastavku teksta ZPP) s prijedlogom da se žalba uvaži, prvostupanjska presuda preinači i odbije tužbeni zahtjev uz naknadu troška parničnog postupka uključujući i trošak žalbenog postupka, podredno da se pobijana presuda ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

2.1. Tuženik u žalbi navodi kako je prvostupanjski sud primijenio presudu Visokog trgovačkog suda poslovni broj Pž-7129/2013. bez da je prije toga proveo odgovarajući dokazni postupak. Ovo stoga jer tužitelj nije dokazao da je ugovor o kreditu koji je zaključio bio predmet navedenog postupka broj Pž-7129/2013. Nadalje, prvostupanjski sud je propustio provesti sve dokazne prijedloge tuženika, nije saslušao parnične stranke i javnog bilježnika te je onemogućio tuženika da sudjeluje u postupku i iznosi svoje stavove. Prvostupanjski sud zanemaruje sve opće akte tuženika kao i činjenicu da su promjene kamatnih stopa vršene u skladu s promjenom tržišnih parametara. Također tijekom postupka nije utvrđeno da bi tužitelj imao svojstvo potrošača. Predmetna tužba bila je neuredna, a naknadnim uređenjem tužbenog zahtjeva tužitelj je napravio objektivnu preinaku te je tražio kamate za razdoblje koje nije bilo obuhvaćeno tužbom. Namjera stranaka nije bila ugovoriti fiksnu kamatnu stopu te je presuda prvostupanjskog suda suprotna volji ugovornih strana. Nadalje, tuženik osporava nalaz i mišljenje vještaka navodeći da vještak nije pravilno utvrdio iznose eventualne pretplate. Osim toga prvostupanjski sud je pogrešno primijenio i odredbe o zastari jer je odbio tuženikov prigovor zastare. Nadalje, prvostupanjski sud pogrešno je tužitelju i dosudio zatezne kamate od dana isplate svake rate, te je neosnovano odbio prigovor prijeboja.

3. Žalba tuženika dostavljena je na očitovanje tužiteljici, te se tužiteljica očitovala na žalbu tuženika. U očitovanju na žalbu tuženika tužiteljica cijeni da je žalba u cijelosti neosnovana i paušalna te je prvostupanjski sud utvrdio sve relevantne činjenice i na istima pravilno zasnovao svoju odluku.

4. Žalba tuženika nije osnovana.

5. Ispitujući pobijanu presudu i postupak koji je prethodio, ovaj sud je utvrdio da sud prvog stupnja nije počinio bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. ZPP-a, na koje povrede ovaj sud pazi po službenoj dužnosti temeljem članka 365. stavak 2. ZPP-a. Suprotno žalbenim navodima tuženika, pobijana presuda o odlučnim činjenicama sadrži jasne, neproturječne i dostatne razloge, razlozi u istoj nisu protivni dokazima koji su izvedeni tijekom postupka. Obrazloženje pobijane presude sačinjeno je u skladu s odredbom članka 338. stavak 4. ZPP-a. Naime, iz obrazloženja presude je razvidno koje je dokaze sud proveo što je iz kojeg dokaza utvrdio, a također razvidne su i činjenice koje među strankama nisu sporne kao i činjenice koje su među strankama sporne. Pobijana presuda nema nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati pa stoga nije ostvaren žalbeni razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP- a.

6. Predmet ovog spora je zahtjev tužiteljice za utvrđenjem ništetnim odredbi ugovora o kreditu zaključenog između tužiteljice i tuženika i to u odnosu na primjenu promjenjive kamatne stope, valutne klauzule, zahtjev za isplatu više plaćenog temeljem ništetne odredbe zbog promjenjive kamatne stope i valutne klauzule.

7. Prvostupanjski sud u bitnome utvrđuje:

- da je između tužiteljice i tuženika zaključen ugovor o kreditu broj 918-50- 3506426 od 2. lipnja 2006.;

- da je ugovor o kreditu solemniziran po javnom bilježniku Miroslavu Bračunu iz [adresa] pod brojem Ou-810/2006;

- da je kamatna stopa ugovorena u visini od 5,20% godišnje, te je ista promjenjiva u skladu s odlukom o kamatnim stopama kreditora tj. tuženika;

- da je početno ugovorena kamatna stopa tijekom trajanja kredita više puta mijenjana na način da je povećavana, a zbog čega je došlo do promjene iznosa anuiteta;

- da je tužiteljica tužbu podnijela 11. lipnja 2019;

- da se radi o potrošačkom ugovoru te tužiteljica ima status potrošača;

- da postoji tražbina tužiteljice prema tuženiku u iznosu od 1.588,36 eura temeljem ništetne odredbe o valutnoj klauzuli;

- da su sredstva kredita korištena za kupnju novog vozila;

- da tražbina tužiteljice prema tuženiku temeljem ništetne odredbe o promjenljivoj kamatnoj stopi iznosi 344,99 eura.

7.1. Prvostupanjski sud poziva se na utvrđenja iz presude Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1401/12 od 4. srpnja 2013., presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž-7129/13 od 13. lipnja 2014. i presude Pž-6632/17 od 14. lipnja 2018.

8. Neosnovan je žalbeni navod tuženika da mu je presudom povrijeđeno pravo na pravično suđenje koje obuhvaća pravo na obrazloženu sudsku odluku i procesnu jednakost jer je prvostupanjski sud navode i dokazne prijedloge tuženika u potpunosti zanemario. Naime, iz obrazloženja same presude te cjelokupnog postupka razvidno je da tuženiku niti jednog trenutka nije bilo onemogućeno raspravljanje pred sudom, predlaganje dokaza te sudjelovanje u izvođenju dokaza i postavljaju pitanja tužiteljici. Tuženiku je omogućeno da se očituje na navode i mišljenje vještaka. Također prvostupanjski sud je i prihvatio tuženikov prijedlog za uvidom u ugovor o kreditu te u preostalu dokumentaciju vezanu za navedeni kredit. Tuženik je naknadno povukao prijedlog za saslušanjem zaposlenika tuženika koji je sudjelovao u obradi kredita. Sud nije proveo dokaz saslušanjem javnog bilježnika Miroslavu Bračun obzirom je činjenica solemnizacije ugovora o kreditu bez utjecaja na osnovanost tužbenog zahtjeva jer solemnizacija ne može ugovornu odredbu koja je nerazumljiva tužiteljici kao potrošaču učiniti razumljivom. Osim toga, sukladno članku 220. stavak 2. ZPP-a sud odlučuje koje će od predloženih dokaza izvesti radi utvrđivanja odlučnih činjenica. Dakle, ne postoji obveza suda izvesti sve dokaze koje su stranke predložile ako ti dokazi nisu potrebni radi utvrđivanja odlučnih činjenica. Stoga je prvostupanjski sud pravilno postupio kada je odbio zahtjev tuženika za saslušanjem kao svjedoka javnog bilježnika Miroslava Bračuna tim više jer je iz iskaza saslušane tužiteljice razvidno kako u predugovornoj fazi nije bio nazočan javni bilježnik. Nadalje, prvostupanjski sud je proveo dokaz uvidom u ugovor o kreditu odnosno dokumentaciju koja je vezana za ugovor o kreditu te je isto bilo predmet analize u prvostupanjskom postupku. Navedeno je razvidno iz činjenice da je sud utvrđivao ništetnost pojedinih odredbi ugovora o kreditu, da je prvostupanjski sud provodio financijsko-knjigovodstveno vještačenje na okolnost utvrđivanja visine potraživanja tužiteljice, a koja visina proizlazi iz uplatnica, potvrda o transakcijama, izvatku o stanju kredita.

9. U odnosu na žalbeni navod tuženika da je prvostupanjski sud pogrešno primijenio odredbu članka 186. ZPP-a, te da tužba nije bila podobna za raspravljanje odnosno da je bila neuredna, navedeni žalbeni navod je neosnovan. Naime, tužiteljica je točno postavila tužbeni zahtjev u pogledu glavnih stvari i sporednih tražbina osim što nije specificirala visinu tražbine jer nije raspolagala potrebnom dokumentacijom. Tužiteljica je podnijela stupnjevitu tužbu i tek nakon što joj je od strane tuženika dostavljena potrebna dokumentacija odnosno nakon što je provedeno financijsko vještačenje tužiteljica je točno specificirala visinu svog potraživanja. Naknadnom specifikacijom tužbenog zahtjeva tužiteljica nije izvršila preinaku tužbe kako to pogrešno smatra tuženik obzirom je tužiteljica već prilikom podnošenja tužbe potraživala i zatezne kamate na svaki pretplaćeni iznos time da je nakon provedenog vještačenja tužiteljica samo točno precizirala tijek zatezne kamate.

10. Odredbom članka 502.c ZPP-a propisano je da se fizičke i pravne osobe mogu u posebnim parnicama za naknadu štete pozvati na pravno utvrđenje iz presude kojom će biti prihvaćeni zahtjevi iz tužbe iz članka 502.a stavak 1. ZPP-a, da su određenim postupanjem, uključujući i propuštanje tuženika, povrijeđeni ili ugroženi zakonom zaštićeni kolektivni interesi i prava osoba koje tužitelj ovlašten štiti. U tom će slučaju sud biti vezan za ta utvrđenja u parnici u kojoj će se ta osoba na njih pozivati.

10.1. Presudom Trgovačkog suda u Zagrebu, broj P-1401/2012 od 4. srpnja 2013,. potvrđena presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske, broj Pž- 7129/2013-4 od 13. lipnja 2014. i presudom istog suda, broj PŽ-6632/2017 od 14. lipnja 2018. utvrđeno je da je tuženik u razdoblju od 1. siječnja 2004. do 31. prosinca 2008. povrijedio kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditima koristeći ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju kojima je ugovorena promjenjiva kamatna stopa koja se mijenja jednostranom odlukom banke i valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a da prije zaključenja ugovora tuženik kao trgovac nije potrošače u cijelosti informirao o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u svezi zaključenja predmetnih ugovora o kreditu, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, čime je tuženik postupao suprotno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača. Odredbom članka 118. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" broj 41/14. i 110/15. – u nastavku teksta ZZP) propisano je da odluka suda donesena u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača iz članka 106. stavak 1. toga zakona u smislu postojanja povrede propisa zaštite potrošača obvezuje ostale sudove u postupku koji potrošač osobno pokrene radi naknade štete koja mu je uzrokovana postupanjem tuženika. Dakle, navedene odredbe ZPP-a i ZZP-a propisuju direktan učinak tužbe za zaštitu kolektivnih interesa i prava potrošača i obvezuju sudove da se u posebnim postupcima radi ostvarenja prava potrošača na naknadu mogu pozvati na utvrđenje iz pravomoćne presude kojom je prihvaćen zahtjev postavljen u tužbi iz članka 502.a stavak 1. ZPP-a. Stoga nisu osnovani žalbeni navodi tuženika da se na konkretan slučaj ne mogu primijeniti gore navedene presude donijete u postupku kolektivne pravne zaštite. Neosnovan je žalbeni navod tuženika da se utvrđenja iz navedenih presuda vezanih za kolektivnu zaštitu ne mogu odnositi na predmetni ugovor. Ovo stoga jer tužiteljica u svakom trenutku ima pravo tražiti utvrđenje ništetnosti pojedinih ugovornih odredbi neovisno o tome je li ugovor prestao ili ne obzirom se pravo na isticanje ništetnosti ne gasi.

11. Visina tražbine tužiteljice utvrđena je temeljem provedenog vještačenja, a nalaz i mišljenje vještaka tuženik je uredno zaprimio te na isti tuženik nije imao prigovor. Stoga nisu osnovani navodi tuženika da vještak nije pravilno utvrdio iznose pretplate jer niti iz jednog dokaza takvo što ne proizlazi, a niti je tuženik osporavao nalaz i mišljenje vještaka.

12. Prvostupanjski sud je pravilno otklonio i tuženikov prigovor zastare. Naime, kada je ništetnost ustanovljena u postupku kolektivne zaštite potrošača, tada zastarni rok počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ništetnost u postupku kolektivne zaštite potrošača, neovisno od naknadnog utvrđenja ništetnosti sadržajno istovjetnih ugovornih odredbi kredita u CHF. Stoga rok zastare u odnosu na ništetnost valutne klauzule počinje teći od 14. lipnja 2018. kada je postala pravomoćna presuda Trgovačkog suda u Zagrebu, poslovni broj P-1401/2012 od 4. srpnja 2013. dok u odnosu na promjenjivu kamatnu stopu rok zastare počinje teći od 13. lipnja 2014. Obzirom je tužba podnijeta 11. lipnja 2019., to znači da potraživanje tužiteljice nije obuhvaćeno zastarom, odnosno da je tužba podnijeta unutar petogodišnjeg zastarnog roka iz članka 225. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj: 35/05. – u nastavku teksta: ZOO). Navedeni stav ovoga suda u pogledu pitanja zastare potraživanja tužiteljice sukladan je s pravnim shvaćanjem poslovni broj Su-IV-33/2022-2 od 31. siječnja 2022. prihvaćenim na sjednici građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske.

12.1. Također neosnovan je i žalbeni navod tuženika da je prvostupanjski sud propustio utvrditi zastaru zakonske zatezne kamate. Naime, prvostupanjski sud je pravilno utvrdio da nije nastupila zastara zatezne kamate. Ovo stoga jer kamata prema odredbi članka 223. ZOO-a kao akcesorno potraživanje dijeli pravnu sudbinu glavnog potraživanja, pa kako nije zastarjelo glavno potraživanje to nije zastarjelo ni potraživanje kamata. Naime, u konkretnom slučaju kamata je povremena tražbina te se ne radi o samostalnoj tražbini.

13. Prvostupanjski sud nije automatski primijenio utvrđenja iz kolektivnog spora već je u konkretnom predmetu izvodio dokaze radi ispitivanja ništetnosti pojedinih ugovornih odredbi. Na navedene okolnosti prvostupanjski sud je saslušao tužiteljice, a iz čijeg iskaza nedvojbeno proizlazi kako je ista kredit podigla radi kupnje osobnog automobila kojeg je koristila u svoje osobne potrebe odnosno radi prijevoza do posla. Nakon što je u auto kući dogovorila kupnju vozila, otišla je u banku gdje je tužiteljicu čekao unaprijed pripremljeni ugovor uz sugestiju da je kredit u CHF-u najpovoljniji. Za navedeni kredit se odlučila na preporuku u banci, a nitko joj nije objasnio parametre koji utječu na promjenu kamatne stope. Dakle, tužiteljica nije imala mogućnost utjecaja na odredbe ugovora o kreditu već je bila u situaciji da navedeni ugovor o kreditu kao takav u cijelosti prihvati ili ne prihvati. Ovdje posebno prvostupanjski sud ima u vidu činjenicu da se radilo o standardnom ugovoru o kreditu tzv. tipskom ugovoru koji je bio unaprijed pripremljen od strane tuženika. Tuženiku niti jednog trenutka nije bilo onemogućeno predlaganje dokaza kojim bi dokazao da se o spornim ugovornim odredbama pregovaralo u predugovornoj fazi sklapanja konkretnog ugovora, a zaključak je prvostupanjskog suda da tuženik nije dokazao da se u konkretnom slučaju pregovaralo o spornim odredbama ugovora o kreditu. Takav zaključak prvostupanjskog suda prihvaća i ovaj sud obzirom je prvostupanjski sud sigurno i uvjerljivo obrazložio svoja utvrđenja.

14. Obzirom tužiteljica nije bila u mogućnosti utjecati na sadržaj ugovornih odredbi, navedene ugovorne odredbe su prouzročile znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu tužiteljice kao potrošača jer je samo jednoj strani tj. tuženiku ostavljena mogućnost utjecaja na takve ugovorne odredbe. Iz iskaza tužiteljice je razvidno kako smisao i sadržaj spornih ugovornih odredbi njoj nije bio jasan i da ista ne zna o čemu ovisi promjena kamatne stope i promjena tečaja. Upravo je na preporuku djelatnika banke tužiteljica zaključila ugovor u valuti CHF jer su joj savjetovali da je takav ugovor za nju najpovoljniji.

15. Stranke su ugovorile promjenjivu kamatnu stopu u ugovoru o kreditu pri čemu je mogućnost utjecaja na promjenu kamatne stope bila prepuštena samo tuženiku, a tužiteljica nije mogla utjecati na visinu promjene kamatne stope niti su tužiteljici pojašnjeni parametri o kojima ovisi visina kamatne stope.

16. Kada se vraća ono što je stečeno bez osnove moraju se vratiti plodovi i platiti zatezne kamate i to, ako je stjecatelj nepošten od dana stjecanja, a inače od dana podnošenja zahtjeva. Obzirom da se ovdje radi o nepoštenoj ugovornoj odredbi koja je ništetna, a ništetnost djeluje od trenutka sklapanja pravnog posla (ex tunc) to je tuženik nesavjesni stjecatelj. Tužbeni zahtjev tužiteljice prvostupanjski sud usvaja imajući u vidu odredbu članka 323. stavak 1. ZOO-a u svezi s člankom 1111. i 1115. ZOO-a. Suprotno navodima žalitelja prvostupanjski sud je pravilno utvrdio da je tuženik nepošteni stjecatelj obzirom se radi o ništetnim ugovornim odredbama, a koje je u ugovor unio sam tuženik, da se o istima nije pojedinačno pregovaralo te da su iste uzrokovale znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu tužiteljice kao potrošača.

16.1. Pravilno se prvostupanjski sud u utvrđivanju ništetnim spornih odredbi ugovora o kreditu pozvao i na odredbe članka 81. i 82. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine", broj: 96/03. – nastavno ZZP) u svezi s člankom 87. stavak 1. ZZP-a. Naime člankom 81. stavak 1. ZZP-a propisano je da se ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra nepoštenom, ako suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača time da je stavkom 2. navedenog članka propisano kako se smatra da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo ako je ta odredba bila unaprijed formulirana od strane trgovca te zbog toga potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj, poglavito ako se radi o odredbi unaprijed formuliranog standardnog ugovora trgovca. Člankom 87. stavak 1. ZZP-a propisano je da je nepoštena ugovorna odredba ništetna. Naime, prvostupanjski sud je utvrdio da su odredbe kojima tuženik jednostrano mijenja visinu ugovorene kamatne stope kao i odredbe o valutnoj klauzuli nepoštene ugovorne odredbe, da kao takve nisu tužiteljici bile razumljive, da tužiteljici kao potrošaču nije pruženo dovoljno informacija o kreditu kako bi mogla donositi razborite i informirane odluke, da je tužiteljica prosječan potrošač koji je postupao s dužnom pažnjom i razboritošću te ista nije mogla znati za mogućnost aprecijacije ili deprecijacije strane valute kao i o kojim elementima ovisi promjena kamatne stope.

16.2. Neosnovan je i žalbeni navod tuženika da tijekom postupka nije utvrđeno da bi tužiteljica imala status potrošača. Naime, člankom 3. točka 1. Zakona o zaštiti potrošača propisano je da je potrošač svaka fizička osoba koja sklapa pravni posao na tržištu, u svrhe koje nisu bile namijenjene njegovom zanimanju niti njegovoj poslovnoj aktivnosti ili poduzetničkoj djelatnosti. Obzirom je tužiteljica kredit realizirala kao fizička osoba, namjera kredita bila je kupnja motornog vozila za osobne potrebe, te pravni posao s tuženikom tužiteljica nije zaključila u svrhu obavljanja nekog zanimanja ili njene poduzetničke djelatnosti. Stoga je pravilno prvostupanjski sud potvrdio da tužiteljica ima status potrošača.

17. Za sva svoja utvrđenja prvostupanjski sud je dao sigurne i uvjerljive razloge, analizirao sve provedene dokaze te je stoga neosnovan žalbeni navod tuženika da mu je povrijeđeno pravo na pravično suđenje. Također na pravilno utvrđeno činjenično stanje prvostupanjski sud je pravilno primijenio i materijalno pravo.

18. Suprotno žalbenim navodima žalitelja, sud prvog stupnja pravilno je odlučio i o tuženikovom prigovoru radi prijeboja. Ovo stoga jer smanjenjem tečaja CHF-a u odnosu na početni tužiteljica nije od tuženika ništa primila temeljem navedenih ništetnih odredbi, već je time tuženik, eventualno pretrpio štetu u vidu izmakle koristi za koju tužiteljica nije odgovorna pa je iz navedenog razloga tuženikov prigovor radi prijeboja valjalo ocijeniti neosnovanim.

19. Stoga je sukladno odredbi članka 368. stavak 1. ZPP-a odbijena žalba tuženika kao neosnovana i potvrđena prvostupanjska presuda i rješenje.

20. Odluka o troškovima žalbenog postupka temelji se na odredbi članka 166. stavak 1. ZPP u svezi s člankom 154. stavak 1. ZPP-a. Naime obzirom tuženik nije uspio u žalbenom postupku isti je odbijen sa zahtjevom za naknadom troškova žalbenog postupka.

21. Također odbijen i zahtjev tužiteljice za naknadom troškova žalbenog postupka tj. za sastav odgovora na žalbu tuženik obzirom navedeni trošak sud ne cijeni opravdanim i nužnim, tim više jer je u istom tužiteljica samo ponovila većinu svojih navoda koje je iznijela tijekom postupka.

22. U preostalom nepobijanom dijelu prvostupanjska odluka ostaje neizmijenjena.

23. Slijedom navedenog, odlučeno je kao u izreci.

Vukovar, 6. ožujka 2025.

Predsjednik vijeća:

Vesna Vrkić Perak