REPUBLIKA HRVATSKA

ŽUPANIJSKI SUD U SLAVONSKOM BRODU

Tome Skalice 2, Slavonski Brod

Poslovni broj: Gž-3/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Slavonskom Brodu, po sucu toga suda mr.sc. Zlatku Pircu, kao sucu pojedincu, upravnoj stvari tužitelja ĆH (OIB: [osobni identifikacijski broj]) iz [adresa], zastupanog po punomoćniku Ivici Škunci odvjetniku iz Zaprešića, protiv tuženika Croatia osiguranja d.d. (OIB: 26187994862) iz Zagreba, Vatroslava Jagićića 33, zastupanog po punomoćniku FH, dipl. iur., zaposleniku tuženika, radi naknade štete, rješavajući žalbu tuženika protiv presude Općinskog suda u Sesvetama, Stalna služba u Vrbovcu broj Pn-37/2023-53 od 4. studenog 2024., dana 6. ožujka 2025.,

p r e s u d i o  j e

I Odbija se žalba tuženika kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Sesvetama, Stalna služba u Vrbovcu broj Pn-37/2023-53 od 4. studenog 2024.

II Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troškova podnesene žalbe te tužitelja za naknadu troškova odgovora na žalbu.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja suđeno je:

I Nalaže se tuženiku Croatia osiguranje d.d. iz Zagreba, Vatroslava Jagića 33 da tužitelju ĆH iz [adresa] isplati iznos od 951,15 eura zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućima od 16. studenog 2017. pa do isplate, time da kamate u razdoblju od 16. studenog 2017. pa do 31. prosinca 2022. teku po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, dok u razdoblju od 1. siječnja 2023. pa do 29. prosinca 2023. teku po stopi koja se određuje uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za pet postotnih poena, a od 30. prosinca 2023. pa do isplate po kamatnoj stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referenta stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

II Nalaže se tuženiku da tužitelju naknadi trošak postupka u iznosu od 1.479,52 eura zajedno za zakonskim zateznim kamatama tekućima od 4. studenog 2024., pa do isplate po kamatnoj stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referenta stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

2. Pravodobno izjavljenom žalbom prvostupanjsku presudu pobija tuženik zbog žalbenih razloga iz članka 353. stavak 1. točka 1. -3. Zakona o parničnom postupku (NN broj 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, dalje: ZPP).

2.1. Smatra da je prvostupanjski sud počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP ne precizirajući u čemu bi se ogledala navedena bitna povreda.

2.2. Nadalje, da prvostupanjski sud nije adekvatno valorizirao rezultate provedenog vještačenja kako u pogledu osnovnog tako i dopunskog nalaza iz kojih ne proizlazi isključiva odgovornost osiguranika tuženika, budući je iz nalaza razvidno da vještak nije iznio nikakve nove relevantne činjenice koje bi s obzirom na okolnosti slučaja upućivale na izmijenjenu odluku u pogledu isključive odgovornosti osiguranika tuženika te u pravcu svojih tvrdnji analizira nalaz i mišljenje vještaka, pa je tvrdnji da je u cijelosti podmirio odštetu tužitelja prema odluci od 7.10.2021. Pn-612/2019.

2.3. Predlaže da se prvostupanjska presuda preinači i tužitelj u cijelosti odbije s tužbenim zahtjevom uz naknadu troškova tuženika, podredno da se presuda ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje. Traži troškove podnesene žalbe.

3. U odgovoru na žalbu tuženika tužitelj ističe da tuženik do sada nije sporio iznos koji mu je naloženo platiti na ime naknade štete, već je isticao prigovor podijeljene odgovornosti obrazlažući taj prigovor dijelom nalaza vještaka, no koji pristup tuženika nije opravdan, stoga što je odgovornost sudionika za nastanak štetnog događaja do sada utvrđivana u dva različita postupka i to pred Prekršajnim sudom u Samoboru te u predmetnom parničnom postupku.

3.1. Ističe da u prekršajnom postupku nije utvrđeno da bi tužitelj počinio prometni prekršaj koji je uzrok prometne nezgode, budući je uzrok prometne nezgode u činjenici protupropisnog prestrojavanja osiguranika tužene na lijevi prometni trak u kojem se već kretao tužitelj,a što je naveo vještak u nalazu.

3.2. Predlaže da se žalba tuženika odbije i potvrdi prvostupanjska presuda, a tužitelju naknadi trošak odgovora na žalbu.

4. Žalba nije osnovana.

5. Ispitujući prvostupanjsku presudu u pravcu žalbenog razloga bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točka 11. ZPP koju u žalbi ističe tužitelj, ovaj sud je stajališta da prvostupanjski sud nije počinio navedenu bitnu povredu. Prvostupanjska presuda nema nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati, sadrži valjane razloge kao i razloge o odlučnim činjenicama.

6. Ne nalazi se da bi prvostupanjski sud počinio koju od ostalih bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. ZPP od onih na koje se na temelju članka 365. stavak 2. ZPP pazi po službenoj dužnosti.

7. Nesporno je da se dana 1. ožujka 2016. dogodila prometna nesreća kada je tužitelj upravljao osobnim vozilom registarske oznake [registarska oznaka] vozeći se lijevom prometnom trakom zapadnog kolnika autoceste A2 dionicom prometni čvor [adresa] prometni čvor Jankomir, te je prednjim dijelom svoga vozila naletio na vozilo osiguranika tuženika u vlasništvu IH iz [adresa], a kojim vozilom je u tom trenutku upravljao njezin suprug NH, koji je pretjecao kamion registarske oznake [registarska oznaka], koji se kretao ispred njega u desnom prometnom traku. Također nije sporno niti da je automobil koji je sudjelovao u prometnoj nesreći, a ima registarske oznake [registarska oznaka], kojim je kritične zgode upravljao NH, bio osiguranik tuženika po polici osiguranja od automobilske odgovornosti broj 016238374543.

7.1. Također je nesporno da je presudom Općinskog suda u Sesvetama, poslovni broj Pn-612/19 od 7. listopada 2021. naloženo tuženiku da tužitelju, na ime imovinske štete, isplati iznos od 7.168,47 kuna zajedno za zakonskim zateznim kamatama tekućim od 14. studenog 2017. pa do isplate kao i trošak parničnog postupka u iznosu od 7.250,00 kuna, a tužitelj je odbijen sa dijelom tužbenog zahtjeva u iznosu od 7.168,47 kuna iz razloga što je sud smatrao da u konkretnom slučaju postoji podijeljena odgovornost tužitelja i osiguranika za nastanak štetnog događaja.

8. Tužitelj, stoga tužbenim zahtjevom potražuje iznos od 951,15 eura sa zakonskom zateznom kamatom od 16. studenog 2017. do isplate.

9. Prvostupanjski sud je utvrđenja:

- da je tužitelj na dan predmetnog štetnog događaja vozio svojim osobnim automobilom po lijevoj prometnoj traci brzinom od oko 140 km/h u smjeru Jankomira te kada se približio vozilu vučne službe koje se kretalo po desnoj prometnoj traci u jednom trenutku je bez prethodnog paljenja žmigavca vozilo marke Chevrolet, koje se kretalo po desnoj traci iza vozila vučne službe, počelo pretjecati vozilo vučne službe,

- da je tuženik pokušao izbjeći nalet na to vozilo, no nije uspio te je prednjim lijevim dijelom svoga vozila udario u zadnji lijevi kraj vozila marke Chevrolet uslijed čega je izgubio kontrolu nad vozilom i nakon toga je udario u lijevi stražnji kraj vozila vučne službe,

- da je tužitelj od vozila vučne službe bio udaljen oko 30 do 40 metara kada je vozilo marke Chervrolet počeo pretjecati vozilo vučne službe,

- da se SH vozio vozilom vučne službe desnom prometnom trakom u smjeru Jankomira kada je u jednom trenutku osjetio udar u zadnji lijevi ugao automobila uslijed čega se on izvrtio na cesti,

- da je tijekom vožnje prethodno uočio jedno vozilo koje se nalazilo pored njega u fazi pretjecanja njegovog vozila i to koliko se sjeća radilo se o vozilu marke Chevrolet, a sjeća se da se je iza njega u daljini nalazilo i vozilo marke Audi, no ono je bilo dosta daleko,

- da se kretao po desnoj prometnoj traci brzinom od oko 80 km/h te da se ne sjeća je li vozilo koje ga je pretjecalo imalo upaljene žmigavce ili ne, ali misli da nije

- da se osiguranik tuženika na dan štetnog događaja kretao sa svojim vozilom marke Chevrolet u smjeru Velike Gorice, najprije desnom stranom, a kada je vidio vozilo u traci ispred sebe na nekih 100 metara udaljenosti upalio je žmigavac i prešao u lijevu prometnu taku i tako se nastavio voziti nekih 200-300 metara,

- da je u trenutku kada je odlučio prijeći iz desne u lijevu prometnu traku pogledao je iza sebe kako bi se uvjerio da to može učiniti i sjeća se da iza njega nije bilo drugih vozila,

- da se tijekom vožnje kretao brzinom od oko 110-120 km/h,

- da je u jednom trenutku za vrijeme dok se kretao lijevom stranom ceste u djeliću sekunde prije udara vidio je kako mu s desne prometne trake u koso nailazi vozilo te se on pokušao izmaknuti, no ipak je došlo do naleta vozila kojim je upravljao tužitelj u njegovo vozilo i to u lijevu stražnju stranu nakon čega se njegovo vozilo zabilo u ogradu s lijeve strane pa je od te ograde bio odbačen u desno, a kako je došlo i do puknuća gume njegovog vozila, vozilo je ponovno bilo odbačeno u lijevu stranu na ogradu po kojoj je klizio sve dok nije stao,

- da je uslijed udarca njegovo vozilo bilo katapultirano prema naprijed pa nije vidio na koji način je došlo do udarca vozila vučne službe,

- da je presudom Prekršajnog suda u Novom Zagrebu, Stalna služba u Samoboru poslovni broj Pp P-4086/2016 od 6. listopada 2017. tužitelj ĆH oslobođen optužbe da bi dana 1. ožujka 2016. u Zagrebu u 17,30 sati skrivio prometnu nesreću koja se dogodila na Autocesti A2 na dionici prometni čvor [adresa], prometni čvor Jankomir,

- da je vozilo tužitelja svojim prednjim desnim dijelom naletjelo na stražnji lijevi dio vozila osiguranika tuženika, dok je u nastavku vozilo tužitelja svojim prednjim dijelom naletjelo na stražnji lijevi dio vozila svjedoka SH,

- da je mjesto sudara vozila tužitelja i vozila osiguranika tuženika se nalazilo na lijevoj prometnoj traci udaljeno od njezinog lijevog ruba oko 1 metar dok se mjesto sudara vozila tužitelja i vozila svjedoka SH nalazilo na desnoj prometnoj traci,

- da za izračun brzine kretanja sva tri vozila neposredno prije štetnog događaja nema elemenata pri čemu je tehnički moguće da se neposredno prije štetnog događaja vozilo tužitelja kretalo iskazanom brzinom od oko 140 km/h, a vozilo osiguranika tuženika iskazanom brzinom od oko 110-120 km/h,

- da provedena analiza pokazuje da je vozilo osiguranika tuženika radnjom prestrojavanja na lijevu prometnu traku presjeklo put kretanja vozilu tužitelja koje se već kretalo tom istom lijevom prometnom trakom pa je stoga tehnički neporezna radnja prestrojavanja vozila osiguranika tuženika bila uzrokom nastanka predmetnog štetnog događaja,

- da se u trenutku započinjanja radnje prestrojavanja osiguranika tuženika vozilo tužitelja nalazilo udaljeno od mjesta sudara 107 metara pa da je tada tužitelj reagirao pravovremenim kočenjem uspio bi, prije mjesta sudara smanjiti svoju brzinu kretanja na brzinu kretanja vozila osiguranika tuženika i do sudara ne bi došlo,

- da se mjesto štetnog događaja nalazilo na kolniku autoceste u pravilu ukazuju na zaključak da je na mjestu štetnog događaja brzina kretanja vozila bila ograničena općim načelom na autocesti na 130 km/h, te da tehničkim putem na temelju stanja spisa nije moguće zaključivati o tečnoj gustoći prometa i zauzetosti lijeve i desne prometne trake tijekom predmetnog štetnog događaja.

10. Analizirajući provedene dokaze, a poglavito oslanjajući se na nalaz i mišljenje prometnog vještaka prvostupanjski sud smatra da je za predmetnu prometnu nesreću isključio odgovoran osiguranik tuženika NH koji je kritične zgode nepropisno pretjecao vozilo vučne službe i time oduzeo prednost vozilu tužitelja. U konkretnom slučaju do primjene dolazi odredba članka 1072. st. 1. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22 i 155/23; dalje ZOO), kojom odredbom je propisano da kada je šteta uzrokovana pogonom dvaju ili više vozila svu štetu snosi vlasnik vozila koji je isključivo kriv za štetni događaj.

11. Obrazlažući osnovanost osnove tužbe prvostupanjski sud navodi:

" Prilikom odlučivanja o odgovornosti za nastanak štetnog događaja sud je ponajprije imao u vidu nalaz i mišljenje prometno tehničkog vještaka i iskaz tužitelja te iskaze svjedoka NH i SH. Ovaj sud prihvaća navod tužitelja da mu je osiguranik tuženika oduzeo prednost kada se "ubacio" ispred njega nakon što je vršio pretjecanje vozila vučne službe kojim je kritične zgode upravljao SH. Sud vjeruje tužitelju kada navodi da se on nije mogao zaustaviti i izbjeći udarac u lijevi zadnji dio vozila osiguranika tuženika jer mu je osiguranik tuženika "presjekao" put kretanja. Sud prihvaća navode tužitelja da bi radnja kočenja u konkretnom slučaju bila vrlo opasna. Općepoznata je činjenica da se na autocesti vozi velikim brzinama, posebno lijevim trakom kojim se kretao tužitelj. Kao što iz nalaza i mišljenja prometno-tehničkog vještaka proizlazi da se tužitelj kritične zgode kretao brzinom od 140 km/h sud prihvaća navod tužitelja da se kretao upravo tom brzinom kao što je i sam naveo. Da je tužitelj u trenutku kada se vozilo osiguranika tuženika "ubacilo" na njegov lijevi trak započeo radnju kočenja nije isključeno da ne bi došlo do naleta drugog vozila na stražnji dio vozila tužitelja, ukoliko su se druga vozila kretala iza tužitelja lijevim prometnim trakom. Iako podataka u spisu o tome nema niti to proizlazi iz iskaza tužitelja i saslušanih svjedoka vrlo je vjerojatno da su se i druga vozila kretala i lijevim i desnim prometnim trakom. Prometna nezgoda dogodila se na kolniku autoceste A2 prometni čvor [adresa], prometni čvor Jankomir, koji dijelovi autoceste su poznati po gustoći prometa. Prometna nesreća dogodila je 1. ožujka 2016. u 17:30 sati pa je teško za povjerovati da se iza vozila tužitelja nisu kretala druga vozila velikom brzinom.

Sud ne prihvaća iskaz svjedoka NH u kojem on navodi da se tužitelj svojim vozilom kretao desnim prometnim trakom a zatim se prebacio u lijevi prometni trak te je zato došlo do prometne nesreće. Sud vjeruje tužitelju da se cijelo vrijeme kretao lijevim prometnim trakom te je do prometne nesreće došlo kada se osiguranik tuženika prebacio u lijevi prometni trak. Da su točni navodi svjedoka NH tada bi tužitelj svojim vozilom udario u vozilo osiguranika tuženika i to cijelim prednjim dijelom u cijeli stražnji dio vozila osiguranika tuženika. Kako je prometno-tehnički vještak zaključio prema fotografijama vozila i navodima u Zapisniku o očevidu, do udarca je došlo prednjim desnim dijelom vozila tužitelja na stražnji lijevi dio vozila osiguranika tuženika. Iz takvog utvrđenja prometno-tehničkog vještaka ovaj sud zaključio da se vozilo osiguranika tuženika nepropisno "ubacilo" ispred vozila tužitelja (koje se cijelo vrijeme kretalo lijevim prometnim trakom) u kojem trenutku je došlo do prometne nesreće. Ovaj sud u ponašanju tužitelja kritične zgode ne nalazi nikakve protupravnosti koja bi dovela do doprinosa nastanku prometne nesreće. Sve da se tužitelj i kretao kritične zgode brzinom većom od 140 km/h ne bi došlo do prometne nesreće da osiguranik tuženika nije neoprezno izvršio pretjecanje vozila ispred sebe i prešao u lijevi prometni trak, kojom radnjom je oduzeo prednost vozilu tužitelja.

12. S obzirom na navedeno, a kako je tužitelju pravomoćno dosuđeno 7.168,47 kuna za 50% ukupne štete od 14.336,94 kn koju visinu tuženik ne spori, prvostupanjski sud dosuđuje tužitelju daljnji iznos od 951,15 eura zajedno sa z.z. kamatama od 6. studenog 2017. pozivajući se na odredbu članka 1045. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj 35/05 i 41/08, dalje ZOO).

13. Ovakav materijalnopravni pristup prvostupanjskog suda prihvaća i ovaj sud.

14. Prvostupanjski sud je po ocjeni ovoga suda na potpuno i pravilno utvrđeno činjenično stanje koje se žalbenim navodima ne dovodi u sumnju, pravilno primijenio materijalno pravo donoseći pobijanu presudu.

15. Neosnovano u žalbi tuženik smatra da su ispunjene pretpostavke za primjenu instituta podijeljene odgovornosti, a s obzirom na mjesto nastanka štetnog događaja (autocesta) gdje je brzina kretanja vozila ograničena na 130 km/h, a iz nalaza vještaka proizlazi da za brzinu kretanja tri vozila koja su sudjelovala u prometnoj nezgodi nema elemenata za točan izračun, ali da je moguće da se vozilo tužitelja kretalo brzinom od 140 k/h, vozilo osiguranika tuženika brzinom od oko 110.120 km/h, no nadalje, s obzirom na dio nalaza u kojem se navodi da je osiguranik tuženika prije započinjanja radnje prestrojavanja mogao uočiti nadolazeće vozilo tužitelja udaljeno od mjesta sudara oko 107 metara te da je mogao odustati od radnje prestrojavanja iz desne u lijevu traku te propustiti vozilo tužitelja, kao i činjenicu da je tužitelj od vozila vučne službe bio udaljen 30-40 m kada je osiguranik tuženika počeo pretjecati vozilo vučne službe, te tako "presjekao" put kretanja tužitelja, pravilno prvostupanjski sud zaključuje da brzina kojom se kretao tužitelj nije u uzročnoj vezi s nastankom štetnog događaja (a nije ni dokazana) pa proizlazi da je samo osiguranik tuženika povrijedio odredbe Zakona o sigurnosti prometa na cestama te da nema mjesta primjeni instituta podijeljene odgovornosti već se osnovanost osnove nalazi u odredbama članka 1045. i 1072. ZOO što se tiče glavnog zahtjeva, a u odnosu na z.z. kamate u odredbama članka 29. ZOO te članka 1086. ZOO i članka 12. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu (NN 151/05, 36/09, 75/09, 76/13, 152/14, 155/23).

16. Zbog iznesenog valjalo je odbiti žalbu tuženika i potvrditi prvostupanjsku presudu, kako u odluci o glavnom zahtjevu, tako i u odluci o troškovima postupka, koji su kako po osnovi tako i visini pravilno odmjereni.

17. Odluka o zatraženim troškovima žalbe temelji se na odredbi članka 166. stavak 1. ZPP, a o zatraženim troškovima odgovora na žalbu odlučeno je na temelju članka 155. ZPP. Isti trošak, naime, po ocjeni ovoga suda nije bio neophodan za uspješno vođenje postupka. Na temelju članka 368. točka 1. ZPP presuđeno je kao u izreci.

U Slavonskom Brodu, 6. ožujka 2025.

Sudac

mr.sc. Zlatko Pirc