Republika Hrvatska
Trgovački sud u Zadru
Zadar, Dr. Franje Tuđmana 35
Poslovni broj: P-79/2023-181
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
I
R J E Š E NJ E
Trgovački sud u Zadru, po sutkinji Katarini Zdunić, u pravnoj stvari tužitelja CROATIA OSIGURANJE d.d. Zagreb, Vatroslava Jagića 33, Filijala Zadar, Obala kneza Branimira 20, OIB: 26187994862, zastupanog po punomoćniku Mati Kačanu, odvjetniku u Zagrebu, protiv tuženika EUROHERC OSIGURANJE d.d. Zagreb, Podružnica Zadar, Obala kneza Branimira 5, OIB: 22694857747, zastupanog po punomoćnicima iz Odvjetničkog društva Grgić & Partneri d.o.o. iz Zagreba, radi plaćanja regresnog duga, nakon glavne i javne održane i zaključene rasprave 28. siječnja 2025. u nazočnosti punomoćnika tužitelja Mate Kačana i punomoćnika tuženika PH, na ročištu za objavu odluke od 6. ožujka 2025.
p r e s u d i o j e
I Nalaže se tuženiku EUROHERC OSIGURANJE d.d. Zagreb, Podružnica Zadar da na ime regresnog duga isplati tužitelju CROATIA OSIGURANJE d.d. Zagreb, Vatroslava Jagića 33, Filijala Zadar iznos od 157.225,03 eura sa zakonskom zateznom kamatom tekućom:
- na iznos od 47.319,38 eura od 10. srpnja 2013.,
- na iznos od 2.405,72 eura od 10. listopada 2013.,
- na iznos od 26.678,93 eura od 24. listopada 2013.,
- na iznos od 663,61 eura od 10. listopada 2013.,
- na iznos od 660,96 eura od 10. listopada 2013.,
- na iznos od 621,04 eura od 12. listopada 2013.,
- na iznos od 2.982,66 eura od 11. listopada 2013.,
- na iznos od 152,74 eura od 7. studenog 2013.,
- na iznos od 550,53 eura od 8. studenog 2013.,
- na iznos od 550,53 eura od 3. prosinca 2013.,
- na iznos od 550,53 eura od 3. siječnja 2014.,
- na iznos od 550,53 eura od 5. veljače 2014.,
- na iznos od 550,53 eura od 4. ožujka 2014.,
- na iznos od 550,53 eura od 2. travnja 2014.,
- na iznos od 550,53 eura od 3. svibnja 2014.,
- na iznos od 152,74 eura od 13. svibnja 2014.,
- na iznos od 550,53 eura od 3. lipnja 2014.,
- na iznos od 550,53 eura od 2. srpnja 2014.,
- na iznos od 550,53 eura od 2. kolovoza 2014.,
- na iznos od 152,74 eura od 11. lipnja 2014.,
- na iznos od 152,74 eura od 11. srpnja 2014.,
- na iznos od 152,63 eura od 11. kolovoza 2014.,
- na iznos od 550,53 eura od 2. rujna 2014.,
- na iznos od 152,74 eura od 12. rujna 2014.,
- na iznos od 550,53 eura od 2. listopada 2014.,
- na iznos od 152,74 eura od 11. studenog2014.,
- na iznos od 550,53 eura od 4. studenog 2014.,
- na iznos od 550,53 eura od 2. prosinca 2014.,
- na iznos od 152,74 eura od 11. prosinca 2014.,
- na iznos od 550,53 eura od 3. siječnja 2015.,
- na iznos od 152,74 eura od 13. siječnja 2015.,
- na iznos od 550,53 eura od 3. veljače 2015.,
- na iznos od 152,74 eura od 11. veljače 2015.,
- na iznos od 550,53 eura od 6. ožujka 2015.,
- na iznos od 152,74 eura od 11. ožujka 2015.,
- na iznos od 550,53 eura od 03. travnja 2015.,
- na iznos od 152,74 eura od 11. travnja 2015.
- na iznos od 550,53 eura od 05. svibnja 2015.,
- na iznos od 152,74 eura od 13. svibnja 2015.
- na iznos od 550,53 eura od 02. lipnja 2015.,
- na iznos od 152,74 eura od 11. lipnja 2015.
- na iznos od 550,53 eura od 02. srpnja 2015.,
- na iznos od 152,74 eura od 14. srpnja 2015.
- na iznos od 550,53 eura od 04. kolovoza 2015.,
- na iznos od 152,74 eura od 12. kolovoza 2015.
- na iznos od 550,53 eura od 02. rujna 2015.,
- na iznos od 152,74 eura od 11. rujna 2015.
- na iznos od 550,53 eura od 02. listopada 2015.,
- na iznos od 152,74 eura od 13. listopada 2015.,
- na iznos od 550,53 eura od 03. studenog 2015.,
- na iznos od 152,74 eura od 11. studenog 2015.,
- na iznos od 550,53 eura od 02. prosinca 2015.,
- na iznos od 152,74 eura od 11. prosinca 2015.,
- na iznos od 550,53 eura od 05. siječnja 2016.,
- na iznos od 152,74 eura od 12. siječnja 2016.,
- na iznos od 550,53 eura od 03. veljače 2016.,
- na iznos od 152,74 eura od 11. veljače 2016.,
- na iznos od 550,53 eura od 02. ožujka 2016.,
- na iznos od 152,74 eura od 11. ožujka 2016.,
- na iznos od 550,53 eura od 02. travnja 2016.,
- na iznos od 152,74 eura od 12. travnja 2016.,
- na iznos od 550,53 eura od 02. svibnja 2016.,
- na iznos od 152,74 eura od 11. svibnja 2016.,
- na iznos od 550,53 eura od 02. lipnja 2016.,
- na iznos od 152,74 eura od 14. lipnja 2016.,
- na iznos od 550,53 eura od 02. srpnja 2016.,
- na iznos od 152,74 eura od 13. srpnja 2016.,
- na iznos od 550,53 eura od 03. kolovoza 2016.,
- na iznos od 152,74 eura od 12. kolovoza 2016.,
- na iznos od 550,53 eura od 03. rujna 2016.,
- na iznos od 152,74 eura od 14. rujna 2016.,
- na iznos od 550,53 eura od 04. listopada 2016.,
- na iznos od 152,74 eura od 11. listopada 2016.,
- na iznos od 550,53 eura od 03. studenog 2016.,
- na iznos od 152,74 eura od 11. studenog 2016.,
- na iznos od 550,53 eura od 02. prosinca 2016.,
- na iznos od 152,74 eura od 14. prosinca 2016.,
- na iznos od 550,53 eura od 03. siječnja 2017.,
- na iznos od 152,74 eura od 11. siječnja 2017.
- na iznos od 152,74 eura od 14. veljače 2017.,
- na iznos od 550,53 eura od 02. ožujka 2017.,
- na iznos od 152,74 eura od 14. ožujka 2017.,
- na iznos od 550,53 eura od 05. travnja 2017.,
- na iznos od 152,74 eura od 12. travnja 2017.,
- na iznos od 550,53 eura od 03. svibnja 2017.,
- na iznos od 152,74 eura od 12. svibnja 2017.,
- na iznos od 550,53 eura od 02. lipnja 2017.,
- na iznos od 152,74 eura od 13. lipnja 2017.
- na iznos od 550,53 eura od 04. srpnja 2017.,
- na iznos od 152,74 eura od 12. srpnja 2017.,
- na iznos od 550,53 eura od 02. kolovoza 2017.,
- na iznos od 152,74 eura od 12. kolovoz 2017.,
- na iznos od 550,53 eura od 05. rujna 2017.,
- na iznos od 152,74 eura od 12. rujna 2017.,
- na iznos od 550,53 eura od 03. listopada 2017.,
- na iznos od 152,74 eura od 12. listopada 2017.,
- na iznos od 550,53 eura od 04. studeni 2017.,
- na iznos od 152,74 eura od 11. studeni 2017.,
- na iznos od 550,53 eura od 06. prosinca 2017.,
- na iznos od 152,74 eura od 13. prosinac 2017.,
- na iznos od 550,53 eura od 04. siječnja 2018.,
- na iznos od 152,74 eura od 11. siječnja 2018.
- na iznos od 550,53 eura od 02. veljače 2018.,
- na iznos od 152,74 eura od 13. veljače 2018.,
- na iznos od 550,53 eura od 02. ožujka 2018.,
- na iznos od 152,74 eura od 13. ožujka 2018.,
- na iznos od 550,53 eura od 05. travnja 2018.,
- na iznos od 152,74 eura od 13. travnja 2018.,
- na iznos od 550,53 eura od 04. svibnja 2018.,
- na iznos od 152,74 eura od 11. svibnja 2018.,
- na iznos od 550,53 eura od 02. lipanj 2018.,
- na iznos od 152,74 eura od 13. lipnja 2018.,
- na iznos od 550,53 eura od 03. srpnja 2018.,
- na iznos od 152,74 eura od 11. srpnja 2018.,
- na iznos od 550,53 eura od 02. kolovoza 2018.,
- na iznos od 152,74 eura od 11. kolovoza 2018.,
- na iznos od 550,53 eura od 04. rujna 2018.,
- na iznos od 152,74 eura od 11. rujna 2018.,
- na iznos od 550,53 eura od 02. listopada 2018.,
- na iznos od 152,74 eura od 11. listopada 2018.,
- na iznos od 550,53 eura od 03. studenog 2018.,
- na iznos od 152,74 eura od 13. studenog 2018.,
- na iznos od 550,53 eura od 07. prosinca 2018.,
- na iznos od 152,74 eura od 13. prosinca 2018.,
- na iznos od 550,53 eura od 03. siječnja 2019.,
- na iznos od 152,74 eura od 11. siječnja 2019.
- na iznos od 550,53 eura od 05. veljače 2019.,
- na iznos od 152,74 eura od 12. veljače 2019.,
- na iznos od 550,53 eura od 05. ožujka 2019.,
- na iznos od 152,74 eura od 13. ožujka 2019.,
- na iznos od 550,53 eura od 02. travnja 2019.,
- na iznos od 152,74 eura od 11. travnja 2019.,
- na iznos od 550,53 eura od 03. svibnja 2019.,
- na iznos od 152,74 eura od 11. svibnja 2019.,
- na iznos od 550,53 eura od 02. lipnja 2019.,
- na iznos od 152,74 eura od 11. lipnja 2019.,
- na iznos od 550,53 eura od 02. srpnja 2019.,
- na iznos od 152,74 eura od 11. srpnja 2019.,
- na iznos od 550,53 eura od 03. kolovoza 2019.,
- na iznos od 152,74 eura od 14. kolovoza 2019.,
- na iznos od 550,53 eura od 04. rujna 2019.,
- na iznos od 152,74 eura od 12. rujna 2019.,
- na iznos od 550,53 eura od 08. listopada 2019.,
- na iznos od 152,74 eura od 11. listopada 2019.,
- na iznos od 550,53 eura od 05. studenog 2019.,
- na iznos od 152,74 eura od 12. studenog 2019.,
- na iznos od 550,53 eura od 03. prosinca 2019.,
- na iznos od 152,74 eura od 11. prosinca 2019.,
- na iznos od 550,53 eura od 03. siječnja 2020.,
- na iznos od 152,74 eura od 11. siječnja 2020.,
- na iznos od 550,53 eura od 04. veljače 2020.,
- na iznos od 152,74 eura od 11. veljače 2020.,
- na iznos od 550,53 eura od 02. ožujka 2020.,
- na iznos od 152,74 eura od 10. ožujka 2020.
- na iznos od 550,43 eura od 01. travnja 2020.,
- na iznos od 152,74 eura od 10. travnja 2020
- na iznos od 550,53 eura od 04. svibnja 2020,
- na iznos od 152,74 eura od 11. svibnja 2020.
- na iznos od 550.53 eura od 01. lipnja 2020.,
- na iznos od 152,74 eura od 10. lipnja 2020.
- na iznos od 550,53 eura od 01. srpnja 2020.,
- na iznos od 152,74 eura od 10. srpnja 2020.
- na iznos od 550,53 eura od 03. kolovoza 2020.,
- na iznos od 152,74 eura od 10. kolovoza 2020.
- na iznos od 550,53 eura od 01. rujna 2020.,
- na iznos od 152,74 eura od 10. rujna 2020.,
- na iznos od 550,53 eura od 01.listopada 2020.,
- na iznos od 152,74 eura od 12. listopada 2020.,
- na iznos od 550,53 eura od 02. studenog 2020.,
- na iznos od 152,74 eura od 10. studenog 2020.,
- na iznos od 550,53 eura od 01. prosinca 2020.,
- na iznos od 152,74 eura od 10. prosinca 2020.,
- na iznos od 550, 53 eura od 04. siječnja 2020.,
- na iznos od 152,74 eura od 11. siječnja 2020.,
- na iznos od 550,53 eura od 01. veljače 2021.,
- na iznos od 152,74 eura od 10. veljače 2021.,
- na iznos od 550,53 eura od 01. ožujka 2021.,
- na iznos od 152,74 eura od 10. ožujka 2021.,
- na iznos od 550,53 eura od 01. travnja 2021.,
- na iznos od 152,74 eura od 12. travnja 2021.,
- na iznos od 550,53 eura od 03. svibnja 2021.,
- na iznos od 152,74 eura od 10. svibnja 2021.,
- na iznos od 550,53 eura od 01. lipnja 2021.,
- na iznos od 152,74 eura od 10. lipnja. 2021.,
- na iznos od 550,53 eura od 01. srpnja 2021.,
- na iznos od 152,74 eura od 12. srpnja 2021.,
- na iznos od 550,53 eura od 02.kolovoza 2021.,
- na iznos od 152,74 eura od 10. kolovoza 2021.,
- na iznos od 550,53 eura od 01. rujna 2021.,
- na iznos od 152,74 eura od 10. rujna 2021.,
- na iznos od 550,53 eura od 01. listopada 2021.,
- na iznos od 152,74 eura od 11. listopada 2021.,
- na iznos od 550,53 eura od 02. studenog 2021.,
- na iznos od 152,74 eura od 10. studenog 2021.,
- na iznos od 550,53 eura od 01. prosinca 2021.,
- na iznos od 152,74 eura od 10. prosinca 2021.
- na iznos od 550,53 eura od 03. siječnja 2022.,
- na iznos od 152.74 eura od 10. siječnja 2022.,
- na iznos od 550,53 eura od 01. veljače 2022.,
- na iznos od 152,74 eura od 10. veljače 2022.,
- na iznos od 550,53 eura od 01. ožujka 2022.,
- na iznos od 152,74 eura od 10. ožujka 2022.,
- na iznos od 550,53 eura od 01. travnja 2022.,
- na iznos od 152,74 eura od 11. travnja 2022.,
- na iznos od 550,53 eura od 02. svibnja 2022.,
- na iznos od 152,64 eura od 10. svibnja 2022.
- na iznos od 550,53 eura od 01. lipnja 2022.,
- na iznos od 152,74 eura od 10. lipnja 2022.,
- na iznos od 550,53 eura od 01. srpnja 2022.,
- na iznos od 152,74 eura od 11. srpnja 2022.,
- na iznos od 550,53 eura od 01. kolovoza 2022.,
- na iznos od 152,74 eura od 10. kolovoza 2022.,
- na iznos od 550,53 eura od 01. rujna 2022.,
- na iznos od 152,74 eura od 12. rujna 2022.,
- na iznos od 550,53 eura od 03. listopada 2022.,
- na iznos od 152,74 eura od 10. listopada 2022.,
- na iznos od 550,53 eura od 02. studenog 2022.,
- na iznos od 152,74 eura od 10. studenog 2022.,
- na iznos od 550,53 eura od 01. prosinca 2022.,
- na iznos od 152.74 eura od 12. prosinca 2022.
pa do 31. srpnja 2015. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za osam postotnih poena, od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za pet postotnih poena, od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za osam postotnih poena, a od 30. prosinca 2023. pa do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za osam postotnih poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.
II Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja kojim potražuje od tuženika da mu na ime regresnog duga isplati iznos od 550,53 eura sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 2. veljače 2017. pa do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za pet postotnih poena, od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za osam postotnih poena, a od 30. prosinca 2023. pa do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za osam postotnih poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine.
III Nalaže se tuženiku EUROHERC OSIGURANJE d.d. Zagreb, Podružnica Zadar da na ime zakonskih zateznih kamata na dio podmirenog regresnog duga isplati tužitelju CROATIA OSIGURANJE d.d. Zagreb, Vatroslava Jagića 33, Filijala Zadar iznos od 8.436,02 eura, sve u roku od 15 dana, dok se odbija kao neosnovan zahtjev tužitelja za isplatom zakonskih zateznih kamata koje bi bile obračunate na taj iznos.
i
r i j e š i o j e
Nalaže se tuženiku da tužitelju naknadi parnični trošak u iznosu od 15.935,60 eura, sve u roku od 15 dana.
Obrazloženje
1. Tužitelj u tužbi podnesenoj ovom sudu 3. prosinca 2013. u bitnome navodi kako je u prometnoj nezgodi 13. srpnja 1997. teške tjelesne povrede zadobila ŽH (sada DH) iz [adresa]. Ona je bila putnica u vozilu reg. oznake [registarska oznaka] kojim je upravljao AH, koje je bilo osigurano kod tužitelja, a prometnu nezgodu je skrivila RH koja je upravljala vozilom reg. oznake i broja [registarska oznaka], a koje je bilo osigurano kod tuženika. Oštećena je u prometnoj nezgodi zadobila trzajnu ozljedu vratne i grudne kralježnice, natučenje oglavka, potres mozga i ozlijede leđne moždine. Tužitelj ima potraživanje prema tuženiku temeljem regresa i to temeljem dvije pravomoćne presude donesene u parničnim postupcima u kojima je tuženik sudjelovao kao umješač, pa tako one u odnosu na tuženika imaju intervencijski efekt. Radi se o presudama Općinskog suda u Zadru posl.br. P-269/08 od 16. svibnja 2011. (postala pravomoćna presudom Županijskog suda u Zadru posl.br. Gž-2494/11 od 11. siječnja 2013) i Općinskog građanskog suda u Zagrebu posl.br. Pn-5217/08 od 8. ožujka 2011. (djelomično potvrđena presudom Županijskog suda u Zagrebu posl.br. Gžn-2231/11 od 30. travnja 2013.). Temeljem navedenih presuda tužitelj je oštećenoj isplatio i dalje isplaćuje iznose temeljem glavnice duga, troškova i dospjele rente i to na ime neimovinske štete, rente za tuđu njegu i pomoć, te također parnične troškove i sudske pristojbe, a o čemu dokaze dostavlja u spis. Regresne zahtjeve sa obračunima to dokazima uplata, tužitelj je dostavio tuženiku tri navrata. Na dan podnošenja tužbe, tužitelj od tuženika potražuje ukupno 618.096,22 kuna, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama. Naime, temeljem pravomoćnih presuda do dana podnošenja tužbe tuženik je na žiro račun tužitelja uplatio dio potraživanja i to u ukupnom iznosu od 1.173.310,67 kuna i tuženik svoje regresno dugovanje prema tužitelju nije osporio. Tužitelj je također pokušao postići dogovor s tuženikom oko budućeg plaćanja rente DH u iznosu od 4.148,00 kuna i 1.150,80 kuna mjesečno pa je čak dostavio tuženiku Sporazum o reguliranju plaćanja duga, te preuzimanja plaćanja rente, a što je tuženik odbio. U ovom postupku tužitelj potražuje dakle, na ime regresnog duga iznos od 618.096,19 kuna, na ime zakonskih zateznih kamata na dio podmirenog regresnog duga iznos od 63.561,20 kuna zajedno sa zakonskim zateznim kamatama. Nadalje traži od suda da naloži tuženiku preuzimanje obveze na isplatu renti oštećenoj DH u iznosu od 1.150,00 kuna i 4.148,00 kuna mjesečno. Također traži da se tuženiku naloži plaćanje naprijed navedenih renti mjesečno od dana presuđenja pa sve dok za to budu postojali zakonski uvjeti.
2. Tuženik u svom odgovoru na tužbu podnesenom sudu 6. svibnja 2014. u bitnome navodi kako priznaje pasivnu legitimaciju i odgovornost za nastanak predmetne prometne nezgode. U odnosu na potraživanje iz presude Općinskog suda u Zadru posl. br. P-2691/08 tuženik navodi kako je od tužitelja zaprimio regresni zahtjev kojim ga tužitelj obavještava da je po toj odluci 25. ožujka 2013. zaprimljen iznos od 1.069.858,60 kuna. Sa navedenim tuženik smatra da je tužitelju u cijelosti naknadio njegovo potraživanje. Neosnovano je tužiteljevo potraživanje procesnih kamata jer se kamate na glavnicu mogu uglavničiti samo kada je glavnica isplaćena u cijelosti odnosno kada se ne potražuje nikakva glavnica. Budući da tužitelj u ovom postupku potražuje i glavnicu onda može potraživati samo kamatu na dio isplaćene glavnice za razdoblje od dospijeća do isplate, pa je tako neosnovan tužbeni zahtjev pod točkom II. Tuženik smatra kako je tužbeni zahtjev neosnovan u dijelu pod točkama III-V budući da se istim pokušava tuženiku nametnuti obveza po pravomoćnoj odluci u predmetu u kojem nije bio stranka. Tuženik ne spori pravo tužitelja na regres, ali to pravo tužitelj stječe tek u trenutku kada izvrši isplatu. U odnosu na potraživanje iz presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu posl.br. Pn-5217/08 tuženik ističe kako su neosnovani navodi tužitelja budući da je tužitelj u cijelosti zanemario isplatu koju je izvršio po pravomoćnom dijelu ove presude, a koju isplatu mu je tuženik refundirao zbog čega je na strani DH došlo do stjecanja bez osnova, odnosno dva puta joj je plaćena ista obveza. Naime, tužitelj je svojom žalbom podnesenom na gornju presudu pobijao samo dio presude, te je isplatio nepobijani iznos na ime naknade za smanjenje životne aktivnosti, naknade za naruženost, naknade za tuđu njegu i pomoć i pripadajuće kamate u ukupnom iznosu od 103.452,05 kuna i to 8. lipnja 2011. Tuženik je 28. ožujka 2013. zaprimio regresni zahtjev tužitelja za iznos od 103.452,05 kuna gdje je očitom omaškom bilo navedeno da se odnosi na presudu Općinskog suda u Zadru iz kojeg razloga je tuženik 4. travnja 2013. taj iznos refundirao tužitelju. Nakon primitka drugostupanjske odluke tužitelj je 9. srpnja 2013. oštećenoj isplatio na ime neimovinske štete, rente od 1. siječnja 2009. do 30. lipnja 2013., troška i dospjele rente do 31. prosinca 2008. ukupni iznos od 356.527,84 kune. Budući da je navedenom odlukom na ime neimovinske štete oštećenoj dosuđen ukupan iznos od 87.000,00 kuna od kojeg je tužitelj 8. lipnja 2011. isplatio iznos od ukupno 62.000,00 kuna, obveza tužitelja po toj osnovi je na dan 9. srpnja 2013. iznosila 25.000,00 kuna, a ne 87.000,00 kuna koliko je tužitelj isplatio, pa je tako tužitelj na ime neimovinske štete dva puta platio isti iznos, isto kao i na ime tuđe pomoći i njege (iznos od 38.000,00 kuna tužitelj je uplatio 8. lipnja 2011., a nije ga odbio prilikom isplate 9. srpnja 2013.). Tuženik je 18. srpnja 2013. zaprimio regresni zahtjev tužitelja, odmah je uočio naprijed navedene propuste kod isplate. DH se obratila društvu Vještak Tkalec d.o.o. radi obračuna obveze po pravomoćnoj presudi Županijskog suda u Zagrebu. Navedeno društvo je 7. listopada 2013. sačinilo obračun uvidom u koji je utvrđeno da je također zaboravljena (zanemarena) isplata iznosa od 103.452,05 kuna. Oštećena je istoga dana podnijela Financijskog agenciji protiv tužitelja zahtjev za izravnu naplatu temeljem ovršene odluke Županijskog suda u Zagrebu uz koji je dostavila specifikaciju tražbine sačinjenu po društvu Vještak Tkalec d.o.o. Iz svega iznesenoga proizlazi neosnovanost potraživanja tužitelja iz točke I tužbenog zahtjeva, jer je prilikom isplate iznosa od 356.527,84 kuna tužitelj dva puta ispunjavao istu obvezu, dok je prilikom zapljene iznosa od 223.817,50 kuna došlo do stjecanja bez osnove na strani oštećene DH. Također, neosnovano je i potraživanje isplaćene pristojbe u korist državnog proračuna budući da tužitelj od tuženika može regresno potraživati isključivo ono što se odnosi na ispunjavanje stvarne obveze prema oštećenoj.
3. Tužitelj je konačno uredio svoj tužbeni zahtjev 14. veljače 2020. kada je naveo da nalaže tuženiku na ime regresnog duga isplatiti tužitelju iznos od ukupno 312.629,20 kuna čime je obuhvatio mjesečne rente od 550,53 eura i 152,74 eura za razdoblje od 3. travnja 2015. do 11. veljače 2020. Tuženik se takvoj preinaci protivio, ističući prvenstveno i prigovor zastare dijela utuženih rata, a sud je takvu preinaku raspravnim rješenjem od 10. lipnja 2020. dopustio, sve sukladno odredbi čl. 191. st. 2. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07 (i 96/08), 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22; u daljnjem tekstu: ZPP).
4. Ovaj sud je rješenjem od 21. lipnja 2021. odlučio spojiti ovosudne spise poslovnog broja P-369/2013 i P-144/2017. Naime, u postupku ranije vođenom pod brojem P-144/2017, tužitelj je tužbom od 6. lipnja 2017. regresno potražio od tuženika, a temeljem pravomoćnih i ovršnih presuda i to presude Županijskog suda u Zagrebu posl. br. Gžn-2231/2011 i Županijskog suda u Zadru posl. br. Gž-2494/11, a na ime mjesečnih renti koje po citiranim presudama tužitelj isplaćuje oštećenoj DH počev od rujna 2014. pa do siječnja 2017. i to rente za izgubljenu zaradu u visini od 4.148,80 kuna i rente za tuđu njegu i pomoć u visini od 1.151,60 kuna mjesečno. Budući da se u ova dva postupka radi o istoj pravnoj osnovi, istim strankama, te budući da je za odlučivanje u oba predmeta potrebno objedinjeno obračunati visinu podmirenog i eventualno nepodmirenog odnosno eventualno pretplaćenog iznosa, odlučeno je o ova dva tužbena zahtjeva raspravljati pod jednim poslovnim brojem.
5. Također, iz istih ranije navedenih razloga, ovaj sud je rješenjem od 21. rujna 2023. spisu predmeta pripojio i predmet posl. br. P-16/2023.
6. U ovoj pravnoj stvari je pod posl. br. P-369/2013-137 od 28. listopada 2022. donio presudu kojom je usvojio tužbeni zahtjev tužitelja u dijelu koji se odnosi na isplatu regresnog duga u iznosu od 92.370,32 eura zajedno sa zakonskom zateznom kamatom, u dijelu koji se odnosi na zakonske zatezne kamate na dio podmirenog regresnog duga i to u iznosu od 8.436,02 eura zajedno sa zakonskom zateznom kamatom te na ime regresnog duga u iznosu od 41.493,03 eura zajedno sa zakonskom zateznom kamatom (isplaćene rate na ime tuđe njege i pomoći i na ime izgubljene zarade), dok je odbijen tužbeni zahtjev tužitelja u dijelu koji se odnosi na nalaganje tuženiku da od presuđenja pa ubuduće preuzme obvezu isplate renti oštećenoj DH, kao i obvezu na isplatu renti od 152,73 eura i 550,53 eura mjesečno pa ubuduće dok za to budu postojali zakonski uvjeti.
7. Visoki trgovački sud Republike Hrvatske je svojim rješenjem posl. br. Pž-5706/2022-2 od 29. ožujka 2023. ukinuo naprijed citiranu prvostupanjsku odluku u njezinom usvajajućem dijelu uz uputu kako je iznos utužen pod točkom I izreke presude različit od zbroja svih pojedinačnih iznosa navedenih pod tom točkom iz kojeg razloga se točka I izreke ne može ispitati. Ukinuta je i točka II izreke prvostupanjske presude uz uputu da se zatezne kamate mogu utužiti u apsolutnom iznosu uz glavni dug, ali od dana tužbe na njih ne teku procesne kamate, jer zatezne kamate i dalje teku na glavno potraživanje. Nadalje, prvostupanjska presuda je ukinuta i u dijelu pod točkom III izreke uz uputu da bi bilo potrebno u ponovljenom postupku dati jasne razloge o osnovanosti tužbenog zahtjeva, o tuženikovom prigovoru limita osiguranja i prigovoru zastare na dio potraživanja.
8. U dokaznom postupku sud je izvršio uvid te pročitao priloženu dokumentaciju i to: presudu Općinskog suda u Zadru, posl.br. P-2691/08 (l.s. 7-17), presudu i rješenje Županijskog suda u Zadru posl. br. 19 Gž-2494/11 od 11 siječnja 2013. (l.s.18-28), presudu Općinskog građanskog suda u Zagrebu, Pn-5217/08-162 od 8. ožujka 2011. (l.s. 29-43), presudu Županijskog suda u Zagrebu 34 Gžn- 2231/2011-2 od 30. travnja 2013. (l.s.44-53), dopis tužitelja od 25. ožujka 2013. upućen tužitelju (l.s. 54), nalog za doznaku po šteti AOF 675 1997/27 od 6. lipnja 2011. (l.s. 55 i 246-247), regresni zahtjev s potvrdama o naplati (l.s. 56-66), Sporazum o postupanju pri postizanju i ostvarivanju međusobnih regresnih potraživanja (l.s.67-72), prijedlog za provođenje mirenja (l.s. 73-80), regresni zahtjev sa potvrdama o izvršenom plaćanju (l.s. 88-95), vještačenje po vještaku Tlačec od 7. listopada 2013. (l.s.96-109), izvadak o promjenama i stanju na transakcijskom računu tužitelja (l.s.113-122, 131-132, 179-210), presudu Županijskog suda u Sisku Gž-2444/12 od 14. studenog 2013. (l.s. 137-139), dopis FINA-e od 18. kolovoza 2014. (l.s. 142), specifikaciju naplate Gž-2494/11 (l.s. 143-157), dopis tužitelja upućen tuženiku od 17. listopada 2013. s prilozima (l.s. 214-221), pregleda po računu DH (l.s. 232-237), izvadak po kunskom poslovnom računu (l.s. 273- 287), financijsko vještačenje predmeta Trgovačkog suda u Zadru (l.s. 296-322), spojeni spis P-144/2017 (l.s. 454-456), nalaz i mišljenje vještaka Ante Mrčele od 12. studenog 2021. (l.s. 474-527), dopunska vještačenja vještaka Ante Mrčele od 11. veljače 2022. i 1. prosinca 2023. (l.s. 541-611, 725-729), nalaz i mišljenje društva Vještak Tkalec d.o.o. za financijsku struku od 21. listopada 2024. izrađen po stalnoj sudskoj vještakinji Lidiji Tkalec Gradinšćak (l.s. 775-788), presuda Županijskog suda u Bjelovaru Gž-613/2022-2 od 23. lipnja 2022. (l.s. 640-643), te je izvršen uvid u spis Općinskog građanskog suda u Zagrebu posl. br. Pn-5217/08 i proveden dokaz saslušanjem vještaka BH i Ante Mrčele.
9. Prema odredbi čl. 219. ZPP-a svaka stranka dužna je iznijeti činjenice i dokaze na kojima temelji svoj zahtjev ili kojima pobija dokaze i navode protivne strane.
10. Odredbom čl. 7. st. 1. ZPP-a je propisano da su stranke dužne iznijeti sve činjenice na kojima temelje svoje zahtjeve i predložiti dokaze kojima se utvrđuju te činjenice. Tužitelj je tijekom postupka predlagao provesti dokaz saslušanjem stranaka, međutim, isti je od navedenoga dokaznoga prijedloga izričito odustao. Isto tako, tuženik je predlagao provesti ponovno financijsko vještačenje, ali sud nije usvojio taj njegov prijedlog smatrajući kako je činjenično stanje u potpunosti utvrđeno do tada provedenim dokazima.
11. Tužbeni zahtjev tužitelja je djelomično osnovan.
12. Predmet spora u ovoj pravnoj stvari je zahtjev tužitelja prema tuženiku za regresnom isplatom utuženog iznosa, a kojeg je tužitelj isplatio oštećenoj u prometnoj nezgodi – koja je bila putnica u automobilu osiguranom kod tužitelja, dok je prometnu nezgodu skrivio vozač automobila osiguranog kod tuženika kao i zahtjev za isplatom zakonskih zateznih kamata obračunatih na iznose koje je tuženik nesporno, po osnovi regresa već tužitelju uplatio.
13. Tužbeni zahtjev tužitelja je u više navrata tijekom postupka preinačen uslijed konstantnih redovitih isplata odnosno prisilnih naplata mjesečnih renta oštećenih, čemu se tuženik u ranijoj fazi postupka protivio, međutim, primjenom odredbe čl. 190. st. 3. ZPP-a sud je te preinake dopustio smatrajući kako su iste svrsishodne za konačno rješenje odnosa među strankama. Isto tako, tužbeni je zahtjev izmijenjen i nakon što je ovosudnim rješenjem izvršeno spajanje i spisa posl. br. P-16/2023 u kojem su sadržane odnosno utužene mjesečne rente za razdoblje nakon ranijeg zaključenja raspravljanja, pa je bilo svrsishodno odlučiti i o tom dijelu tužiteljevog potraživanja.
14. Prema odredbi čl. 963. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine br. 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21; u daljnjem tekstu: ZOO) isplatom naknade iz osiguranja prelaze na osiguratelja, po samom zakonu, do visine isplaćene naknade, sva osiguranikova prava prema osobi koja je po bilo kojoj osnovi odgovorna za štetu.
15. Naprijed citirana zakonska odredba temeljem je ovoga postupka i predstavlja osnovu tužiteljevog potraživanja. Sama osnova potraživanja i pasivna legitimacija tuženika u ovom postupku nije sporna.
16. Naime, tuženik je potvrdio navode tužitelja da je 13. srpnja 1997. u mjestu Zaton došlo do prometne nezgode u kojoj je stradala oštećenica DH (tada ŽH), koja je bila putnica u vozilu reg. oznake i broja [registarska oznaka] kojim je upravljao AH, a koje vozilo je bilo osigurano kod tužitelja. Također, nesporno je i da je prometnu nezgodu skrivila GH koja je upravljala vozilom reg. oznake i broja [registarska oznaka], a koje vozilo je bilo osigurano kod tuženika.
17. Oštećena DH je potom pokrenula dva sudska postupka naknade štete protiv svog osiguratelja, ovdje tužitelja, a koji postupci su pravomoćno okončani.
18. Uvidom u presudu Općinskog suda u Zadru posl. br. P-2691/08 od 16. svibnja 2011. utvrđeno je kako je ista donesena povodom tužbe tužiteljice DH protiv tuženika Croatia osiguranje d.d. uz sudjelovanje umješača na strani tuženika Euroherc osiguranje d.d. radi naknade štete. Presudom je odlučeno da je tuženik dužan isplatiti tužiteljici na ime naknade štete zbog izgubljene zarade ukupan iznos od 409.858,00 kuna zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od dospijeća svakog pojedinačnog iznosa pa do isplate, te joj od 1. siječnja 2011. pa dok za to budu postojali zakonski uvjeti plaćati mjesečnu rentu od po 4.148,00 kuna, uz nalog tuženiku isplatiti tužiteljici trošak postupka u iznosu od 101.828,37 kuna.
19. Presuda navedena pod točkom 8. obrazloženja potvrđena je presudom Županijskog suda u Zadru posl. br. Gž-2494/11 u dijelu u kojem je tuženik dužan isplatiti tužiteljici naknadu štete za razdoblje od 19. ožujka 2000. pa do 31. prosinca 2010. u sveukupnom iznosu od 408.376,00 kuna, sa zakonskom zateznom kamatom, te plaćati tužiteljici mjesečnu rentu u iznosu od 4.148,00 kuna dok za to budu postojali zakonski uvjeti. Djelomično je ukinuta prvostupanjska presuda i to u dijelu koji se odnosi na isplatu iznosa naknade štete za razdoblje od 1. ožujka 2000. do 18. ožujka 2000. u iznosu od 1.482,00 kuna kao i zatražena kamata na taj iznos, te je u tom dijelu odbačena tužba.
20. Uvidom u presudu Općinskog građanskog suda u Zagrebu posl.br. Pn- 5217/08 od 8. ožujka 2011. utvrđeno je kako je ista donesena povodom tužbe tužiteljice DH protiv tuženika Croatia osiguranje d.d. uz sudjelovanje umješača na strani tuženika Euroherc osiguranje d.d. radi naknade štete. Presudom je naloženo tuženiku isplatiti tužiteljici iznos od 160.000,00 kuna zajedno sa zakonskim zateznim kamatama, a koji iznos se odnosi na nematerijalnu štetu. Također naloženo je tuženiku isplatiti tužiteljici s naslova trajne tuđe njege i pomoći iznos od 126.218,89 kuna zajedno sa zakonskom zateznom kamatom. Tuženiku je naloženo platiti na ime rente za tuđu njegu i pomoć mjesečni iznos od po 1.150,80 kuna počevši od 1. siječnja 2009. pa dok za to budu postojali zakonski uvjeti, kao i platiti parnični trošak u iznosu od 237.830,00 kuna.
21. Presuda citirana pod točkom 10. obrazloženja je potvrđena presudom Županijskog suda u Zagrebu posl. br. Gžn-2231/2011 od 30. travnja 2013. u dijelu koji se odnosi na iznos od 87.000,00 kuna na ime nematerijalne štete, u dijelu u kojem je naloženo tuženiku isplatiti tužiteljici s naslova trajne tuđe njege i pomoći iznos od 126.218,89 kuna zajedno sa zakonskom zateznom kamatom, kao i u dijelu u kojem je naloženo tuženiku platiti na ime rente za tuđu njegu i pomoć mjesečni iznos od po 1.150,80 kuna počevši od 1. siječnja 2009. pa dok za to budu postojali zakonski uvjeti. Odluka o trošku je potvrđena u dijelu kojim je naloženo tuženiku naknaditi trošak u iznosu od 82.540,98 kuna.
22. U ovom postupku je, nadalje, nesporno kako je prije pokretanja postupka tuženik tužitelju po ovoj osnovi isplatio iznos od ukupno 1.069.858,60 kuna i to iznos od 510.204,37 kuna 18. rujna 2013. te iznos od 559.654,25 kuna 27. rujna 2013. Navedene iznose tuženik je tužitelju podmirio za iznose koje je tužitelj platio oštećenoj temeljem presude Općinskog suda u Zadru posl. br. P-2861/08.
23. Nakon toga tuženik po pozivu tužitelja istome 4. travnja 2013. isplaćuje iznos od 103.452,05 kuna. Nakon ove uplate nastaje problem zato što je tuženik smatrao da se ista odnosi na nepobijani dio iz presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu posl. br. Pn-5217/08, dok je tužitelj tvrdio da se ta uplata odnosi na preostalo dugovanje po presudi Općinskog suda u Zadru posl. br. P-2861/08.
24. Nakon ovog trenutka do pokretanja ovoga postupka a i tijekom istoga tuženik odbija nadalje platiti tužitelju bilo koji iznos na ime regresnog potraživanja budući da smatra kako je došlo do krivog obračuna, jer da bi uplatama tužitelju iznosa koje isti traži, a i koje je isti uplatio oštećenoj DH, došlo do dvostrukog plaćanja iznosa od 103.452,05 kuna. Tuženik, naime, navodi kako je tužitelj oštećenoj platio dvostruko navedeni iznos, upravo zbog omaške u računanju te se poziva na činjenicu da je sporni iznos uplaćen za nepobijani dio presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu posl. br. Pn-5217/08, a da u trenutku pravomoćnosti te odluke tužitelj oštećenoj ponovno uplaćuje cjelokupno dugovanje iz toga predmeta neumanjeno za već uplaćeno u lipnju 2013.
25. Iz svega iznesenoga, sud je proveo financijsko vještačenje, sa svrhom utvrđivanja spornih činjenica, a u nedostatku stručnog znanja za problematiziranu tematiku.
26. Najprije je angažiran vještak za financije i bankarstvo BH. Iz njegovog nalaza i mišljenja od 3. srpnja 2015. proizlazi kako je tužitelj po osnovi presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu izvršio isplate oštećenoj u ukupnom iznosu od 705.823,59 kuna, a temeljem presude Općinskog suda u Zadru isplate u ukupnom iznosu od 1.173.310,67 kuna. Vezano za regresni zahtjev tužitelja prema tuženiku od 2. travnja 2013. tuženiku je preostalo za uplatiti 63.912,92 kuna na ime zateznih kamata. Vezano za preostala dva regresna zahtjeva od 16. srpnja 2013. u iznosu od 356.537,84 kune i onaj od 17. listopada 2013. u iznosu od 256.270,35 kuna, a koji je opravdan u iznosu od 148.906,09 kuna preostalo je isplatiti iznos od 598.506,68 kuna glavnice duga i 126.102,17 kuna zateznih kamata. U taj iznos su uključene sve rentne isplate oštećenoj do ožujka 2015.
27. Na gornje vještačenje prigovorio je tužitelj navodeći kako se iznos predmetnog potraživanja sastoji u utvrđivanju ukupnog iznosa od štete, odnosno iznosa koji je tužitelj isplatio oštećenoj po osnovi povrede prava osobnosti, ukupne neimovinske i imovinske štete za koju je nesporno odgovoran osiguranik tuženika. Imovinska i neimovinska šteta u konačnici je plaćena, te se još uvijek plaća temeljem ovrhe zbog obveze na rentu. Tužitelj nalazu i mišljenju vještaka prigovara u dijelu u kojem se navodi da se isplata iznosa od 103.452,05 kuna ne odnosi na isplaćeno po presudi Općinskog suda u Zadru. Slijedom navedenoga, tužitelj predlaže napraviti dopunu vještačenja na način da se taj iznos uzme prilikom obračuna duga po presudi Općinskog suda u Zadru.
28. Tuženik je nalazu i mišljenju vještaka prigovorio prvenstveno navodeći kako je obračun obveze po presudi Općinskog suda u Zadru, a do 25. ožujka 2013. kada je izvršena zapljena potpuno suvišan, jer je sve to što je po toj zapljeni zatraženo u cijelosti plaćeno, što među strankama nije sporno, te nikakvo daljnje potraživanje po toj zapljeni nije niti predmet postupka. Tužitelj u odnosu na tu presudu potražuje samo kamatu zbog zakašnjelog plaćanja. Isto tako prigovara izračunu vještaka na strani 19-21 smatrajući da isti ne može vršiti prijeboj već eventualno naznačeno može biti predmetom regresa. Također, ni pristojbe ne mogu biti djelom izračuna jer one ne mogu biti predmetom regresa. Nadalje ne može se u izračunu obveze kamata na neplaćenu glavnicu izračunavati u apsolutnom iznosu jer to nije u skladu s materijalnim pravom. Također ističe da je potrebno da vještak razjasni konačne iznose iz mišljenja jer ti iznosi ne odgovaraju pojedinačnim iznosima koji su prije njih navedeni.
29. Na gornje prigovore vještak BH očitovao se pisanim podneskom. U odnosu na prigovore tužitelja istakao je da se iznos od 103.452,05 kuna nikako ne može odnositi na presudu P-2691/08 budući da se ista odnosi na naknadu štete zbog izgubljene zarade, dok se uplata naprijed naznačenog iznosa odnosi na postupak Pn-5217/08. Budući da se taj postupak odnosi na naknadu fizičke boli, duševne boli zbog smanjenja životne aktivnosti, strah, tuđu njegu i pomoć te duševne boli zbog naruženja, nikako se gornja uplata ne bi mogla podvesti pod presudu P-2691/08. U odnosu na prigovore tuženika vještak navodi ponajprije da je u nalazu i mišljenju postupio po rješenju o provođenju dokaza financijsko knjigovodstvenim vještačenjem čime otklanja sam prigovor tuženika u dijelu u kojem isti prigovara što se u obračun obveze tužitelja uračunava i presuda P-2691/08. Nadalje, dostavlja ispravak izračuna tablice za rentu za lipanj 2011. pa do 21. listopada 2013. kada je zatvorena dospjela obveza po presudi Pn-5217/08, te se preplaćeni iznos od 102.346,55 kuna može obračunati za podmirenje dospjele obveze po presudi P-2691/08. Dakle, stanje nepodmirenog duga na ime naknade štete zbog izgubljene zarade s danom 21. listopada 2013. iznosilo je 59.498,63 kuna, uz pripadajućih 215,17 kuna zateznih kamata. Uzimajući u obzir iznos preplaćenih sredstava po osnovi presude posl. br. Pn-5271/08, a s obzirom da se radi o istom štetnom događaju, prijebojem stanja isplaćenih naknada oštećenoj dolazi do podmirenja svih obveza i po osnovi presude P-2691/08 te ukupne preplate tužitelja prema oštećenoj u iznosu od 42.632,75 kuna. Konačno, vještak ističe kako je uplatom od 21. listopada 2013. u iznosu od 201.012,39 kuna podmireno sveukupno dugovanje tužitelja prema oštećenoj po obje presude te je ostvarena preplata u iznosu od 42.632,75 kuna. Navedena preplata može se rasporediti za kompenziranje budućih renti po obje presude koje je tužitelj dužan isplaćivati oštećenoj.
30. Na daljnje prigovore vještak se očitovao usmeno na ročištu održanom 29. travnja 2019. i to na način da ostaje u cijelosti kod nalaza i mišljenja i očitovanja na prigovore stranaka uz napomenu da je vjerojatno u međuvremenu bilo i drugih uplata pa taj izračun u ovom trenutku nije aktualan. Ostao je kod dijela nalaza u kojem navodi da je tužitelj oštećenoj temeljem presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu Pn-5217/08 preplatio iznos od 102.346,55 kuna, te misli, ali nije siguran da tužitelj nije sa pretplatom koja je utvrđena kompenzirao daljnje rente oštećenoj. Također nije siguran je li iznos sa str.21. glavnog nalaza i mišljenja od 103.452,05 kuna isplaćen prije ili poslije pravomoćnosti presude, ali pretpostavlja da takav podatak postoji u spisu. U odnosu na sve daljnje upite i prigovore vještak BH se ponovno pisano očitovao navodeći da je iznos od 103.452,05 kuna uzet u obzir pri obračunu duga što se vidi na str. 6. i 10. nalaza i mišljenja gdje je navedeni iznos raspodijeljen na troškove parničnog postupka u iznosu od 81.166,46 kuna i na pripadajuće zakonske zatezne kamate po troškovima parničnog postupka koji na dan uplate iznose 2.864,18 kuna, dok je preostalim iznosom od 19.421,41 kuna djelom podmiren dug po osnovi rente za tuđu pomoć i njegu.
31. U odnosu na sve izneseno po stalnom sudskom vještaku BH tuženik je i dalje ustrajao u svojim prigovorima, te je predložio provesti dopunsko financijsko vještačenje na sve okolnosti koje je iznosio ranije pa tako postoji li dokaz da je pojedina stavka plaćena, kome je ta stavka isplaćena, po kojoj osnovi tužitelj tvrdi da je pojedinu stavku isplatio i postoje li za to dokazi, te je li bilo temelja za isplatu te stavke po osnovi za koju tužitelj navodi da ju je isplatio ili je isplatom izvršena pretplata po toj osnovi. Također predlaže se provesti dopunsko vještačenje i na okolnost iscrpljenosti limita. Naime, tuženik je izračunao kako je do toga trenutka (15. svibnja 2017.) po osnovi predmetnoga štetnoga događaja isplatio tužitelju odnosno trećim osobama ukupno 649.439,00 kuna, u koji iznos nisu uračunate kamate i troškovi jer se isti ne uzimaju u obzir prilikom utvrđivanja iscrpljenosti limita osiguranja. Toga je trenutka tuženik dao nalog za isplatu tužitelju iznosa od 350.561,00 kuna na ime regresa, čime je dosegao iznos od 1.000.000,00 kuna koji sukladno odredbi čl. 85. Zakona o osiguranju važećem u vrijeme štetnog događaja i sukladno Odluci Vlade Republike Hrvatske o utvrđivanju iznosa za naknadu štete po osnovi automobilske odgovornosti predstavlja maksimalan iznos koji može predstavljati obvezu društva po jednom štetnom događaju, a po osnovi osiguranja od autoodgovornosti.
32. Sud je u ranijoj fazi postupka iznio razloge za neutvrđivanje limita osiguranja odnosno za neosnovanost tuženikovog prigovora iscrpljenosti limita osiguranja, pa taj izračun nije nalagao vještaku, međutim, sukladno ostalim prijedlozima obaju stranaka koje su svojim prigovorima ukazivale na nezadovoljstvo i nepotpunost u spisu postojećeg nalaza i mišljenja, a kraj okolnosti da je ranije imenovani vještak BH brisan sa liste stalnih sudskih vještaka, sud je odredio provođenje dopunskog financijsko knjigovodstvenog vještačenja po novom vještaku za financije i računovodstvo - Anti Mrčeli.
33. Iz nalaza i mišljenja vještaka Ante Mrčele proizlazi kako je potraživanje tužiteljice po navedenim presudama za razdoblje od 19. ožujka 2000. do 4. veljače 2020., a po osnovi imovinske i neimovinske štete te parničnog troška ukupno 1.001.726,37 kuna (Tablica br. 1), dok je potraživanje tužiteljice po navedenim presudama za razdoblje od 1. lipnja 1998. do 4. veljače 2020. u ukupnom iznosu od 449.967,07 kuna (Tablica br. 2.). Ukupne uplate tuženika tužiteljici odnosno HZZO-u po osnovi liječenja oštećenice iznose 1.689.612,51 kuna (Tablica br. 3.). Nadalje, vještak je izvršio i obračun zakonskih zateznih kamata na iznose potraživanja tužiteljice po navedenim presudama za razdoblje od 19. ožujka 2000. do 4. veljače 2020., a po osnovi imovinske i neimovinske štete te parničnog troška, iz kojeg obračuna proizlazi da bi obveza iznosila 605.699,35 kuna, a plaćeno je 469.042,53 kune (Tablica br. 4.). Također, vještak je izvršio i obračun zakonskih zateznih kamata na uplate tuženika tužiteljici odnosno HZZO-u po osnovi liječenja oštećenice, umanjeno za plaćene glavnice i zakonske zatezne kamate, za razdoblje od dospijeća svakog pojedinačnog iznosa pa do 11. veljače 2020. iz kojeg obračuna proizlazi da bi obveze po toj osnovi iznosile 297.466,72 kune, dok je plaćeno 291.678,66 kuna (Tablica br. 5.). Zaključeno, izvršen je i obračun zakonskih zateznih kamata na iznos parničnog troška (Tablica br. 6.). Na temelju svega iznesenog vještak zaključuje kako je tuženikov dug tužiteljici na dan 4. veljače 2020., odnosno 11. veljače 2020. u ukupnom iznosu od 701.458,65 kuna.
34. Na gornji nalaz i mišljenje vještaka prigovorio je tužitelj ističući kako je iznos iz Tablice br. 3. od 350.561,00 kuna izvršen 15. svibnja 2019. trebao biti za podmirenje najstarije obveze po datumu dospijeća bez obzira na oznaku presude, tj. osnove iz koje je nastao pa tako iz te Tablice, stupac 8, potrebno je izostaviti iznos uplata od 269.192,89 kuna, a iznos od 350.561,00 kuna koristiti za eventualno pokriće sukladno redoslijedu uračunavanja.
35. Vještak Ante Mrčela izradio je dopunsko vještvo u skladu s gornjim navodima tužitelja pa je tako u konačnom izračunu utvrđeno da je tuženik tužiteljici na dane 4. veljače 2020. i 11. veljače 2020. dužan ukupan iznos od 1.138.723,68 kuna.
36. Nalazu i mišljenju vještaka Ante Mrčele kao i dopunskom nalazu i mišljenju prigovorio je tuženik navodeći sljedeće:
a) tuženik ističe da se predmetno vještačenje ne može ni na koji način iskoristiti u ovoj parnici s obzirom na aktualni tužbeni zahtjev, kojim tužitelj regresno potražuje konkretno isplaćene novčane iznose glavnica isplaćenih oštećeniku zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od dana kada je te isplate izvršio
b) ističe da je potrebno utvrditi za svaku pojedinu stavku postoji li dokaz da je ista isplaćena
c) potrebno je utvrditi koje je svaka pojedina stavka isplaćena, a budući da se regresom može potraživati samo isplate izvršene ošećeniku, ali ne i trećim osobama
d) po kojoj osnovi je svaka stavka isplaćena, te postoji li za to dokaz e) je li bilo temelja za svaku isplatu po osnovi za koju tužitelj navodi ili je isplatom izvršena preplata po toj osnovi
f) je li tužitelj plaćanjem oštećenici izvršenim 9. srpnja 2013. (356.527,84 kuna) propustio voditi računa o činjenici da je već 8. lipnja 2011. izvršio dio te isplate (103.452,05 kuna)
g) tuženik traži i očitovanje u odnosu na navode o preplati u iznosu od 102.346,55 kuna
h) tuženik ističe kako je neprihvatljiv izračun iz dopune vještačenja kojim se na prijedlog tužiteljice iz vještačenja izuzima naknada isplaćena oštećenici 4. travnja 2013. u iznosu od 103.452,05 kuna
i) osporava tužiteljevo ustrajanje na dijelu tužbenog zahtjeva koji se odnosi na spojeni parnični predmet u iznosu od 350.561,00 kuna, a za koji nije sporno da je tuženik isplatio tužitelju 15. svibnja 2019. i dostavio za to dokaz i j) tuženik ustraje na prijedlogu limita protiveći se navodima tužitelja da limit nije iscrpljen.
37. U odnosu na gornje prigovore tuženika vještak se očitovao na način da se točka a), b), c) i j) odnose na pravna pitanja koja su u domeni suda. Točka g) se ne odnosi na vještaka Mrčelu pa se na istu neće ni očitovati jer takav nalog suda nije ni dobio, ali se u odnosu na iznos od 130.452,05 kuna očituje kako na isti nije naišao analizom svoga vještva i dopunskog vještva. Također iznos od 356.527,84 kune ne obuhvaća i navedeni iznos od 130.452,05 kuna. Glede navoda pod točkom h) vještak navodi da je na taj način postupio po nalogu suda i tužiteljice od 23. prosinca 2021. Zaključno, točka i) se odnosi isključivo na tužitelja.
38. Sud je u toj fazi postupka uvažio nalaz i mišljenje vještaka Ante Mrčele kao vjerodostojan dokaz osnovanosti tužbenog zahtjeva tužitelja, te je smatrao, a i dalje smatra, kako je isti izrađen stručno i sukladno pravilima struke, a tuženikovi prigovori na isto su ujedno i općeniti prigovori osnovanosti tužbenog zahtjeva pa ih kao takve sud više nije dalje razlagao.
39. Međutim, s obzirom na uputu drugostupanjskog suda sud je rješenjem od 10. listopada 2023. naložio stalnom sudskom vještaku za financije i računovodstvo, Anti Mrčeli, izraditi i dopunu pisanog nalaza i mišljenja u ovoj pravnoj stvari, sve na okolnosti iscrpljenosti svote limita osiguranja u konkretnoj pravnoj stvari.
40. U svojoj dopuni pisanog nalaza i mišljenja kao i u usmenom izlaganju istoga na ročištu 14. ožujka 2024. stalni sudski vještak je izradio pregled ukupne kapitalizirane – diskontirane (sadašnje) vrijednosti za tuđu njegu i pomoć obračunane za razdoblje od lipnja 1998. do veljače 2020., sve svedeno na dan štetnog događaja kao i pregled ukupne kapitalizirane – diskontirane (sadašnje) vrijednosti za izgubljenu zaradu obračunane za razdoblje od ožujka 2000. do veljače 2020., sve svedeno na dan štetnog događaja te iz pregleda iscrpljenosti svote limita osiguranja na dan štetnog događaja proizlazi kako ista nije iscrpljena.
41. Nakon pisanih i usmenih očitovanja te, u konačnici, suglasnosti obaju stranaka, sud je odredio provođenje novog financijsko – knjigovodstvenog vještačenja po društvu Tkalec vještačenja d.o.o. Zagreb, vještakinji Lidiji Tkalec Gradinšćak.
42. Naime, stranke su se suglasno usprotivile metodama izračuna iscrpljenosti svote limita osiguranja stalnog sudskog vještaka Ante Mrčele, slijedom čega je i povjereno vještačenje pravnoj osobi Tkalec vještačenja d.o.o. sa istim nalogom kao što je i bilo ranije naloženo rješenjem od 10. listopada 2023.
43. Iz nalaza i mišljenja društva Vještak Tkalec d.o.o. za financijsku struku od 21. listopada 2024. proizlazi kako naknada za tuđu pomoć koja je dosuđena za razdoblje od 30. studenoga 1997. do 31. ožujka 1999. i za travanj 2000. iznosi ukupno 2.627,98 eura i nije kapitalizirana jer je dosuđena za razdoblja kraća od godine dana. Kapitalizirana renta s osnove tuđe pomoći od travnja 1999. do ožujka 2000. utvrđena u obimu od 120 sati mjesečno, po cijeni sata rada NKV radnika u Zadarskoj županiji na dan štetnog događaja, iznosi 1.610,48 eura. Kapitalizirana renta s osnove tuđe pomoći od svibnja 2000. pa doživotno utvrđena u obimu 60 sati mjesečno po cijeni sata rada NKV radnika u Zadarskoj županiji na dan štetnog događaja iznosi 15.387,92 eura. Nadalje, kapitalizirana renta za izgubljenu zaradu, utvrđena u visini procijenjene plaće KV radnika u Zadarskoj županiji prema plaći KV radnika u RH, a za razdoblje od ožujka 2000. do 65 godine života oštećene iznosi 49.730,42 eura. Budući da se u spisu ne nalazi polica osiguranja, niti je zadatkom određeno koju svotu osiguranja treba uzeti u obzir, vještakinja je za izračun iscrpljenosti svote osiguranja koristila svotu osiguranja koja je u vrijeme štetnog događaja za ostala motorna vozila propisana u iznosu od tadašnjih 1.000.000.000 HRD odnosno 1.000.000,00 kuna (132.722,81 eura) za štete na osobama. Ako se nematerijalna šteta uzme u iznosima u kojima je dosuđena, uz pretpostavku naprijed navedenoga limita svote osiguranja, sve štete oštećene DH su pokrivene svotom osiguranja. U svom nalazu i mišljenju vještakinja Lidija Tkalec Gradinšćak je obrazložila načine i metode kapitalizacije renti koji su ranije u postupku primjenjivani, razloge iz kojih oni nisu ispravni te je detaljno obrazložila svoj obračun. Naime, vještakinja je istakla kako je tužitelj kapitalizirao rentu po većoj cijeni od one koja je vrijedila na dan štetnog događaja, za razdoblje dulje od spornog te u prevelikom obimu (180 sati mjesečno). Takva kapitalizacija bi značila da je renta u obimu od 180 sati mjesečno dosuđena za cijelo razdoblje, što nije. Nadalje, tuženik je također kapitalizirao rentu po većoj cijeni od one koja je vrijedila na dan štetnog događaja, za razdoblje dulje od spornog te u prevelikom obimu (240 sati mjesečno), a ujedno je pri izračunu cijene uzeo u obzir prosječni mjesečni fond sati od 174 koji se primjenjuje tek od 2001. Takva kapitalizacija bi značila da je renta u obimu od 240 sati dosuđena za cijelo sporno razdoblje – a nije. Također, a u odnosu na kapitalizaciju rente za izgubljenu zaradu, tužitlej je kapitalizirao procijenjenu plaću KV radnika u Zadarskoj županiji u iznosu od 1.884,11 kuna koju je utvrdio prema rastu plaća KV radnika u RH do 60. godine života oštećene, a za razdoblje od štetnog događaja, dok je tuženik kapitalizirao plaću KV radnika u RH u iznosu od 2.100,00 kuna do 60. godine života oštećene, a za razdoblje od štetnog događaja. Budući da je renta za izgubljenu zaradu početno utvrđena u visini plaće KV radnika u Zadarskoj županiji, te za razdoblje od ožujka 2000. neispravno je istu kapitalizirati od dana štetnog događaja, budući da je šteta nastala tek od ožujka 2000. te po plaći KV radnika u RH. Ujedno je oštećena mogla raditi do 65. godine života.
44. Na ovaj nalaz i mišljenje tužitelj nije imao primjedbi, dok se tuženik istome usprotivio, ali izvan roka kojeg mu je sud dodijelio za iznošenje primjedbi. Također, u tom svom protivljenju je tuženik, u bitnome, ponovio svoje ranije navode, istakao je kako nema primjedbi na matematički obračun vještakinje, ali smatra da je isti metodološki pogrešno utemeljen jer je materijalne štete potrebno uzeti u nominalnom iznosu kako su dospijevale a visinu buduće štete utvrditi kapitalizacijom na dan donošenja odluke o visini rente te je u nastavku predložio provesti novo vještačenja upravo na taj način.
45. Sud nije prihvatio prijedlog tuženika za ponovnim provođenjem financijsko – knjigovodstvenog vještačenja iz više razloga. Ponajprije, tuženik je tijekom cijelog postupka pasivan i to na sva pozivanja suda, a aktivno iznese cijeli niz prigovora i navoda u trenutku kada su određene, od ranije sporne okolnosti, već po stavu suda razjašnjene. Tako je u konkretnoj situaciji, na suglasni prijedlog stranaka provedeno vještačenje po novom, trećem vještaku, u ovoj pravnoj stvari i to vještačenje je po stavu ovoga suda u potpunosti izrađeno u skladu s pravilima struke, odgovorilo je na poseban zadatak – utvrđenje iscrpljenosti svote limita osiguranja u ovoj pravnoj stvari – te je obrazloženo otklonilo prigovore, sumnje i metode stranaka koje bi dovele u pitanje ispravnost vještačkog izračuna. Također, sud nije prihvatio prijedlog tuženika iz razloga što smatra upravo ovu obrazloženju financijsku metodu ispravnom, a ista potvrđuje i navode ranijeg vještaka o samoj svoti limita osiguranja. Ostale okolnosti su po stavu ovoga suda već ranije u ovom postupku razjašnjene.
46. Na temelju ocjene svakog dokaza zasebno, svih dokaza zajedno te rezultata cjelokupnog provedenog dokaznog postupka, utvrđeno je da je tužbeni zahtjev osnovan u dijelu kojim se nalaže tuženiku isplatiti tužitelju kompletno regresno potraživanje, a kako je to uređeno tužbenim zahtjevima tužitelja tijekom postupka, slijedom čega je temeljem naprijed citiranih odredbi valjalo odlučiti kao u izreci presude u dijelu pod točkom I.
47. Naime, primjenom naprijed citiranih zakonskih odredbi kao i uvažavajući provedene nalaze i mišljenje vještaka financijske struke sud dolazi do zaključka kako je tužbeni zahtjev tužitelja osnovan u dijelu u kojem isti potražuje isplatu svih regresnih potraživanja plaćenih oštećenoj DH. Sud ne smatra osnovanim navode tuženika o preplati. Naime, za istaći je kako su svi plaćeni iznosi i to kako od strane tužitelja oštećenoj, tako od strane tuženika tužitelju, u nalazima i mišljenjima vještaka uzeti u obzir i činjenica da je tuženik u jednom trenutku smatrao da neki od iznosa nije bio ispravno obračunat već da bi plaćanjem istoga dva puta platio isto dugovanje odnosno da je plaćanjem istoga tužitelj oštećenoj platio dva puta istu štetu, ne umanjuje obvezu tuženika da nastavi dalje plaćati tužitelju iznose koje je isti platio oštećenoj, temeljem pravomoćnih odluka iz postupaka u kojima je i tuženik sudjelovao kao umješač.
48. Visina ukupnog regresnog duga utvrđena je ranijim vještačenjima vještaka BH i Ante Mrčele. Sud je prilikom donošenja konačne odluke i prilikom izračuna visine regresnog duga pored tih vještačenja uvažio i činjenicu da je nakon konačnog izračuna vještaka, a nakon kojega nije bilo novih uplata po toj osnovi od strane tuženika, bilo još uplata oštećenoj i to za cijeli period od ožujka 2020. pa do prosinca 2022. i te je iznose dodao izračunu vještaka. Također, samom izračunu bilo je potrebno i oduzeti uglavničeni dio zakonskih zateznih kamata na dio ranije plaćenog regresnog duga od strane tuženika, kojeg je tužitelj obračunao zasebno i uvrstio u točku III tužbenog zahtjeva. Slijedom navedenoga, valjalo je odlučiti kao u izreci presude u dijelu pod točkom I.
49. U ovom postupku je tuženik istaknuo prigovor zastare potraživanja tužitelja, sve vezano za činjenicu da su tužbeni zahtjevi sukcesivno isticani i da je u ovom postupku spojeno tri spisa predmeta. Detaljnom analizom, ovaj sud utvrđuje kako je u zastari potraživanje tužitelja u iznosu od 550,53 eura sa zakonskom zateznom kamatom koja na taj iznos teče od 2. veljače 2017. pa do isplate zato što je taj iznos tužitelj uvrstio u predmetni tužbeni zahtjev podneskom od 14. veljače 2020. (jedno od uređenja tužbenih zahtjeva u ovom postupku), a radi se o trogodišnjem zastarnom roku koji teče od dana plaćanja duga (pojedinačnog iznosa) koji se regresnom tužbom potražuje, sve primjenom odredbi o zastari povremenih tražbina iz čl. 226. ZOO-a.
50. Slijedom navedenoga, valjalo je odlučiti kao u izreci presude u dijelu pod točkom II i u tom dijelu odbiti tužbeni zahtjev tužitelja kao neosnovan.
51. Nadalje, i zaključno, u odnosu na prigovor tuženika uglavničenju zakonske zatezne kamate prije podmirenja glavnoga duga, uslijed čega bi bilo neosnovano potraživanje tužitelja sadržano u dijelu pod točkom III izreke, za istaći je kako je taj prigovor tuženika neosnovan. Naime, ovdje nije došlo do uglavničenja kamate već je tužitelj kamatu na iznose koje je tuženik sa zakašnjenjem podmirio (iznos od 510.204,37 kuna i 559.654,25 kuna) izrazio u apsolutnom iznosu što nije zabranjeno. Zabranjeno bi bilo obračunati zakonsku zateznu kamatu na tako izraženi iznos, prije podmirenja glavnoga duga zato što se zatezne kamate mogu utužiti u apsolutnom iznosu uz glavni dug, ali od dana tužbe na njih ne teku procesne kamate, jer zatezne kamate i dalje teku na glavno potraživanje.
52. Slijedom svega iznesenoga, valjalo je odlučiti kao u izreci presude u dijelu pod točkom III.
53. Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbama čl. 154. st. 1. i 164. ZPP-a te Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne Novine“, broj: 142/12, 103/14, 118/14, 107/15; u daljnjem tekstu: Tarifa) pa je tako tužitelju, na ime zastupanja po punomoćniku iz reda odvjetnika, priznat trošak sastava podnesaka od 17. svibnja 2023., 29. travnja 2024 i 26. studenoga 2024. od po 1563 boda (Tbr. 8. toč. 1.) i trošak zastupanja na ročištima održanim 14. ožujka 2024. i 28. siječnja 2025. od po 1563 boda (Tbr. 9. toč. 1.), a prema važećoj vrijednosti predmeta spora, što uz vrijednost boda od 2,00 eura, te uz pripadajući PDV kao i plaćenu sudsku pristojbu na tužbe i raniju prvostupanjsku presudu u ukupnom iznosu od 1.300,00 eura ukupno iznosi 20.837,50 eura.
54. Izračunom uspjeha stranaka u sporu, sud dolazi do zaključka kako je tužitelj uspio u sporu sa iznosom od 165.661,05 eura (I i III točka izreke presude), a tuženik sa iznosom od 42.196,20 eura, što predstavlja ranije pravomoćni odbijeni dio tužbenog zahtjeva koji se odnosi na buduća davanja i koji iznos je izračunat primjenom odredbe čl. 36. ZPP-a (zbroj budućih davanja koja se ponavljaju – 550,53 eura i 152,74 eura – u iznosu koji odgovara zbroju davanja za vrijeme od pet godina).
55. Prema odredbi čl. 154. st. 2. ZPP-a, budući da je tužitelj uspio u postupku u 79,7 %, a tuženik, prema tome, u 20,3 %, valjalo je oduzeti manji od većeg postotka te tužitelju dosuditi 59,4 % priznatih troškova odnosno 59,4 % od 20.837,50 eura što iznosi 12.377,48 eura. Nadalje, sud je odlučio tužitelju u cijelosti priznati troškove provedenih vještačenja koji iznose ukupno 3.558,12 eura (zatraženo prije ranijeg i ponovnog zaključenja raspravljanja u ovoj pravnoj stvari, a koji iznos se odnosi na predujam vještaku BH – 530,89 eura, vještaku Mrčeli – 1.927,23 eura i društvu Vještak Tkalec d.o.o. – 1.100,00 eura), budući da je upravo temeljem tih vještačenja, za koje je tužitelj prethodno snosio troškove, donesena odluka u ovoj pravnoj stvari.
56. Slijedom navedenoga, valjalo je odlučiti kao u izreci rješenja i naložiti tuženiku plaćanje tužitelju troškova od ukupno 15.935,60 eura.
U Zadru 6. ožujka 2025.
Sutkinja
Katarina Zdunić
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv ove presude može se izjaviti žalba u roku 15 (petnaest) dana od dana uručenja ovjerenog prijepisa iste, putem ovog suda Visokom trgovačkom sudu Republike Hrvatske, pismeno, u 3 istovjetna primjerka. Stranci koja je uredno obaviještena o ročištu za objavu i uručenje presude, rok za žalbu teče od dana objave, a ukoliko stranka nije uredno obaviještena o ročištu za objavu i uručenje, rok za žalbu teče od dana dostave.
DNA:
- Tužitelju po pun.
- Tuženiku po pun.
