REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj P-10222/2021-30

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu po sutkinji tog suda Vanesi Brizić Bahun, kao sucu pojedincu, na prijedlog višeg sudskog savjetnika-specijalista Maria Samardžića, u pravnoj stvari tužitelja Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje, Zagreb, A. Mihanovića 3, OIB:84397956623, protiv tuženika BC iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Mati Krmeku, odvjetniku u OD Primorac i partneri u Splitu, radi isplate, nakon održane javne, glavne rasprave, zaključene 27. siječnja 2025. u nazočnosti punomoćnika tužitelja i zamjenika punomoćnika tuženika, 06. ožujka 2025. godine

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

"Nalaže se tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 4.237,97 eura/31.930,98 kn sa zateznim kamatama koje teku od 06. listopada 2021. pa do isplate po prosječnoj kamatnoj stopi na stanje kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunato za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, koju kamatnu stopu utvrđuje Hrvatska narodna banka prema čl. 29. st. 2. i 8. ZOO-a, sve u roku od 8 dana."

II. Nalaže se tužitelju platiti tuženiku parnični trošak u iznosu od 1.162,04 eura, u roku od 15 dana.

III. Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troška u iznosu od 62,50 eura, kao neosnovan.

O b r a z l o ž e n j e

1. Tužitelj je podnio tužbu u kojoj navodi da je osiguranik tužitelja JC zadobio dana 16. travnja 2009. ozljedu izvan rada odnosno tjelesne ozljede nastale uslijed fizičkog napada od strane tuženika, za koji je tuženik oglašen krivim pravomoćnom presudom Prekršajnog suda u Zaboku posl.br. JR-91/09. Rješenjem tužitelja broj 755250 od 09. veljače 2011. osiguraniku je priznato pravo na invalidsku mirovinu čijom isplatom tužitelj trpi štetu, a uzrok nastale invalidnosti je 50% bolest i 50% ozljeda izvan rada. Naknadno zatraženim očitovanjem vještaka Zavoda od 16. ožujka 2016. utvrđeno je da u ozljedi izvan rada sudjeluju dvije ozljede i to predmetna od 16. travnja 2009. sa 40% i od 09. travnja 2009. sa 10%. Zbog činjenice da je osiguranik tužitelja imao dvije ozljede izvan rada i to 09. travnja 2009. i od 16. travnja 2009., predlaže provesti medicinsko vještačenje kako bi se utvrdio točan omjer uzroka invalidnosti osiguranika tužitelja i u kojem postotku. Za ranija razdoblja isplaćenih mirovina, tužitelj je vodio postupke naknade štete pred Općinskom sudom u Zaprešiću broj P-1836/13 i Općinskim sudom u Zlataru Stalna služba u Krapini Pn- 14/18 koje je tužitelj izgubio zbog stava suda o teretu dokaza. Tužitelj je JC u razdoblju od 01. siječnja 2019. do 31. kolovoza 2021. isplatio 79.827,46 kn mirovine. Budući da je prema vještacima Zavoda predmetna ozljeda izvan rada od 16. travnja 2009. sudjelovala u invalidnosti osiguranika sa 40%, naknadu štete koju tužitelj potražuje od tuženika čini iznos od 31.930,98 kn. Tužitelj je tuženiku uputio odštetni zahtjev od 14. rujna 2021., na koji se tuženik oglušio. Budući da je tim zahtjevom tuženiku ostavljen rok od 15 dana za plaćanje, tužitelj potražuje kamate od isteka tog roka tj. od 06. listopada 2021. prema čl. 165. ZOMO-a. Tužitelj smatra da tuženik odgovara za štetu nastalu isplatom mirovine temeljem čl. 161. i čl. 164. Zakona o mirovinskom osiguranju, pa predlaže usvojiti tužbeni zahtjev.

2. U odgovoru na tužbu tuženik u cijelosti osporava osnovu i visinu tužbenog zahtjeva. U tužbi tužitelj tvrdi da je uslijed fizičkog napada tuženika na osiguranika tužitelja JC, osiguranik pretrpio takve ozljede uslijed kojih mu je priznato pravo na invalidsku mirovinu zbog profesionalne nesposobnosti za rad, dijelom (50%) kao posljedica ozljede izvan rada. Nadalje tvrdi da je naknadno zatraženim očitovanjem vještaka Zavoda od 16.03.2016. utvrđeno da u ozljedi izvan rada sudjeluju dvije ozljede i to, predmetna od 16.04.2009. sa 40 % i od 09.04.2009. sa 10.%. Prvenstveno se ističe da iz dokaza priloženih uz tužbu – isprava tužitelja- ne proizlazi uzročno - posljedična veza između fizičkog napada od strane tuženika i profesionalne nesposobnosti za rad, već upravo suprotno, takve veze nema, što je već utvrđeno pravomoćnom i ovršnom presudom Općinskog suda u Zaprešiću broj P-1836/13-10 od 05.12.2013. te pravomoćnom presudom Općinskog suda u Zlataru, Stalne službe u Krapini broj Pn-14/18 od 06.06.2018. Nije sporno da je tuženik osiguranika tužitelja dana 16.04.2009. otvorenim dlanom desne ruke udario u glavu te potom nogom u stražnjicu, kako je to opisano u pravomoćnoj presudi Prekršajnog suda u Zaboku broj JR-91/09. Tuženiku je žao što je tako reagirao te je naknadno izgladio odnose s osiguranikom tužitelja. Međutim, iz predmetne presude proizlazi da te kritične zgode osiguranik tužitelja nije zadobio nikakve tjelesne ozljede, odnosno da čak nije niti imao hematome koji bi upućivali na fizičko ozljeđivanje. Svakako valja istaknuti i to da je u istom prekršajnom postupku osiguranik tužitelja izjavio da su ga dana 09.04.2009. (7 dana prije kritičnog događaja), prilikom provođenja ovrhe, četiri policajca nasilno primila te ga bacila na zemlju, uslijed čega je istom pozlilo te je izgubio svijest. Na str. 6. presude Prekršajni sud izričito navodi da iz medicinske dokumentacije ne proizlazi da je okrivljenik, ovdje tuženik, na tlu više puta udario oštećenika, tj. da ga je „cipelario“ jer bi tada morale nastati višestruke ozljede u vidu hematoma po tijelu ili glavi, što ovdje nije slučaj. Također, sud nije prihvatio iskaz oštećenika da mu je tuženik slomio kost na licu te da mu je puknulo nekoliko zuba jer su takve ozljede vidljive u medicinskoj dokumentaciji tek u nalazu od 27.04.2009., dok pregled pa tako i uzv. dijagnostika na dan štetnog događaja (16.04.2009.), nisu pokazivali znakova svježe koštane traume. Nadalje, i medicinska dokumentacija koju u prilogu tužbe dostavlja tužitelj potvrđuje prethodno iznesene tvrdnje tuženika. Tako je u povijesti bolesti od 09.04.2009. (sačinjene 7 dana prije štetnog događaja koji se stavlja na teret tuženiku) jasno navedeno da je pri intervenciji policije došlo do sukoba s policijom, a da sin navodi da je njegov otac JC bio vučen po podu od strane policije te da je izgubio svijest na oko 15 min te da je udario glavom više puta. Dostavljajući specijalistički nalaz od 30.04.2009. tužitelj potvrđuje da ne postoji medicinska dokumentacija sačinjena na dan štetnog događaja 16.04.2009., koja bi potvrdila uzročno-posljedičnu vezu između radnji ili propusta tuženika te utvrđene invalidnosti osiguranika tužitelja. Dakle, očito je da je u travnju 2009. osiguranik tužitelja sudjelovao u dva događaja - 09.04.2009. i 27.04.2009. koji događaji nisu ni na koji način povezani s ovopredmetnim događajem od 16.04.2009 (ni tuženikom), a u jednom od njih on je zadobio i teže tjelesne ozljede u vidu koštane traume lica te puknuća nekoliko zubi. Imajući u vidu navedeno, tuženik ističe prigovor nepostojanja uzročno posljedične veze. Naime, osiguranik tužitelja uslijed zadobivenog ''šamara'' i udarca nogom u stražnjicu nije zadobio nikakve ozljede, a nemoguće je da bi uslijed opisana dva udarca ostao nesposoban za rad. Nastavno na ovaj prigovor, tuženik stavlja i prigovor promašene pasivne legitimacije. Tuženik ne ulazi o osnovanost prava JC na invalidsku mirovinu, ali ističe da uzrok nesposobnosti za rad može biti bilo što, ali nikako fizički napad tuženika. Kako je to već rečeno, iz dostavljene pravomoćne presude Prekršajnog suda u Zaboku, proizlazi da osiguranik tužitelja nije bio ozlijeđen uslijed napada tuženika, a indikativno je da je tuženik u istom postupku osuđen radi počinjena prekršaja iz čl 13. st. 1. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira, dok protiv tuženika nije vođen bilo kakav postupak radi nanošenja tjelesnih ozljeda, jer očito istih nije niti bilo. Sve gore navedeno već je ranije utvrđeno u predmetima između istih stranaka povodom istog događaja ali za drugo razdoblje. Dakle, pravomoćno je utvrđeno da ne postoji uzročno-posljedična veza između postupanja tuženika i invalidnosti osiguranika tužitelja, stoga je već samo ova činjenica dostatna za odbijanje tužbenog zahtjeva, ali i za zaključak o obijesnom parničenju tužitelja o trošku poreznih obveznika. Nema dvojbe da su vještačenje tužitelja od 17.09.2010., kao i njegova revizija od 21.09.2010., sastavljeni nakon upravnog postupka provedenog u skladu sa zakonom. Međutim, iz tog vještačenja i rješenja tužitelja, ne proizlazi da bi ozljeda izvan rada bila uzrokovana krivnjom BC u štetnom događaju od 16.07.2009. kako je to nedvosmisleno i pravilno utvrdio Županijski sud u Zagrebu u presudi posl. broj Gž- 5197/2018 od 10.02.2020. te Županijski sud u Velikoj Gorici u presudi posl. broj Gž- 816/14. Stoga je najblaže rečeno dvojbeno ono što tužitelj pokušava učiniti u ovom predmetu. Kako bi izbjegao učinke pravomoćnih presuda, ali i vlastitog vještačenja od 17.09.2010., tužitelj sada u spis dostavlja očitovanje Zavoda za vještačenje, profesionalnu rehabilitaciju i zapošljavanje osoba s invaliditetom od 16.03.2016., koje je sačinjeno od strane njegovih zaposlenika, gotovo sedam godina nakon ovopredmetnog štetnog događaja. Ovo mišljenje sačinjeno je na inicijativu tužitelja, i to nakon već provedenog upravnog postupka, što je suprotno važećem Zakonu o mirovinskom osiguranju kojim su propisana stroga pravila po kojima se provodi medicinsko vještačenje i postupak ocjene invalidnosti (čl. 125. - 132. Zakona o mirovinskom osiguranju). Za davanje ovakvih naknadnih, neargumentiranih i paušalnih ocjena, i to nakon već provedenog upravnog postupka u kojem je donesena pravomoćna odluka, nema nikakvog uporišta u odredbama Zakona o mirovinskom osiguranju. Glede samog sadržaja očitovanja od 16.03.2016., na njegovu nevjerodostojnost ukazuje i to da je tužitelj prije toga u predmetu Pn-14/2018 dostavio očitovanje istog tijela od 29.12.2015. u kojem je, također bez provođenja ikakvog zakonitog postupka, bez navođenja metodologije, dokumentacije ili načina utvrđivanja iznesenih činjenica najprije navedeno da je ozljeda od 09.04.2009. nanesena od strane susjeda, poznate osobe (...) te da je utjecala na sveukupnu invalidnost sa 40 %, a da je ozljeda od 16.04.2009. (dakle, ona na koju se odnosi ovaj postupak) nanesena od strane ovlaštenih službenih osoba, te je na sveukupnu invalidnost utjecala sa 10%. U očitovanju od 16.03.2016. dostavljenom u prilogu ove tužbe, navodi se potpuno suprotno ranijem dopisu Zavoda od 29.12.2015. (ali i ovaj puta bez ikakvog pojašnjenja) da ozljeda od strane susjeda od 16.04.2009. utječe na sveukupnu invalidnost sa 40 %, a ozljeda od strane ovlaštenih službenih osoba od 09.04.2009. sa 10 %. Dakle, očito je da je očitovanje od 16.03.2016. u ovom predmetu bezvrijedno jer osim što je potpuno kontradiktorno očitovanju istog tijela od 29.12.2015., sastavljeno je netransparentno, izvan postupka propisanog odredbama Zakona o mirovinskom osiguranju, stoga se tuženik protivi tome da se to očitovanje koristi kao dokaz u ovoj parnici. Tuženik se protivi prijedlogu za provođenjem medicinskog vještačenja na okolnost utvrđivanja omjera uzroka invalidnosti osiguranika tužitelja u događajima od 09.04.2009. i 16.04.2009., jer iz dokaza priloženih u tužbi nije vidljivo da bi bilo kakve ozljede nastale 16.04.2009. te da bi iste nastale krivnjom tuženika, a predloženim dokaznim prijedlogom to zasigurno nije moguće utvrditi. Tužbi nije priložena niti jedna medicinska isprava sačinjena 16.04.2019. Nadalje, neshvatljiv je prijedlog tužitelja da sud priklapa njegov mirovinski spis. Tužitelj je kao stranka u postupku bio dužan dostaviti sve isprave kojima raspolaže i koje predlaže koristiti kao dokaz u ovom postupku. S obzirom na to da tužitelj nije tako postupio s ovim je dokaznim prijedlogom u prekluziji. Odredbom čl. 232. st. 1. Zakona o parničnom postupku propisano je “Stranka je dužna podnijeti ispravu u trenutku predlaganja tog dokaza, osim ako sud odredi drugačije“, pa sud eventualno naknadno dostavljene isprave ne može uzeti u obzir. I konačno, tuženik se protivi prijedlogu tužitelja za saslušanjem svjedoka na okolnost da je tuženik osiguraniku tužitelja nanio tjelesne ozljede „nastale uslijed fizičkog napada od strane tuženika, za koji je tuženik oglašen krivim pravomoćnom presudom Prekršajnog suda u Zaboku, broj: JR-91/09“, jer potpuno suprotno proizlazi iz sadržaja navedene presude na koji se poziva tužitelj i koja se smatra javnom ispravom. Tuženik također osporava i izračun, odnosno visinu štete, iz razloga jer se radi o jednostranom aktu tužitelja, a koji akt ne obvezuje tuženika. Predlaže sudu da po provedenom postupku odbije tužbeni zahtjev tužitelja uz naknadu parničnog troška tuženiku.

3. Tijekom dokaznog postupka sud je izvršio uvid u presudu Prekršajnog suda u Zaboku posl.br. JR-91/09 od 23. srpnja 2009. (list 3-9 spisa), nalaz i mišljenje od 17. rujna 2010. (list 10-12 spisa), mišljenje stručnog povjerenstva za reviziju od 21. rujna 2010. (list 13-14 spisa), potvrdu Zavoda za vještačenje, profesionalnu rehabilitaciju i zapošljavanje osoba s invaliditetom od 16. ožujka 2016. (list 15 spisa), potvrdu Zavoda za vještačenje, profesionalnu rehabilitaciju i zapošljavanje osoba s invaliditetom od 29. prosinca 2015. (list 45 spisa), obračun isplata (list 19 spisa), pribavljen je osnovni spis osiguranika tužitelja te medicinska dokumentacija za potrebe vještačenja, provedeno je medicinsko vještačenje po stalnom sudskom vještaku Azri Huršidić-Radulović.

4. Sudska praksa koju je tuženik dostavio nije relevantna odnosno primjenjiva u konkretnom predmetu niti je od utjecaja što je tužitelj u ranijim parničnim postupcima odbijen sa tužbenim zahtjevom za naknadu štete za ranije isplate, jer je tužbeni zahtjev odbijen zbog primjene pravila o teretu dokazivanja.

5. Tužitelj je odustao od dokaznog prijedloga saslušanjem svjedoka, dok je tuženik odustao od dokaznog prijedloga saslušanjem tuženika, pa ti dokazi nisu izvedeni.

6. Na temelju ocjene dokaza te na temelju rezultata cjelokupnog postupka, a sukladno članku 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 84/08., 123/08., 57/11., 25/13., 89/14., 70/19. , 80/22., 114/22., 155/23., dalje:ZPP) ovaj sud smatra da tužbeni zahtjev nije osnovan.

7. Naime, predmet spora je potraživanje tužitelja za naknadu štete koju je pretrpio isplatom invalidske mirovine svojem osiguraniku za razdoblje od 01. siječnja 2019. do 31. kolovoza 2021., za koju tužitelj tvrdi da je 40% ozljeda izvan rada zbog događaja od 16. travnja 2009., za koji je odgovoran tuženik.

8. Između stranaka nije sporan sam nastanak štetnog događaja.

9. Sporna je odgovornost tuženika, pasivna legitimacija, uzročno-posljedična veza između predmetnog štetnog događaja i invalidske mirovine u omjeru od 40% ozljeda izvan rada od događaja od 16. travnja 2009., osnova i visina tužbenog zahtjeva u cijelosti.

10. Tužitelj svoj zahtjev temelji na članku 161. Zakona o mirovinskom osiguranju ("Narodne novine", broj: 157/13., 151/14., 33/15., 93/15., 120/16., 18/18., 62/18., 115/18., 102/19., 84/21., 119/22., dalje:ZOMO) kojim je propisano da Zavod ima pravo zahtijevati naknadu štete za novčana davanja koja se isplaćuju na teret mirovinskog osiguranja sve dok traje isplata tih davanja i iako su ta davanja osigurana u mirovinskom osiguranju.

11. Člankom 162. stavak 1. ZOMO-a propisano je da Zavod ima pravo zahtijevati naknadu štete od osobe koja je prouzročila smanjenje radne sposobnosti uz preostalu radnu sposobnost, djelomičan ili potpuni gubitak radne sposobnosti, tjelesno oštećenje ili smrt osigurane osobe.

12. Uvidom u pravomoćnu presudu Prekršajnog suda u Zaboku posl.br. JR-91/09 od 23. srpnja 2009. utvrđeno je da je tuženik proglašen krivim što je dana 16. travnja 2009. oko 17,35 sati u [adresa] na javnoj cesti narušavao javni red i mir na način da je JC otvorenim dlanom desne ruke udario u glavu te potom nogom u stražnjicu te potom bacio na tlo te jednom nogom udario po leđima.

13. Uvidom u nalaz i mišljenje od 17. rujna 2010. utvrđeno je da je osiguraniku tužitelja JC utvrđena invalidnost i to kao uzrok invalidnosti 50% bolest te 50% ozljeda izvan rada, a iz obrazloženja je utvrđeno da je u travnju 2009. fizički napadnut od strane poznatih osoba.

14. Uvidom u mišljenje stručnog povjerenstva za reviziju od 21. rujna 2010. utvrđeno je da se potvrđuje nalaz i mišljenje od 17. rujna 2010. navedenog pod točkom 13. ovog obrazloženja.

15. Uvidom u potvrdu Zavoda za vještačenje, profesionalnu rehabilitaciju i zapošljavanje osoba s invaliditetom od 16. ožujka 2016. proizlazi da je ozljeda iz događaja od 16. travnja 2009. utjecala na invalidnost osiguranika tužitelja sa 40%.

16. Uvidom u potvrdu Zavoda za vještačenje, profesionalnu rehabilitaciju i zapošljavanje osoba s invaliditetom od 29. prosinca 2015. proizlazi da je ozljeda iz događaja od 16. travnja 2009. utjecala na invalidnost osiguranika tužitelja sa 10%.

17. Dakle, iz gore navedene presude Prekršajnog suda u Zaboku posl.br. JR- 91/09 utvrđeno je da je tuženik dana 16. travnja 2009. osiguranika tužitelja JC udario otvorenim dlanom desne ruke u glavu, nogom u stražnjicu te bacio na tlo i jednom nogom udario po leđima.

18. Iz isprava od 17. rujna 2010. i 21. rujna 2010. (točka 13. i 14. obrazloženja) ne može se utvrditi uzročno-posljedična veza između predmetnog štetnog događaja i umirovljenja odnosno priznanja invalidske mirovine.

19. Uvidom u potvrde Zavoda za vještačenje, profesionalnu rehabilitaciju i zapošljavanje osoba s invaliditetom od 16. ožujka 2016. i 29. prosinca 2015. utvrđeno je da su ocjene vještaka međusobno kontradiktorne, jer za isti štetni događaj od 16. travnja 2009. daju različitu ocjenu utjecaja na invalidnost osiguranika tužitelja. Osim toga predmetne potvrde su sačinjene na zahtjev tužitelja izvan ovog sudskog postupka i to nakon što je već proveden upravni postupak u kojem je utvrđena invalidnost osiguranika tužitelja (a iz kojeg postupka ne proizlazi uzročno posljedična veza između predmetnog štetnog događaja i ozljede izvan rada), a bez suglasnosti stranaka da se takav nalaz koristi za potrebe sudskog postupka, ne mogu se cijeniti jednako kao nalaz i mišljenje vještaka kojega je, na prijedlog jedne od stranaka, odredio sud u skladu s odredbom članka 250. ZPP-a. Stoga ni odluka suda ne može biti utemeljena na takvom nalazu i mišljenju. Tek u slučaju da je takav nalaz dostavljen protivnoj stranci i da ona nije prigovarala njegovom sadržaju, a niti je predložila vještačenje u sudskom postupku, a što u ovom predmetu nije slučaj, sud bi ga mogao prihvatiti kao dokaz čija valjanost nije dovedena u pitanje i tek potom na njemu utemeljiti svoju odluku (tako i Vrhovni sud RH u odluci posl.br. Rev-2277/2018- 2 od 17. listopada 2018.).

20. Iz nalaza i mišljenja vještaka Azre Huršidić-Radulović proizlazi kako je iz medicinske dokumentacije vidljivo da posljedice ozljede nastale u predmetnom štetnom događaju nisu uzrok profesionalne nesposobnosti za rad uz kontraindikacije; smjenski rad, uz strojeve, na odgovornim poslovima, poslovima koji iziskuju emocionalnu stabilnost. Zadobivene ozljede koje je osiguraniku tužitelja nanio tuženik dana 16. travnja 2009. nisu utjecale na invalidnost osiguranika tužitelja.

21. Nalaz i mišljenje vještaka sud je prihvatio u cijelosti, jer smatra da je dan stručno i obrazloženo, u skladu sa pravilima struke, sve temeljem uvida u priloženu dokumentaciju te ocijenio objektivnim i stručnim te stranke nisu imale primjedbe na isti.

22. Dakle, provedenim vještačenjem utvrđeno je da ne postoji uzročno-posljedična veza između predmetnog štetnog događaja i umirovljenja odnosno priznanja invalidske mirovine utvrđene kao 40% ozljeda izvan rada zbog događaja od 16. travnja 2009.

23. Prema tome, tuženik nije odgovoran za naknadu štete tužitelju i to u visini 40% iznosa mirovine koju isplaćuje svojem osiguraniku.

24. Tužitelj je dostavio obračun isplaćenih invalidskih mirovina, dakle, izvršenih svih isplata u utuženom periodu, a što ne dokazuje štetu koju je tužitelju dužan nadoknaditi tuženik u smislu članka 161. i 162. ZOMO-a.

25. Iz gore navedenog razloga sud nije utvrđivao ostale sporne činjenice niti izvodio i ocjenjivao ostale dokaze i prigovore stranaka te ih nije posebno ni obrazlagao.

26. Tuženik je uspio u postupku te je sukladno čl. 154. st. 1. ZPP-a tužitelj dužan naknaditi troškove postupka tuženiku, a odluka o troškovima postupka temelji se na odredbama čl. 155. ZPP-a, a isti troškovi odmjereni su sukladno vrijednosti predmeta spora, postavljenom zahtjevu za nadoknadu troškova postupka i Tbr. 52. st. 3. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine br. 138/23, dalje:OT) te da na sve obavljene radnje odvjetnik ima pravo obračunati pripadajući porez na dodanu vrijednost.

27. Slijedom navedenog, tuženiku je valjalo priznati troškove postupka, kao potrebne za vođenje parnice, koji se sastoje od troška sastava odgovora na tužbu (Tbr. 8./1. OT), sastava podneska od 27. lipnja 2024. (Tbr. 8./1. OT), zastupanja na ročištima 03. listopada 2022. i 27. siječnja 2025. (Tbr. 9./1. OT), za svaku radnju po 100 bodova te sastava podneska od 15. rujna 2023. (Tbr. 8./4. OT) od 25 bodova. Dakle, ukupno 425 bodova, pa s obzirom na vrijednost boda od 2 eura, uvećanog za pripadajući PDV 25%, ukupno iznosi 1.062,50 eura. Tuženiku je priznat i trošak plaćenog predujma za provedeno medicinsko vještačenje u iznosu od 99,54 eura, koje je bilo neophodno za postupak.

28. Tuženiku nije priznat trošak sastava podneska od 06. listopada 2022., jer istim obavještava sud o uplati predujma, što je sud mogao sam utvrditi provjerom u računovodstvu suda, pa nije bio potreban za postupak.

29. Na taj je način tuženiku ukupno dosuđena naknada troška od 1.162,04 eura, dok je za ostatak zahtjeva odbijen, a nije potraživao zateznu kamatu sukladno čl. 151. st. 3. ZPP-a.

30. Slijedom navedenog je odlučeno kao u izreci presude.

U Zagrebu 06. ožujka 2025.

Sutkinja

Vanesa Brizić Bahun

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana od dana objave presude odnosno od dana dostave prijepisa ove presude u slučaju neuredne obavijesti o ročištu na kojem se presuda objavljuje (Čl. 335. Zakona o parničnom postupku). Žalba se podnosi pisano u dovoljnom broju primjeraka za sud i stranke putem ovog suda,a o istoj odlučuje nadležni županijski sud.

DNA:

1. Oglasna ploča suda 8 dana