Republika Hrvatska
Općinski sud u Rijeci
Stalna služba u Opatiji
Maršala Tita 4
51410 Opatija
Poslovni broj P-1711/2024-14
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski sud u Rijeci, Stalna služba u Opatiji, po sucu toga suda Adriani Puž, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužiteljice ŽŽ, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], koju zastupa punomoćnik Savin Vaić, odvjetnik u Odvjetničkom uredu Vaić i Dvorničić, u Rijeci, protiv tuženika Privredne banke Zagreb d.d. Zagreb, Radnička cesta 50, OIB: 02535697732, koju zastupa punomoćnik Hrvoje Ljubljanović, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Leko i partneri, u Zagrebu, radi utvrđenja i isplate, nakon glavne i javne rasprave održane i zaključene 20. siječnja 2025., u nazočnosti zamjenika punomoćnika tužiteljice i zamjenika punomoćnika tuženika, temeljem odredbe čl. 335 st. 4 Zakona o parničnom postupku (Narodne novine 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 – dalje ZPP-a) 6. ožujka 2025.
p r e s u d i o j e
I. Utvrđuje se ništetnim dio ugovorne odredbe Ugovora o kreditu broj: 9012458726, sklopljenog između tuženika Privredne banke Zagreb d.d., Radnička cesta 50, Zagreb, OIB: 02535697732 i tužiteljice ŽŽ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], solemniziranog dana 28. travnja 2007. g. kod javnog bilježnika Velibora Panjkovića iz Rijeke, pod brojem ovjere OV- 15842/2007.g., kojima je ugovorena kamatna stopa promjenjiva sukladno jednostranoj odluci tuženika, sadržana u članku 4. predmetnog Ugovora.
II. Nalaže se tuženiku Privrednoj banci Zagreb d.d. da isplati tužiteljici ŽŽ ukupan iznos od 1.235,26 EUR, uvećano za zakonske zatezne kamate prema eskontnoj stopi HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećano za 5%, koje teku od dana dospjelosti svakog pojedinog obroka otplate pa do 31. srpnja 2015., a od 1. kolovoza 2015. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 3 postotnih poena do 31. prosinca 2023., a od 1. siječnja 2024. po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za 3 postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, tekućim od dana dospjelosti svakog pojedinog obroka pa do isplate, kako slijedi:
na iznos od 12,51 EUR od 16.08.2007. pa do isplate,
na iznos od 12,38 EUR od 17.09.2007. pa do isplate,
na iznos od 12,02 EUR od 15.10.2007. pa do isplate,
na iznos od 12,19 EUR od 15.11.2007. pa do isplate,
na iznos od 11,83 EUR od 17.12.2007. pa do isplate,
na iznos od 12,08 EUR od 15.01.2008. pa do isplate,
na iznos od 27,71 EUR od 15.02.2008. pa do isplate,
na iznos od 28,22 EUR od 17.03.2008. pa do isplate,
na iznos od 27,73 EUR od 15.04.2008. pa do isplate,
na iznos od 26,51 EUR od 15.05.2008. pa do isplate,
na iznos od 26,49 EUR od 16.06.2008. pa do isplate,
na iznos od 25,96 EUR od 15.07.2008. pa do isplate,
na iznos od 25,53 EUR od 18.08.2008. pa do isplate,
na iznos od 25,28 EUR od 15.09.2008. pa do isplate,
na iznos od 25,83 EUR od 15.10.2008. pa do isplate,
na iznos od 26,14 EUR od 17.11.2008. pa do isplate,
na iznos od 24,95 EUR od 15.12.2008. pa do isplate,
na iznos od 26,78 EUR od 15.01.2009. pa do isplate,
na iznos od 26,42 EUR od 16.02.2009. pa do isplate,
na iznos od 25,44 EUR od 16.03.2009. pa do isplate,
na iznos od 25,16 EUR od 15.04.2009. pa do isplate,
na iznos od 24,85 EUR od 15.05.2009. pa do isplate,
na iznos od 24,12 EUR od 15.06.2009. pa do isplate,
na iznos od 23,89 EUR od 15.07.2009. pa do isplate,
na iznos od 23,25 EUR od 17.08.2009. pa do isplate,
na iznos od 23,14 EUR od 15.09.2009. pa do isplate,
na iznos od 22,45 EUR od 15.10.2009. pa do isplate,
na iznos od 22,28 EUR od 16.11.2009. pa do isplate,
na iznos od 21,80 EUR od 15.12.2009. pa do isplate,
na iznos od 21,88 EUR od 15.01.2010. pa do isplate,
na iznos od 21,75 EUR od 15.02.2010. pa do isplate,
na iznos od 21,25 EUR od 15.03.2010. pa do isplate,
na iznos od 21,17 EUR od 15.04.2010. pa do isplate,
na iznos od 21,22 EUR od 28.05.2010. pa do isplate,
na iznos od 20,81 EUR od 15.06.2010. pa do isplate,
na iznos od 21,01 EUR od 15.07.2010. pa do isplate,
na iznos od 20,52 EUR od 16.08.2010. pa do isplate,
na iznos od 21,13 EUR od 15.09.2010. pa do isplate,
na iznos od 19,96 EUR od 15.10.2010. pa do isplate,
na iznos od 19,60 EUR od 15.11.2010. pa do isplate,
na iznos od 19,76 EUR od 15.12.2010. pa do isplate,
na iznos od 19,27 EUR od 18.01.2011. pa do isplate,
na iznos od 18,49 EUR od 15.02.2011. pa do isplate,
na iznos od 18,07 EUR od 15.03.2011. pa do isplate,
na iznos od 17,57 EUR od 15.04.2011. pa do isplate,
na iznos od 17,34 EUR od 26.05.2011. pa do isplate,
na iznos od 17,53 EUR od 15.06.2011. pa do isplate,
na iznos od 17,71 EUR od 15.07.2011. pa do isplate,
na iznos od 18,05 EUR od 16.08.2011. pa do isplate,
na iznos od 15,94 EUR od 15.09.2011. pa do isplate,
na iznos od 14,84 EUR od 17.10.2011. pa do isplate,
na iznos od 14,24 EUR od 15.11.2011. pa do isplate,
na iznos od 13,67 EUR od 15.12.2011. pa do isplate,
na iznos od 13,32 EUR od 16.01.2012. pa do isplate,
na iznos od 12,72 EUR od 15.02.2012. pa do isplate,
na iznos od 11,94 EUR od 15.03.2012. pa do isplate,
na iznos od 11,24 EUR od 16.04.2012. pa do isplate,
na iznos od 10,59 EUR od 15.05.2012. pa do isplate,
na iznos od 9,94 EUR od 15.06.2012. pa do isplate,
na iznos od 9,15 EUR od 16.07.2012. pa do isplate,
na iznos od 8,40 EUR od 16.08.2012. pa do isplate,
na iznos od 7,52 EUR od 17.09.2012. pa do isplate,
na iznos od 6,94 EUR od 15.10.2012. pa do isplate,
na iznos od 6,24 EUR od 15.11.2012. pa do isplate,
na iznos od 5,46 EUR od 17.12.2012. pa do isplate,
na iznos od 4,66 EUR od 15.01.2013. pa do isplate,
na iznos od 3,89 EUR od 15.02.2013. pa do isplate,
na iznos od 3,12 EUR od 19.03.2013. pa do isplate,
na iznos od 2,40 EUR od 15.04.2013. pa do isplate,
na iznos od 1,56 EUR od 15.05.2013. pa do isplate,
na iznos od 0,47 EUR od 03.07.2013. pa do isplate.
III. Nalaže se tuženiku Privrednoj banci Zagreb d.d. da tužiteljici ŽŽ nadoknadi troškove postupka u iznosu od 2.821,63 EUR sa zakonskim zateznim kamatama koje na navedeni iznos teku od dana donošenja prvostupanjske presude tj. 6. ožujka 2025. pa do isplate koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku 15 dana.
Obrazloženje
1. Tužiteljica u tužbi od 6. lipnja 2019. navodi da je mjesna nadležnost u ovom predmetu određena prema mjestu na kojemu se nalaze poslovne jedinice tuženika, sukladno odredbi čl. 59 ZPP-a. U odnosu na eventualni prigovor zastare potraživanje, ističe se da je presudom Vrhovnog suda posl.br. Rev-2245/17 od 20. ožujka 2018. odlučeno da zastara prava potraživanja prema pojedinačnim tužbama za preplaćenu razliku zbog ništetne odrede o promjenjivoj kamatnoj stopi nastupa protekom pet godina od pravomoćnosti odluke Pž-7129/13-4 od 13. lipnja 2014. – dakle 13. lipnja 2019. Tužitelj je tuženog opomenom pred tužbu pozvao na mirno rješavanje spora, na što da je tuženi odgovorio kako su njegovi zahtjevi temeljem presude Visokog trgovačkog suda po tužbi tužitelja "Potrošač – Hrvatski savez udruga za zaštitu potrošača, na koju se tužitelj pozivao u opomeni pred tužbu, samo deklaratorne naravi, te da iz iste ne proizlazi osnovanost postavljenog zahtjeva za isplatu. Time da je tužitelju dao povoda za podnošenje ove tužbe. Tužitelj da je s tuženikom sklopio namjenski Ugovor o kreditu broj 9012458726 za kupnju vozila, solemniziran 28. travnja 2007. kod javnog bilježnika Velibora Panjkovića iz Rijeke, pod brojem ovjere OV-15842/2007. Temeljem navedenog Ugovora tuženik da je tužitelju, kao korisniku kredita, stavio na raspolaganje 26.022,60 CHF u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju tuženika na dan korištenja kredita. Dan korištenja kredita, odnosno isplate ugovorenih sredstava bio je 15. svibnja 2007. Sukladno čl. 402 st. 3 Zakona o obveznim odnosima (NN br. 35/05, 41/08, 125/11), te čl. 2 st. 1 toč. 3 Zakona o potrošačkom kreditiranju (NN 75/09, 112/12, 143/13, 147/13, 09/15), sklopljeni ugovor o kreditu predstavlja potrošački ugovor o kreditu. Predmetnim ugovorom ugovorena je kamatna stopa od 5,10% godišnje koja je promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom banke, a što da je dovelo do znatne neravnoteže u pravima i obvezama ugovornih strana, na štetu tužitelja kao potrošača. Cit. ugovorna odredba sadržana u čl. 4 sklopljenog Ugovora o kreditu, predstavlja nepoštenu ugovornu odredbu, o njoj se nije pojedinačno pregovaralo i koja je stoga ništetna, prema čl. 49 st. 1, čl. 50 st. 1 toč. 11 i čl. 55 st. 1 Zakona o zaštiti potrošača (NN br. 41/14), a što je utvrđeno i pravomoćnim presudama Trgovačkog suda u Zagrebu posl.br. P-140/2012 od 4. srpnja 2013. i Visokog trgovačkog suda posl.br. Pž- 7129/13 od 13. lipnja 2014. Naime, predmetna ugovorna odredba iz čl. 4 Ugovora o kreditu je nepoštena i ništetna, iz razloga što prije sklapanja i u vrijeme sklapanja predmetnog ugovora tuženik kao trgovac nije tužitelja u cijelosti informirao o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u svezi sa sklapanjem predmetnih ugovora o kreditu, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, pa da je time postupio suprotno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača, sukladno utvrđenjima iz ranije navedenih presuda. Prema čl. 118 Zakona o zaštiti potrošača odluka donesena u postupku zaštite kolektivnih interesa potrošača, kao što su gore citirane presude, u smislu postojanja povrede propisa zaštite potrošača iz čl. 106 st. 2 tog Zakona, obvezuje ostale sudove u postupku koji potrošač osobno pokrene radi naknade štete koja mu je uzrokovana postupanjem tuženika. U svezi sa ranije navedenim, ističe se i to da je predmetnim odlukama već ustanovljena ništetnost predmetnih ugovornih odredbi, te da bi se provođenjem postupka radi ponovnog dokazivanja i utvrđivanja ništetnosti izgubio svaki smisao i svrha zakonske odredbe sadržane u čl. 118 Zakona o zaštiti potrošača i čl.502.c ZPP-a, kao i svih ranije donesenih presuda u tzv. "Slučaj Franak". Sukladno obračunu potraživanja, koji se dostavlja, tužitelj da je tuženiku temeljem navedenih nepoštenih ugovornih odredbi preplatio ukupno iznos od 1.826,45 CHF sa zakonskim zateznim kamatama. Za slučaj da se tuženik protivi ovom obračunu, tužitelj predlaže da isti dostavi vlastiti obračun, a podredno se predlaže financijsko vještačenje. Pridržava si pravo da sukladno odredbama čl. 186.b. ZPP-a naknadno odredi tužbeni zahtjev, nakon što se pribavi predloženo vještačenje. Predlaže prihvaćanje tužbe i tužbenog zahtjeva i potražuje parnični trošak.
2. U odgovoru na tužbu tuženik osporava tužbu i tužbeni zahtjev u cijelosti. Ističe prigovor mjesne nenadležnosti. Temeljem čl. 48 ZPP-a za suđenje u sporovima protiv pravnih osoba opće je mjesno nadležan sud na čijem se području nalazi njihovo registrirano sjedište. Temeljem čl. 59 ZPP-a za suđenje u sporovima protiv pravne osobe koja ima poslovnu jedinicu izvan svog sjedišta, a spor nastane u povodu djelatnosti te jedinice pored suda opće mjesne nadležnosti nadležan da je i sud na čijem području se ta poslovna jedinica nalazi. Ugovorom o kreditu koji je predmet spora i to u čl. 11 sve za sporove proizašle iz predmetnog ugovora mjesno je nadležan sud prema sjedištu podružnice banke u kojoj je sklopljen ugovor o kreditu, odnosno u ovom slučaju Općinski sud u Rijeci. Smatra da je osnovan prigovor mjesne nenadležnosti. Osporava osnov i visinu. Ističe da tužitelj cijelu svoju tužbu pogrešno koncipira na način kao da je predmetni Ugovor i dalje na snazi, iako je zatvoren još 2013. Smatra da prema odredbama ZZP-a interes za podizanje tužbe i iz odredbe čl. 131 postoji samo ako i dok postoji povreda koju je potrebno otkloniti. Povrede da u trenutku podizanja tužbe više nema, budući da postupanje tuženika koje tužitelj neosnovano i nepravilno smatra protupravnim, više ne postoji. Ugovor o kreditu solemniziran da je od strane javnog bilježnika, te da ima snagu javnobilježničkog akta. Obzirom na činjenicu da su sklapanje ugovora o kreditu i solemnizacija istoga odraz stvarne volje ugovornih strana i da je zapravo riječ o javnobilježničkom aktu, zahtjev za utvrđenje ništetnosti bilo koje odredbe ovog ugovora da je neosnovan. Tužiteljica da se svjesno odlučila za predmetni ugovor, sa svim njegovim uvjetima i odredbama, budući da je sama ocijenila kako joj upravo najviše odgovara. Iz takvog ponašanja da se može zaključiti da su joj bile jasne ugovorne odredbe, te prava i obveze. Iluzorno da je očekivati da banka pregovara o pojedinačnim odredbama ugovora o kreditu sa svakim potrošačem. Obzirom na specifičnost usluge to da nije moguće. Iz tog razloga banke da nude veći broj istorodnih usluga i proizvoda od kojih se svaki nudi pod različitim uvjetima, kako bi potrošač mogao odabrati upravo onaj koji najviše odgovara njegovim predviđenim potrebama i realnim mogućnostima. Potrošač/korisnik kredita da je poslovno sposobna osoba koja od tuženika prije zaključenja ugovora je dobio sva potrebna pojašnjenja i informacije, te je tu činjenicu i potvrdio potpisom ugovora. Ugovor da mu je ponovno pojašnjen od strane javnog bilježnika prilikom solemnizacije. Tužitelj da pogrešno tumači citiranu presudu Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske, obzirom da isti očito zaključuje da je temeljem te presude ustanovljena fiksna kamatna stopa, što da iz iste ni na koji način ne proizlazi. Spornom presudom da je utvrđeno da bi jednostranom promjenom kamatne stope bili povrijeđeni kolektivni interesi, no da nije utvrđeno da je povrijeđen i konkretan individualni interes ili pravo bilo kojeg konkretnog potrošača, budući da to očito ovisi o svakom pojedinom slučaju. Kamata koja bi se odnosila na konkretni ugovor o kreditu da ne bi mogla biti fiksna jer je prvenstveno volja ugovornih strana bila ugovoriti promjenjivu kamatnu stopu. Nesporna da je činjenica da tuženik do stupanja na snagu ZKP iz 2013. nije imao zakonskih obveza glede izmjene ili usklađivanja odredaba o kamatnoj stopi u postojećim ugovorima o kreditu na način da definira parametre promjenjivosti, ali da su ga do tada obvezivale obveze tada važećih propisa na definiranje uvjeta promjenjivosti kamatne stope, čemu da je on i udovoljio. Što se tiče "nezakonitosti" kamatne stope sukladno odredbama ZOO jedino ukoliko ugovorna visina kamatne stope prelazi zakonom dopuštenu visinu stope, ista da se može smatrati "nezakonitom". Ugovor o kreditu tuženika da sadrži jasnu i razumljivu odredbu da je kamatna stopa promjenjiva sukladno odluci banke, a kriteriji za promjene sadržane da su u Općim uvjetima s kojima je klijent prethodno upoznat što da proizlazi iz točke 12.9. i 12.8. Ugovora. Sama činjenica da ugovor sadrži odredbu kojom je utvrđena kamatna stopa u vrijeme zaključenja ugovora, te da je ugovorena ovlast banke da prati kriterije promjenjivosti i sukladno njima, po potrebi, korigira kamatnu stopu, čini činidbu određenom, odnosno odredivom. Sukladno Zakonu o bankama, Zakonu o kreditnim institucijama koji su omogućivali ugovaranje ovakve ovlasti na strani banaka, ugovorna odredba kojom se banka ovlašćuje da mijenja kamatnu stopu nije sama po sebi nepoštena, niti je neodrediva, tim više što je gornja stopa ugovorne kamate bila određena najvišom visinom stope zakonske zatezne kamate prema prisilnim propisima o najvišoj dopuštenoj ugovornoj kamatnoj stopi. Tuženik da ističe kako je u vrijeme zaključenja i važenja predmetnog ugovora o kreditu na snazi bio Zakon o zaštiti potrošača iz 2003. (NN 96/03 – dalje ZZP) gdje je čl. 59 propisan obvezan sadržaj ugovora o potrošačkom zajmu, a koji treba obuhvaćati i odredbu o godišnjoj kamatnoj stopi i pretpostavkama pod kojim se ona može promijeniti, kao i efektivnoj kamatnoj stopi i pretpostavkama pod kojima se ona može promijeniti. Tuženik u prilogu da dostavlja Opće uvjete poslova koji su bili na snazi od 1. studenog 2004. do 14. srpnja 2009., što znači i u vrijeme na koji se tužbeni zahtjev odnosi. Oni da su bili objavljeni i na internetskim stranicama tuženika i bili dostupni u poslovnicama tuženika. Što se tiče samih uvjeta promjenjivosti kamatne stope tuženik ističe da je po stupanju na snagu Zakona o kreditnim institucijama, tuženik sukladno odredbi čl. 306 st. 4 navedenog Zakona učinio potrošačima dostupne uvjete promjenjivosti kamatne stope u formi "Informacije o načinu promjene kamatnih stopa o kreditima građana promjenjivih temeljem odluke nadležnih tijela banke", koje također dostavlja u privitku. Tuženik da je i tužitelja informirao o promjeni kamatne stope 15 dana prije promjene izmijenjene stope, te uz obavijest dostavljao izmijenjeni otplatni plan. Navodi da i svi elementi koji su utjecali i utječu na cijenu kredita, kao i način promjene kamatne stope nisu proizvoljni element bilo kojih banaka već ovise o tržišnim uvjetima i elementima čije su oscilacije izvan nadzora tuženika. Postupanje tuženika u pogledu promjene kamatnih stopa sukladno odgovarajućim regulatornim propisima HNB-a usklađeno da je i sa zahtjevima ZKP pa da je očito da u tom smislu nema protupravnosti u postupanju tuženika, kao i da promjenama kamatne stope tuženik nije povrijedio kolektivne interese potrošača niti bilo kakav individualni interes odnosno pravo tužitelja. Zaključno, tuženik ističe kako iz relevantnih zakona koji uređuju poslovanje banaka, kao i Zakona o zaštiti potrošača, Zakona o potrošačkom kreditiranju, Zakona o obveznim odnosima, Direktive EU 2008/48, koja dopušta ugovorne varijable kamate u potrošačkim kreditima, Direktive 93/13, te dosadašnje sudske prakse Vrhovnog suda, jasno proizlazi da je ugovaranje promjenjive kamatne stope dopušteno, pa da je očito kako sama promjenjiva kamata nije, niti ne može biti ništetna, konkretne kamatne stope koje su bile u primjeni u konkretnom ugovoru, određene da su na temelju ugovorne ovlasti, čiji je smisao prilagodba kamatne stope uvjetima na tržištu, pa da se ne može smatrati da kamatna stopa nije odrediva, ni jedna od primijenjenih kamatnih stopa da ne prelazi zakonom najvišu dopuštenu stopu ugovorne kamate, u konkretnom slučaju ugovorna volja stranaka da je ugovaranje upravo promjenjive, a ne fiksne kamatne stope, te očito je kako je prilikom sklapanja spornog ugovora o kreditu s tužiteljem tuženik u potpunosti postupio u postupio u skladu s pozitivnim propisima, kao i načelima hrvatskog pravnog poretka, te nije ni na koji način počinio povredu koje mu tužitelj pokušava imputirati navodima iz tužbe, niti prilikom sklapanja ugovora, a niti kasnije, prilikom mijenjanja kamatne stope. Ističe i prigovor zastare u odnosu na potraživane iznose s dospijećem unazad tri godine od dana podnošenja tužbe, obzirom se radi o potraživanju s osnova "preplaćene" kamate, te predlaže odbijanje tužbe i tužbenog zahtjeva.
3. U podnesku od 31. prosinca 2019. tuženik u bitnome obrazlaže svoj istaknuti prigovor zastare, smatrajući da prema niti jednom propisu podnošenje tzv. kolektivne tužbe iz čl. 502 ZPP ne prekida zastaru za konkretno potraživanje, pa tako niti predmetno. Sada smatra da se u konkretnom slučaju ima primijeniti opći zastarni rok od pet godine iz čl. 225 ZOO-a.
3.1 U podnesku od 28. siječnja 2021. tužiteljica se očituje na navode tuženika, te ih osporava u cijelosti.
4. U tijeku prvostupanjskog postupka sud je donio presudu pod posl.br. P-1493/2019- 20 dana 2. srpnja 2021., istom je prihvatio tužbeni zahtjev tužiteljice u točki I., zatim u točki II. u visini od 1.825,10 CHF, a odbijen je dio zahtjeva za iznos od 1,35 CHF, naloženo je tuženiku da plati parnični trošak tužiteljice u dijelu, a sa drugim dijelom je tužiteljica odbijena. Rješenjem od 7. srpnja 2021. pod posl.br. P-1493/2019-26 ispravljena je presuda u dijelu točke II. izreke. Protiv presude žalbu je izjavio tuženik. Županijski sud u Vukovaru donio je rješenje pod posl.br. Gž-752/2021-4 dana 21. listopada 2024. Istim je uvažena žalba tuženika i ukinuta presuda, te se predmet vratio sudu prvog stupnja na ponovno suđenje. Iz ukidne odluke koja se poziva na čl. 22 st. 1 i 3 ZOO-a proizlazi da je potrebno provesti dopunu vještačenja, odnosno provesti vještačenje u valuti Republike Hrvatske, te uskladiti tijek zateznih kamata prema čl. 29 ZOO-a. Ovo stoga što tužiteljica kao posljedicu ništetnosti odredbi ugovora o kreditu koje se odnose na kamatnu stopu ne može tužbenim zahtjevom zahtijevati samo isplatu u valuti CHF bez određivanja protuvrijednosti u valuti Republike Hrvatske ili valute koja je primila, a to je kuna, odnosno sada EUR kao valuta Republike Hrvatske.
5. Tijekom postupka sud je izvršio uvid u Ugovor o kreditu zaključen između tužiteljice i tuženika 28. travnja 2007. (list 14,15 spisa), u otplatnu tablicu sa prikazom efektivne kamatne stope za predmetni kredit (list 16,17 spisa), u plan otplate za predmetni kredit (list 18 spisa), u pregled uplata po kreditu na dan 17. travnja 2019. (list 19, 20 spisa), u knjigovodstvenu karticu za predmetni kredit (list 21 – 32 spisa), u obračun preplate (list 33, 34 spisa), u Poslovanje s građanima tužitelja – Informacija o načinu promjene kamatnih stopa po kreditima građana promjenjivih temeljem odluka nadležnih tijela banke (list 46 - 49 spisa), u Opće uvjete poslovanja s građanima izdane od tuženika (list 50 - 54 spisa), saslušana je tužiteljica ŽŽ (list 73 spisa), provedeno je financijsko vještačenje po vještakinji Bibici Milat, te je izvršen uvid u nalaz i mišljenje vještaka od 9. veljače 2021. (list 81 - 93 spisa), čitanjem dopune nalaza i mišljenja vještakinje Bibice Milat od 17. prosinca 2024. (list 172 – 178 spisa). Tuženik je odustao od prijedloga da se sasluša osobni bankar.
6. Neosnovan je prigovor mjesne nenadležnosti tuženika. Tužiteljica je podnijela tužbu Općinskom sudu u Rijeci, u kojem mjestu i postoji nesporno podružnica tuženika. Stalna služba u Opatija Općinskog suda u Rijeci kojoj je dodijeljen spis u rad je samo ustrojstvena jedinica suda i nema posebnu nadležnost.
7. Iz Ugovora o kreditu zaključenog između tuženika i tužiteljice, dana 28. travnja 2007., tj. iz čl. 4 Ugovora, utvrđeno je da su stranke ugovorile slijedeće: na kredit u otplati korisnik kredita obvezuje se platiti banci kamatu po kamatnoj stopi koja je promjenjiva sukladno odluci banke o kreditiranju građana za kupnju motornih vozila i koja na dan sklapanja ovog Ugovora iznosi 5,10% godišnje. Kamata se obračunava u CHF (mjesečno, dekurzivnom, proporcionalnom metodom), sadržana je u anuitetima i dospijeva na naplatu zajedno s njima.
8. Tužiteljica ŽŽ u bitnome je iskazala da se interesirala u PBZ, gdje je već bila dugogodišnji štediša koji bi joj bio najpovoljniji kredit za kupnju automobila. Razmišljala je da će uzeti kredit u kunama, a savjet djelatnice banke je bio da uzme kredit u švicarcima, rekla joj je da je to najpovoljniji kredit, da joj je najniža kamata, a da je švicarac najstabilnija valuta i da se tu ništa ne mijenja. Dolazila je u narednom periodu otplaćivati u banku kredit i sjeća se da joj je stalno rasla rata. U jednom trenutku se raspitivala i da bi otplatila ostatak kredita da završi otplatu istog, no i tada ju je djelatnica banke uvjerila da joj se to ne isplati jer da bih platila puno više penala banci. Od banke je dobila samo jednu pisanu obavijest i to kada joj je kamata bila narasla na oko 7,4%. Ništa posebno joj nije bilo objašnjeno u svezi predmetnog ugovora o kreditu, sjeća se da joj je pokazan i da joj je službenica tj. bankarica rekla neka provjeri svoje osobne podatke. Nije čitala u detalje ugovor jer je imala povjerenje u banku. Kod javnog bilježnika joj nije nitko ništa čitao niti objašnjavao, samo je došla i potpisala gdje su joj rekli da treba potpisati. Nitko joj nije objašnjavao što znači "promjenjiva" kamatna stopa. Nije uz ugovor dobila Opće uvjete ili neku drugu dokumentaciju. Ne zna što znači termin valutna klauzula.Na pitanje da li prilikom potpisivanja ugovora je izjavila da joj nešto nije jasno i da joj treba pojasniti, odgovara da nije, jer ju je službenica u banki uvjeravala da je ovo najbolji kredit i imala je povjerenje.
8.1 Sud je iskaz tužiteljice cijenio kao životan i uvjerljiv.
9. Vještak Bibica Milat, dipl.oec. u nalazu i mišljenju navodi. Ugovor o namjenskom kreditu broj 9012458726 od 28. travnja 2007. (l.s.14 do 32): **.**.2007. ŽŽkorisnik kredita-tužitelj i Privredna banka d.d. Zagreb-kreditor, zaključili su Ugovor o kreditu br. 9012458726 na iznos od 26.022,60 CHF, protuvrijednosti u kunama po srednjem tečaju iste banke na dan korištenja kredita. Uvjeti kreditiranja:
-rok otplate kredita 73 mjesečne rate od dana prijenosa kredita u otplatu, plativo u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju za CHF iste banke na dan plaćanja, dospijeće svakog 15-tog u mjesecu,
-ugovorna kamata-5,10% godišnje, obračun dekurzivan, proporcionalna metoda obračuna, jednaki mjesečni anuiteti, promjenjiva- temeljem Odluke o kamatnim stopama iste banke,
-namjena kredita-za kupnju vozila,
-rok korištenja- do 28.07.2007., isplata kredita izvršena dne 02.05.2007. (l.s.30), dospijeće 1. anuiteta 15.06.2007.g. iznos od 415,38 CHF (l.s.16, i 18),
-iz priloženih dokaza (l.s.19) vidljivo je da je kredit u cijelosti uplaćen korisniku kredita-tužitelju dne 03.07.2013.g. u ukupnom iznosu od 32.284,34 CHF. Iz priloženih dokaza u spisu vidljivo je da je ugovorna kamatna stopa mijenjana kako slijedi (l.s.18):
-5,1% godišnje period od 01.06.2007.g. do 01.08.2007.
-6,1% godišnje period od 01.08.2007.g. do 01.02.2008.
-7,45% godišnje period od 01.02.2008.g. do 01.06.2013.
Izračun razlike više obračunatih i plaćenih ug. kamata po ugovoru o kreditu br.9012458726 od 28.04.2007.g. (Tabela 1 i Tabela 2)
Vještak je sukladno ugovoru izradio plan otplate kredita br. 9012458726 od 28.04.2007 po početno ugovorenim uvjetima (Tabela 1).
Temeljem priloženih dokaza iz spisa- Plan otplate kredita po promjenjivim kamatnim stopama-banke-tuženika (l.s.18), vještak daje izračune razlike sukladno postavljenom zadatku Suda i to kako slijedi (Tabela 2):
Parametri izračuna razlike
-vještak u Tabeli 1 nalaza, sukladno ugovorenim uvjetima, izračunava plan otplate kredita po jedinstvenoj početnoj ugovorenoj kamatnoj stopi od 4,50% godišnje za čitav period obračuna, za 73 jednaka mjesečna anuiteta od 415,38 CHF i pripadajuće ugovorne kamate obračunate po stopi od 5,1% godišnje na ostatak glavnice duga po kreditu, za svaki mjesec obračuna-kamata obračunata identično metodologiji banke- kreditora- proporcionalan obračun-vještak je izvršio provjeru istih obračuna kamata u dokazima banke-kartice evidentiranja kredita (l.s.21 do 32),
-kredit je u cijelosti otplaćen zaključno s danom 03.07.2013.g. (l.s. 19 do 20) ukupno uplaćeno 32.284,34 CHF,
-vještak u izračunu razlike uzima sve obračunate i knjižene obveze po anuitetima prema dokazu tuženika -plan otplate po promjenjivim kamatnim stopama (l.s.18), a koje je tuženi i knjižio u svojim poslovnim knjigama (l.s.21 do 32) –za kamate ukupno 6.125,60 CHF i kredit ukupno 26.022,60=ukupno za 73 anuiteta iznos od 32.148,20 CHF, uplaćeno iznos od 32.284,34 CHF, razlika od 136,14 CHF odnosi se na ostale obveze po istom kreditu.
Izračun razlike više obračunatih i plaćenih obveza po kreditu br.9012458726 od 28.04.2007.g. period obračuna 01.05.2007.g. do 03.07.2013.g.
Sukladno postavljenom zadatku Suda vještak u Tabeli 2 nalaza daje izračun razlike po kreditu- partija br.9012458726 od 28.04.2007.g. period obračuna 01.05.2007.g. do 03.07.2013.g. za 73 plaćena anuiteta, a u odnosu na obveze po istom kreditu po početnoj ugovorenoj kamatnoj stopi od 5,1% godišnje i to kako slijedi:
-na dan 03.07.2013.g. ukupne obveze po kreditu za 73 mjesečna anuiteta iznose 30.332,74 CHF=za ugovornu kamatu 4.300,14 CHF+glavnicu kredita 26.022,60 CHF),
-ukupne uplate u razdoblju 01.05.2007.g. do 03.07.2013.g. za 73/anuiteta kredita po obračunu banke-tuženika iznose 32.147,84 CHF (za ug. kamate 6.125,24 CHF+kredit 26.022,60 CHF),
-razlika više plaćeno po istom kreditu u odnosu na početne uvjete-kta 5,1% iznosi 1.825,10 CHF više obračunatih i uplaćenih ugovornih kamata, prema dinamici dospijeća iz Tabele 2 nalaza.
Slijedom izvršenog uvida u poslovnu dokumentaciju iz spisa, te sukladno zadatku
Suda, vještak se očituje kako slijedi:
-kredit partija br. br.9012458726 od 28.04.2007.g. period obračuna 01.05.2007.g. do 03.07.2013.g.
-razlika više plaćeno po istom kreditu u odnosu na početne uvjete-kta 5,1% iznosi 1.825,10 CHF više obračunatih i uplaćenih ugovornih kamata, prema dinamici dospijeća iz Tabele 2, s pripadajućom zateznom kamatom do dana izvršenja.
9.1. U podnesku od 24. veljače 2021. tuženik se očitovao na nalaz vještaka i osporava ga u bitnome iz razloga što je baziran na pogrešnoj premisi da je između stranaka ugovorena fiksna kamatna stopa.
9.2. U dopuni nalaza i mišljenja vještakinja Bibica Milat odgovarajući na zadaću da utvrdi razlike između iznosa koji je tužiteljica platila na ime ugovorene, promjenjive kamatne stope i iznosa koji bi tužiteljica platila tuženiku da je kamatna stopa ostala u visini koja je bila u vrijeme zaključenja ugovora o kreditu, tj. 5,10% godišnje i to izraženo u valuti Republike Hrvatske, odnosno u EUR, navodi slijedeće: Vještak preuzima utvrđenja po predmetnom kreditu iz vještačkog nalaza od 09.02.2021.g. za utvrđenu razliku u ukupnom iznosu od 1.825,10 CHF, te iste utvrđene iznose razlika u periodu dospijeća obračunava u kunama po srednjem tečaju za CHF banke PBZ- tuženika, odnosno u valuti EUR po tečaju konverzije 1 EUR=7,5345 kuna.
-razlika više plaćeno po istom kreditu u odnosu na početne uvjete-kta 5,1% iznosi 1.825,10 CHF, odnosno 9.307,08 kn, odnosno 1.235,26 EUR-a više obračunatih i uplaćenih ugovornih kamata, prema dinamici dospijeća iz Tabele 2D nalaza.
9.3. Sud je u cijelosti prihvatio nalaz i mišljenje vještaka, smatrajući da je isti stručan, argumentiran, te je sačinjen prema određenoj zadaći po sudu.
10. Vrhovni sud RH u svojoj odluci br. Rev-3142/18-2 od 19. ožujka 2019. izrazio je pravno shvaćanje da u pojedinačnim postupcima radi utvrđenja ništetnosti odredbi ugovora o kreditu s valutnom klauzulom u CHF i promjenjivom kamatnom stopom koju su jednostrano mijenjali kreditori, nije potrebno ponovno utvrđivati da li su sporne odredbe ugovora o kreditu ništetne, obzirom da postoji temeljem čl. 502.c ZPP, a isto tako i čl. 118 Zakona o zaštiti potrošača (NN 41/14 i 110/15) vezanost za postojanje povrede propisa zaštite potrošača iz čl. 106 st. 1 ZZP/14, a slijedom toga i obveze primjene utvrđene ništetnosti u kolektivnom sporu. Naime, ne može postojati utvrđena ništetnost i nepoštenost pojedinih odredbi potrošačkog ugovora u kolektivnom sporu, a da istodobno ne postoji ništetnosti i nepoštenost takvih odredbi u pojedinačnom sporu u odnosu na istovrsni ugovor. Samo ako bi se radilo o nekim posebnim okolnostima koje bi isključivale vezanost za pravomoćnu odluku u kolektivnom sporu (npr. da tužitelj nije potrošač nego trgovac) onda je teret dokaza takve činjenice na banci kao kreditoru. Tuženik nije osporavao da bi tužiteljica bila potrošač. Slijedom navedenog neosnovano tuženik tijekom postupka tvrdi da dio odredbe predmetnog ugovora iz točke I izreke, a koja određuje da je kamatna stopa promjenjiva sukladno jednostranoj odluci tuženika, ne bi bila ništetna.
11. Neosnovano tuženik ističe i da tužiteljica nema pravni interes za podnošenje tužbe, zato što je ugovor zatvoren. Da je to tako onda bi se izgubila svrha i cilj gore navedenog kolektivnog spora tj. ispalo bi da se on odnosi samo na buduće razdoblje, a ono što je bilo prije pokretanja tog postupka i donošenja odluke o njemu, ne bi se moglo ispraviti. Nije bitno da li je ugovor još u otplati ili nije, već je bitno da li je sporna odredba ništetna i da li zbog toga tužiteljica ima pravo tražiti od tuženika ono što je neosnovano platila po pravnoj osnovi koja je naknadno otpala.
12. Povrh već naprijed navedenog tj. da se učinci odluke iz kolektivnog spora imaju odraziti i na druge parnične postupke koji se odnose na istovrsni spor, pa i ovaj, sud navodi i da same riječi "jednostrano mijenjanje" kamatne stope su jasne, razumljive i uočljive, ali u kontekstu ovog ugovora, tj. što znače te riječi od kojih zavisi dug tužiteljice su nejasne, nerazumljive i neuočljive. Pojam koji se spominje u ništetnoj odredbi je pojam o kojem zavisi visina buduće kamatne stope, a njime nisu razjašnjeni parametri od kojih zavisi promjena, odnosno visina kamatne stope tj. nisu naznačeni uvjeti koji se ispune da bi došlo do promjene.
12.1. Tuženik se neosnovano poziva u odgovoru na tužbu na argumente u kojima tvrdi da ugovor koji je zaključen sa tužiteljicom nema ništetne odredbe tj. nepoštene, a iz razloga što je postupao sukladno zakonskim propisima pri određivanju visine kamatne stope.
12.2. Tuženik nije informirao tužiteljicu o načinu i razlozima zbog kojih dolazi do promjene kamatnih stopa, to nije razvidno niti iz Općih uvjeta poslovanja sa građanima koje je dostavio u ovom postupku. Iz Informacije o načinu promjene kamatnih stopa koje je također dostavio nije razvidno niti od kada se primjenjuju. U ovom postupku nije dokazao niti da je u obavijestima koje je dostavljalo tužiteljici o promjeni kamatne stope obrazložio kako i zbog čega je došlo do promjene, odnosno da je tužiteljica bila u mogućnosti provjeriti da li je promjena izvršena sukladno zakonu i opravdana. Nije sporno da o tome tužiteljica nije imala priliku ni pregovarati.
12.3. Slijedom svega naprijed navedenog sud je donio odluku kao u točki I izreke odluke.
13. Posljedica ništetnosti, sukladno čl. 323 st. 1 Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, dalje: ZOO) je nastanak obveze restitucije tj. nastanak obveze da svaka ugovorna strana vrati sve ono što je na temelju ništetnog ugovora primila. Obveza restitucije nema svoju pravnu osnovu u ugovoru jer je u ovom slučaju ugovor djelomično utvrđen ništetnim, pa predstavlja izvanugovorni obvezni odnos.
14. Tužiteljica nije podnijela zahtjev radi naknade štete, već potražuje isplatu iznosa koji je tuženik stekao zbog dijela ništetne odredbe Ugovora. Ona ustvari tvrdi da je tuženik stekao novčane iznose bez valjane pravne osnove. U tom slučaju na njeno potraživanje ima se primijeniti opći zastarni rok od pet godina. Zastara je počela teći od trenutka pravomoćnosti presude donesene u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača. Zahtjev se odnosi na preplatu na temelju ništetne odredbe koja se odnosi na promjenjivost kamatne stope, za njega je zastara počela teći s danom 13. lipnja 2014. kada je pravomoćna odluka Visokog trgovačkog suda RH posl.br. Pž- 7129/13. Tužbu je tužiteljica podnijela 6. lipnja 2019., dakle nije protekao rok od pet godina tj. zastarni rok za stjecanje bez osnove kada se uzima u obzir datume kada je postala pravomoćna odluka iz kolektivnog spora. (Revd-1055/21-2 od 13.srpnja 2021.).
15. Obzirom je sud u cijelosti cijenio nalaz vještaka kao vjerodostojan, to je valjalo prihvatiti tužbeni zahtjev tužiteljice za iznos koji potražuje sukladno nalazu vještaka.
16. Visina stope zatezne kamate koju je dužan platiti tuženik sukladna je čl. 29 ZOO- a, a dospijeće teče od pojedinačnih uplata tužiteljice, tj. od neosnovanog stjecanja.
17. Temeljem odredbe čl. 154 st. 1 i čl. 155 ZPP-a valjalo je obavezati tuženika na plaćanje parničnog troška tužiteljice. Ista je zastupana po punomoćniku iz reda odvjetnika, pa je njegov trošak sukladan Tarifi HOK-a, odnosi se na sastav tužbe u iznosu od 200,00 EUR (Tbr. 7 toč. 1), na zastupanje četiri ročišta u iznosu od 800,00 (9. rujna 2020., 10. studeni 2020., 26. svibnja 2021., 20. siječnja 2025. – Tbr. 9 toč. 1), za sastav četiri podneska (28. siječnja 2020., 5. srpnja 2021., 25. studeni 2024., 19. siječnja 2025.) u iznosu od 800,00 EUR (Tbr. 8 toč. 1), a ovi iznosi uvećani za PDV od 450,00 EUR. Tužiteljica je imala i trošak provedenog vještačenja u visini od 265,45 EUR, te trošak dopune nalaza u iznosu od 200,00 EUR, trošak sudske pristojbe na tužbu u iznosu od 53,09 EUR, za presudu u iznosu od 53,09 EUR. Dakle, ukupan trošak tužiteljice je 2.821,63 EUR. Isti je dužan platiti tuženik zajedno sa zakonskom zateznom kamatom od dana presuđenja, jer je od tog dana utvrđena visina.
U Opatiji 6. ožujka 2025.
S u d a c
Adriana Puž
Uputa o pravnom lijeku:
Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 (petnaest) dana od dana održavanja ročišta za objavu presude za stranku koja je bila uredno obaviještena o ročištu za objavu, odnosno od dana primitka ovjerenog prijepisa presude za stranku koja nije bila uredno obaviještena o ročištu za objavu.
Žalba se podnosi pismeno putem ovog suda, a o žalbi odlučuje nadležni županijski sud.
Dna:
Pun. tužitelja
Pun. tuženika
