Posl.br.Povrv-34/2024-12

Republika Hrvatska

Općinski sud u Rijeci

Rijeka, Žrtava fašizma 7

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E NJ E

Općinski sud u Rijeci, po sucu toga suda Katarini Bajčić Ivančević, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja-ovrhovoditelja Poslovni sustavi d.o.o. Rijeka, Školjić 15, OIB 50327992893, zastupan po punomoćnicima iz Zajedničkog odvjetničkog ureda Arsen Stipinović i Dušan Miočić odvjetnici u Rijeci, protiv tuženika-ovršenika VF iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], zastupana po punomoćniku Josipu Puliću, odvjetniku u Rijeci, radi isplate 725,85 EUR, nakon glavne i javne rasprave održane 5. veljače 2025. u prisutnosti punomoćnika tužitelja, punomoćnika tuženika i tužene osobno, javno objavivši 6. ožujka 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Djelomično se održava na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika Davorke Flego iz Kostrene pod poslovnim brojem Ovrv-1956/2023 od 12. travnja 2023 u dijelu u kojem se nalaže tuženoj da tužitelju naknadi iznos od 609,55 EUR zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja teče na iznose kako slijedi:

- na iznos od 69,24 eura od 26. veljače 2022. godine pa do isplate,

- na iznos od 45,91 eura od 26. ožujka 2022. godine pa do isplate,

- na iznos od 5.21 eura od 26. travnja 2022. godine pa do isplate,

- na iznos od 68,97 eura od 26. svibnja 2022. godine pa do isplate,

- na iznos od 121,74 eura od 28. lipnja 2022. godine pa do isplate,

- na iznos od 43,55 eura od 26. srpnja 2022. godine pa do isplate,

- na iznos od 48,94 eura od 26. kolovoza 2022. godine pa do isplate,

- na iznos od 50,51 eura od 27. rujna 2022. godine pa do isplate,

- na iznos od 30,28 eura od 26. listopada 2022. godine pa do isplate,

- na iznos od 33,24 eura od 26. studenog 2022. godine pa do isplate,

- na iznos od 53,49 eura od 24. prosinca 2022. godine pa do isplate,

- na iznos od 38,47 eura od 26. siječnja 2023. godine pa do isplate,

sve po stopi od 5,49 % godišnje od 1.siječnja 2022. godine do 30. lipnja 2022.godine, po stopi od 5,31% godišnje od 1.srpnja 2022.godine do isplate, odnosno, po stopi propisanoj odredbom čl. 29.st.2.ZOO, koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve do isplate u roku od 15 dana.

II. Djelomično se ukida platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika Davorke Flego iz Kostrene pod poslovnim brojem Ovrv-1956/2023 od 12. travnja 2023. u dijelu u kojem se nalaže tuženoj da tužitelju naknadi iznos od 53,36 EUR zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja teče na taj iznos te se tužitelj odbija s tim dijelom tužbenog zahtjeva.

III. Nalaže se tuženiku da naknadi tužitelju prouzročeni parnični trošak u iznosu od 551,54 EUR zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od 6. ožujka 2025. do isplate koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve do isplate u roku od 15 dana.

r i j e š i o  je

Ovaj sud se oglašava apsolutno nenadležnim te se ukida platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika Davorke Flego iz Kostrene pod poslovnim brojem Ovrv-1956/2023 od 12. travnja 2023. u dijelu u kojem se nalaže tuženoj da tužitelju naknadi iznos od 59,60 EUR zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja teče na taj iznos po osnovi komunalne naknade i naknade za uređenje voda i određena ovrha na cjelokupnoj imovini ovršenice te se u tom djelu odbacuje prijedlog za ovrhu na temelju vjerodostojne isprave.

Obrazloženje

Tužitelj je 21. veljače 2023 javnom bilježniku Davorki Flego iz Kostrene podnio ovršni prijedlog na temelju vjerodostojne isprave kojim od tuženika potražuje iznos od ukupno 725,85 EUR sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dospijeća pa do isplate, odvoza komunalnog otpada, utrošene hladne vode, komunalne naknade, naknade za uređenje voda za stan u [adresa] uz naknadu troškova ovršnog postupka.

Rješenjem o ovrsi kojeg je donio javni bilježnik Davorka Flego iz Kostrene pod poslovnim brojem Ovrv-1956/2023 od 12. travnja 2023. naloženo je tuženoj da namiri tražbinu tužitelja zajedno s troškovima ovršnog postupka u visini od 25,00 EUR.

U pravovremeno izjavljenom prigovoru protiv rješenja o ovrsi tuženik osporava u cijelosti donijeto rješenje o ovrsi ističe prigovor promašene pasivne legitimacije, jer da računi glase na ime CF a ne na ime tužene. Predlaže da se usvoji prigovor stavi izvan snage pobijano rješenje i ukinu provedene radnje.

Rješenjem ovoga suda pod poslovnim brojem Povrv-34/24 od 6. veljače 2024. stavljeno je izvan snage rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave kojeg je donio javni bilježnik Davorka Flego i to u dijelu u kojem je određena ovrha i ukinute su provedene ovršne radnje, a postupak je nastavljen kao u povodu prigovora protiv platnog naloga. Ujedno je tužitelj upozoren da je u roku od 15 dana od primitka ovog rješenja podneskom dužan iznijeti sve činjenice na kojima temelji svoje zahtjeve i predložiti potrebne dokaze za utvrđenje iznesenih činjenica. Tuženik je upozoren da je u roku od 15 dana od primitka tužiteljevog podneska iz točke 3. ovog rješenja podneskom dužan iznijeti sve činjenice na kojim temelji svoje zahtjeve i predložiti potrebne dokaze za utvrđenje iznesenih činjenica. Stranke su upozorene da je postupak u sporovima male vrijednosti pisani postupak te da će sud održati ročište samo ako isto smatra potrebnim radi provođenja dokaznog postupka ili ako jedna od stranaka podnese takav obrazloženi prijedlog, koji prijedlog može biti i odbijen ako sud smatra s obzirom na okolnosti slučaja da se pravično vođenje postupka može osigurati i bez održavanja ročišta. ( čl.461 st.3., 4., 6. i 7. ZPP-a ).

U daljnjem tijeku postupka tužitelj u podnesku od 28.02.2024. navodi u odnosu na prigovor promašene pasivne legitimacije da je CF vlasnica stana u [adresa], stan broj 2, a taj isti stan bespravno koristi ovdje tužena VF. Ovdje tužena nije ni u kakvom pravnom odnosu s CF. Stoga je CF tužila VF radi iseljenja. Usluge po utuženim računima koristi isključivo ovdje tužena, a ne vlasnica stana CF. Sve činjenice navedene u ovoj točki II. su utvrđene odlukom, odnosno presudom Županijskog suda u Puli, posl.br. Gž-698/2022 od 23. lipnja 2022. g. U istoj odluci Županijski sud u Puli navodi kako je osnovno načelo javne usluge gospodarenja komunalnim otpadom prema čl. 6. st. 1. toč. 1. Zakona o održivom gospodarenju otpadom „onečišćivač plaća“, što znači da troškove snosi proizvođač otpada (posjednik otpada), pa u situaciji kada je tuženica/vlasnica CF dokazala, što nije niti sporno, da utuženu uslugu odvoza komunalnog otpada tužitelj nije niti pružao CF kao vlasnici, već trećoj osobi koja je stvarni korisnik te usluge (VF) jer tuženoj vlasnici stana CF sporna usluga nije pružena, odnosno ona nije onečišćivač, ne može se prihvatiti zaključak da je tužena kao vlasnica dužna podmiriti spornu javnu uslugu (tako i Zaključak sa sastanka Vrhovnog suda RH s predsjednicima građanskih odjela županijskih sudova od 4.12.2017. g.). U istoj odluci Županijskog suda u Puli navodi se kako je odredbom čl. 42. st. 1. Zakona o vodnim uslugama propisano da su sredstva cijene vodnih usluga prihod isporučitelja vodnih usluga, a obveznik plaćanja je korisnik vodnih usluga. Suprotno zaključku suda prvog stupnja, tuženicu/vlasnicu se ne može obvezati na plaćanje pruženih vodnih usluga za stan kojega je vlasnica, jer je nesporno da tužena/vlasnica spornu uslugu nije koristila.

Iako tužena prigovorom protiv rješenja o ovrsi ne osporava visinu utuženog potraživanja, već prigovora isključivo pasivnoj legitimaciji, tužitelj obrazlaže visinu utuženog potraživanja. Prijedlog za ovrhu je podnesen zbog neplaćenih računa objedinjene naplate troškova stanovanja za stan u [adresa], stan broj 2, a za razdoblje od siječnja do prosinca 2022. godine i to zbog neplaćene naknade za javnu uslugu prikupljanja komunalnog otpada, naknade za vodne usluge (fiksni i varijabilni dio) te komunalnu i vodnu naknadu kroz cijelo utuženo razdoblje. Tužitelj odustaje od prisilne naplate komunalne i vodne naknade poštujući sudsku praksu kojima se sud oglašava apsolutno nenadležnim za odlučivanje o naplati tog dijela tražbine pa se i za taj dio tužba povlači odnosno tužbeni zahtjev smanjuje (ukupno iznos od 59,40 eura). Glavnica je djelomično plaćena od donošenja rješenja o ovrsi, odnosno dana 1. travnja 2023. g. u iznosu od 53,36 eura pa sada glavnica duga iznosi 609,55 eura pa predlaže donošenje presude pobliže opisana u točki I izreke ove odluke uz naknadu troška sve u roku od 15 dana.

Tužena u daljnjem tijeku postupka i dalje ustraje kod prigovora promašene pasivne legitimacije.

Radi pravilnog i potpunog utvrđenja činjeničnog stanja sud je proveo dokaze uvidom u cjelokupnu dokumentaciju koja prileži spisu i to izvadak iz ovjerovljenih poslovnih knjiga, račun za objedinjene troškove stanovanja za utuženo razdoblje siječanj 2022. do prosinac 2022., pregled zaduženja za utuženo razdoblje te su saslušane tužena i svjedokinja CF.

Ocjenom svih provedenih dokaza u smislu odredbe čl. 8. ZPP-a ovaj sud drži tužbeni zahtjev tužitelja u pretežitom dijelu osnovanim, dok se u odnosu na potraživanje komunalne naknade i naknade za uređenje voda valjalo oglasiti apsolutno nenadležnim.

Iz materijalne dokumentacije priležeće spisu proizlazi da tužitelj tereti tuženu za neplaćene troškove naknade za čistoću – odvoz komunalnog otpada, naknade za hladnu vodu (fiksni i varijabilni dio) te komunalnu i vodnu naknadu za period od siječnja do prosinca 2022.

Tuženik u svome prigovor ističe samo prigovor promašene pasivne legitimacije navodeći kako računi glase na CF, a ne na tuženu te da tužena stoga nije obveznik plaćanja navedenih usluga.

Iz materijalne dokumentacije koju je tužitelj uložio u spis jasno proizlazi da je utuženi račun izdani za troškove stanovanja za period od siječnja do prosinca 2022. te da se tražbina tužitelja odnosi na utrošenu vodu i odvoz komunalnog otpada. Računi glase na ime vlasnice stana ĆF, no kao adresa dostave navedena je BF, ovdje tužena.

Sporna je pasivna legitimacija, odnosno je li tužena, iako računi ne glase na nju već na vlasnicu stana, obveznik plaćanja utrošene hladne vode i naknade za prikupljanje komunalnog otpada. Visina tražbine nije sporna.

Tužena u iskazu navodi kako živi u stanu za koji su izdani utuženi računi, kojeg je vlasnica CF, od kada je CF postala vlasnica računi da više ne dolaze na njeno ime već na ime vlasnice, zato račune ne plaća. U stanu ima vode, koristi vodne usluge, također koristi usluge KD Čistoća, odlaže smeće u za to previđene kontejnere. Plaćat će usluge kada računi opet budu na njeno ime.

Svjedokinja CF u iskazu navodi kako je vlasnica stana u kojem živi tužena bespravno. Zbog neplaćanja računa za usluge koje koristi tužena protiv nje je dva puta pokrenuta ovrha, na rješenje je izjavila prigovor pa se postupak nastavio u parnici, u oba postupka je uspjela jer nije korisnika usluga. Utužene račune nikada nije zaprimila.

Odredbom čl. 30. st. 5. Zakona o održivom gospodarenju otpadom („Narodne novine“ broj 94/13, 73/17, 14/19 i 98/19 - dalje u tekstu: ZOGO) propisano je da je korisnik usluge iz stavka 1. ovoga članka na području pružanja javne usluge vlasnik nekretnine, odnosno vlasnik posebnog dijela nekretnine i korisnik nekretnine, odnosno posebnog dijela nekretnine kada je vlasnik nekretnine, odnosno posebnog dijela nekretnine obvezu plaćanja ugovorom prenio na tog korisnika i o tome obavijestio davatelja usluge. Osnovno načelo javne usluge gospodarenja komunalnim otpadom prema čl. 6. st. 1. toč. 1. ZOGO-a, jest načelo „onečišćivač plaća“, što znači da troškove snosi proizvođač otpada (posjednik otpada ). Tako i zaključak Vrhovnog suda Republike Hrvatske Broj: Su-IV-204/17-5 Zagreb, 4. prosinca 2017. koji primjenjuje Direktivu 2008/98/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 19. studenoga 2008. o otpadu i stavljanju izvan snage određenih direktiva ( Službeni list Europske unije El 312/12 od 22. studenoga 2008.) - Zakon o održivom gospodarenju otpadom(„Narodne novine“, broj 94/13 i 73/17) - Zakon o otpadu („Narodne novine“, broj, 178/04, 153/05, 111/06,60/08 i 87/09).

Odredbom čl. 42. st. 1. Zakona o vodnim uslugama („Narodne novine“ broj 66/19) propisano je da su sredstava cijene vodnih usluga prihod isporučitelja vodnih usluga, a obveznik plaćanja je korisnik vodnih usluga.

Nije sporno da utuženu uslugu odvoza komunalnog otpada i isporuke vode tužitelj ne pruža vlasnici stana CF, već korisnici stana ovdje tuženoj VF koja s CF nije u nikakvom ugovornom odnosu.

Stoga je tužena kao korisnica usluga-isporuka vode i usluge gospodarenje otpadom koje usluge su joj nesporno pružene, obveznica plaćanja naknade za te pružene usluge. Posebno valja naglasiti da računu za naveden usluge dolaze na adresi [adresa] gdje tužena živi, te glasi i na korisnicu VF ovdje tuženu.

Ne može se tužena koja koristi navedene usluge oslobodit plaćanja istih samo zato što je na računima navedeno ime vlasnice stana CF. Korištenjem navedenih usluga ona postaje obveznik plaćanja naknada za pružene usluge odvoda komunalnog otpada i utrošene hladne vode.

Obračun odvoza komunalnog otpada tuženoj se u utuženom razdoblju vršio u skladu s odredbama Zakona o održivom gospodarenju otpadom (NN 84/21) Uredbe o gospodarenju komunalnim otpadom (NN br. 50/17, 84/19, 31/21 ) Odluke o načinu pružanja javne usluge prikupljanja miješanog komunalnog otpada i biorazgradivog komunalnog otpada te usluga povezanih s javnom uslugom na području Grada Rijeke (Službene novine Grada Rijeke broj 4/18, 9/18,9/19 i 22/19, 4/22) kao Općih uvjeta o korištenju javne usluge prikupljanja miješanog komunalnog otpada i biorazgradivog komunalnog otpada (objavljenog kao prilog Odluke) i u skladu s Cjenikom KD Čistoća d.o.o. Rijeka za 2022 godina.

Nadalje raspored utroška hladne vode rađen je u skladu s Odlukom o cijeni vodnih usluga KD VODOVOD I KANALIZACIJA - Službene novine PGŽ br. 20. od 7.srpnja 2011. godine izmijenjene Izmjenama objavljenim u br. 2. od 31.siječnja 2014. godine, te u skladu s Općim i tehničkim uvjetima isporuke vodnih usluge KD VODOVOD I KANALIZACIJA d.o.o. od 3.rujna 2013. godine izmijenjene Izmjenama i dopunama od 15.prosinca 2015.godine, 19.rujna 2016. godine, 1.prosinca 2016. godine,21.rujna 2018. godine i 21.lipnja 2019.godine. Osnovna cijena vodnih usluga sastoji se od fiksnog i varijabilnog dijela. Fiksni dio osnovne cijene vodnih usluga obračunava se mjesečno neovisno o količini isporučenih vodnih usluga. Odlukom o cijeni vodnih usluga KD VODOVOD I KANALIZACIJA utvrđena su cijene vodnih usluga i plaćanja tzv. fiksnog dijela cijene vodne usluge.

U odnosu na navode tužene iznesene na ročištu za glavnu raspravu da je u utuženom razdoblju s njom u stanu živjela i njezina kći pa da je tužitelj trebao tužiti i kćer radi se o novim činjenicama koje tužena ne može iznijeti jer je isto u suprotnosti s odredbom čl. 461 a st. 10 ZPP-a.

Slijedom svega naprijed navedenog kako tužena nije dokazala da je podmirila utuženu tražbinu, to je tuženu valjalo obvezati da naknadi utuženu tražbinu tužitelja jer je ista kao korisnik usluga u utuženom razdoblju dužna je prema odredbama Zakona o održivom gospodarenju otpadom, Odluke o obvezatnom korištenju komunalne usluge održavanja čistoće u dijelu koje se odnosi na skupljanje i odvoz komunalnog otpada te u skladu sa općim i tehničkim uvjetima isporuke vodnih usluga KD Vodovod i kanalizacija, Zakona o vodnim uslugama te čl. 9. Zakona o obveznim odnosima, stoga je valjalo usvojiti tužbeni zahtjev tužitelja, te tuženika obvezati da namiri tužitelju tražbinu u iznosu od 609,55 EUR kako to tužitelj konačno potražuje.

Na dosuđeni iznos valjalo je dosuditi zakonsku zateznu kamatu od dospijeća svakog pojedinog računa pa do isplate sve uz poziv po članka 29 st. 1 i 2 ZOO-a.

Tužitelj je povukao dio tužbenog zahtjeva u visini od 59,40 EUR što se odnosi na naplatu komunalne i vodne naknade za što sud nije nadležan, te dio zahtjeva u visini od 53,36 EUR navodeći da je nakon podnošenja prijedloga za ovrhu djelomično plaćena glavnica za taj iznos.

Povlačenju tužbe se tužena usprotivila, stoga treba odlučiti i o tom dijelu tužbenog zahtjeva.

U odnosu na tražbinu u visini od 53,36 EUR koji je tužitelj povukao, a tužena se povlačenju usprotivila, valjalo je navedenu tražbinu odbiti kao neosnovnu jer je ista podmirena.

Stoga je uz primjenu odredbe čl. 451. st. 3. ZPP-a odlučeno je kao u točki 1. izreke odluke.

U odnosu na tražbini po osnovi komunalne naknade i naknade za uređenja voda, u visini od 59,40 EUR ovaj sud je apsolutno nenadležan. Prema odredbi čl. 23. st. 2. Zakona o komunalnom gospodarstvu rješenje o komunalnoj naknadi donosi upravno tijelo jedinice lokalne samouprave u čijem su djelokrugu poslovi komunalnog gospodarstva a izvršno rješenje o komunalnoj naknadi, prema st. 5. iste odredbe, izvršava upravno tijelo jedinice lokalne samouprave iz st. 2. iste odredbe u postupku i na način određen propisima o prisilnoj naplati poreza na dohodak, odnosno dobit. Prema odredbi čl. 65. Zakona o porezu na dohodak na utvrđivanje, naplatu, povrat poreza, žalbeni postupak, zastaru i prekršajni postupak primjenjuju se odredbe Općeg poreznog zakona i Prekršajnog zakona. Prisilna naplata normirana je Glavom VI. Općeg poreznog zakona, pa je odredbom čl. 124. istog Zakona određeno da je ovršni postupak u smislu toga Zakona dio porezno-pravnog odnosa u kojem porezno tijelo provodi postupak prisilne naplate poreznog duga na temelju ovršnih i vjerodostojnih isprava, a o provođenju ovrhe donosi se rješenje o ovrsi, sukladno odredbi čl. 129. istog Zakona, protiv kojeg se može izjaviti žalba ili prigovor u roku od 8 dana. Odredbom čl. 126. Općeg poreznog zakona određeno je da je ovrhovoditelj porezno tijelo koje provodi ovrhu a ovršenik je porezni obveznik ili njegov jamac od kojega se naplaćuje porezni dug iz porezno-dužničkog odnosa. Imajući u vidu sadržaj citiranih propisa, mora se zaključiti da prisilna naplata tražbine ovrhovoditelja s osnove neplaćene komunalne naknade i naknade za uređenje voda ne spada u nadležnost suda, niti javnog bilježnika, niti može biti predmet sudskog ovršnog postupka, niti je sud ovlašten odlučivati o obvezi plaćanja komunalne naknade i naknade za uređenje voda, pa ne može biti ni predmet parničnog postupka, stoga se sud oglasio apsolutno nenadležnim, ukinuo rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika kojim je tuženici naloženo namiriti tužiteljici tražbinu po osnovi komunalne naknade i određena ovrha na cjelokupnoj imovini ovršenice te odbacio prijedlog za ovrhu na temelju vjerodostojne isprave sve pozivom na odrdebu čl 16 ZPP-a te odlučiti kao u izreci rješenja.

Ostali navodi parničnih stranaka i ostali dokazi nisu posebno obrazlagani budući nisu bili važni za presuđenje u ovoj pravnoj stvari.

Kako se ovršni postupak po prigovoru ovršenika nastavio kao parnični postupak radi se, dakle, o jedinstvenom postupku te o troškovima stranaka treba odlučiti jednom odlukom, dakle, o troškovima ovršnog postupka odlučuje se zajedno s ostalim troškovima nastalim u dijelu parničnog postupka (Zaključak sa sastanka Vrhovnog suda sa predsjednicima građanskih odjela Županijskih sudova održanog 02. lipnja 2017.)

Odluka o parničnim troškovima temelji se na odredbi čl. 154. st. 5. i čl. 155. ZPP-a jer tužitelj nije uspio samo s neznatnim djelom zahtjeva pa je tužitelju zastupanom po punomoćniku valjalo priznati trošak za sastav podnesak od 28.02.2024. i 25.10.2024. svaki u visini od 50 bodova (Tbr 8 toč. 1); za pristup na ročišta održana 4.11.2024. i 05.02.2025. svako u visini od 50 bodova (Tbr 9 toč.1) uz priznanje 25% PDV-a, odmjereno sukladno Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika, trošak sudske pristojbe na presudu u iznosu od 26,54 EUR. U odnosu na trošak ovršnog postupka tužitelju je valjalo trošak javnobilježničke nagrade zajedno s PDV-om u visini od 25,00 EUR sve sukladno čl. 6. i 8. Pravilnika o nagradama i naknadi troškova za rad javnih bilježnika u ovršnom postupku. Stoga sveukupno priznati troška tužitelja iznosi 551,54 EUR, na dosuđeni trošak tužitelju pripada i zakonska zatezna kamata od presuđenja pozivom na odredbu čl. 151 st. 3 ZPP-a stoga je odlučeno kao u točki III izreke presude.

U Rijeci 6. ožujka 2025.

S u d a c

Katarina Bajčić Ivančević

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana od dana održavanja ročišta na kojem je presuda objavljena ukoliko je stranka uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje, bez obzira da li je na isto pristupila, odnosno u roku od 15 dana od dana primitka prijepisa presude ukoliko stranka nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje.

Žalba se podnosi u tri istovjetna primjerka putem ovog suda, a o žalbi odlučuje nadležni Županijski sud u RH.

Ova presuda može se pobijati samo zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 1., 2., 4., 5., 6., 8., 9., 10. i 11. ZPP-a i zbog pogrešne primjene materijalnog prava.

DNA:

- pun. tužitelja

- pun. tuženiku