REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: P-1508/2022-28

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu, po sucu toga suda Goranu Goluži, po prijedlogu sudskog savjetnika Tonija Kapeline, u pravnoj stvari tužitelja Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, sa sjedištem u [adresa], OIB: 84397956623, protiv tuženika Hrvatski ured za osiguranje, sa sjedištem u [adresa], OIB: 38922958547, kojeg zastupa punomoćnik Goran Mikuličić, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Mikuličić-Lončarić-Bahun-Topić iz Zagreba, radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 20. siječnja 2025., u prisutnosti punomoćnice tužitelja i zamjenice punomoćnika tuženika, 6. ožujka 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

"Nalaže se tuženiku HRVATSKI URED ZA OSIGURANJE iz Zagreba platiti tužitelju Hrvatskom Zavodu za mirovinsko osiguranje. Mihanovićeva 3. Zagreb iznos od 12.095,83 kn s pripadajućom zateznom kamatom koja na taj iznos teče od dana podnošenja tužbe sudu po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, u roku osam dana.''

II. Nalaže se tužitelju isplatiti tuženiku trošak parničnog postupka u iznosu od 1.000,00 EUR (slovima: tisuću eura) zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od 6. ožujka 2025. do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, a sve u roku od 15 dana.

.

Obrazloženje

1. Tužitelj je 16. ožujka 2023. ovom sudu podnio tužbu u kojoj u bitnome navodi da je u prometnoj nesreći koja se dogodila 17. rujna 1996. u Podcrkavlju, teške tjelesne povrede zadobila ZC, a koju prometnu nesreću je skrivio MC iz [adresa], upravljajući autobusom registarske oznake [registarska oznaka] je bio osigurano kod ZO Powszechny zaklada Obezpieczensa Warsawa, Z. [adresa]. br Police PL 02/12087175/12058224 do 7. studenoga 1996. Ističe da je zbog ozljeda zadobivenih u navedenoj prometnoj nesreći, ZC priznato pravo na invalidsku mirovinu s osnova povrede na radu te pravo na naknadu radi tjelesnog oštećenja, kao i da je u razdoblju od 1. studenoga 2019. do **.**.2021. ZC isplaćeno na ime invalidske mirovine 72.426,08 kn, a na ime naknade za tjelesno oštećenje 16.593,72 kn te da navedene isplate predstavljaju štetu za tužitelja. Tužitelj navodi i da mu je za ranija razdoblja šteta namirivana od strane društva Croatia osiguranje d.d. po odštetnim zahtjevima u mirnom postupku te da je i za razdoblje koje je obuhvaćeno ovom tužbom Croatia osiguranje d.d. namirilo iznos od 60.330,25 kn na ime razmjernog dijela mirovine za predmetno razdoblje dok je razliku do punog iznosa, otklonilo, kao i da je po osnovi naknade za tjelesno oštećenje u navedenom razdoblju namirena šteta u punom iznosu od 16.593,72 kn. Dakle, tužitelj navodi da je ostao nenamiren iznos od 12.095,83 kn kao razlika do punog iznosa mirovine odnosno štete, a koju tužitelj ima pravo potraživati od tuženika. Stoga tužitelj traži da mu tuženik isplati iznos od ukupno 1.605,39 EUR (12.095,83 kn) sa zateznim kamatama od dana podnošenja tužbe do isplate.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu u bitnome navodi da priznaje svoju pasivnu legitimaciju, štetni događaj te odgovornost svog osiguranika, dok osporava visinu tužbenog zahtjeva. Ističe da tužitelj za utuženo razdoblje potražuje pune iznose svojih davanja na ime mirovine, dok sukladno Zakonu o obveznim osiguranjima u prometu kao lex specialisu tužitelj ima pravo tek na razmjerni dio svojih davanja, a koji dio je od strane tuženika podmiren, kao što je navedeno u tužbi. Dakle, ističe da je kao osiguratelj bio u obvezi naknaditi isplaćene iznose invalidske mirovine isključivo u slučaju kada bi se utvrdilo postojanje razlike između visine invalidske mirovine utvrđene rješenjem HZMO-a i invalidske mirovine koja bi bila utvrđena u slučaju povrede na radu, i to samo u visini tako utvrđene razlike. Predlaže odbiti tužbeni zahtjev te traži naknadu troškova parničnog postupka.

3. Sud je izveo dokaz čitanjem obračuna tužitelja (list 3--4 spisa), prijave ozljede na radu (list 5-8 spisa), zapisnik o uviđaju (list 9-12 spisa), rješenja HZMO Područne službe u Slavonskom Brodu broj 691 od 12. studenoga 2001. (list 13-14 spisa), rješenja HZMO Područne službe u Slavonskom Brodu broj 691 od 26. travnja 2000. (list 15-18 spisa), presude Općinskog suda u Slavonskom Brodu poslovni broj K- 370/96 od 23. rujna 1996. (list 19-26 spisa), spis tužitelj pod brojem OB 3409818938 te je provedeno financijsko vještačenje (list 50-53 i 87-95 spisa).

4. Druge dokaze sud nije izvodio budući da stranke nisu stavljale dokaznih prijedloga, a što su dužne temeljem čl. 7. st. 1. i čl. 219. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" br. 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23; dalje: ZPP).

5. Na temelju tako provedenog dokaznog postupka, a cijeneći dokaze svaki za sebe i u njihovoj ukupnosti, sukladno odredbi čl. 8. ZPP-a, ovaj sud je ocijenio da tužbeni zahtjev nije osnovan.

6. Predmet ovog spora je zahtjev tužitelja za isplatu iznosa invalidske mirovine koju je isplatio ZC u razdoblju od 1. studenoga 2019. do 31. prosinca 2021. u iznosu od 1.605,39 EUR (12.095,83 kn).

7. Između stranaka nije sporno da je ZC stradala u prometnoj nesreći koja se dogodila 17. rujna 1996. te da se istoj isplaćuje invalidska mirovina te nije sporna niti pasivna legitimacija i odgovornost tuženika. Isto tako, nije sporno da je društvo Croatia osiguranje d.d. isplatilo tužitelju na ime naknade za invalidsku mirovinu koja je predmet ovog postupka iznos od 8.007,20 EUR (60.330,25 kn)

8. S druge strane, sporna je visina tužbenog zahtjeva.

9. Treba reći da je u ovoj pravnoj stvari, odnosno u postupku koji je pokrenuo Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje (kao tužitelj) protiv osiguratelja štetnika (tuženika) radi povrata iznosa isplaćenih na ime mirovine u utuženom razdoblju, mjerodavan Zakon o obveznim osiguranjima u prometu (Narodne novine broj 151/05, 36/09, 75/09, 76/13, 152/14; dalje: ZOOP) koji je bio na snazi u vrijeme nastanka štete tužitelju (u trenutku kada su izvršene isplate invalidske mirovine osiguraniku tužitelja).

9.1. Naime, prema čl. 34. st. 1. ZOOP-a oštećena osoba kojoj je u Republici Hrvatskoj nanesena šteta upotrebom vozila inozemne registracije za koje postoji valjana međunarodna isprava ili dokaz o postojanju osiguranja od automobilske odgovornosti, odnosno valjana međunarodna isprava o osiguranju od automobilske odgovornosti koje vrijedi na teritoriju Europske unije ili neki drugi dokaz o postojanju takva osiguranja može podnijeti odštetni zahtjev Hrvatskom uredu za osiguranje.

9.2. Nadalje, odredbom čl. 3. st. 1. toč. 6. ZOOP-a određeno je da je Hrvatski ured za osiguranje nacionalni ured za osiguranje u Republici Hrvatskoj čiji su poslovi i obveze uređeni zakonom kojim se uređuje osnivanje i poslovanje društva za osiguranje i Zakonom o obveznim osiguranjima u prometu. Dakle, ovaj sud smatra da je navedenom odredbom propisana primjena odredbi ZOOP-a na obveze tuženika, pa tako i na odgovornost tuženika za regresne zahtjeve zavoda koji obavljaju poslove zdravstvenog, mirovinskog ili invalidskog osiguranja. Naime, takav zaključak proizlazi i iz teleološkog tumačenja predmetnog zakona, iz kojeg jasno proizlazi da se izjednačava pravni položaj Hrvatskog ureda za osiguranje te društava za osiguranje. Navedeni pravni stav zauzeo je i Županijski sud u Rijeci u presudi pod poslovnim brojem Gž-1644/2024. od 28. listopada 2024.

9.3. Stoga su za predmet spora mjerodavne odredbe čl. 27. ZOOP-a.

9.4. Čl. 27. st. 1. ZOOP-a propisano je da je društvo za osiguranje obvezno zavodima koji obavljaju poslove zdravstvenog, mirovinskog ili invalidskog osiguranja nadoknaditi stvarnu štetu u okviru odgovornosti svoga osiguranika i u granicama obveza preuzetih ugovorom o osiguranju. Istim člankom propisano je da se stvarnom štetom u smislu st. 1. tog članka smatraju (među ostalim) i razmjerni iznos mirovine oštećene osobe, odnosno članova njezine obitelji (st. 2.), a da se razmjerni iznos mirovine određuje prema propisima o mirovinskom osiguranju u visini razlike između invalidske mirovine utvrđene rješenjem Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje i invalidske mirovine koja bi bila utvrđena u slučaju povrede na radu (st. 3.). Spomenute odredbe odgovarajuće se primjenjuju na subrogacijske zahtjeve društava za osiguranje za naknadu stvarne štete isplaćene na temelju dobrovoljnog zdravstvenog, mirovinskog, rentnog ili sličnog osiguranja (st. 4.).

9.5. Dakle, sukladno spomenutom čl. 27. st. 1. ZOOP-a Hrvatski zavod za osiguranje (ovdje tuženik) obvezno je zavodima koji obavljaju poslove zdravstvenog, mirovinskog ili invalidskog osiguranja nadoknaditi stvarnu štetu, dakle svaku stvarnu štetu koju ti zavodi trpe bez obzira o kojem se osiguranju radi, sve dokle se radi o obvezi iz okvira djelatnosti pojedinih zavoda za osiguranje i ako je obveza društva za osiguranje u granicama obveza preuzetih u ugovoru o osiguranju između društva za osiguranje i njegovog osiguranika. Kada je riječ o izdacima učinjenim na ime invalidske mirovine, obveza tuženika postoji samo ako postoji razlika između iznosa invalidske mirovine koja se isplaćuje i iznosa koji bi bio isplaćen kada bi razlog bila ozljeda na radu, a ne štetni događaj za koji je odgovoran tuženik na ime osiguranja stvarnog štetnika (čl. 27. st. 2. i 3. ZOOP). Identično pravno mišljenje zauzeo je i Vrhovni sud Republike Hrvatske u brojim odlukama (primjerice odluka poslovni broj Rev 12/2022 od 12. siječnja 2022.).

10. Radi utvrđenja relevantnih činjenica (odnosno utvrđenja eventualne razlike između invalidske mirovine koju osiguranik tužitelja prima i invalidske mirovine koju bi osiguranik tužitelja primao da se radi o ozljedi na radu), sud je izveo dokaz financijskim vještačenje po sudskom vještaku Zrinku Ručevići iz Ručević vještačenja d.o.o.

10.1. Na temelju dopune nalaza i mišljenja vještaka od 22. kolovoza 2024. (list 87- 95 spisa) sud nalazi utvrđenim da razlike između isplaćenih i pretpostavljenih invalidskih mirovina osiguranice tužitelja, za razdoblje od 1. studenoga 2019. do 31. prosinca 2021., iznose ukupno 1.752,24 EUR.

10.2. Sud je prihvatio nalaz i mišljenje vještaka Zrinka Ručevića kao stručan i objektivan te izrađen u cijelosti po pravilima struke, a da je to tako potvrđuju i same stranke koje na nalaz i mišljenje nisu imale prigovora na matematički izračun vještaka te nisu zahtijevale niti usmeno saslušanje vještaka.

10.3. Slijedom navedenog, sud je utvrdio da je za utuženo razdoblje iznos isplaćene invalidske mirovine viši od iznosa invalidske mirovine kada bi bila obračunata zbog ozljede na radu ukupno 1.752,24 EUR.

10.4. Međutim, među strankama je nesporno da je društvo Croatia osiguranje d.d. isplatilo tužitelju na ime naknade za invalidsku mirovinu koja je predmet ovog postupka iznos od 8.007,20 EUR, odnosno i više od utvrđene štete u iznosu od 1.752,24 EUR, a slijedom čega je sud zaključio da tužitelj nije dokazao visinu tužbenog zahtjeva, te je stoga u cijelosti odbijen tužbeni zahtjev kao u izreci presude.

11. Slijedom svega navedenog, sud je na temelju čl. 27. st. 2. i 3. ZOOP-a odbio tužbeni zahtjev tužitelja i odlučio kao u točki I. izreke ove presude.

12. Odluka o troškovima parničnog postupka donesena je na temelju čl. 154. st. 1. i čl. 155. ZPP-a. Tako je tuženiku, u skladu s troškovnikom, priznat trošak sastava odgovora na tužbu u iznosu od 200,00 EUR (Tbr. 8. toč. 1. OT), za zastupanje na ročištu 3. travnja 2023. u iznosu od 200,00 EUR (Tbr. 9. toč. 1. OT), za sastav podneska od 4. lipnja 2024. u iznosu od 200,00 EUR (Tbr. 8. toč. 1. OT) te za zastupanje na ročištu 20. siječnja 2025. u iznosu od 200,00 EUR (Tbr. 9. toč. 1. OT), što ukupno čini 800,00 EUR, a uvećano za PDV od 25% ukupno iznosi 1.000,00 EUR, pa je stoga odlučeno kao pod točkom II. presude.

12.1. Na dosuđeni iznos parničnog troška tuženiku su temeljem čl. 151. st. 3. ZPP-a dosuđene i zatezne kamate koje teku od donošenja prvostupanjske presude do isplate po stopi iz čl. 29. st. 2. ZOO-a.

13. Slijedom navedenog, odlučeno je kao u izreci.

U Zagrebu 6. ožujka 2025.

Sudac:

Goran Goluža

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude je dopuštena žalba. Žalba se podnosi ovom sudu u roku od petnaest dana od dana dostave presude, a o njoj odlučuje županijski sud.

Dostaviti:

1. Tužitelju

2. Tuženiku po punomoćniku