Zakon.hr

Republika Hrvatska

Općinski sud u Pazinu

Stalna služba u Bujama-Buie

Buje, Istarska 1

Repubblica di Croazia

Tribunale Comunale di Pisino

Sezione distaccata di Buje-Buie

Buie, Via dell’ Istria 1

Poslovni broj: P-850/2024-65

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Pazinu, Stalna služba u Bujama-Buie, po sutkinji Margareti Vivoda u pravnoj stvari tužitelja: 1. HL, OIB [osobni identifikacijski broj] i 2. LL, OIB [osobni identifikacijski broj], oboje iz [adresa], 1. svibnja 2, koje oboje zastupa punomoćnik Tomislav Bilobrk, odvjetnik iz Umaga, protiv tuženika: 1. Elba 93 d.o.o., OIB 28963920271, Brtonigla, Trg Lože 3, zastupan po punomoćnici Ines Ferlin, odvjetnici iz Umaga i 2. ČL, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], **.**.2001., zastupanog po punomoćnici Janji Tremski, odvjetnici iz Buja, radi uspostave prijašnjeg zemljišnoknjižnog stanja, utvrđenja prava vlasništva i predaje u posjed, nakon održane i zaključene glavne rasprave dana 30. siječnja 2025 u nazočnosti punomoćnika stranaka i stranke osobno, dana 6. ožujka 2025.,

p r e s u d i o j e

Nalaže se Zemljišnoknjižnom odjelu Buje brisanje zemljišnoknjižnog stanja nekretnine k. č. br. [katastarska čestica] zgr., k. o. [katastarska općina], nastalog uknjižbom prava vlasništva tuženika ČL OIB: [osobni identifikacijski broj] na k. č. br. [katastarska čestica] zgr, k. o. [katastarska općina] temeljem Ugovora o kupoprodaji nekretnine k. č. br. [katastarska čestica] zgr, k. o. [katastarska općina], sklopljenog 14. rujna 2018. između tuženika ELBA 93 d.o.o., OIB: 28963920271 kao prodavatelja i tuženika ŠL, OIB: [osobni identifikacijski broj] kao kupca, i određuje se uspostava zemljišnoknjižnog stanja kakvo je bilo prije provedbe tog Ugovora, upisom prava vlasništva tuženika ELBA 93 d.o.o., OIB: 28963920271 na k. č. br. [katastarska čestica] zgr. k. o. [katastarska općina].

II/

Utvrđuje se da su tužitelji HL, OIB: [osobni identifikacijski broj] i LL, OIB: [osobni identifikacijski broj], suvlasnici nekretnine k. č. br. [katastarska čestica] zgr i k. č. br. [katastarska čestica] zgr. obje k. o. [katastarska općina] u jednakim suvlasničkim dijelovima odnosno svaki u ½ dijela, te se nalaže tuženiku Elba 93 d.o.o. trpjeti upis prava suvlasništva navedenih tužitelja u zemljišnoj knjizi na k. č. br. [katastarska čestica] zgr i k. č. br. [katastarska čestica] zgr. obje k. o. [katastarska općina], i to svakog u ½ dijela.

III/ Nalaže se tuženiku ŠL, OIB: [osobni identifikacijski broj], u roku 15 dana predati tužiteljima HL, OIB: [osobni identifikacijski broj] i LL, OIB: [osobni identifikacijski broj], suposjed nekretnine k. č. br. [katastarska čestica] zgr. k. o. [katastarska općina], slobodnog od svojih osoba i stvari.

IV/ Nalaže se tuženicima ELBA 93 d.o.o., OIB: 28963920271 i ŠL, 0IB: 84735682292 u roku 15 dana naknaditi tužiteljima HL, OIB: [osobni identifikacijski broj] i LL, OIB: [osobni identifikacijski broj], parnične troškove ovog postupka u iznosu od 4.799,56 eura zajedno sa zakonskom zateznom kamatom od dana donošenja prvostupanjske presude do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

V/ Tuženi ELBA 93 d.o.o., OIB: 28963920271 i ČL, se odbijaju sa svojim zahtjevom za naknadu parničnog troška.

Obrazloženje

Tužitelji HL i LL u tužbi podnesenoj sudu dana 18. lipnja 2019 godine navode da su 14. rujna 2018. tuženik Elba 93 d.o.o. kao prodavatelj i tuženik ČL kao kupac zaključili Ugovor o kupoprodaji nekretnine k. č. br [katastarska čestica] zgr., z. k. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], za kupoprodajnu cijenu 23.500,00 HRK. Člankom IV. tog ugovora tuženik Elba 93 d.o.o. kupcu RL jamčio je da je predmetna nekretnina njegovo isključivo vlasništvo te da nije opterećena nikakvim uknjižbama ni neuknjiženim teretima. Prema čl. V. tog ugovora tuženik ČL stupa u posjed predmetne nekretnine. Navedeni ugovor proveden je u zemljišnoj knjizi pod posl.br. Z-28498/2018 te je posljedično tuženik ČL sada upisan kao zemljišnoknjižni vlasnik iste nekretnine.

Prethodno zaključenju navedenog pravnog posla, tuženik Elba 93 d.o.o. (tada Elba 93 d.d.) je kao prodavatelj još 12. prosinca 1994. sa tužiteljicom HL LL kao kupcem sklopio Ugovor o prodaji stana na kojem postoji stanarsko pravo, predmetom kojega je stan u [adresa], na prvom katu, površine 64,78 m2 koji se sastoji od 2 sobe, kuhinje, kupaonice, hodnika i podruma, u zgradi sagrađenoj na k. č. br [katastarska čestica], z. k. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], zajedno sa pripadajućim zajedničkim dijelovima i uređajima zgrade, na kojima je kupac odnosno tužiteljica HL stekla pravo zajedničkog vlasništva. Temeljem opisanog ugovora tužiteljica je izvršila upis prava vlasništva nad opisanim stanom polaganjem ugovora u Knjigu položenih ugovora (KPU) u [broj poduloška]. za k. o. [katastarska općina]. Dana 20. veljače 2013. između istih stranaka sklopljen je i Anex Ugovoru o prodaji stana na kojem postoji stanarsko pravo od 12. prosinca 1994. (u nastavku teksta: Anex), kojim su stranke utvrdile da je u članku 1. Ugovora o prodaji stana na kojem postoji stanarsko pravo od 12. prosinca 1994. pogrešno upisan broj i oznaka katastarske čestice na kojoj je sagrađena zgrada u kojoj se nalazi predmetni stan kao i pogrešno opisan položaj stana o čemu je provedena identifikacija po ovlaštenoj osobi (članak 1. stavak 3. Anexa). Sukladno tome utvrđenju, stranke su člankom 2. Anexa utvrdile da katastarska čestice na kojoj se nalazi zgrada umjesto k. č. br. [katastarska čestica] ima pravilnu oznaku k. č. br. [katastarska čestica] zgr, dok se oznaci k. č. br. [katastarska čestica] dodaje oznaka "zgr" te se umjesto na I. katu, predmetni stan nalazi na II. katu iste zgrade, pa su posljedično i izvršile odgovarajuću izmjenu članka 1. Ugovora o prodaji stana na kojem postoji stanarsko pravo od 12. prosinca 1994, Člankom 4. Anexa od 20. veljače 2013. stranke su suglasno prihvatile da je nalaz ovlaštenog inženjera geodezije ML od 21. veljače 2012. sastavni dio Anexa.

Prije zaključenja ugovora između tuženika ČL i Elba 93 d.o.o., tuženik Elba 93 d.o.o. (tada Elba 93. d.d.) je također kao prodavatelj još 22. studenog 1996. sklopio Ugovor o prodaji stana na kojem postoji stanarsko pravo sa CL iz [adresa], (1. svibnja) [adresa], I. kat., kao kupcem, predmetom kojega je stan u [adresa] (1. svibnja), [adresa], na prvom katu, površine 73,65 m2, koji se sastoji od dnevnog boravka, 3 sobe, kuhinje, kupaonice, hodnika, podruma i terase, u zgradi sagrađenoj na k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], z. k. ul. [broj ZK uloška], zajedno sa pripadajućim zajedničkim dijelovima i uređajima zgrade. Ugovorom o darovanju od **.**.1999. CL je navedeni stan darovala svome sinu DL. Isti stan DL prodao je tužitelju LL Ugovorom o kupoprodaji nekretnine 7. rujna 2015. te je isti ugovor i položen u KPU, čime je tužitelj LL stekao pravo vlasništva posebnog dijela nekretnine - stana zajedno sa pripadajućim zajedničkim dijelovima i uređajima zgrade.

Stanovi tužitelja kao posebni dijelovi nekretnine nalaze se u istoj stambenoj zgradi sagrađenoj na k. č. br. [katastarska čestica] zgr i k. č. br. [katastarska čestica] zgr. k. o. [katastarska općina], i to stan tužitelja LL na I. katu zgrade, a stan tužiteljice HL na II. katu. Iako je tužitelj LL u KPU trenutno upisan kao vlasnik stana koji se nalazi u zgradi izgrađenoj na k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] (umjesto na k. č. br. [katastarska čestica] zgr. i k. č. br. [katastarska čestica] zgr. k. o. [katastarska općina]), upravo onako kako je to bila i HL dok nije sklopila Anex s tuženikom Elba 93. d.o.o. kojim su ispravljene greške u ugovoru o prodaji stana na kojem postoji stanarsko pravo, a koje se odnose na oznaku (identifikaciju) samih nekretnina na kojima se nalazi Stan tužiteljice HL, i stan tužitelja LL nalazi se u istoj zgradi, dakle onoj koja je izgrađena na k. č. br. [katastarska čestica] zgr. i k. č. br. [katastarska čestica] zgr. k.o, [adresa]. Tužitelj LL nije u mogućnosti ispraviti opisane greške budući bi valjalo ispraviti sve prethodne ugovore do prvotnog sklopljenog s prednikom tuženika ELBA 93. d.o.o. (Elba 93 d.d.), a to objektivno nije moguće.

Sklapanjem ugovora o prodaji stanova sa stanarskim pravom od prednika tuženika Elba 93. d.o.o. i polaganjem tih ugovora u KPU, kupci tih stanova (kao i njihovi singularni pravni sljednici, odnosno daljnji kupci stanova) stekli su pravo vlasništva na tim stanovima kao posebnim dijelovima zgrade. Stupanjem na snagu (1. siječnja 1997.) Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (“Narodne novine" br. 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 129/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09. 143/12, dalje: ZV) uspostavljeno je načelo pravne jedinstvenosti nekretnina (zemljišta sa zgradom i posebnih dijelova zgrade), čime su vlasnici posebnih dijelova zgrade postali ex lege vlasnicima posebnih dijelova nekretnine i to onako kako je to vlasništvo uređeno prema odredbama ZV-a te se i prosuđuje po odredbama ZV-a prema kojima je vlasništvo posebnog dijela nekretnine neodvojivo povezano s određenim suvlasničkim dijelom cijele nekretnine po samom ZV-u. Konkretno, to znači da su tužitelji kao vlasnici posebnih dijelova nekretnina (stanova) u zgradi na k. č. br. [katastarska čestica] zgr. i 166. zgr. k. o. [katastarska općina] po samom zakonu postali suvlasnici tih nekretnina u odgovarajućim suvlasničkim dijelovima cijele nekretnine (odnosno nekretnina), a dok se ti odgovarajući dijelovi ne utvrde, smatra se da su (njihovi) suvlasnički dijelovi jednaki.

Slijedom navedenog proizlazi da je tuženik Elba 93. d.o.o. sklapanjem Ugovora o kupoprodaji k. č. br. [katastarska čestica] zgr. k. o. [katastarska općina] od 23. rujna 2018. s tuženikom ČL, prodao istome nekretninu k. č. br. [katastarska čestica] zgr. k. o. [katastarska općina] (i to u cijelosti) koja se temeljem opisanih pravnih poslova i primjene relevantnih odredaba ZV-a već otprije nalazila u suvlasništvu vlasnika stanova u zgradi odnosno upravo ovdje tužitelja. Tužitelji smatraju da je tuženik Elba 93 d.o.o. tuženiku RL prodao stvar - nekretninu k. č. br. [katastarska čestica] zgr. k. o. [katastarska općina] u cijelosti - koja je tada bila u tuđem (su)vlasništvu, a pri tome je posve izvjesno postupao nesavjesno jer je znao da je prethodno otuđio stanove čiji dijelovi se nalaze na istoj nekretnini, a osim toga to je istom tuženiku bilo vidljivo i golim okom. Tuženik Elba 93 d.o.o., iako je bio upisan u zemljišnoj knjizi kao vlasnik nekretnine koju je u cijelosti prodao tuženiku RL (k. č. br. [katastarska čestica] zgr. k. o. [katastarska općina]) uistinu odnosno stvarno nije bio vlasnik te nekretnine zbog spomenutih prethodnih prodaja jedine dvije samostalne uporabne cjeline, odnosno dva stana u zgradi koja leži na toj nekretnini kao i na nekretnini k. č. br. [katastarska čestica] zgr k. o. [katastarska općina]. Tuženik Elba 93 d.o.o. je i danas u zemljišnoj knjizi upisan kao vlasnik druge nekretnine k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], iako je i tom tuženiku posve jasno da stvarno nije vlasnik ni te nekretnine zbog već opisane prodaje stanova sa stanarskim pravom. Tuženik ČL prilikom zaključenja opisanog pravnog posla s tuženikom Elba 93 d.o.o. nije postupao u dobroj vjeri, budući je vlasnik i posjeduje (živi u) nekretnini (k. č. br. [katastarska čestica] zgr k. o. [katastarska općina]) koja neposredno graniči sa predmetnom k. č. br. [katastarska čestica] zgr. k. o. [katastarska općina], te mu je vrlo dobro poznato da se na nekretnini nalaze dijelovi stanova oba tužitelja.

Budući da je pravni posao odnosno Ugovor o kupoprodaji nekretnine k. č. br. [katastarska čestica] zgr., z. k. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], sklopljen između tuženika Elba 93 d.o.o. kao prodavatelja i tuženika ČL kao kupca dana 14. rujna 2018., protivan načelu jedinstvenosti nekretnine to isti ne proizvodi pravni učinak te je, u krajnjoj liniji zaključen bez suglasnosti tužitelja kao suvlasnika te nekretnine, isti radi zaštite svojih vlasničkih prava glede obje nekretnine predlažu sudu donošenje presude sadržaja kao u izreci.

Drugotuženik ČL osporava tužbu i tužbeni zahtjev u cijelosti. Ne spori opisane zaključene ugovore između prvotuženika Elba 93 d.o.o. i HL i Ukota Constatine, ugovor o darovanju između KL i ĆL, te potom ugovor o kupoprodaji između ĆL i AL. Protivi se da bi ELBA 93 d.o.o. prodala ŠL nekretninu koja je bila u tuđem vlasništvu, te da bi pri tome postupao nesavjesno, jer da je znao da je prije toga otuđio stanove čiji dijelovi se nalaze na istoj nekretnini. Iz Ugovora o prodaji stana na kojem postoji stanarsko pravo koje je sklopio ELBA 93 d.o.o. sa HL, te Aneksa tom ugovoru, jasno proizlazi što je ELBA d.o.o. prodao, a prodao je stan površine 64,78 m2 koji se sastoji od 2 sobe, kuhinje, kupaonice, hodnika i podruma na II katu zgrade sagrađene na k. č. br. [katastarska čestica] zgr. i 166 zgr., te je HL ušla u posjed navedenog stana. S druge strane je potpuno jasno što je ELBA 93 d.o.o. prodao ĐL, a prodao je stan površine 73,65 m2 koji se sastoji od dnevnog boravka, tri sobe, kuhinje, kupaonice, hodnika, podruma i terase, te je ZL ušla u posjed toga stana, kasnije DL, a sada LL. Iz svega jasno slijedi da je ELBA d.o.o. prodao točno određene stanove, za koje je plaćena kupoprodajna cijena, ali nije prodao prostor ili štalu ili kantinu koji se nalazi u prizemlju zgrade i ima poseban ulaz sa ulice. U posjedu štale ili prostora u prizemlju nalazi se drugotuženik. ČL već više od 20 godina, a od ranijeg prodavatelja, ELBA 93 d.o.o. imao je dozvolu za korištenje toga prostora. Nikada nije bilo sporno tko je u posjedu štale, niti je bilo sporno vlasništvo, sve dok tužitelji nisu počeli, bez dozvole nadležnih organa, dozidavati, nazidavati i pregrađivati stanove koje su kupili, tako da je sadašnje stanje u bitnom promijenjeno u odnosu na stanove koji su postojali u trenutku kada su stanovi kupljeni. Sa bespravnim dozidavanjima, nazidavanjima i dograđivanjima tužitelji su drugotuženiku RL počeli nanositi štetu na njegovoj kući, koja se nalazi na k. č. br. [katastarska čestica] zgr. upisano u z. k. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina]. Kuća, koje je vlasnik drugotuženik, na k. č. br. [katastarska čestica] zgr. ko. [katastarska općina], graniči sa k. č. br. [katastarska čestica] zgr. k. o. [katastarska općina], što je jasno vidljivo i iz geodetske podloge Constructa Geo d.o.o.. Bespravnim dograđivanjem, nazidavanjem i dozidavanjem tužitelja, počela je curiti voda iz njihovih WC-a i kupaona, te je voda išla ispod obiteljske kuće drugotuženika, sagrađene na k. č. br. [katastarska čestica] zgr. k. o. [katastarska općina]. Kako bi spriječio nastanak velike štete, drugotuženik je zatražio od vlasnika ELBA 93 d.o.o. da mu dozvoli postavljanje i montiranje cijevi na nekretnini k. č. br. [katastarska čestica] zgr. k. o. [katastarska općina] i to u štali ili kantini, koja je sada predmet spora. ČL je od strane tadašnjeg vlasnika ELBA 93 d.o.o. dobio dozvolu za montiranje cijevi, a na te cijevi su onda tužitelji priključili svoje kupaone/WC i kade. Međutim, tužitelji su konstantno, bez ikakvih dozvola, dograđivali i nazidavali stanove, kojih su vlasnici, pa je u ovom trenutku na te cijevi spojeno 3 WC-a, 4 lavandina, 3 kade. Tužitelji su pokrenuli postupak legalizacije, ali do danas taj postupak nije okončan, niti drugotuženik ČL uopće zna što je predmet legalizacije, zbog toga što je drastično izmijenjeno stanje u odnosu na površine i oblike stanova koji su postojali u trenutku kada su te stanove kupovali tužitelji. Od strane Upravnog odjela za prostorno uređenje i gradnju Buje Klasa: UP I- 361-05 13-06 13985 Ur.br. 2163 1-18-01 4-20-10, 2. tuženik je dobio poziv na uvid u spis radi izjašnjenja za dan 16. ožujka 2020., ali je zbog novonastalih okolnosti širenja epidemije, uvid odgođen do daljnjeg. Drugotuženik je postupao u skladu sa načelom povjerenja u zemljišne knjige, a temeljem čega su tužitelji postali vlasnici stanova na I i II katu zgrade, drugotuženik je saznao tek tijekom postupka legalizacije, kada je pozvan na uviđaj od strane nadležnih organa koji provode postupak legalizacije. Potpuno je jasno, iz ugovora o kupoprodaji, što su tužitelji kupili od prodavatelja ELBA 93 d.o.o., a to sigurno nije štala koju je kupio drugotuženik. Niti su tužitelji ikada bili u posjedu štale, niti su štalu kupili, a iz ugovora slijedi koju su kupoprodajnu cijenu platili i na što se ta kupoprodajna cijena odnosila. Tužitelji navode da je Ugovor o kupoprodaji nekretnine k. č. br. [katastarska čestica] zgr. k. o. [katastarska općina] sklopljen između prvo i drugotuženika protivan načelu jedinstvenosti nekretnine što je potpuno pravno neodrživo. Također je potpuno pravno neodrživo da bi prvotuženik za sklapanje kupoprodajnog ugovora sa drugotuženikom trebao imati suglasnost tužitelja, kao suvlasnika nekretnine. Predlaže da se tužbeni zahtjev odbije u cijelosti.

Prvotuženik ELBA 93 d.o.o. se protivi tužbi i tužbenim zahtjevima u cijelosti. U odnosu na prvi tužbeni zahtjev prvotuženik ističe da tužitelji nisu aktivno legitimirani za podnošenje brisovne tužbe. Prema odredbi članka 129. Zakona o zemljišnim knjigama (dalje: ZZK) brisovnu tužbu (tužbu radi brisanja uknjižbe koja vrijeđa prava tužitelja i uspostavu prijašnjeg zemljišno knjižnog stanja) može podnijeti samo osoba koja je kao nositelj knjižnog prava bila upisana prije osporavane promjene u zemljišnim knjigama. Tu tužbu ne može podnijeti osoba koja nikada nije ni bila upisana u zemljišne knjige sve da je nekretninu stekla određenim pravnim poslom i ima valjan titulus. Tužitelji su nesporno bili i još uvijek su upisani u podulošcima knjige položenih ugovora za k. o. [katastarska općina] i to prvotužiteljica u [broj poduloška] - Stan na II katu, koji se sastoji od dvije sobe, kuhinje, kupaonice, hodnika i podruma ukupne površine od 64,78 m2 koji se nalazi u zgradi u [adresa], ulica 1. svibnja 3, sagrađena na k. č. br. [katastarska čestica] zgr. i 166 zgr., k. o. [katastarska općina], drugotužitelj u [broj poduloška] – Stan na prvom katu zgrade koji se sastoji od dnevnog boravka, tri sobe, kuhinje, kupaonice, hodnika, podruma i terase u ukupnoj površini od 73,65 m2 koji se nalazi u zgradi u [adresa], sagrađena na k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]. Tužiteljima nikakvim upisom u zemljišne knjige nisu povrijeđena knjižna prava upisana u [broj poduloška] i 97 za k. o. [katastarska općina]. Prvotuženik ELBA 93 d.o.o. ističe da uvidom u povijesni zk izvadak za k. č. br. [katastarska čestica] zgr. k. o. [katastarska općina], a u odnosu na koju nekretninu je podnesena brisovna tužba, razvidno je da tužitelji nisu nikada bili uknjiženi kao vlasnici ili nositelji drugog stvarnog prava koje bi im bilo uknjižbom prava vlasništva za korist II tuženika, povrijeđeno. Slijedom navedenog, provedba uknjižbe prava vlasništva na k. č. br. [katastarska čestica] zg. k. o. [katastarska općina] za korist II tuženika, nije povrijeđeno nikakvo knjižno pravo tužitelja upisano u podulošcima knjige položenih ugovora – jer je upis i dalje nepromijenjen, niti u ulošku zemljišne knjige – jer nikada nisu bili nositelji knjižnih prava upisanih u navedenom ulošku. Posljedično, tužitelji nisu aktivno legitimirani za podnošenje brisovne tužbe, odnosno uslijed neudovoljavanja pretpostavkama za podnošenje takve tužbe, I tuženik predlaže tužbeni zahtjev pod točkom I petita, odbiti u cijelosti kao neosnovan. Prvotuženik nadalje osporava tužbeni zahtjev iz točke II petita tužbe iz razloga što s obzirom na činjenični supstrat tužbe, parnični sud nije nadležan odlučivati o tako postavljenom tužbenom zahtjevu. Naime, nesporno je da su tužitelji upisani u knjizi položenih ugovora kao vlasnici stanova na I i II katu zgrade. Odredbom čl.1. st .

1. Pravilnika o povezivanju zemljišne knjige i knjige položenih ugovora i upisu vlasništva posebnog dijela nekretnine (Narodne novine, broj 121/13 - dalje Pravilnik) propisano je da se istim uređuje postupak povezivanja knjige položenih ugovora i zemljišne knjige. Stavkom 2. istog članka propisano je da je predmet postupka povezivanja upis katastarske čestice, upis promjene izgrađenosti nekretnine na kojoj postoje posebni dijelovi, upis posebnih dijelova nekretnine, upis prava koja mogu biti predmet upisa u zemljišne knjige na toj nekretnini i njenim posebnim dijelovima i pripadcima, upis prava vlasništva na posebnim dijelovima nekretnine koja prava su stečena do stupanja na snagu Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (»Narodne novine«, br. 91/96., 68/98., 137/99., 22/00., 73/00., 129/00., 114/01., 79/06., 141/06., 146/08., 38/09., 153/09. i 143/12. – u daljnjem tekstu: ZV) i Zakona o zemljišnim knjigama (»Narodne novine«, br. 91/96., 68/98., 137/99., 114/01., 100/04., 107/07., 152/08., 126/10., 55/13. i 60/13. – u daljnjem tekstu: ZZK). Postupak povezivanja, prema čl. 2. Pravilnika može pokrenuti i bilo koji od suvlasnika nekretnine na kojoj postoji vlasništvo posebnih dijelova nekretnine. Dakle, kraj činjenice da bi bila riječ o stanu koji je otkupljen temeljem Zakona o prodaji stanova na kojima postoji stanarsko pravo te kraj činjenice da su tužitelji upisan u knjigu položenih ugovora temeljem te pravne osnove, to tužitelji nisu bili ovlašteni pokrenuti ovaj parnični postupak jer se ovo pitanje rješava u zemljišnoknjižnom postupku sukladno odredbama gore navedenog Pravilnika. Upravo je cilj postupka predviđenog Pravilnikom, da se putem povezivanja knjige položenih ugovora i zemljišne knjige ostvari načelo pravnog jedinstva nekretnine ustanovljeno Zakonom o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (Narodne novine, broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09 i 153/09 i 143/12 - dalje ZVDSP), na koje načelo se tužitelji i pozivaju, kao i utvrđivanje zemljišta koje je potrebno za redovnu uporabu zgrade. Niti jedan pravni propis ne predviđa da vlasnici stana automatizmom postaju vlasnici čitave zgrade i zemljišta na kojem je zgrada izgrađena. Pitanja o veličini suvlasničkih omjera, o uspostavi etažnog vlasništva, o postojanju zajedničkih dijelova zgrade te veličine zemljišta nužnog za upotrebu zgrade pa posljedično i suvlasnički omjeri na takvom zemljištu, utvrđuju se isključivo u zakonom propisanom zemljišnoknjižnom postupku povezivanja zemljišne knjige i knjige položenih ugovora. U suprotnom, usvajanjem po tužiteljima postavljenog tužbenog zahtjeva, nastat će pravo neodrživa situacija u kojoj bi tužitelji istovremeno bili upisani u knjizi položenih ugovora i zemljišnoj knjizi na istim posebnim dijelovima. Slijedom navedenog, I tuženik predlaže da Naslovni sud odbije tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti kao neosnovan, podredno odbaci kao nedopušten. Nadalje, tužbeni zahtjev neosnovan je i glede merituma. Iz priloženih ugovora o kupnji stana na kojem postoji stanarsko pravo, jasno je definiran predmet ugovora. Tim više, iz Elaboratom identifikacije nekretnine priloženog uz tužbu, utvrđeno je da se zgrada sa stanovima tužitelja nalazi na k. č. br. [katastarska čestica] zgr. ko. [katastarska općina], dok se isključivo kupaonica I tužiteljice proteže na drugom katu k. č. br. [katastarska čestica] zgr. iste k. o. [katastarska općina] u navedene fotografije, nadalje je razvidno da se zgrada sastoji od prizemlja, I i II kata. Dakle, tužitelji nisu, niti mogu biti vlasnici cijele zgrade i zemljišta u situaciji kada predmet kupoprodaje nije bilo prizemlje k. č. br. [katastarska čestica]. zgr, a tim manje k. č. br. [katastarska čestica] zgr. na koju se proteže samo jedan manji dio stana I tužiteljice. Navedeno je izrijekom utvrđeno i samim ugovorima, pa je tako u čl. 1. Ugovora o prodaji stana na kojem postoji stanarsko pravo I tužiteljice utvrđeno: ''Predmet kupoprodaje nije zemljište ispod zgrade ni zemljište koje zgradi služi za redovnu upotrebu, niti prostorije kućnog savjeta.'' S druge strane, I tuženik ELBA 93 d.o.o je valjanom pravnom osnovom prodao II tuženiku ŠL štalu koja se nalazi u prizemlju k. č. br. [katastarska čestica] zgr. k. o. [katastarska općina]. odnosno nekretninu koju tužitelji nikada nisu kupili, niti su stekli vanknjižno vlasništvo ili bilo koje drugo stvarno pravo, a niti su ikada bili u posjedu navedenog dijela nekretnine. Naprotiv, II tuženik ČL je preko 20 godina u posjedu kupljene nekretnine te upravo radi definitivnog uređenja međusobnih odnosa s obzirom na posjedovanje II tuženika, tuženici ELBA 93 d.o.o i ČL su sklopili ugovor o kupoprodaji u cilju usklađenja zemljišnoknjižnog stanja sa stvarnim stanjem. Predlaže tužbeni zahtjev odbiti uz naknadu parničnog troška tuženiku.

U podnesku, list 64 spisa tužitelji se očituju na odgovore na tužbu oba tuženika, u bitnome ponavljajući i ono što je navedeno u tužbi, osporavajući navode tuženika. Također, tužitelji ističu da je u postupku bitno: (1) da li je sklapanjem Ugovora o kupoprodaji nekretnine k. č. br. [katastarska čestica] zgr. k. o. [katastarska općina] od 14.9.2018. između tuženika došlo do dvostrukog otuđenja stvari tako što je pravni prednik tuženika Elba 93 d.o.o.

- Elba 93 d.d. stanove tužitelja koji se nalaze i u zgradi na k. č. br. [katastarska čestica] zgr k. o. [katastarska općina] prvotno otuđio tužiteljima sklapanjem ugovora o prodaji stanova sa stanarskim pravom prema Zakonu o prodaji stanova sa stanarskim pravom, a potom i tuženiku RL prodajom cijele k. č. br. [katastarska čestica] zgr. k. o. [katastarska općina];(2) da li je tuženik Elba 93 d.o.o. uopće imao pravo raspolagati i sa dijelom zgrade izgrađene na k. č. br. [katastarska čestica] zgr. koja u naravi predstavlja prizemlje te zgrade, ovisno o tome da li to prizemlje predstavlja samostalnu uporabnu cjelinu ili pak zajednički dio zgrade.

Tužitelji smatraju da je došlo do dvostrukog otuđenja dijelova njihovih stanova uz znanje oba tuženika, te da prizemlje zgrade na k. č. br. [katastarska čestica] zgr. k. o. [katastarska općina] nikada nije predstavljalo samostalnu uporabnu cjelinu nego se koristilo uvijek i isključivo u funkciji oba stana na k. č. br. [katastarska čestica] zgr. i 164. zgr k. o. [katastarska općina], slijedom čega je isto pripadnost tih stanova odnosno zajednički dio zgrade.

Presudom posl. br. P-2024/2019-43 od 20 siječnja 2022. godine sud je odbio tužbeni zahtjev tužitelja.

Drugostupanjski sud je po izjavljenoj žalbi u cijelosti ukinuo prvostupanjsku odluku, Odluka Županijskog suda u Zagrebu, posl. broj Gž-1039/2022-2 od 2. srpnja 2024.

Radi utvrđenja pravno relevantnih činjenica u postupku su izvedeni dokazi uvidom i čitanjem materijalnih dokaza u spisu, ugovor na listu 5-7, z.k. izvadak list 8,ugovor o prodaji stana na kojem postoji stanarsko pravo list 9-10, anex list 12-13, izvadak iz KPU list 15, ugovor list 16-18, 19-20, 21-22, izvadak iz KPU list 23, identifikacija nekretnine list 24-28, proveden je uviđaj na licu mjesta, na nekretnini koja je predmetom tužbe, uz mjernično i građevinsko vještačenje, pročitan je nalaz građevinskog vještaka, građevinski vještak saslušan je i na ročištu, te su saslušani svjedoci i stranke.

U ponovljenom postupku tužitelji su dostavili i odluke Istarske županije- Regione Istriana, Klasa:UP/I-361-05/13-06/13985 od 2. prosinca 2021, Rješenje Ministarstva prostornog uređenja, graditeljstva i državne imovine Klasa:UP/II-361- 05/22-26/66 od 4.7.2022 i Odluku Upravnog suda u Rijeci broj Us-I-860/2022-14 od 23. veljače 2023. Sud je ove dokaze dopustio zato jer se radi o dokazima koje tužitelji ranije nisu mogli predložiti, u ranijem postupku, sukladno čl. 299. Zakona o parničnom postupku, NN 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11 i 148/11 –pročišćeni tekst, 25/13, 70/19, 80/2022, 155/2023 dalje ZPP Saslušani su i svjedoci EL, DL te dodatno stranke.

Ostali dokazi u postupku nisu izvedeni.

Iz rješenja Istarske Županije, Upravni odjel za prostorno uređenje i gradnju Buje od 2. prosinca 2021. utvrđeno je da je ozakonjena rekonstruirana ugrađena manje zahtjevna građevina na k. č. br. [katastarska čestica] zgr i 164 zgr., sve pobliže navedeno u rješenju. Žalba na navedeno rješenje koju je podnio ČL je odbijena rješenjem Republike Hrvatske, Ministarstvo prostornog uređenja, od 4. srpnja 2022. godine. Upravni sud u Rijeci svojom odlukom Us-I-860/2022-14 od 23. veljače2023. godine poništilo je navedena rješenja, te je predmet vraćen prvostupanjskom tijelu na ponovni postupak. Predmetne odluke sudu nisu od odlučne važnosti za donošenje odluke u ovom konkretnom predmetu.

10. U postupku nije sporno da su dana 14. rujna 2018. Elba 93 d.o.o. kao prodavatelj i ČL, kao kupac sklopili Ugovor o kupoprodaji nekretnine k. č. br. [katastarska čestica] zgr. 25 m2, upisano u z. k. ul. [broj ZK uloška] ko. [katastarska općina], te da se temeljem toga ugovora drugotuženik ČL uknjižio kao vlasnik nekretnine, k.č.br. 166zgr. k. o. [katastarska općina], za kupoprodajnu cijenu od 23.500,00 kuna (ugovor na listu 5-7 spisa, zk izvadak na listu 8 spisa). U zk izvatku nije navedena površina nekretnine, opisno-štala. Nije sporno da je Elba 93 d.o.o. tada Elba d.d. sa HL sklopila Ugovor o prodaji stana na kojem postoji stanarsko pravo 12. prosinca 1994., (ugovor na listu 9-10 spisa). Predmet prodaje opisan je kao stan površine 64,78m2, a sastoji se od 2 sobe, kuhinje, kupaonice, hodnika i podruma. Na zajedničkim dijelovima i uređajima zgrade u sastavu koje se nalazi kupljeni stan, kupac kao vlasnik stječe pravo zajedničkog vlasništva. U tom ugovoru je navedeno da je zgrada sagrađena na k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]. Nije sporno ni da je dana 20. veljače 2013. sklopljen Anex Ugovoru o prodaji stana na kojem postoji stanarsko pravo, zbog toga što je naknadno utvrđeno da je pogrešno upisan broj i oznaka katastarske čestice na kojoj je sagrađena zgrada. Dakle, HL je upisana kao vlasnica stana na II katu, koji se sastoji od dvije sobe, kuhinje, kupaonice, hodnika i podruma ukupne površine od 64,78 m2 u zgradi sagrađenoj na k. č. br. [katastarska čestica] zgr. i 166 zgr. k. o. [katastarska općina], (anex ugovora na listu 12-13 spisa). Nije sporno da je Elba 93 d.o.o. tada Elba d.d. sklopio Ugovor o prodaji stana sa ZL **.**.1996.,(ugovor na listu 16-18), stan u [adresa], 1. svibnja, I kat zgrade sagrađene na k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], zajedno sa pripadajućim dijelovima i uređajima, te da je ZL sklopila Ugovor o darovanju nekretnina sa ĆL, (list 19-20), a da je DL sklopio Ugovor o kupoprodaji nekretnine sa LL, koji je sada upisan kao vlasnik stana na I katu zgrade koji se sastoji od dnevnog boravka, tri sobe, kuhinje, kupaonice, hodnika, podruma i terase u ukupnoj površini od 73,65 m2, time da je pogrešno upisan broj katastarske čestice na kojoj se zgrada nalazi, (list 21-22). Vlasništvo nad stanovima tužitelja HL i PL prikazano je u izvadku iz knjige položenih ugovora na listu 15 i 23 spisa.

11. Čitanjem posjedovnog lista od 17. rujna 2020. na listu 87 spisa utvrđeno je da je k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] površine 25m2, posjednik Elba d.o.o.

12. Sud je obišao lice mjesta, k. č. br. [katastarska čestica] zgr. i 164 zgr., te je pokazan predmet spora.

13. Među strankama nije sporno da nekretnina k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] nije predmetom spora, iako je navedena u ugovoru o kupoprodaji, kupci LL i HL, i to greškom, a sve na način kako su naveli i tužitelji u tužbi. K. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] je vlasništvo ČL. K. č. br. [katastarska čestica] zgr, je kuća u nizu, uska kuća, prizemlje i 2 kata. Prizemni dio k. č. br. [katastarska čestica] zgr., koju tuženik ČL naziva štalom i izričito je naveo da je on tu štalu kupio kupoprodajnim ugovorom iz 2018. od Elbe 93 d.o.o., te iako je u kupoprodajnom ugovoru navedena štala na k. č. br. [katastarska čestica]. zgr., te iako se on upisao kao vlasnikom cijele nekretnine, on nije vlasnik terase iznad navedene štale i tu terasu kao dijelove stana na gornjem dijelu niti ne svojata. Nadalje ČL ističe da je on u posjedu te štale preko 25 godina.

14. Obilaskom „štale“, (kako je opisno navedena k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] u zk izvadku i u kupoprodajnom ugovoru između tuženika), utvrđeno je da se na podu nalaze cijevi kanalizacije. Obilaskom predmetne „štale“ utvrđeno je da je ona zakrčena stvarima, a ČL je naveo da je to njegova “radiona“. ČL je naveo da su tužitelji spojeni na kanalizaciju, a LL da se u spornom prostoru (štala) nalaze cijevi koje se spajaju na glavnu kanalizaciju. U toj „štali“ se nalaze sve cijevi iz sanitarnih čvorova.

15. Na licu mjesta obiđeni su podrumi koji su navedeni u ugovoru o kupoprodaji zaključeni sa tužiteljima, te je utvrđeno da ti podrumi nisu prostor-štala koja je predmetom postupka.

16. Mjernični vještak Guzijan Nebojša, je identificirao nekretnine iz tužbe te je uspoređujući stanje u naravi sa kat. planovima k. o. [katastarska općina], utvrdio da k. č. [katastarska čestica] zgr. k. o. [katastarska općina] u naravi predstavlja stambenu kuću u nizu, u naselju Brtonigla, sa kućnim brojem 2, u ulici 1. svibnja. U prizemlju se nalazi ulazni prostor i podrumi, a na ostalim etažama stambeni prostor. K. č. [katastarska čestica] koja se nalazi u neposrednoj blizini k. č. [katastarska čestica] zgr sa zapadne strane (spojene), u naravi predstavlja konobu i ostavu (štala) u prizemlju, koja ima ulaz sa javne površine preko k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]. Na 1. katu k. č. [katastarska čestica] nalazi se terasa, sanitarni čvor i soba u kojoj se pristupa preko k. č. [katastarska čestica] zgr. Također na 2. katu se nalazi terasa, sanitarni čvor i soba, također pristup preko k. č. [katastarska čestica] zgr. Na 3. etaži nalazi se terasa, preko koje se dolazi vanjskim stepenicama preko druge etaže. Stanovi se protežu na 2 čestice na k. č. [katastarska čestica] zgr, i prva i druga etaža.

17. Građevinski vještak je u svom nalazu i mišljenju odgovorio na postavljena pitanja po sudu: 1. da li štala ispunjava zahtjeve za posebni dio nekretnine i 2. za koju svrhu je štala izgrađena. U bitnome je vještak u nalazu i mišljenju ustvrdio da je k. č. br. [katastarska čestica] zgr jasno razgraničena od ostalih dijelova nekretnine, i ne služi kao zajednički dio. „Štala“ ispunjava uvjete za posebni dio nekretnine, pod uvjetom da je zgrada na k. č. br. [katastarska čestica] ZGR zakonita. Štala je nekad očito bila prostor za držanje životinja, te iako je u konkretnom slučaju knjižena kao zasebna nekretnina, očito je bila pertinencija neke glavne stvari. Promjenom ekonomskih, higijenskih i drugih aspekata života u naseljima, nesumnjivo je držanje životinja u naseljenim mjestima postalo otežano, ako ne i nemoguće, slijedom čega je „štala“ izgubila prvotnu svrhu i prenamijenjena je u spremište-drvarnicu-radionicu . U konkretnom slučaju „štala“- spremište u prizemlju zgrade na k. č. [katastarska čestica] ZGR. jasno je razgraničen od ostalih dijelova nekretnine, dostupan s međe a po namjeni ne služi kao zajednički. Slijedom navedenog vještak zaključuje da „štala“, ispunjava zahtjeve za posebni dio nekretnine. Odgovor proizlazi iz same uknjižene kulture zgrade – štala, dakle prostora za držanje životinja, te iako je u konkretnom slučaju knjižena kao zasebna čestica, štale su uvijek bile partinencija neke glavne stvari kojoj je njen vlasnik namijenio da kao sporedna stvar služi svrsi glavne stvari, te da stoji u takvom prostornom odnosu (u blizini i po veličini) prema glavnoj stvari koji odgovara toj namjeni. Na fotografijama u nalazu list 110-118 spisa prikazan je predmetni prostor, „štala,“, zatim ograđena terasa iznad štale, podrumi tužitelja- zajedničko spremište.

18. U podnesku na listu 126 i dalje tužitelji su iznijeli brojne primjedbe na nalaz i mišljenje građevinskog vještaka. Kao prvo naveli su što je prema Zakonu o parničnom postupku uloga vještaka, definiciju vještaka, u što se vještak prilikom izrade nalaza i mišljenja smije upuštati, u što ne. Tužitelji ocjenjuju nalaz vještaka nepotpunim. Ističu da vještak u nalazu i mišljenju nije naveo kojim se pravnim propisima vodio priliko izrade, nalaz nije obrazložen, Primjedbe na nalaz i mišljenje vještaka navedene su na listu 126-130 spisa.

19. I tuženik ukazuje na pravno shvaćanje Županijskog suda u Zadru zauzeto u odluci posl.br. Gž-1096/2018-2 od 14.3.2019. u „činjenično vrlo sličnoj pravnoj stvar“i, a koje glasi: ''Stoga su nekadašnje podrumske prostorije zbog promjene namjene prostora izgubile karakter pripatka stana i radilo se o poslovnom prostoru koji je postao objektom zasebnih stvarnih prava i kasnije ugovornog odnosa G. U. Kao zakupodavca s jedne strane i zakupaca s druge strane. U vrijeme kad su zaključeni ugovori o kupoprodaji stana nad kojim postoji stanarsko pravo tužitelji uopće više nisu koristili nekadašnje kantine jer su one kao takve i izgubile svrhu. (...) da je prilikom odbijanja tužbenog zahtjeva sud prvog stupnja pravilno zaključio da tužitelji nisu dokazali prvu zakonom propisanu pretpostavku za pružanje zatražene vlasničkopravne zaštite - da su vlasnici prijepora – odnosno svoju aktivnu legitimaciju, iako bi nekadašnja kantina i drvarnica svojoj prirodi i namjeni ranije predstavljale pripadnost stana na kojima su 1. tužitelj i pravni prednik 2. tužiteljice imali stanarsko pravo(...) (...) pok. S. G. koji je prenamijenio cijelo prizemlje tako da kantina i drvarnica još od tada kao takve stvarno više ne postoje zbog čega se nisu navele u ugovorima kojima su prodani stanovi na kojima je ranije postojalo stanarsko pravo, s time da tužitelji nisu u smislu čl. 219. st. 1. ZPP-a tvrdili i dokazivali da li bi im nakon prenamjene na poslovnom prostoru pripalo pravo (su)vlasništva.''

Nadalje I tuženik navodi da je vještak dao zaključak i mišljenje na okolnosti: - da li „štala“, ispunjava zahtjeve za posebni dio nekretnine te je utvrdio da je ''štala'' u prizemlju zgrade na k. č. [katastarska čestica] ZGR. jasno razgraničena od ostalih dijelova nekretnine, dostupna s međe a po namjeni ne služi kao zajednički. Slijedom navedenog ispunjava zahtjeve za posebni dio nekretnine, - za koju svrhu je „štala“ izgrađena te je utvrdio da se radilo o prostoru za držanje životinja, te iako je u konkretnom slučaju knjižena kao zasebna čestice, da su štale uvijek bile partinencija neke glavne stvari kojoj je njen vlasnik namijenio da kao sporedna stvar služi svrsi glavne stvari, te da stoji u takvom prostornom odnosu (u blizini i po veličini) prema glavnoj stvari koji odgovara toj namjeni. Dalje je utvrdio da je međutim „štala“ izgubila prvotnu namjenu i prenamijenjena u spremište – drvarnicu – radionicu, sve kako je to u vrijeme očevida utvrđeno. Dakle, štala je dok je imala svoju izvornu namjenu (držanje životinja) bila izgrađena i služila kao pertinencija nekoj glavnoj stvari (stambenoj zgradi), međutim s obzirom da je u međuvremenu izgubila navedenu funkciju te je prenamijenjena u radionicu, posljedično ne predstavlja sporedni dio nekretnine, već samostalni posebni dio nekretnine. I tuženi nadalje, pozivom na uvodno citiranu praksu županijskog suda u odnosu na status ‘’štale’’ kao pertinencije ukazuje da je odlučujuće za ovu pravnu stvar sljedeće: 1.da li su tužitelji odnosno njihovi knjižni prednici u trenutku sklapanja ugovora o kupoprodaji stana na kojem postoji stanarsko pravo koristili ''štalu'' u prizemlju zgrade na k. č. br. [katastarska čestica] ZGR. k. o. [katastarska općina] za njezinu izvornu namjenu - držanje životinja, ako je odgovor negativan, 2. da li je ''štala'' nakon prenamjene u spremište – drvarnicu – radionicu kao samostalne uporabne cjeline, bila navedena u ugovorima kojima su prodani stanovi na kojima je ranije postojalo stanarsko pravo, kao predmet kupoprodaje. I tuženik smatra nespornim da se ''štala'' izgrađena na k. č. br. [katastarska čestica] ZGR. k. o. [katastarska općina], u trenutku sklapanja Ugovora o kupoprodaji stana na kojem postoji stanarsko pravo (13.12.1994. i 22.11.1996.) nije koristila za njezinu izvornu namjenu – držanje životinja, jer za navedenu namjenu predmetnu ''štalu'' nije koristio niti I tuženik kao prethodni vlasnik predmetne nekretnine te kao prodavatelj stanova na kojima je postojalo stanarsko pravo. Tim više što niti sami tužitelji nisu tvrdili da ''štala'' na k. č. br. [katastarska čestica] ZGR. k. o. [katastarska općina] predstavlja pertinenciju njihovim stanovima, odnosno da bi istu ikada koristili radi držanja životinja. Dapače, tužbeni zahtjev tužitelja utemeljen je na činjenici da se radilo o zajedničkom dijelu njihovih stanova, a ne pertinencije. Predmet ugovora o kupoprodaji stana na kojim postoji stanarsko pravo temeljem kojih su tužitelji uknjiženi kao vlasnici stanova u KPU bili su: – Stan na II katu, koji se sastoji od dvije sobe, kuhinje, kupaonice, hodnika i podruma ukupne površine od 64,78 m2 i – Stan na prvom katu zgrade koji se sastoji od dnevnog boravka, tri sobe, kuhinje, kupaonice, hodnika, podruma i terase u ukupnoj površini od 73,65 m2. Dakle, predmet ugovora o kupoprodaji nesporno nije bila ''štala'' ili spremište ili radionica kao samostalni posebni dio nekretnini niti kao pertinencija stanu. Irelevantno je kojoj nekretnini je sporna ''štala'' služila kao glavnoj stvari, jer je ista prije sklapanja ugovora o kupoprodaji stanova na kojima postoji stanarsko pravo izgubila svoju izvornu namjenu – štale, odnosno prestala je postojati kao takva, prenamjenom u radionicu, odnosno spremište kao samostalnu uporabnu cjelinu, koja samostalna uporabna cjelina predstavlja objekt zasebnih stvarnih prava. S obzirom nadalje, da predmetna ''štala'' kao samostalna uporabna cjelina nije bila predmetom ugovora o kupoprodaji stanova na kojima je postojalo stanarsko pravo, to tužitelji nisu stekli pravo vlasništva na predmetnom objektu, odnosno stečeno pravo vlasništva tužitelja na otkupljenim stanovima se ne proteže na spornu ''štalu'' koja se nalazi u prizemlju k. č. br. [katastarska čestica] ZGR k. o. [katastarska općina]. Posljedično, I tuženik je bio ovlašten raspolagati nekretninom kao njezin stvarni i uknjiženi vlasnik, a za korist II tuženika.

20. Vještak Ante Bandić, je saslušan na ročištu te je cijelosti ostao kod svog nalaza i mišljenja. Istakao je u bitnome da je štala knjižena kao zasebna nekretnina i ne zna za koje nekretnine je ona izgrađena. Namjena joj je bila štala i vjerojatno se koristila za držanje životinja. K. č. [katastarska čestica] zgr. u gruntovnici se vodi kao posebna čestica, kultura - štala. Kao posebna čestica navedena je u katastarskom operatu, s tim da je ovdje kultura upisana – zgrada. Na upit zašto se vodio tvrdnjom da ona zadovoljava uvjete da bude samostalna uporabna cjelina, to zato jer je ona i samostalna cjelina i čestica, dostupna s javne površine. U pogledu razmišljanja da to može biti i sporedni dio, naglasak je na "može" jer je preduvjet etažiranja da dvije čestice (zgrade) koje se etažiraju budu u jednom zk tijelu ili da budu spojene kao jedna zgrada, što ovdje nije slučaj. Dakle, pod uvjetom da se to etažira to može biti sporedni dio. Ako je jedna cjelina u zgradi da nema etažiranja. Slijedom navedenoga, predmetna štala je samostalna cjelina po zk i katastarskom stanju. U stvarnosti zatečeno na licu mjesta tijekom očevida je nešto drugo. Nalaz nije rađen na okolnost mogućnosti etažiranja i ispunjavanja uvjeta za uspostavu etažnog vlasništva. Predmetni prostor nije niti stan niti poslovni prostor. Zatvoreni prostori svih namjena koji su cjeline za sebe su posebni dijelovi. Pripadak je sporedni dio kojem se ne može pristupiti iz posebnog dijela, ali se može pristupiti iz zajedničkog ili sa granica međe, primjer stan i garaža u okućnici. Predmetno spremište u prizemlju je posebni dio, zato jer je predmetna nekretnina zasebna katastarska čestica i gruntovna, i sama po sebi predstavlja posebni dio nekretnine.

21. Tužitelj ističe da vještak u nalazu i mišljenju jasno mora odrediti kojim propisima i kojim dijelom tih propisa se koristio prilikom izrade nalaza i mišljenja, a kako bi stranka bila sa tim upoznata, mogla pristupiti ocjeni nalaza i preispitivanju. Stoga tužitelj smatra da je nalaz nepotpun, odnosno nije obrazložen.

22. Sud je nalaz i mišljenje građevinskog vještaka ocijenio stručnim, objektivnim i sačinjenim u skladu s pravilima struke. Vještak je odgovorio na postavljena pitanja po sudu. A to je da li predmetna nekretnina, k. č. br. [katastarska čestica], štala, površine 25m2 predstavlja samostalnu uporabnu cjelinu i zašto i vještak je na to pitanje jasno odgovorio, da predstavlja, obzirom na položaj i karakteristike. Moguće da je ona nekad bila pertninecija neke druge stvari, kao štala, ali danas to u naravi više to nije, već je prostor-radiona u posjedu tuženika ČL. Međutim, ostalim izvedenim dokazima sud je utvrdio i da predmetna nekretnina u vrijeme zaključenja ugovora o prodaji stanova nad kojim postoji stanarsko pravo, a to je vrijeme koje treba promatrati je bila zajednički dio koji su koristili stanari za svoje potrebe, i u tom prostoru djelomično je bila i septička jama, potom cijevi za kanalizaciju. Dakle, u vrijeme zaključenja ugovora iz 1994. i 1996. godine taj prostor nije već bio izgubio funkciju zajedničkog dijela nekretnine, prostora koji su zajednički koristili stanari. Stoga sud nije imao potrebe provoditi novo građevinsko vještačenje jer je funkcija predmetnog prostora u vrijeme zaključenja ugovora, 1994. i 1996. godine utvrđena ostalim izvedenim personalnim dokazima. Građevinsko vještačenje upitno kako bi uopće i dalo odgovor na pitanje što je bio predmetni prostor u vrijeme zaključenja navedenih ugovora.

23. Na ročištu od 7.10.2021. godine tužitelji su dostavili sudsku praksu u vidu presude Županijskog suda u Puli-Pola posl. br. Gž-17/10 od 23.01.2012. kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Bujama-Buie posl. br. P-451/08 od 18.09.2009.

24. FL, rođen 1956., suprug i otac tužitelja, je iskazao da je supruga (prvotužiteljica) dobila na korištenje stan u [adresa], u ulici danas 1. svibnja 2, na drugom katu, u lošem stanju 1980. godine. Onaj prostor koji danas koristi ČL je oduvijek bio spremište, otvoreno, i unutra je bila septička jama. ČL taj prostor koristi 10-15 godina, a možda i više. Na samom ulazu u spremište bio je izbačen jedan dio kao WC. To je maknuto negdje 1984., taj WC. Prije otprilike 15 godina ČL je očistio septičku i ona se više kao takva ne koristi. Prije nego što je ČL počeo koristiti taj prostor, koristili su oni, za spremište, za drva za bilo što. Naveo je da je on dopustio RL da koristi to spremište, usmenim dogovorom, kojem nitko drugi nije bio prisutan. Kada je ČL počeo koristiti to spremište on je to zatvorio. On ključ nema, jer je spremište prije bilo zatvoreno.

25. ŠL, rođena 1976., supruga ČL, je iskazala da su kuću u [adresa] kupili 1999. od Elba 93 d.o.o. Spremište su kupili prije par godina, međutim taj dio, taj prostor koriste od kad su kupili kuću, a to im je dozvolio direktor Elba d.o.o. JL. Kada su počeli izvoditi radove u kući koju su kupili vidjeli su da od negdje curi voda, upravo iz tog prostora (štala). JL im je bio otvorio taj prostor jer je bio zaključan, rekao je da stave cijevi i da taj prostor mogu koristiti. Dao im je ključeve tog prostora i od tada nitko drugi nema ključeve tog prostora. Mahmutovići nikada nisu svojatali taj prostor. Nikada nije bilo nikakvih problema, do ovih tužbi, FL se zahvalio suprugu što je stavio te cijevi. Taj prostor u koji su ušli 1999. je bio napušten, bile su neke stvari za baciti, nitko od susjeda se nije protivio da bi to bile njihove stvari. Kako im je „Elba“ dala to spremište na korištenje podnijeli su zahtjev za kupnju, to im je bilo brzo odobreno, a pošto su to upotrebljavali više od 20 godina, Nikakvu najamninu nisu platili za to. H su znali da su kupili jer su imali problema sa gornjom terasom i cijevima koje vlaže taj prostor i tada su nastali problemi. Tužitelji ih nikada nisu onemogućavali u korištenju, nikada nisu govorili da bi bili vlasnici tog prostora. U tom spremištu kad su u njega ušli i počeli koristiti nije bilo septičke jame.

26. EL je iskazao da poznaje stranke, zna gdje žive u [adresa] i [adresa]. On po pričanjima zna da postoji neki problem među strankama vezano za neki stan. Krajem 70.-ih godina, početkom 80.-ih Elegant je imao svoj pogon u [adresa] i u [adresa] je njegov šogor dobio stan u prizemlju zgrade, a HL na katu iste zgrade. Samo šogor VL i HL su živjeli u toj zgradi i njima je cijela kuća bila dana na korištenje. Kuća je imala dvije etaže. Nije znao li su oni imali neku prostoriju u toj kući koju su zajedno koristili. Misli da je septička jama bila u praznom prostoru između kuća.

27. DL, rođen 1957. poznaje i tužitelje i tuženika ČL i to kao susjede iz [adresa], zato što je živio u [adresa] i živio je u istoj zgradi gdje živi i HL, do 2013. godine kad je prodao stan LL. U stanu koji je prodao LL živjela je njegova mama. U tom stanu koji je prodao LL prije je živio njegov brat sa svojom ženom koja je taj stan dobila od Eleganta. Brat je taj stan zamijenio sa mamom, mama je živjela u kući i kako je bila sama otišla je živjeti u stan, a brat s obitelji je otišao u kuću. On je mami dao novac da taj stan otkupi i ona je u stanu živjela do smrti. On zna gdje ČL ima prostor u zgradi gdje je i stan. Taj dio nekada je bila korta, dvorište. 70-ih godina prošlog stoljeća poduzeća su počela raditi sanitarije za svoje radnike. Sanitarije su napravljene na vanjskim zidovima zgrade, na katu kad je napravljena ploča u dijelu gdje je danas ČL tu je bila septička jama otvorenog tipa koja je jako smrdila. Kad je došla javna kanalizacija u [adresa] on je anulirao septičku jamu, misli da je to bilo 2012. godine. ČL je ušao u prostor gdje je bila septička jama, to mu je bila rekla mama i on joj rekao da on nema pravo jer da je to zajednički dio. On je znao da će prodati stan i više ga nije bilo puno briga za sve to, ali je rekao LL da to mora što prije riješiti jer da je to zajednički prostor gdje je ČL. Otkad je prodao stan on se povukao iz [adresa] i ne dolazi više tamo. On nikada držao nije ništa u tom prostoru jer nije bilo potrebe, ali zna da su ljudi unutra držali i svoja drva i kokoške i zečeve. U toj kući su živjele dvije porodice, ne zna imena. Ta korta je bila zajednička, a nekada se koristila i kao wc na način da su i ljudi iz svojih stanova imali cijevi koje su direktno išle u kortu. U vrijeme kada kad je kupio stan za mamu septička jama je bila unutra i ona je bila u funkciji. To je tamo gdje danas ČL ima svoje stvari, u prizemlju. Mene ČL nikada nije pitao da li može ući u taj prostor. Taj prostor nikada nije bio zaključan, čak nisu postojala niti prava vrata, već daske, a gore je bio otvor da bi smrad mogao izlaziti. ČL nitko nije dozvolio da uđe unutra, uopće se nije niti interesirao. On ČL nije nikada izričito branio da bude u tom prostoru. Septičku jamu zadnji put je čistio 2011-2012. Zaključavalo se nije nikada. Kada je došao zakon o prodaji on je otkupio stan od L, gospodin JL. CL je bila njegova majka. On je dao novac za otkup stana. On je kupio ono što je bilo na prodaji to je bilo ono gdje je njegova mama živjela. U taj prostor ne može se ući iz stana.

28. Z.z. prvotuuženika: OL, je prodao RL k. č. br. [katastarska čestica]. k. o. [katastarska općina], a to je danas spremište od ČL. ČL koristi to spremište od 1999. TL je prodao HL stan. On je direktor Elbe d.o.o. od 2007., HL i CL su ga pitali u nekoliko navrata da im proda to spremište i on je to odbio, zato što je to već bio koristio ČL. Nikada mu ni HL ni CL nisu rekli da bi oni bili vlasnici tog prostora. Smatra da ovo sporno spremište pripada Elbi d.o.o. zbog vlasničkog lista. Elba d.o.o.je zaključila ugovore o prodaji stana sa HL i CL, i ti ugovori su položeni u KPU, ali stanovi nisu na toj spornoj čestici. Ne zna za Anex ugovora o prodaji stana na kojem postoji stanarsko pravo. Iz iskaza ove stranke utvrđeno je da on i nije znao što prodaje RL, on nije ni znao da s na k. č. br. [katastarska čestica] zgr k. o. [katastarska općina] nalaze djelomično i stanovi tužitelja.

29. LL je iskazao da je stan kupio od DL prema kupoprodajnom ugovoru koji se nalazi u spisu, prije 5 godina, a u predmetnoj nekretnini živi sa svojim roditeljima već 40 godina. Sporno spremište bilo je do unazad 15-tak godina otvoreno i oni su ga koristili u skladu sa svojim potrebama. Tada ga je TL zatvorio i od tada ga više ne koriste. Posljednjih 15-tak godina to spremište koristi ČL. Oni se protive što je ČL kupio to spremište zato što su uvijek smatrali da je to spremište "integrirani" dio nekretnine i u tom spremištu nalaze se sve cijevi odvoda i vode njihovih stanova. Problemi su nastali kada je ČL došao prilikom uviđaja u postupku legalizacije i rekao da je on sve ovo kupio, sve etaže i da će sve srušiti. To spremište je bilo uvijek otvoreno i kao dijete je tamo odlagao biciklu i igrali su se. Tamo je bila i septička jama do unazad 15-20 godina. Elba 93 nikada nije tamo ništa koristila. Iskazao je da su H i DL ustvari dopustit ČL da koristi spremište. Spremište nije nikad bio zaključeno oni nisu imali ključ. Ključevi postoje od kada je ČL zaključao spremište. Septička jama je anulirana prije otprilike 15-20 godina. Cijevi za sanitarije u stanovima u predmetnom spremištu postavljene su prije 15-20 godina, nitko im to nije dozvolio, spremište je bilo otvoreno.

Tada ČL nije još koristio spremište.

30. Ponovno saslušan 2. tužitelj: LL, je u cijelosti ostao kod iskaza kojeg je dao na sudu 07. prosinca 2021. Kada se govori o tlocrtu koji je pokazan ranije 1. tužiteljici, u prostoru označen broj 1 bila je septička jama, a u prostoriji broj 2 spremište. To je sporni prostor zbog kojeg su i na sudu i koji je danas u posjedu ČL koji je taj prostor zatvorio već prije dvadeset godina. Na septičku jamu u prostoru broj 1 bile su spojene obje kupaone, i kupaona njihovog stana i kupaona stana VL. Spremište je bilo ustvari svaštara za oba stana, držali su se alati, drva. I njegova obitelj i DL imali su ključeve od tog spremišta. Kada mu se pročitao iskaz koji je dao 07. prosinca 2021. gdje je rekao da spremište nije bilo zaključano i da nisu imali ključ naveo je da je ključ imala jedna osoba i da su slobodno zatvarali i otvarali kako su htjeli. U prostor 1 i 2 ulazilo se izvana, sa ulice. Cijevi kanalizacije danas idu kroz spremište, vide se u spremištu i spojeni su na gradsku kanalizaciju. U tom spremištu su i cijevi za vodu. Cijevi u tom prostoru je počeo postavljati još DL dok ČL još nije niti kupio prostor. Na javnu kanalizaciju spojeni su oko 2000.

31. HL je iskazala da su stan kupili 1993. Spremište je bio kao zajednički dio. Spremište se nije baš koristilo jer je bila unutra kanalizacija i jako je smrdio. U spremištu je bila septička do prije otprilike 20 godina. Podnijeli su tužbu jer je prodan dio koji su oni kupili. Ona je stan na korištenje dobila 1981. U to vrijeme nisu imali vlastiti sanitarni čvor, već su koristili sanitarije na prvom katu zgrade. U tom spornom prostoru bila je septička jama. U tom prostoru kad su dobili stan na korištenje bila je septička i iznad WC koji su koristili. Taj dio je bio otvoren. Kad je ČL preuzeo prostor, zaključao je. Oni nisu imali više potrebu koristiti to spremište kad ga je uzeo ČL. Septička jama više ne postoji, jer su cijevi spojene na glavni odvod.

32. Dodatno saslušana HL je iskazala da u cijelosti ostaje kod iskaza kojeg je dala postupku. Pokazan joj je tlocrt na str. 8 nalaza i mišljenja vještaka, str. 107 spisa i navela je da je u dijelu koji je označen brojem 1 bila septička jama, iznad septičke jame je bio wc, to je bilo već napravljeno prije nego što su uselili. U dijelu koji je označen brojem 2 je spremište. To sad koristi ČL. Oni su koristili i broj 1 i broj 2. U tom spremištu su držali drva, alat. To su koristili zajedno s BL. VL je u tom spremištu držao drva. Oni su taj prostor nastavili koristiti i kad su otkupili stan. Stan u zgradi na katu su dobili na korištenje 1980. To spremište je postojalo. Čovjek koji je taj stan dodijelio iz Eleganta rekao je da je ovaj dio gdje je septička jama zajednički dio. To je bilo otvoreno, a poslije kad su stavljali drva u taj prostor su zatvorili. Taj prostor su koristili i kad su otkupili stan 1993. I nakon što su otkupili stan taj prostor smo koristili sigurno dvadeset godina. ČL kad je kupio svoj stan, ne zna točno kada, ČL je pitao njezinog supruga da li u tom prostoru može držati drva, suprug mu je to dozvolio i od tada on to koristi. Kupaona je napravljena odmah negdje 1982. i to na krovu terase, to je bila njihova kupaona, a BL je sebi napravio kupaonu iznad septičke. Danas je cijela kuća njihova jer su stan od BL otkupili od DL. Obje kupaone bile su spojene na istu septičku jamu. Iznad prostora pod brojem 1 je napravljena ploča, to je napravio VL, a oni su napravili kupaonu iznad prostora broj 2 (str. 107 spisa). Tužiteljica HL i navela je i da ima u vlasništvu u sklopu stana i podrum zajedno sa LL koji koriste pola-pola.

33. ČL je predmetni prostor kupio prije 3 godine, (što je rekao kada saslušan u ranijem postupku), jer ga je koristio od 1999. od kad je kupio kuću. Kupio je štalu od 25 m2, u prizemlju, znao je da kupuje štalu koju je koristio 23 godine. Ništa drugo nije kupio. Sada zna šta se nalazi na toj nekretnini, da se nalaze 2 stana na prvom i drugom katu koje treba legalizirati. Jedan stan je napravio DL, odnosno njegova mama a drugi FL i obitelj HL. On je to doznao prije par godina kada je kupovao spremište, odnosno štalu od 25 m2. IL mu je dozvolio da koristi taj prostor, on mu je dao ključ. Septička jama kao takva nikad nije bila u tom prostoru, već je iz stanova vodila jedna cijev i to jedna kratka cijev sa plafona i to je padalo u dio, kade od životinje, ostaci štale, to je sve iscurilo ispod kuće, kada je kvar popravio, čak mu je i FL zahvalio, to je bilo 2000. od tada samo on koristi prostor. Ključ mu je dao JL. Prostor je oduvijek bio zaključan. Za spremište je platio 23.500,00 kn. On nikada nije osporavao vlasništvo nad stanovima jer nema im šta to osporavati. On je samo tražio da se sanira terasa jer mu curi voda. On nikada nije rekao da će srušiti njihove stanove, jer da je to njegovo, ali je rekao da će se to samo srušiti ako se ne bude riješilo pitanje curenja vode. Vlasnik tog spremište je prije njega bio JL, odnosno Elba d.o.o. Nitko osim Elbe i njega nije imao ključ spremišta. U trenutku kad je kupovao ovu štalu na k. č. br. [katastarska čestica]. zgr k. o. [katastarska općina] je znao da se na toj nekretnini nalaze 2 stana ilegalno sagrađena, na prvom i drugom katu koje treba legalizirati. Nikada Č nije rekao da je cijela k. č. br [katastarska čestica] njegova, samo je tražio da riješe uzrok curenja vode. Nikada nije osporavao korištenje njihovih stanova, ti stanovi nalaze se na kč. br. [katastarska čestica] zgr, a za jednog se treba riješiti papire.

34. ČL je u cijelosti ostao kod svog iskaza. H nisu imali ključ od tog spremišta i siguran je da mu oni ne bi dali ključ. Kad je počeo koristiti taj prostor nikakve stvari od HL niti od DL nisu bile u tom spremištu. Nisu bila niti drva. Ne postoji drugi način da se uđe u ovo spremište, osim sa ceste.

35. Sud je izvedene dokaze cijenio svakog pojedinačno i u svojoj ukupnosti, te materijalni dokazi u spisu i fotografije su u skladu sa iskazima svjedoka i stranaka, te u skladu s utvrđenim na licu mjesta i provedenim mjerničnim i građevinskim vještačenjem. Utvrđeno je da je nekretnina tuženika ČL, k. č. br. [katastarska čestica] zgr, k. o. [katastarska općina] kao takva upisana, u naravi kao štala u zemljišnoj knjizi. Iz posjedovnog lista je utvrđeno da je ta nekretnina upisana sa površinom 25m2, u naravi štala. Nije sporno da predmetni prostor danas nije štala, već prostor u kojem ČL drži svoje stvari, poprilično neuređen prilikom obilaska, a ČL je naveo da taj prostor- sporni koristi kao svoju radionicu. Na licu mjesta nekretnina je obiđena i utvrđeno je da je sporni prostor, zvan štala u posjedu tuženika ČL, da postoji samostalan ulaz sa ceste u nekretninu. U prostoru su vidljive cijevi, međutim, nesporno je među strankama da je kanalizacija stanova tužitelja danas priključena na glavni vod. U posjedu predmetnog prostora je više od 15 godina upravo tužitelj, koji je u konačnici prije nekoliko godina nekretninu i kupio od upisanog vlasnika Predmet kupoprodaje je bila štala, k. č. br. [katastarska čestica] zgr, k. o. [katastarska općina] za iznos od 23.500,00 kuna i na temelju tog kupoprodajnog ugovora tuženik ČL se i upisao u zemljišnoj knjizi kao vlasnik. Međutim, ČL nije se upisao kao vlasnik spornog prostora, već kao vlasnik cijele nekretninek.č.br. 166 zgr, k. o. [katastarska općina]. S druge strane tužitelji su upisani u knjizi položenih ugovora kao vlasnici stanova koje je HL kupila temeljem ugovora o prodaji stanova nad kojim postoji stanarsko pravo, a LL kupio od DL, a taj stan je majka od DL također kupila kao nositelj stanarskog prava. Oba stana kupljena su od pravnog prednika prvotuženika, ELBA 93 d.d. Nesporno je da se stanovi koji su na 1. i 2. katu djelomično nalaze i na k. č. br. [katastarska čestica] zgr k. o. [katastarska općina], mada za stan LL to nije navedeno u KPU. Građevinski vještak jasno je istakao da je predmetna nekretnina moguće nekad bila pertinencija, kao štala, međutim izgubila je kao štala svrhu i danas je to posebna nekretnina, samostalna uporabna cjelina, posebni dio nekretnine. Ne radi se danas o dijelu koji bi služio kao zajednički. Iz saslušanja svjedoka i stranaka također je utvrđeno da je tuženik ČL u posjedu predmetne nekretnine od početka 21. stoljeća, da mu posjed nitko nije osporavao, a da mu je posjed dozvolio i uveo ga u posjed vlasnik, Elba d.d.93, koji tuženik je kasnije i prodao taj prostor, nekretninu tuženiku ČL. ČL nikada nije svojatao stanove tužitelja ni na koji način, a što je izričito potvrdio i u svom iskazu. Međutim ČL je iskazao i da zna šta se nalazi na toj nekretnini, da se nalaze 2 stana na prvom i drugom katu koje treba legalizirati. On nikada nije osporavao vlasništvo nad stanovima jer nema im šta to osporavati. Nikada nije osporavao korištenje njihovih stanova, ti stanovi nalaze se na kč. br. [katastarska čestica] zgr, a za jednog se treba riješiti papire.Dakle, tuženik ČL je kupio cijelu nekretninu k. č. br. [katastarska čestica] zgr. k. o. [katastarska općina] te je tako i upisan u z.k., a nesporno je da se na toj nekretnini koju je kupio nalaze dijelovi stanova tužitelja. Prema tome, navedenim ugovorom je došlo do dvostrukog otuđenja stvari. Sukladno tome, tužitelji su u pravu kada podnose ovu tužbu, u odnosu na k. č. br. [katastarska čestica] zgr. jer je došlo do kupoprodaje između tuženika, za nekretninu koja je već ranije prodana tužiteljica, a oba tuženika to su morala znati, i prodavatelj i kupac, dok ČL iskazuje da je i znao da se na katu nalaze dijelovi stanova tužitelja. Nadalje, građevinskim vještačenjem je nemoguće utvrditi što je predstavljao predmetni prostor prije trideset godina, a bitno je bilo utvrditi kako se koristio 1994. i 1996. Utvrđeno je da je u to vrijeme predmeti prostor bio zajednički dio koji su koristili stanari oba stana u zgradi. Iz iskaza saslušanih stranaka i svjedoka je izvjesno utvrđeno da je sporni prostor spremišta predstavljao zajednički dio zgrade u smislu čl.5. ZVDZ-a i to 1994 i 1996. pa je jasno da prvotuženik nije mogao taj prostor odnosno cijelu nekretninuk.č.br. 166 ZGR k. o. [katastarska općina] prodati drugotuženiku. Stoga sud nije provodio novo građevinsko vještačenje, jer je personalnim dokazima u postupku utvrđeno da se radilo o zajedničkom dijelu zgrade. 2. tuženik ČL temeljem kupoprodajnog ugovora kupio je sporni dio nekretnine, 25 m2, u naravi štala, međutim, iz izvatka iz zemljišnih knjiga razvidno je da je 2. tuženik upisan kao vlasnik u cijelosti katastarske čestice [katastarska čestica] zgr (list 8 spisa) a za koju nekretninu je utvrđeno da se dijelovi stana u vlasništvu 1. i 2. tužitelja također nalaze na kč. br. [katastarska čestica]. zgr. k. o. [katastarska općina], na prvom i drugom katu. Također nesporno je da je 1. tužiteljica i u zemljišnim knjigama (list 15 spisa) upisana kao vlasnik stana na II katu koji se nalazi u zgradi sagrađenoj na k. č. br. [katastarska čestica] zgr. i 166. zgr. k. o. [katastarska općina] pa je stoga se tuženik ČL kupio predmetnu nekretninu u cijelosti, što nije mogao, bez obzira na tvrdnju ČL da je kupio "samo" sporni dio u pri zemlju od 25 m2 i da ostale dijelove nekretnine niti ne svojata.

36. Nadalje, izvedenim dokazima u postupku, posebno saslušanjem tužitelja i svjedoka utvrđeno je da se sporni dio u kritično vrijeme 1994. i 1996. godine koristio kao zajednički dio zgrade, da su se u taj dio odlagale stvari stanara, bio je dostupan svima, a u prostoru su se nalazile i cijevi kanalizacije i septička jama, koja je danas nesporno anulirana, zbog priključka na javnu kanalizaciju. Iako je građevinski vještak u nalazu i mišljenju naveo da sporni prostor može predstavljati posebni dio zgrade, utvrđeno je da se u vrijeme prodaje stanova nad kojim postoji stanarsko pravo radilo o zajedničkom spremištu dostupnom svima, pa se radilo o zajedničkom dijelu zgrade, u vrijeme sklapanja ugovora o prodaji stanova na kojem postoji stanarsko pravo od 12. prosinca 1994. između 1. tužiteljice i 1. tuženika a kojim je člankom 1. tog Ugovora određeno da 1. tužiteljica kao vlasnik posebnog dijela stječe pravo zajedničkog vlasništva i na zajedničkim dijelovima i uređajima zgrade kao i što je sporni prostor predstavljao 22. studenog 1996., u vrijeme sklapanja ugovora o prodaji stana 1. tuženika sa prednikom 2. tužitelja CL. Uviđajem na licu mjesta dakle utvrđeno je da se radi o spremištu –sporni dio-, koje se nalazi u prizemlju zgrade izgrađenoj na k. č. br. [katastarska čestica]. zgr. k. o. [katastarska općina], u kojoj su stanove kupili 1. i 2. tužitelji.

37. Dakle, u postupku je utvrđeno da je 1. tužiteljica HL kupila stan u zgradi sagrađenoj k. č. br. [katastarska čestica] zgr. i 166. zgr. k. o. [katastarska općina] temeljem Zakonom o prodaji stanova na kojima postoji stanarsko pravo („Narodne novine“ broj: 43/92., 69/92., 87/92., 25/93., 26/93., 48/93., 2/94., 44/94., 47/94., 58/95., 103/95., 11/96., 76/96., 111/96., 11/97., 103/97., 119/97., 68/98., 163/98., 22/99., 96/99., 120/00., 94/01., 78/02., dalje: Zakon o prodaji stanova), sporni dio je u vrijeme kupoprodaje predstavljalo zajednički dio zgrade na kojem sukladno odredbi članka 1. tog Ugovora 1. tužiteljica stekla pravo zajedničkog vlasništva. Zakonom o prodaji nije određeno što se smatra zajedničkim dijelovima i uređajima zgrade, međutim, prema odredbi članka 5. Zakona o vlasništvu na dijelovima zgrada („Službeni list“ bivše SFRJ broj 43/65., 57/65., i „Narodne novine“, broj 53/73.) koji je bio na snazi u vrijeme kada je 1. tužiteljica otkupila svoj stan, zajedničkim dijelovima višestambene zgrade koji služe zgradi kao cjelini smatraju se temelji, glavni zidovi, tavan, fasada, stepenice, hodnici, stan namijenjen za nadstojnika zgrade, dizalice, električna, kanalizaciona, vodovodna i telefonska mreža, bunari, prostorije za pranje i sušenje rublja, krov, podrum, uređaji za zagrijavanje, svjetlarnici, dimnjaci i sl. Izvedenim dokazima u postupku, posebno saslušanjem svjedoka i stranaka je utvrđeno da je sporna prostorija predstavljala zajednički dio zgrade sagrađene na kč. br. [katastarska čestica] zgr. k. o. [katastarska općina], u vrijeme kupnje stanova temeljem Zakona o prodaji stanova nad kojim postoji stanarsko pravo, dakle, kako u odnosu na NL, tako i u odnosu na SL. To se može zaključiti i samim položajem i izgledom prostoije koja se nalazi uz stanove, malene je površine, a i danas služi kao spremište, nije promijenila namjenu koju je imala i u vrijeme kupnje stanova temeljem Zakona o prodaji stanova nad kojim postoji stanarsko pravo. K. č. br. [katastarska čestica] zgr K. O [katastarska općina], je u zemljišnoj knjizi označena kao štala, iako se u naravi radi o zemljištu na kojem se nalazi izgrađena zgrada sa prizemljem, I. katom i II. katom, i koja sa zgradom na k. č. br. [katastarska čestica] zgr K. O [katastarska općina], čini cjelinu u vidu stambene zgrade u kojoj se nalaze stanovi 1. i 2. tužitelja. Stoga, ČL nije mogao kupiti cijelu navedenu nekretninu, a iz njegova iskaza nedvojbeno proizlazi da je on i u vrijeme kupnje znao da se na k. č. br. [katastarska čestica] zgr. k.o.

[adresa] nalaze dijelovi stanova tužitelja.

38. Stoga je sud u ovom ponovljenom postupku prihvatio tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti. To zato, jer 1. tuženik nije mogao prodati 2. tuženiku nekretninu, koju je već ranije prodao temeljem ugovora o prodaji stanova nad kojem postoji stanarsko pravo, a za što je tuženik znao, jer je znao da se na nekretnini koja je predmetom prodaje nalaze i dijelovi stanova tužitelja. Utvrđeno je da je sporni prostor bio u vrijeme 1994. i 1996. godine kada je prednik 1. tuženika prodavao stanove bio zajednički dio nekretnine, a u ugovorima je navedeno da na zajedničkim dijelovima i uređajima zgrade kupac kao vlasnik stječe pravo zajedničkog vlasništva, čl. 1. ugovora , str 9-10 i str. 16-18. Tužitelji su upisani u KPU kao suvlasnici, što je vidljivo za HL u zemljišnoknjižnom izvatku, str 15,a nesporno je da se radi o istoj situaciji i za tužitelja LL, gdje je u ugovoru omaškom naveden drugi broj.

39. Tužitelji su s uspjehom dokazali svoje tvrdnje da im je upisom vlasništva tuženika na nekretnini k. č. br. [katastarska čestica] zgr k. o. [katastarska općina] njihovo pravo povrijeđeno. Obzirom na sve iznijeto prihvaćen je je i tužbeni zahtjev kojim tužitelji zahtijevaju predaju u suposjed nekretnine kč. br. [katastarska čestica] zge k. o. [katastarska općina] slobodnog od osobe i svojih stvari od tuženika ČL budući je utvrđeno da da su tužitelji suvlasnici predmetne nekretnine k. č. br. [katastarska čestica] zgr , kao i k. čbr. [katastarska čestica], obj k. o. [katastarska općina], (koja nekretnina nije niti sporna) u jednakim suvlasničkim udjelima, i naložen je takav upis u zemljišnoj knjizi. ČL kupio je nekretninu koja je ranije kao zajednički dio prodana tužiteljima, odnosno tužiteljici HL i predniku AL, pa se radilo o dvostrukoj prodaji i sud je na temelju odr. čl. 125. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima, NN 91/96, 68/98, 137/99 – Odluka Ustavnog suda, 22/00 – Odluka Ustavnog suda, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06 i 152/08 (dalje ZV) jer je ČL znao da se na predmetnoj nekretnini nalaze i stanovi tužitelja, i znao je, kako je utvrđeno iskazima svjedoka da se predmetni prostor koristio kao zajednički dio, i u jednom dijelu bila je i septička jama. Tužitelji kao vlasnici imaju pravo na predaju stvari, sukladno čl. 160. i 161. ZV-a.

40. Ostale dokaze sud nije izvodio budući je ocijenjeno da oni nisu bili za odlučne važnosti u ovoj pravnoj stvari kraj nespornih i utvrđenih činjenica u postupku izvedenim dokazima.

41. Kako su tužitelji uspjeli u postupku to im pripada parnični trošak, u smislu odr. čl. 154. st. 1. Zakona o parničnom postupku, NN 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11 i 148/11 –pročišćeni tekst, 25/13, 70/19 dalje ZPP. Tužitelji su zahtijevali za sastav tužbe 200 eura, za podnesak od 17.6.2020 200,00 eura, pristup na sedam ročišta, 2.7.2020., 17.9.2020. i 7.12.2021., , 7.10. 2021., 16.10. 2024.,28.11. 2024., 30.1.2025., po 200 eura, podnesak 27.4.2021., 200 eura, povećanje za dva tužitelja, 225,00 eura, žalba 250,00 eura, ukupno uz PDV, nagrada 3.093,75 eura. Nadalje, sudska pristojba na tužbu i presudu, ukupno106,00 eura, i za žalbu 106,00 eura. Trošak vještačenja i uviđaja iznosi 694,56 eura, mjernični vještak 199,08 eura i građevinski vještak 446,00 eura. Sveukupni trošak tužitelja iznosi 4.799,56 eura. Ovaj trošak, za tužitelje sud je smatrao potrebnim u smislu odr. čl. 155. Zakona o parničnom postupku, trošak je postavljen u skladu s Tarifom o nagradama i naknadama za rad odvjetnika, tbr. 7, 8 i 9, te je donijeta odluka o trošku na način kao u izreci.

42. Tuženici Elba 93 d.o.o. i ČL u postupku nisu uspjeli pa im ne pripada parnični trošak.

43. Slijedom iznijetog i obrazloženog, na temelju navedenih odredbi zakona i pravilnika, u smislu odr. čl. 325. Zakona o parničnom postupku, odlučeno je kao u izreci.

Buje-Buie, 6. ožujka 2025.

Sutkinja

Margareta Vivoda

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Županijskom sudu. Žalba se podnosi putem ovog suda u roku od 15 (petnaest) dana od dana objave presude za stranku koja je uredno obaviještena o ročištu za objavu presude, odnosno u roku od 15(petnaest) dana od dana dostave presude za stranku koja nije uredno obaviještena o ročištu za objavu presude.

Dna:

1. Pun. tužitelja

2. Pun prvotuženika,

3. Pun. drugotuženika.

Za pristup ovom sadržaju morate biti prijavljeni i imati aktivnu pretplatu.

Prijavite se Besplatno se registrirajte