Posl. broj: Povrv-69/2023-9

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U DUBROVNIKU

STALNA SLUŽBA U KORČULI

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Dubrovniku - Stalna služba u Korčuli, po sucu tog suda Marini Radaić Martinović, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja A1 HRVATSKA d.o.o. OIB: 29524210204, Vrtni put 1, Zagreb, koje kao punomoćnik zastupa ŽO i AO, a njih po punomoći Tihomir Zec, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Zec i partneri d.o.o., Osijek, Kardinala A. Stepinca 4, protiv tuženika ŽOJ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], kojeg zastupa punomoćnik Aldo Mirošević, odvjetnik u Veloj Luci, nakon glavne rasprave zaključene 4. veljače 2025. u prisutnosti zamjenika punomoćnika tužitelja i punomoćnika tuženika, na ročištu zakazanom radi objave odluke, dana 6. ožujka 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Održava se djelomično na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi Javnog bilježnika Ivne Kaliman iz Korčule, sudski predmet: Ovrv-2287/2022 javnobilježnički predmet: UPP/OS-Ovrv-325/2022 od 6. ožujka 2023. u dijelu izreke kojim se nalaže tuženiku platiti tužitelju iznos od 14,54 Eur-a zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 15. svibnja 2021. godine pa sve do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope Hrvatske narodne banke na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotna poena, u roku od 8 dana.

II. Ukida se platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi Javnog bilježnika Ivne Kaliman iz Korčule, sudski predmet: Ovrv-2287/2022 javnobilježnički predmet:

UPP/OS-Ovrv-325/2022 od 6. ožujka 2023. u dijelu izreke kojim se nalaže tuženiku u roku od 8 dana platiti tužitelju iznos od 229,04 Eur-a zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 15. svibnja 2021. godine pa sve do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope Hrvatske narodne banke na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotna poena, kao i dijelu kojim se tuženiku nalaže naknaditi tužitelju u roku od 8 dana ovršni trošak u iznosu od 66,36 Eur-a zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 6. ožujka 2025. pa sve do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope Hrvatske narodne banke na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotna poena, te se u tom dijelu odbija tužbeni zahtjev kao neosnovan.

III. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadom parničnog troška.

Obrazloženje

1. Pred ovim sud zaprimljen je povodom prigovora spis Javnog bilježnika Ivne Kaliman iz Korčule pokrenut povodom prijedloga za ovrhu na temelju vjerodostojne isprave. U navedenom prijedlogu navodi se kako je temeljem vjerodostojnih isprava- Izvatka iz poslovnih knjiga ovršenik dužan platiti ovrhovoditelju iznos od 243,57 Eur-a s dospijećem na dan 15. svibnja 2021. Budući ovršenik nije dobrovoljno ispunio svoju obvezu predloženo je donošenje rješenja o ovrsi.

2. U prigovoru dostavljenom 13. ožujka 2023. ovršenik, sada tuženik navodi kako nema dospjelog dugovanja prema tužitelju, tužitelj da nije predočio nikakve dokaze s osnove svoje tražbine prema tuženiku. Dalje navodi kako ne postoj ni ugovorna obveza između stranaka iz koje bi proizašlo da tuženik neovisno o isporučenim uslugama duguje tužitelju kakav novčani iznos.

3. Postupajući po zaprimljenom prigovoru, rješenjem Općinskog suda u Dubrovniku, Stalna služba u Korčuli posl. br. Povrv-69/2023 od 18. srpnja 2024. stavljeno je izvan snage rješenje o ovrsi u dijelu u kojem je određena ovrha te su ukinute provedene radnje. Po osnovi čl. 58. st. 2. Ovršnog zakona (Narodne novine br. 112/12, 25/13, 93/14, 73/17, 131/20) postupak je nastavljen kao u povodu prigovora protiv platnog naloga.

4. U podnesku zaprimljenom 26. srpnja 2024. tužitelj u bitnom navodi kako tuženik u svom prigovoru protiv Rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave, osporava predmetni dug navodeći kako ne postoji ugovorna obveza iz koje bi proizašlo predmetno dugovanje te da nema duga prema tužitelju. Tužitelj dalje navodi da se osnovanost predmetnog potraživanja temelji na ugovornom odnosu proizašlom iz Zahtjeva za zasnivanje pretplatničkog odnosa od 17. ožujka 2020., s razdobljem obveznog minimalnog trajanja ugovora od 24 mjeseca za pretplatnički broj [broj telefona]. Dalje navod kako visinu konkretne novčane tražbine dokazuje i vjerodostojnom ispravom u vidu prijepisa mjesečnog računa za razdoblje koje je predmet ovog postupka, sa specifikacijama usluga, naknada i poziva. Uvidom u poslovnu dokumentaciju tužitelja da je utvrđeno kako tuženik predmetni račun nije namirio, a ukoliko isti tvrdi suprotno, na njemu da je teret dokaza u smislu odredbe čl. 219. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine, br. 53/91 do 70/19). Što se tiče tužiteljeva potraživanja na ime naknade za prijevremeni raskid ugovora tužitelj pojašnjava da obvezno trajanje pretplatničkog odnosa od 24 mjeseca znači da tuženik/pretplatnik ne može raskinuti predmetne ugovore prije isteka vremenskog razdoblja od 24 mjeseca godine bez plaćanja dodatne naknade za prijevremeni raskid ugovora (tzv. penala). Dalje ističe da je posebnim zakonom, tj. člankom 41. st. 5. Zakona o elektroničkim komunikacijama (Narodne novine, br. 73/08 do 72/17, dalje: ZEK) koji je bio na snazi u vrijeme sklapanja pretplatničkog ugovora propisano sljedeće: Pretplatničkim ugovorom može se utvrditi da ako pretplatnik raskine ugovor ili je ugovor raskinut krivnjom pretplatnika prije isteka razdoblja obveznog trajanja ugovora, pretplatnik mora platiti mjesečnu naknadu za ostatak razdoblja obveznog trajanja ugovora ili naknadu u visini popusta na proizvode i usluge koje je ostvario ako je plaćanje te naknade povoljnije za pretplatnika. Tužitelj da je navedenu zakonsku odredbu u cijelosti unio u odredbu čl. 14. Općih uvjeta poslovanja A1 Hrvatska d.o.o. Budući da je predmetni ugovor raskinut dana 16.04.2021. tužitelj da je osnovano tuženiku u predmetnom računu za mjesec 04/21 zaračunao naknadu za prijevremeni raskid ugovora. Upućuje i na sadržaj odredbe čl. 153. Zakona o elektroničkim komunikacijama (Narodne novine, broj 76/22), a koja procedura je ranije bila sadržana u odredbi čl. 50. Zakona o elektroničkim komunikacijama (Narodne novine, br. 73/08 do 72/17), a kojim je detaljno uređena pravna procedura reklamacije u odnosu na visinu iznosa zaduženja za telekomunikacijske usluge odnosno na kakvoću pružene usluge. Navodi da ukoliko je tuženik bio nezadovoljan visinom računa ili kvalitetom pružene usluge, isti da je mogao, u roku od 30 dana, podnošenjem pisanog prigovora, u smislu prednje navedenih zakonskih odredbi pokrenuti reklamacijski postupak, a koju pravnu proceduru da tuženik nije iskoristio. Budući da prema tužiteljevim saznanjima, tuženik pisane prigovore na utužene račune nije podnosio, tužitelj navodi da primjenom navedene odredbe ima se smatrati da se isti s iznosima navedenih računa i suglasio, te da je prekludiran u ovoj fazi postupka iznositi prigovore koji se tiču visine spornih računa. Slijedom naprijed iznesenog, tužitelj smatra da je priloženim dokazima u cijelosti dokazao osnovu i visinu svoje novčane tražbine prema tuženiku, pa predlaže u cijelosti održati na snazi pobijani platni nalog te obvezati tuženika na podmirenje parničnih troškova tužitelju zajedno sa pripadajućim zateznim kamatama.

5. U prethodnom postupku tužitelj je ustrajao u svim iznesenim navodima, dok je punomoćnik tuženika naveo kako je tuženik imao pravo na raskid ugovora budući da je tužitelj bez ikakvog prethodnog upozorenja i protivno zaključenom ugovoru prestao tuženiku isporučivati TV program kanal N1, a radi kojeg da je tuženik i zaključio ugovor sa tužiteljem i najvećim dijelom vremena je i gledao program N1. U daljnjem toku postupka predložio je da se saslušaju parnične stranke na naprijed navedene okolnosti.

6. Tužitelj u ovomu postupku potražuje od tuženika plaćanje duga po osnovu neplaćenog računa za isporučene usluge kao i naknadu štete za prijevremeni raskid ugovora.

7. Tijekom postupka tužitelj navodi kako su stranke bile u Ugovornom odnosu ta da njegovo potraživanje temeljem utuženih računa nije namireno.

8. U ovoj pravnoj stvari tužbeni zahtjev tužitelja glasi na iznos od 243,57 Eur- a, pa se radi o sporu male vrijednosti (čl. 458. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23; dalje: ZPP).

9. Sud je izveo dokaz uvidom u dokumentaciju priloženu spisu i to: izvadak iz ovjerenih poslovnih knjiga od 6. svibnja 2022., obavijest o sklopljenom ugovoru, karticu kupac za razdoblje do 27. travnja 2022., specifikaciju poziva, račun za pružne usluge za razdoblje od 1. travnja 2021. do 30. travnja 2021., Opće uvjete poslovanja A1 Hrvatska d.o.o. u primjeni od 1. siječnja 2020. Dokazni prijedlog predloženo od strane punomoćnika tuženika za saslušanjem stranaka nije uzet u obzir, budući da je isti podnesen protekom rokova propisanih čl. 461.a st. 7 ZPP-a. Sukladno čl. 461 a st. 7. ZPP-a u postupku u sporovima male vrijednosti u povodu prigovora protiv platnog naloga odnosno prigovora protiv rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave tuženik je dužan najkasnije u roku od 15 dana od primitka tužiteljevog podneska iz stavka 6. ovoga članka iznijeti sve činjenice na kojima temelji svoje zahtjeve i predložiti dokaze potrebne za utvrđivanje iznesenih činjenica te predložiti održavanje usmene rasprave. Tuženik je zaprimio podnesak tužitelja 23. kolovoza 2024. te se u daljnjem roku od 15 dana nije očitovao niti predložio dokaze, a saslušanje stranaka je predložio na pripremnom ročištu, dakle po proteku rokova prednje citirane odredbe ZPP-a.

10. Na temelju provedenih dokaza, cijeneći svaki dokaz zasebno i u njihovoj ukupnosti, u skladu s odredbom čl. 8. ZPP-a, ovaj sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev djelomično osnovan. Među strankama je sporno da li je tuženik u obvezi podmiriti utuženo potraživanje u iznosu od 243,57 Eur-a s osnove pruženih usluga i naknade za prijevremeni raskid ugovora.

11. Nema dvojbe da bi se obzirom na sadržaj spisu priloženih isprava uz podnesak tužitelja zaprimljen 26. srpnja 2024., radilo o zasnivanju pretplatničkog odnosa na daljinu. Uvidom u obavijesti o sklopljenom ugovoru sud nalazi da je tuženik s tužiteljem zasnovao pravni odnos nastavno na prodajni razgovor od 28. veljače 2020. i to za fiksni paket SVEA Duo pakte (TV+Telefon) uz minimalno trajanje ugovora 24 mjeseca sa ukupnom mjesečnom naknadno 29,07 Eur-a. Među strankama se tokom postupka ukazalo nespornim postojanje ugovornog odnosa, a što je potvrdio punomoćnik tuženika koji je na pripremnom ročištu i naveo kao je tuženik sa tužiteljem zaključio ugovor radi kanala N1 kojeg je najvećim dijelom vremena i gledao. Pregledom računa br. 000048835052021 izdanog 30. travnja 2021. s datumom dospijeća 14. svibnja 2021. utvrđeno je da isti izdan na iznos od 243,57 Eur-a i to za mjesečnu naknadu za TV+Telefon iznos od 9,50 Eur-a, mjesečnu naknadu za tehnologiju realizirane usluge iznos od 1,06 Eur-a, pristup uslugama fiksne mreže na iznos od 1,06 Eur-a sve to uvećano za pripadajući iznos PDV-a te na ime naknade za prijevremeni raskid Ugovora u visini od 183,23 Eur-a uvećano za PDV, dakle ukupno 243,57 Eur-a. Uz navedeni račun priliježi i specifikacija poziva za mjesec travanj 2021. za pretplatnički broj [broj telefona] šifre pretplatnika 1.26594334. Spisu priliježi i kartica kupca s naznakom razdoblja od 1. siječnja 1999. do 27. travnja 2020. za šifru na ime tuženika s dugovanjem od 243,57 Eur-a.

12. Nadalje, tužena ničim ne dokazuje da se tužitelju obratila sa bilo kakvim prigovorom za vrijeme trajanja pretplatničkog odnosa, a tokom postupka nije se ukazalo spornim da je ugovor raskinut 16. travnja 2021. kako to navodi tužitelj, te je stoga tuženik obvezan naknaditi neplaćene račune. Slijedom svega navedenog, a primjenom pravila o teretu dokazivanja, sud je utvrdio osnovanost potraživanja tužitelja u pogledu utuženog iznosa za mjesečnu naknadu za TV+Telefon u iznosu od 11,88 Eur-a, mjesečnu naknadu za tehnologiju realizirane usluge u iznosu od 1,33 Eur-a, pristup uslugama fiksne mreže u iznosu od 1,33 Eur-a, dakle ukupno 14,54 Eur-a koji iznos je specificiran u računu br. 000048835052021 izdanom 30. travnja 2021. s datumom dospijeća 14. svibnja 2021.

13. Tuženik je sukladno odredbi čl. 9. i čl. 65. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine" br. 35/2005, 41/2008, 125/2011, 78/2015, 29/2018, 126/2021, 114/2022, 156/2022, 145/2023, 155/2023 - dalje ZOO) dužna ispuniti svoju ugovornu obvezu, a kako ista nije ispunjena po dospijeću, na temelju čl. 29. st. 1. i 2. ZOO-a, pored glavnice duguje i zatezne kamate koje teku od dana dospijeća računa do isplate, slijedom čega je odlučeno kao pod toč. I/. izreke presude

14. Odlučujući o naknadi za prijevremeni raskid ugovora kojeg tužitelj potražuje od tuženika u iznosu od 229,04 Eur-a valja prije svega navesti kako je Odredbom čl. 41. st. 1. Zakona o elektroničkim komunikacijama ("Narodne novine" broj: 73/08, 90/11, 133/12, 80/13,71/14, 72/17) propisano da se prava i obveze iz pretplatničkog odnosa između operatora javnih komunikacijskih usluga i pretplatnika tih usluga uređuju njihovim međusobnim ugovorom, dok je st. 3. istog članka propisano da operatori javnih komunikacijskih usluga moraju temeljiti pretplatničke ugovore na općim uvjetima poslovanja i cjeniku usluga, u skladu s odredbama čl. 42. i 42.a istog Zakona, a svaki krajnji korisnik usluga ima pravo sklopiti pretplatnički ugovor temeljem objavljenih općih uvjeta poslovanja iz čl. 42. i cjenika usluga iz čl. 42.a. istog Zakona. Odredbom 14 Općih uvjeta poslovanja za pretplatnike tužitelja koje Opće uvjete je tužitelj priložio uz podnesak zaprimljen 26. srpnja 2024. (dalje Opći uvjeti) je propisano da u slučaju da Krajnji korisnik jednostrano raskine Ugovor ili ako A1 raskine Ugovor krivnjom korisnika prije isteka obveznog trajanja Ugovora (što uključuje i raskid Ugovora u slučaju prijenosa broja), Krajnji korisnik obvezan je platiti ukupan iznos svih pretplatničkih mjesečnih naknada za ostatak razdoblja obveznog trajanja Ugovora ili naknadu u visini propusta na proizvode i usluge koje je ostvario, ako je plaćanje te naknade povoljnije za Krajnjeg korisnika. Međutim, s obzirom da je između stranaka sklopljen pretplatnički ugovor koji predstavlja potrošački ugovor jer je sklopljen između teleoperatera kao trgovca i pretplatnika kao fizičke osobe, potrošača, na isti se primjenjuju odredbe Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“, broj 41/14 i 110/15 - dalje ZZP). Stoga je za istaknuti i da je navedenu odredbu o jednokratnoj naknadi za prijevremeni raskid nedvojbeno formulirao tužitelj - teleoperater, dok je tuženik potpisom zahtjeva za zasnivanje pretplatničkog odnosa prihvatio uvjete ugovora i izabrane tarife te tako i ovu odredbu i o njima se nije pregovaralo između stranaka, pa je ista suprotna načelu savjesnosti i poštenja i dovodi tuženika u neravnopravan položaj prema teleoperateru jer tuženik o takvoj, vrlo strogoj odredbi, nije moglo pojedinačno pregovarati, a ista predviđa da tuženik nakon što joj teleoperater već prestao pružati usluge, dakle nakon raskida ugovora, mora ispuniti u cijelosti svoju obvezu, dok druga strana više svoju obvezu neće ispunjavati, jer se o toj odredbi nije pojedinačno pregovaralo pa je ista nepoštena jer suprotno načelu savjesnosti i poštenja uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, odnosno tuženika. Nadalje je ocijenjeno da je potraživanje naknade za prijevremeni raskid ugovora protivno i članku 368. stavak 1. ZOO-a jer tuženika obvezuje da do kraja razdoblja na koje je ugovor sklopljen ispunjava svoju obvezu plaćanja mjesečnih naknada za pristup komunikacijskoj mreži u obliku jednokratne naknade, dok s druge strane, raskidom ugovora tužiteljeva obveza u potpunosti prestaje obzirom da korisnik biva trajno isključen iz elektroničke komunikacijske mreže te tužitelju nedvojbeno prestaje pružati ugovorene usluge. Iz navedenih razloga takve odredbe Općih uvjeta su ništetne u smislu odredbi čl. 55. st. 1. u vezi s čl. 49. st. 1. i st. 2. ZZP, s obzirom da citirani zakon predstavlja lex specialis, na taj način otklanja primjenu odredbe čl. 52. ZZP i odredbe čl. 41. st. 5. Zakona o elektroničkim komunikacijama.

15. Slijedom iznesenog materijalnopravnog stajališta tužitelj nema pravo zahtijevati ispunjenje ugovora već samo naknadu štete, odnosno eventualnu štetu koja bi se sastojala u popustima na proizvode i usluge koje je ostvario tuženik, no u konkretnom slučaju tužitelj zahtjeva ispunjenje obveze tuženika iz raskinutog ugovora, a ne štetu koja mu je nastala prijevremenim raskidom, a niti dokazuje visinu štete koju eventualno trpi, pa je po pitanju naknade štete za prijevremeni raskid ugovora kojeg tužitelj potražuje u visini od 229,04 Eur-a tužbeni zahtjev neosnovan. Stoga je u tom dijelu valjalo ukinuti platni nalog pa je i presuđeno kao u izreci pod toč. II/

16. Budući da je tužitelj uspio u razmjerno neznatnom dijelu to je njegov zahtjev za naknadnom troška sud odio kao neosnovan, kako je to odlučeno pod toč. II/ i III/ izreke presude.

U Korčuli 6. ožujka 2025.

S u t k i nj a:

Marina Radaić Martinović

PRAVNA POUKA:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana računajući od dana održavanja ročišta za objavu presude ako je stranka bila uredno obaviještena o održavanju ročišta za objavu odnosno od primitka ovjerenog prijepisa presude ako stranka nije bila uredno obaviještena o ročištu za objavu presude. Žalba se podnosi u tri istovjetna primjerka putem ovog suda nadležnom županijskom sudu. Presuda u sporovima male vrijednosti može se pobijati samo zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2., osim zbog povrede iz članka 354. st. 2 toč. 3 ZPP-a (članak 467. stavak 1. ZPP-a).